Blogovi

User's Tags

Bibaaa 's Entries

14 blogs
  • 01 Aug 2016
    Sa velikim poštovanjem i uvažavanjem predstavljamo našeg gosta g.Predraga Jovanovića sa sajta Druga Strana Računara.  Ovom prilikom predstavljamo intervju koji je uradio sa Nikolom Čuturilo.   Nikola Čuturilo  je rođen 1962. god. Bio je član grupa: Siluete, Zamba, Elektricni Orgazam i Riblja Čorba (četiri studijska albuma). Odsvirao je preko hiljadu koncerata u zemlji i inostranstvu. 1990. godine započinje solo karijeru u okviru koje je izdao šest samostalnih studijskih albuma. Pisao je za Riblju Čorbu, Yu grupu, Bilju Krstić, Kerber, Dejana Cukića, Viktoriju, Zdravka Čolića, Lazu Ristovskog, Tanju Banjanin, Ogija Radivojevića, Vukašina Savića, hor Kolibri i mnogo druge. Radio je muziku za TV serijale “Fazoni i fore”, “Stimofonija”, “Sva ta ravnica”, ”Evropa bre”, “Ulica lipa“, a autor je i muzike za dokumentarni film “ Frejm po frejm” u produkciji Jugoslovenske kinoteke. U pozorištu je potpisao muziku  za “Najbolj nori dan” u režiji Paola Mađelija (N.Gorica), “Ukroćena Goropad” u reziji Milana Karadžića (Boško Buha), “Baš Čelik” u režiji Milana Karadžića (Pinokio) i ”Bunar” u režiji Egona Savina (Teatar Kult). Autor je himne Evropskog prvenstva u rukometu  koje se održalo 2012. u Srbiji. Dobitnik je estradne nagrade Srbije. I – Umetnost vs. šund Da li je pojavom kompjutera došlo do ekspanzije loših muzičara koji su koristili programe i semplove za snimanje svoje ionako minimalističke i prizemne muzike? Pojavom kompjutera došlo je pre svega do ekspanzije produkcije i zasićenja trzišta. Snimanje i objavljivanje muzike, postalo je odavno dostupno svakome. Da li je kompjuter ubio umetnički izraz u muzici i pojavom nabeđenih muzičara doneo šund na muzičko tržište? Kompjuter nije i ne može da ubije umetnički izraz kod autora, ukoliko isti postoji. Naprotiv, njegova adekvatna upotreba u različitim fazama kreiranja i usnimavanja, može samo da pospeši kvalitet, uštedi dragoceno vreme, nerve i sredstva. Sa druge strane ukoliko nema ideje kompjuter je svakako neće izmisliti umesto vas. Na kraju balade govorimo o uređaju koji može da se upotrebljava ili zloupotrebljava. II – Analogno vs. digitalno Da li kao muzičar možeš da čuješ razliku između analognog i digitalnog zvuka i da li misliš da tvoji slušaoci mogu isto da primete, posebno mlađi koji nisu imali prilike da slušaju ploče i trake? Moji počeci u studiju bili su u vreme osmokanlnih magnetofona i analognih mikseta. To je podrazumevalo posebnu logistiku usnimavanja zbog limitiranog broja kanala. U takvim, sa današnje distance primitivnim uslovima, nastali su mnogi snimci neprolazne vrednosti. Akcenat je bio na uvežbanosti benda, performansu, energiji i entuzijazmu. Jednostavno ono što si proižveo u gluvoj sobi bilo je i ono sto ćeš čuti sa trake ili sa vinila. Lično i dalje preferiram analogni snimak pre svega zbog topline i autentičnosti. Sa digitalijama ceo proces je postao jednostavniji. Sve se može popraviti i prepraviti.Sve je tehnički savršenije, ali negde u tom moru izdanja sve je manje prave inspiracije i duše. Ne znam da li neko mlađi uopšte ima predstavu o čemu govorim, ali to mi je potpuno razumljivo. Koje su po tebi prednosti digitalnog zvuka u odnosu na analogni, ukoliko ih i ima, i da li misliš da je digitalan zapis muzike doneo boljitak u toj umetnosti? Kao što rekoh ušteda vremena, nerava i sredstava je dragocena prednost. Dostupnost kompjutera u kućnim uslovima je takođe velika prednost. Mnogi autori muzike ne bi nikada bili u mogućnosti da sebi priušte korišćenje čitavog spektra instrumenata, zvukova i tehničkih