Blogovi

Pretraži blogove

 

Kategorije

User's Tags

Lara C®ft 's Entries

2 blogs
  • 11 Jul 2013
    Doktore, boli me duša
    Doktor: Na šta se žalite? Pacijent: Na sebe. Doktor: Na koji deo? Pacijent: Na unutrašnji. Doktor: Gde Vas tačno boli? Pacijent: Svuda. Doktor: Budite određeniji, molim Vas. Koji organ vas muči? Pacijent: Duša. Doktor: Duša nije organ. Pacijent: Meni jeste. Doktor: Zanimljivo. Vi ste onda fenomen. A čemu Vam služi taj “organ”. Pacijent: Da živim. Doktor: Aha. Čime se bavite? Pacijent: Dušom. Doktor: Mislio sam od čega živite. Pacijent: Od duše. Doktor: Sveštenik? Pacijent: Ne. Doktor: Psihijatar? Pacijent: Ne. Doktor: Političar? Pacijent: Ne živim od tuđe, već od svoje duše. Ja sam umetnik. Doktor: Zaista? Kojom vrstom se bavite? Pacijent: Ljudskom. Doktor: Mislim na vrstu umetnosti. Pacijent: Umetnost je umetnost. Doktor: Znači, multimedijalni umetnik? Pacijent: Sveobuhvatni. Doktor: Mislite svestrani? Pacijent: Sveobuhvatni. Doktor: Hmm… dobro. Imate li hobi? Pacijent: Pravi umetnik ima samo jedan hobi – običan život. Doktor: Živite iz hobija? Pacijent: Da, spavam, jedem, koračam, ličim na sebe… Doktor: Da li ste ranije osećali tegobe na koje se žalite? Pacijent: Oduvek. Doktor: Jeste li pokušavali sa nekom terapijom? Pacijent: Nisam znao da treba. Doktor: Koliko imate godina? Pacijent: Previše. Doktor: Previše za šta? Pacijent: Previše za podneti. Doktor: Znači, umorni ste od života? Pacijent: Ne od života, od sebe. Doktor: Kako mogu ja da Vam pomognem? Pacijent: To sam došao ja Vas da pitam. Doktor: Vidite, kod mene dolaze i drugi umetnici, čak vrlo poznati i priznati, ali nemaju problem kao što je Vaš. Pacijent: Oni žive od umetnosti. Doktor: Zar niste rekli da živite od umetnosti? Pacijent: Ne, rekao sam da živim od duše. Doktor: Tačno. Oprostite, a kako se to živi od duše? Pacijent: Vrlo lepo. Doktor: A ko finansira taj “vrlo lep” život? Pacijent: Ja. Doktor: Nasledili ste? Pacijent: Da, talenat. Doktor: Mislim na novac. Pacijent: Njega dobijam kao nadoknadu za protraćeni talenat. Doktor: Jeste li sigurni da ne terate šegu sa mnom? Pacijent: Apsolutno. Doktor: Vratimo se problemu, koji Vas muči. Opišite, molim Vas, kako Vas to duša boli? Pacijent: Baveći se umetnošću, celog veka bezuspešno pokušavam to da opišem. Doktor: Kako, zaboga, očekujete da Vam pomognem? Pacijent: Kad sam se, svojevremeno, žalio na bol u oku, niste tražili da vam opišem bol. Doktor: To nije isto, oko je organ. Pacijent: I duša je. Doktor: Znate šta, ja ću Vama ispisati uput za psihijatra, pa… Pacijent: Ne vredi, bio sam. Doktor: I? Pacijent: Kaže da sam normalan, a ja se nisam ni žalio na pamet, već na dušu. Doktor: Čoveče, šta hoćete od mene? Pacijent: Da me pregledate. Doktor: Kako dušu da Vam pregledam? Pacijent: Ne znam, mene boli, a Vi ste doktor. Doktor: Dobro, pogledaću. Gde Vam je ta duša? Pacijent: Kod jedne žene. Doktor: Kako Vas onda boli, kad nije kod Vas? Pacijent: Zato me i boli. Doktor: Pobogu, rekoste da živite od duše, a sad mi kažete da je kod neke žene. Pacijent: Zato i živim. Problem je što boli. Doktor: Ma, čoveče, Vi ste neozbiljni. Došli ste ovde da me zajebavate! Napustite ordinaciju! Pacijent: Oprostite, mogu li znati gde je Vaša duša? Doktor: Ne brinite, moja duša je na svom mestu. Pacijent: I moja je, ali boli. Doktor: Ma, idite dođavola! Pacijent: Bio sam. I on me izbacio.