pomagala da nije digitalija. Opet ponavljam, svakom autoru koji poseduje ideju i sopstveni umetnički izraz, korišćenje kompjutera je od esencijalne važnosti. III – Snimanje na traku vs. snimanje na kompjuter Da li misliš da se pojavom programa za snimanje muzike smanjila potražnja „dobrih“ muzičara, s obzirom da je tako lako odsvirati i ponoviti ono što se pogreši, i da li misliš da sada svako može da bude  studijski muzičar, bez obzira da li je kvalitetan instrumentalista (počevši od bubnjara svi instrumentalisti polako postaju višak) ili još gore vokal (danas svako može da peva)? Kvalitetan muzičar je poseban i nezamenljiv.Nikada ni mašina niti bilo koji program neće prići blizu magiji živog izvodjenja. Kvalitetan muzičar je pre svega poseban, originalan i neponovljiv. Ko ume da sluša taj će uvek čuti ovo o čemu govorim. U poplavi rijaliti programa ima onoliko pristojnih imitatora i reproduktivaca koji nikada neće biti original. Koliko je moguće napraviti dobar snimak muzike kod kuće na računaru, ukoliko se setimo kakvi su se sve instrumenti, sprave, prostorije pa i sami muzičari nekada koristili za isto? Presudna je ideja. Ukoliko je imate, uz entuzijazam i dobru energiju moguće je u kućnom studiju napraviti odličan snimak.U principu sve osim bubnjeva moze da se svira uživo tako da ovu varijantu rada i sam često upražnjavam, naročito kad radim primenjenu muziku. IV – Sviranje vs. programiranje Da li je elektronska muzika stvarno muzika, da li ona kao takva zapostavlja osnovnu karakteristiku te umetnosti koju upravo donosi svaki instrumentalista po svom osećaju, daru, sluhu pa na kraju i decenijama vežbe, učenja i živog izvođenja? Da, elektronska muzika je tu, ali ja stvarno nisam dobra adresa za bilo kakav komentar. Koliko kompjuter može da zameni čoveka u muzici, da li uopšte „običan“ slušalac može da primeti koji je instrument na snimku uživo odsvira, a koji „otkucan“ na tastaturi računara? Kompjuter može da pomogne muzičaru ali ne i da ga zameni. Da li običan slušalac može da prepozna otkucani ton ja ne znam, ali mi je interesantnije pitanje ”kakve posledice na formiranje pojedinca i njegovog ukusa, ostavljaju tako “odsvirani” tonovi?” V – Nosač zvuka vs. youtube Koliko je internet obezvredio cenu muzike i da li misliš da će autorska prava ikada biti ono što su nekad bila? Pristalica sam da ukoliko nešto vredi mora nešto i da košta. U ovoj konstalaciji gotovo je nemoguće ostvarivati bilo kakva autorska prava Da li je „youtube“ publika isto kao i hiljade ljudi na koncertu, da li oni nose istu težinu sa svojom kritikom posle odslušanih nekoliko minuta tvog rada u odnosu na ljude koji te slušaju par sati na koncertu i osećaju tvoju energiju? “Youtube” publika ne postoji, to je samo zbir pojedinaca. Kad si ispred ekrana ti si pasivan slušalac ili posmatrač. Razmena energije uživo je nešto sasvim drugo, tako da ovde ustvari nema nikakve paralele niti poređenja. VI – Plakati i mediji vs. društvene mreže Da li danas uspešna reklamna kampanja može da se uradi bez plakata i štampanih medija? Zavisi od toga koliko je zahtevan poduhvat. Ukoliko je u pitanju mali nastup u klubu verovatno su dovoljne samo društvene mreže. Ako se međutim radi o koncertu u većoj dvorani, potrebna su sva sredstva oglašavanja i reklame. Da li reklama na društvenim mrežama garantuje tačan odziv one slušalačke publike koja je klikom na Going rekla da će prisustvivati koncertu? Iz mog iskustva definitivno ne. VII – Borba za RnR Da li je bend trenutno aktivan i šta nam novo sprema? Trenutno radim na novom materijalu i čim to privedem kraju počećemo sa probama. Iskreno se nadam da će moje sledeće studijsko izdanje biti realizovano ove kalendarske godine. Predrag Jovanović Računajte na računare  
    1631 Objavio/la Bibaaa
  • By Bibaaa
    Sa velikim poštovanjem i uvažavanjem predstavljamo našeg gosta g.Predraga Jovanovića sa sajta Druga Strana Računara.  Ovom prilikom predstavljamo intervju koji je uradio sa Nikolom Čuturilo.   Nikola Čuturilo  je rođen 1962. god. Bio je član grupa: Siluete, Zamba, Elektricni Orgazam i Riblja Čorba (četiri studijska albuma). Odsvirao je preko hiljadu koncerata u zemlji i inostranstvu. 1990. godine započinje solo karijeru u okviru koje je izdao šest samostalnih studijskih albuma. Pisao je za Riblju Čorbu, Yu grupu, Bilju Krstić, Kerber, Dejana Cukića, Viktoriju, Zdravka Čolića, Lazu Ristovskog, Tanju Banjanin, Ogija Radivojevića, Vukašina Savića, hor Kolibri i mnogo druge. Radio je muziku za TV serijale “Fazoni i fore”, “Stimofonija”, “Sva ta ravnica”, ”Evropa bre”, “Ulica lipa“, a autor je i muzike za dokumentarni film “ Frejm po frejm” u produkciji Jugoslovenske kinoteke. U pozorištu je potpisao muziku  za “Najbolj nori dan” u režiji Paola Mađelija (N.Gorica), “Ukroćena Goropad” u reziji Milana Karadžića (Boško Buha), “Baš Čelik” u režiji Milana Karadžića (Pinokio) i ”Bunar” u režiji Egona Savina (Teatar Kult). Autor je himne Evropskog prvenstva u rukometu  koje se održalo 2012. u Srbiji. Dobitnik je estradne nagrade Srbije. I – Umetnost vs. šund Da li je pojavom kompjutera došlo do ekspanzije loših muzičara koji su koristili programe i semplove za snimanje svoje ionako minimalističke i prizemne muzike? Pojavom kompjutera došlo je pre svega do ekspanzije produkcije i zasićenja trzišta. Snimanje i objavljivanje muzike, postalo je odavno dostupno svakome. Da li je kompjuter ubio umetnički izraz u muzici i pojavom nabeđenih muzičara doneo šund na muzičko tržište? Kompjuter nije i ne može da ubije umetnički izraz kod autora, ukoliko isti postoji. Naprotiv, njegova adekvatna upotreba u različitim fazama kreiranja i usnimavanja, može samo da pospeši kvalitet, uštedi dragoceno vreme, nerve i sredstva. Sa druge strane ukoliko nema ideje kompjuter je svakako neće izmisliti umesto vas. Na kraju balade govorimo o uređaju koji može da se upotrebljava ili zloupotrebljava. II – Analogno vs. digitalno Da li kao muzičar možeš da čuješ razliku između analognog i digitalnog zvuka i da li misliš da tvoji slušaoci mogu isto da primete, posebno mlađi koji nisu imali prilike da slušaju ploče i trake? Moji počeci u studiju bili su u vreme osmokanlnih magnetofona i analognih mikseta. To je podrazumevalo posebnu logistiku usnimavanja zbog limitiranog broja kanala. U takvim, sa današnje distance primitivnim uslovima, nastali su mnogi snimci neprolazne vrednosti. Akcenat je bio na uvežbanosti benda, performansu, energiji i entuzijazmu. Jednostavno ono što si proižveo u gluvoj sobi bilo je i ono sto ćeš čuti sa trake ili sa vinila. Lično i dalje preferiram analogni snimak pre svega zbog topline i autentičnosti. Sa digitalijama ceo proces je postao jednostavniji. Sve se može popraviti i prepraviti.Sve je tehnički savršenije, ali negde u tom moru izdanja sve je manje prave inspiracije i duše. Ne znam da li neko mlađi uopšte ima predstavu o čemu govorim, ali to mi je potpuno razumljivo. Koje su po tebi prednosti digitalnog zvuka u odnosu na analogni, ukoliko ih i ima, i da li misliš da je digitalan zapis muzike doneo boljitak u toj umetnosti? Kao što rekoh ušteda vremena, nerava i sredstava je dragocena prednost. Dostupnost kompjutera u kućnim uslovima je takođe velika prednost. Mnogi autori muzike ne bi