    3438 Objavio/la Lara C®ft
  • By Lara C®ft
    Doktore, boli me duša
    Doktor: Na šta se žalite? Pacijent: Na sebe. Doktor: Na koji deo? Pacijent: Na unutrašnji. Doktor: Gde Vas tačno boli? Pacijent: Svuda. Doktor: Budite određeniji, molim Vas. Koji organ vas muči? Pacijent: Duša. Doktor: Duša nije organ. Pacijent: Meni jeste. Doktor: Zanimljivo. Vi ste onda fenomen. A čemu Vam služi taj “organ”. Pacijent: Da živim. Doktor: Aha. Čime se bavite? Pacijent: Dušom. Doktor: Mislio sam od čega živite. Pacijent: Od duše. Doktor: Sveštenik? Pacijent: Ne. Doktor: Psihijatar? Pacijent: Ne. Doktor: Političar? Pacijent: Ne živim od tuđe, već od svoje duše. Ja sam umetnik. Doktor: Zaista? Kojom vrstom se bavite? Pacijent: Ljudskom. Doktor: Mislim na vrstu umetnosti. Pacijent: Umetnost je umetnost. Doktor: Znači, multimedijalni umetnik? Pacijent: Sveobuhvatni. Doktor: Mislite svestrani? Pacijent: Sveobuhvatni. Doktor: Hmm… dobro. Imate li hobi? Pacijent: Pravi umetnik ima samo jedan hobi – običan život. Doktor: Živite iz hobija? Pacijent: Da, spavam, jedem, koračam, ličim na sebe… Doktor: Da li ste ranije osećali tegobe na koje se žalite? Pacijent: Oduvek. Doktor: Jeste li pokušavali sa nekom terapijom? Pacijent: Nisam znao da treba. Doktor: Koliko imate godina? Pacijent: Previše. Doktor: Previše za šta? Pacijent: Previše za podneti. Doktor: Znači, umorni ste od života? Pacijent: Ne od života, od sebe. Doktor: Kako mogu ja da Vam pomognem? Pacijent: To sam došao ja Vas da pitam. Doktor: Vidite, kod mene dolaze i drugi umetnici, čak vrlo poznati i priznati, ali nemaju problem kao što je Vaš. Pacijent: Oni žive od umetnosti. Doktor: Zar niste rekli da živite od umetnosti? Pacijent: Ne, rekao sam da živim od duše. Doktor: Tačno. Oprostite, a kako se to živi od duše? Pacijent: Vrlo lepo. Doktor: A ko finansira taj “vrlo lep” život? Pacijent: Ja. Doktor: Nasledili ste? Pacijent: Da, talenat. Doktor: Mislim na novac. Pacijent: Njega dobijam kao nadoknadu za protraćeni talenat. Doktor: Jeste li sigurni da ne terate šegu sa mnom? Pacijent: Apsolutno. Doktor: Vratimo se problemu, koji Vas muči. Opišite, molim Vas, kako Vas to duša boli? Pacijent: Baveći se umetnošću, celog veka bezuspešno pokušavam to da opišem. Doktor: Kako, zaboga, očekujete da Vam pomognem? Pacijent: Kad sam se, svojevremeno, žalio na bol u oku, niste tražili da vam opišem bol. Doktor: To nije isto, oko je organ. Pacijent: I duša je. Doktor: Znate šta, ja ću Vama ispisati uput za psihijatra, pa… Pacijent: Ne vredi, bio sam. Doktor: I? Pacijent: Kaže da sam normalan, a ja se nisam ni žalio na pamet, već na dušu. Doktor: Čoveče, šta hoćete od mene? Pacijent: Da me pregledate. Doktor: Kako dušu da Vam pregledam? Pacijent: Ne znam, mene boli, a Vi ste doktor. Doktor: Dobro, pogledaću. Gde Vam je ta duša? Pacijent: Kod jedne žene. Doktor: Kako Vas onda boli, kad nije kod Vas? Pacijent: Zato me i boli. Doktor: Pobogu, rekoste da živite od duše, a sad mi kažete da je kod neke žene. Pacijent: Zato i živim. Problem je što boli. Doktor: Ma, čoveče, Vi ste neozbiljni. Došli ste ovde da me zajebavate! Napustite ordinaciju! Pacijent: Oprostite, mogu li znati gde je Vaša duša? Doktor: Ne brinite, moja duša je na svom mestu. Pacijent: I moja je, ali boli. Doktor: Ma, idite dođavola! Pacijent: Bio sam. I on me izbacio.