nikada bili u mogućnosti da sebi priušte korišćenje čitavog spektra instrumenata, zvukova i tehničkih pomagala da nije digitalija. Opet ponavljam, svakom autoru koji poseduje ideju i sopstveni umetnički izraz, korišćenje kompjutera je od esencijalne važnosti. III – Snimanje na traku vs. snimanje na kompjuter Da li misliš da se pojavom programa za snimanje muzike smanjila potražnja „dobrih“ muzičara, s obzirom da je tako lako odsvirati i ponoviti ono što se pogreši, i da li misliš da sada svako može da bude  studijski muzičar, bez obzira da li je kvalitetan instrumentalista (počevši od bubnjara svi instrumentalisti polako postaju višak) ili još gore vokal (danas svako može da peva)? Kvalitetan muzičar je poseban i nezamenljiv.Nikada ni mašina niti bilo koji program neće prići blizu magiji živog izvodjenja. Kvalitetan muzičar je pre svega poseban, originalan i neponovljiv. Ko ume da sluša taj će uvek čuti ovo o čemu govorim. U poplavi rijaliti programa ima onoliko pristojnih imitatora i reproduktivaca koji nikada neće biti original. Koliko je moguće napraviti dobar snimak muzike kod kuće na računaru, ukoliko se setimo kakvi su se sve instrumenti, sprave, prostorije pa i sami muzičari nekada koristili za isto? Presudna je ideja. Ukoliko je imate, uz entuzijazam i dobru energiju moguće je u kućnom studiju napraviti odličan snimak.U principu sve osim bubnjeva moze da se svira uživo tako da ovu varijantu rada i sam često upražnjavam, naročito kad radim primenjenu muziku. IV – Sviranje vs. programiranje Da li je elektronska muzika stvarno muzika, da li ona kao takva zapostavlja osnovnu karakteristiku te umetnosti koju upravo donosi svaki instrumentalista po svom osećaju, daru, sluhu pa na kraju i decenijama vežbe, učenja i živog izvođenja? Da, elektronska muzika je tu, ali ja stvarno nisam dobra adresa za bilo kakav komentar. Koliko kompjuter može da zameni čoveka u muzici, da li uopšte „običan“ slušalac može da primeti koji je instrument na snimku uživo odsvira, a koji „otkucan“ na tastaturi računara? Kompjuter može da pomogne muzičaru ali ne i da ga zameni. Da li običan slušalac može da prepozna otkucani ton ja ne znam, ali mi je interesantnije pitanje ”kakve posledice na formiranje pojedinca i njegovog ukusa, ostavljaju tako “odsvirani” tonovi?” V – Nosač zvuka vs. youtube Koliko je internet obezvredio cenu muzike i da li misliš da će autorska prava ikada biti ono što su nekad bila? Pristalica sam da ukoliko nešto vredi mora nešto i da košta. U ovoj konstalaciji gotovo je nemoguće ostvarivati bilo kakva autorska prava Da li je „youtube“ publika isto kao i hiljade ljudi na koncertu, da li oni nose istu težinu sa svojom kritikom posle odslušanih nekoliko minuta tvog rada u odnosu na ljude koji te slušaju par sati na koncertu i osećaju tvoju energiju? “Youtube” publika ne postoji, to je samo zbir pojedinaca. Kad si ispred ekrana ti si pasivan slušalac ili posmatrač. Razmena energije uživo je nešto sasvim drugo, tako da ovde ustvari nema nikakve paralele niti poređenja. VI – Plakati i mediji vs. društvene mreže Da li danas uspešna reklamna kampanja može da se uradi bez plakata i štampanih medija? Zavisi od toga koliko je zahtevan poduhvat. Ukoliko je u pitanju mali nastup u klubu verovatno su dovoljne samo društvene mreže. Ako se međutim radi o koncertu u većoj dvorani, potrebna su sva sredstva oglašavanja i reklame. Da li reklama na društvenim mrežama garantuje tačan odziv one slušalačke publike koja je klikom na Going rekla da će prisustvivati koncertu? Iz mog iskustva definitivno ne. VII – Borba za RnR Da li je bend trenutno aktivan i šta nam novo sprema? Trenutno radim na novom materijalu i čim to privedem kraju počećemo sa probama. Iskreno se nadam da će moje sledeće studijsko izdanje biti realizovano ove kalendarske godine. Predrag Jovanović Računajte na računare  
    Aug 01, 2016 1631
  • 03 Jul 2014
    Oce naš, koji si na nebesima!… Da Pa nemoj me prekidati. Vidis da se molim. Ali, ti si me oslovila! Ja Tebe oslovila? Ah… ne, nisam. To se mi samo tako molimo: Oce naš koji jesi na nebesi. Eto, ponovo! Ti me pozivaš da zapocnemo jedan razgovor, ili...? Dakle, o cemu se radi? Da se sveti ime Tvoje!… Ti to ozbiljno mislis? Sta treba da mislim ozbiljno? Da li stvarno zelis da proslavisi moje ime? Sta to uopste znaci? To znaci… To znaci… Boze moj, ne znam sta to znaci! Odakle bih ja to trebala da znam? To znaci da ti zelis da me postujes , da sam ti posebno vazan, da ti je moje ime skupoceno. Ah, hmm.... Da, to razumem….... Da dodje carstvo Tvoje! Da bude volja Tvoja kako na nebu tako i na zemlji!… Radiš li nešto po tom pitanju? Da se tvoja volja izvrsuje? Naravno! Idem redovno na bogosluzenje, dajem prilog crkvi i... tako... Ja zelim vise: da se tvoj zivot sredi, da tvoje navike s kojima druge nerviras nestanu, da od drugih i za druge naucis da mislis, da se svim ljudima pomogne i da saznaju sta je Istina; i tvoji prijatelji i tvoja familija, i tvoje kolege; zelim da bolesni ozdrave, gladni da se nasite, zalosni da se utese i zarobljeni budu oslobodjeni, jer sve sto ti cinis tim ljudima, sve cinis za mene. Zasto ti to govoris bas meni? Sta mislis koliko vrlo bogatih licemera sedi u crkvama, seta ulicama i zivi na ovoj planeti? Pogledaj ih samo! Oprosti! Ja sam mislio da se TI stvarno molis da dodje moje carstvo i da bude volja moja. To se licno tice onoga koji se za to moli. Tek kad to isto budes zelela kao i ja, onda i mozes biti predodredjena za moje carstvo. To mi je jasno. Mogu li sada dalje da se molim?...Hleb nas nasusni daj nam danas!… Pa ti nisi mrsava. Zeno, tvoja molitva sadrzi odgovornost da nesto ucinis kako bi milioni gladnih na ovome svetu dobili svoj svakodnevni hleb. ... I oprosti nam dugove nase kao sto i mi oprastamo duznicima svojim! A Marijana? Sad pocinjes i o tome! Ti znas da me je u javnosti osramotila , da mi svaki put tako arogantno prilazi, da sam ljuta pre nego sto izgovori svoje ohole primedbe, a ona to dobro zna! Ona me ne prihvata ozbiljno kao saradnika, ide mi na zivce , ona je jedna...jedna.... Znam, znam. A tvoja molitva? Nisam mislila tako. Barem si iskrena. Cini li ti zadovoljstvo da sa toliko gorcine i odbojnosti govoris o tvojim bliznjima ? Bolesna zbog toga. Znam, zato ja zelim da te izlecim. Oprosti Marijani i ja cu oprostiti tebi. Onda ce arogantnost i mrznja biti Marijanin greh, a ne tvoj. Ako tako budes postupala, mozda ces nekad izgubiti novac, mozda ces nekad zgubiti jedan deo ugleda, ali ce ti to sigurno doneti mir u srcu. Hm. Ne znam mogu li to pobediti. Ja cu ti pomoci u tome! Paaaaa ......I ne uvedi nas u napast, vec nas izbavi od zla! Ništa draze od toga! Izbegavaj osobe i situacije koje te dovode u iskusenje! Kako to mislis? Ti znas svoje slabe tacke; Neodgovornost, agresivnost, volis da se svadjas... nemoj onom ko te kusa da das priliku. Mislim da je ovo najtezi Ocenaš koji sam do sada molila! Ali prvi put ima veze s mojim svakodnevnim zivotom. Lepo, idemo dalje. Moli se slobodno do kraja. Jer je Tvoje carstvo i sila i slava……. Znaš sta je divno? Kada me ljudi i zene kao ti pocnu ozbiljno shvacati, kada se iskreno mole , slede me i onda rade ono sto je moja volja, kad primete da ih rad za dolazak moga carstva cini srecnima. Amin!