    Jul 11, 2013 3438
  • 10 Jul 2013
    Tvoj anđeo
    Bilo jednom jedno dijete, spremno da se rodi. Jednog dana ono upita Boga: “Čujem da me sutra šalješ na zemlju? Ali kako ću tamo živjeti kad sam tako mali i bespomoćan?” Bog je odgovorio: “Između mnogih anđela izabrao sam jednoga za tebe. Taj anđeo će te čekati i brinuti se o tebi.” “Ali”, kaže dijete, “tu na nebu ne radim ništa osim što pjevam i smijem se.To je sve što mi treba da budem srećan.” Bog kaže: “Tvoj će ti anđeo pjevati svaki dan. I osjećaćeš ljubav svoga anđela i bićeš srećan.” “A”, kaže dijete, “kako ću razumjeti kad mi ljudi pričaju, ako ja ne govorim njihovim jezikom?” “To je lako”, kaže Bog, “tvoj će ti anđeo govoriti najljepše i najslađe riječi koje ćeš ikada čuti. I s mnogo strpljenja i pažnje, tvoj će te anđeo naučiti pričati.” Dijete je pogledalo Boga i reklo: “A šta da radim kad želim razgovarati s tobom?!” Bog se nasmijao djetetu i rekao: “Tvoj će ti anđeo spojiti ručice i naučiti te kako se moli.” Dijete kaže: “Čujem da na zemlji ima zlih ljudi. Ko će me zaštititi?” A Bog zagrli dijete i kaže: “Tvoj će te anđeo braniti, i po cijenu svog života.” Dijete tužno reče: “Ali nikada te više neću vidjeti.” Bog opet zagrli dijete: “Tvoj će ti anđeo uvijek govoriti o meni, i naučiće te kako da budeš sa mnom, a ja ću za tebe uvijek biti tu.” U tom je trenutku na nebu zavladao mir, i već su se mogli čuti glasovi sa zemlje. Dijete je još na brzinu nježno upitalo: “Bože, ako sada moram ići, reci mi barem ime moga anđela.” Bog kaže: “Ime tvoga anđela uopšte nije važno, ali ti ćeš ga zvati MAMA.”
    2897 Objavio/la Lara C®ft
  • By Lara C®ft
    Tvoj anđeo
    Bilo jednom jedno dijete, spremno da se rodi. Jednog dana ono upita Boga: “Čujem da me sutra šalješ na zemlju? Ali kako ću tamo živjeti kad sam tako mali i bespomoćan?” Bog je odgovorio: “Između mnogih anđela izabrao sam jednoga za tebe. Taj anđeo će te čekati i brinuti se o tebi.” “Ali”, kaže dijete, “tu na nebu ne radim ništa osim što pjevam i smijem se.To je sve što mi treba da budem srećan.” Bog kaže: “Tvoj će ti anđeo pjevati svaki dan. I osjećaćeš ljubav svoga anđela i bićeš srećan.” “A”, kaže dijete, “kako ću razumjeti kad mi ljudi pričaju, ako ja ne govorim njihovim jezikom?” “To je lako”, kaže Bog, “tvoj će ti anđeo govoriti najljepše i najslađe riječi koje ćeš ikada čuti. I s mnogo strpljenja i pažnje, tvoj će te anđeo naučiti pričati.” Dijete je pogledalo Boga i reklo: “A šta da radim kad želim razgovarati s tobom?!” Bog se nasmijao djetetu i rekao: “Tvoj će ti anđeo spojiti ručice i naučiti te kako se moli.” Dijete kaže: “Čujem da na zemlji ima zlih ljudi. Ko će me zaštititi?” A Bog zagrli dijete i kaže: “Tvoj će te anđeo braniti, i po cijenu svog života.” Dijete tužno reče: “Ali nikada te više neću vidjeti.” Bog opet zagrli dijete: “Tvoj će ti anđeo uvijek govoriti o meni, i naučiće te kako da budeš sa mnom, a ja ću za tebe uvijek biti tu.” U tom je trenutku na nebu zavladao mir, i već su se mogli čuti glasovi sa zemlje. Dijete je još na brzinu nježno upitalo: “Bože, ako sada moram ići, reci mi barem ime moga anđela.” Bog kaže: “Ime tvoga anđela uopšte nije važno, ali ti ćeš ga zvati MAMA.”
    Jul 10, 2013 2897