    1679 Objavio/la Bibaaa
  • By Bibaaa
    Oce naš, koji si na nebesima!… Da Pa nemoj me prekidati. Vidis da se molim. Ali, ti si me oslovila! Ja Tebe oslovila? Ah… ne, nisam. To se mi samo tako molimo: Oce naš koji jesi na nebesi. Eto, ponovo! Ti me pozivaš da zapocnemo jedan razgovor, ili...? Dakle, o cemu se radi? Da se sveti ime Tvoje!… Ti to ozbiljno mislis? Sta treba da mislim ozbiljno? Da li stvarno zelis da proslavisi moje ime? Sta to uopste znaci? To znaci… To znaci… Boze moj, ne znam sta to znaci! Odakle bih ja to trebala da znam? To znaci da ti zelis da me postujes , da sam ti posebno vazan, da ti je moje ime skupoceno. Ah, hmm.... Da, to razumem….... Da dodje carstvo Tvoje! Da bude volja Tvoja kako na nebu tako i na zemlji!… Radiš li nešto po tom pitanju? Da se tvoja volja izvrsuje? Naravno! Idem redovno na bogosluzenje, dajem prilog crkvi i... tako... Ja zelim vise: da se tvoj zivot sredi, da tvoje navike s kojima druge nerviras nestanu, da od drugih i za druge naucis da mislis, da se svim ljudima pomogne i da saznaju sta je Istina; i tvoji prijatelji i tvoja familija, i tvoje kolege; zelim da bolesni ozdrave, gladni da se nasite, zalosni da se utese i zarobljeni budu oslobodjeni, jer sve sto ti cinis tim ljudima, sve cinis za mene. Zasto ti to govoris bas meni? Sta mislis koliko vrlo bogatih licemera sedi u crkvama, seta ulicama i zivi na ovoj planeti? Pogledaj ih samo! Oprosti! Ja sam mislio da se TI stvarno molis da dodje moje carstvo i da bude volja moja. To se licno tice onoga koji se za to moli. Tek kad to isto budes zelela kao i ja, onda i mozes biti predodredjena za moje carstvo. To mi je jasno. Mogu li sada dalje da se molim?...Hleb nas nasusni daj nam danas!… Pa ti nisi mrsava. Zeno, tvoja molitva sadrzi odgovornost da nesto ucinis kako bi milioni gladnih na ovome svetu dobili svoj svakodnevni hleb. ... I oprosti nam dugove nase kao sto i mi oprastamo duznicima svojim! A Marijana? Sad pocinjes i o tome! Ti znas da me je u javnosti osramotila , da mi svaki put tako arogantno prilazi, da sam ljuta pre nego sto izgovori svoje ohole primedbe, a ona to dobro zna! Ona me ne prihvata ozbiljno kao saradnika, ide mi na zivce , ona je jedna...jedna.... Znam, znam. A tvoja molitva? Nisam mislila tako. Barem si iskrena. Cini li ti zadovoljstvo da sa toliko gorcine i odbojnosti govoris o tvojim bliznjima ? Bolesna zbog toga. Znam, zato ja zelim da te izlecim. Oprosti Marijani i ja cu oprostiti tebi. Onda ce arogantnost i mrznja biti Marijanin greh, a ne tvoj. Ako tako budes postupala, mozda ces nekad izgubiti novac, mozda ces nekad zgubiti jedan deo ugleda, ali ce ti to sigurno doneti mir u srcu. Hm. Ne znam mogu li to pobediti. Ja cu ti pomoci u tome! Paaaaa ......I ne uvedi nas u napast, vec nas izbavi od zla! Ništa draze od toga! Izbegavaj osobe i situacije koje te dovode u iskusenje! Kako to mislis? Ti znas svoje slabe tacke; Neodgovornost, agresivnost, volis da se svadjas... nemoj onom ko te kusa da das priliku. Mislim da je ovo najtezi Ocenaš koji sam do sada molila! Ali prvi put ima veze s mojim svakodnevnim zivotom. Lepo, idemo dalje. Moli se slobodno do kraja. Jer je Tvoje carstvo i sila i slava……. Znaš sta je divno? Kada me ljudi i zene kao ti pocnu ozbiljno shvacati, kada se iskreno mole , slede me i onda rade ono sto je moja volja, kad primete da ih rad za dolazak moga carstva cini srecnima. Amin!
    Jul 03, 2014 1679
  • 19 Jun 2014
      Vest da je Miša Blam umro nije bila na naslovnim stranama medija. Previše je politike, fudbala, hronike u ovoj zemlji pa je to – ko biva – bitnije. Džezer? Umro? Ah… Tužno, da… Ali šta ćete, moramo da pišemo o Mići Megatrendu, moramo o Svetskom prvenstvu, o uhapšenom Delibašiću, o Milu Đukanoviću… Dobro opravdanje za bilo kog urednika dnevnog, brzog, dinamičnog medija.  A da nije bilo ovog sjajnog kontrabasiste sa čudnim prezimenom, Beograd nikada verovatno ne bi imao džez odsek u muzičkoj školi Stanković.Da nije bilo ovog virtuoza na ogromnom instrumentu svetski džez bi bio siromašniji, a bibliografija o ovom pravcu u muzici ne bi imala nekoliko sjajnih naslova u kojima je Miša nadahnuto pisao o notama kojima je posvetio život.Miša Blam je bio rođen u Beogradu, sredinom decembra davne 1947. godine.Muzikom se bavio od malena, a u Beogradu i Belgiji je studirao muziku. Magistrirao je baš u stranoj zemlji. Svirao u Beogradskoj filharmoniji, a i slavni Herbert fon Karajan je bio spreman da mu otvori vrata Berlinskog radio orkestra, za koji je položio audiciju.Kako navodi B92 u svom tekstu o velikom majstoru muzike Miši, Blam je bio i „član Akademskog kamernog orkestra pod upravom prof. Dušana Skovrana i član Simfonijskog orkestra Doma JNA, pod upravom maestra Franca Klinara. Sredinom sedamdesetih postaje član Velikog narodnog orkestra Radio-televizije Beograd, a u periodu 1978−1989, član je Velikog džez orkestra (Big Band) RTB-a“.Živeo je zajedno sa svojim instrumentom i stvarao na njemu i u Dominikanskoj Republici i Izraelu. Nastupao u Holandiji, Italiji, Češkoj, Rumuniji, Mađarskoj, Bugarskoj, Rusiji, Nemačkoj, Albaniji, nekadašnjem Sovjetskom Savezu, potom u Rusiji, na Kubi, u Sjedinjenim Državama, Kanadi, Australiji, zemljama EU… U suštini, nema meridijana na kojima Miša Blam nije nastupao.Iza sebe je ostavio više od četrdeset albuma, od čega su tri solistička, a sarađivao je sa najvećim imenima svetskog džeza.Inicijativu za osnivanje prvog Muzeja džeza u Evropi pokrenuo je 2013. godine postavkom u Kući kralja Petra u okviru desete Noći muzeja.   „Džez je za nepunih 150 godina postojanja, po ugledu na svoju stariju sestru – klasiku, izgradio mnogo stilova, uticao na svetsku kulturu, rodio veliki broj antologijskih ličnosti, obeležio, zajedno sa filmom, 20. vek. Eto, utoliko je različit od drugih muzičkih kultura. Samim tim i njegovi poštovaoci,“ prenosi B92 reči Miše Blama koje je izgovorio odgovarajući na pitanje zašto je džez toliko autentičan i zašto su svi njegovi autori – autentični.Od danas nam ostaje da se Miše Blama samo sećamo. I da slušamo njegove note.Play it again, Sem… Miša will follow…       Preuzeto u celosti sa http://mojportal.org/laku-noc-dzezeru/  
    3320 Objavio/la Bibaaa
  • By Bibaaa
      Vest da je Miša Blam umro nije bila na naslovnim stranama medija. Previše je politike, fudbala, hronike u ovoj zemlji pa je to – ko biva – bitnije. Džezer? Umro? Ah… Tužno, da… Ali šta ćete, moramo da pišemo o Mići Megatrendu, moramo o Svetskom prvenstvu, o uhapšenom Delibašiću, o Milu Đukanoviću… Dobro opravdanje za bilo kog urednika dnevnog, brzog, dinamičnog medija.  A da nije bilo ovog sjajnog kontrabasiste sa čudnim prezimenom, Beograd nikada verovatno ne bi imao džez odsek u muzičkoj školi Stanković.Da nije bilo ovog virtuoza na ogromnom instrumentu svetski džez bi bio siromašniji, a bibliografija o ovom pravcu u muzici ne bi imala nekoliko sjajnih naslova u kojima je Miša nadahnuto pisao o notama kojima je posvetio život.Miša Blam je bio rođen u Beogradu, sredinom decembra davne 1947. godine.Muzikom se bavio od malena, a u Beogradu i Belgiji je studirao muziku. Magistrirao je baš u stranoj zemlji. Svirao u Beogradskoj filharmoniji, a i slavni Herbert fon Karajan je bio spreman da mu otvori vrata Berlinskog radio orkestra, za koji je položio audiciju.Kako navodi B92 u svom tekstu o velikom majstoru muzike Miši, Blam je bio i „član Akademskog kamernog orkestra pod upravom prof. Dušana Skovrana i član Simfonijskog orkestra Doma JNA, pod upravom maestra Franca Klinara. Sredinom sedamdesetih postaje član Velikog narodnog orkestra Radio-televizije Beograd, a u periodu 1978−1989, član je Velikog džez orkestra (Big Band) RTB-a“.Živeo je zajedno sa svojim instrumentom i stvarao na njemu i u Dominikanskoj Republici i Izraelu. Nastupao u Holandiji, Italiji, Češkoj, Rumuniji, Mađarskoj, Bugarskoj, Rusiji, Nemačkoj, Albaniji, nekadašnjem Sovjetskom Savezu, potom u Rusiji, na Kubi, u Sjedinjenim Državama, Kanadi, Australiji, zemljama EU… U suštini, nema meridijana na kojima Miša Blam nije nastupao.Iza sebe je ostavio više od četrdeset albuma, od čega su tri solistička, a sarađivao je sa najvećim imenima svetskog džeza.Inicijativu za osnivanje prvog Muzeja džeza u Evropi pokrenuo je 2013. godine postavkom u Kući kralja Petra u okviru desete Noći muzeja.   „Džez je za nepunih 150 godina postojanja, po ugledu na svoju stariju sestru – klasiku, izgradio mnogo stilova, uticao na svetsku kulturu, rodio veliki broj antologijskih ličnosti, obeležio, zajedno sa filmom, 20. vek. Eto, utoliko je različit od drugih muzičkih kultura. Samim tim i njegovi poštovaoci,“ prenosi B92 reči Miše Blama koje je izgovorio odgovarajući na pitanje zašto je džez toliko autentičan i zašto su svi njegovi autori – autentični.Od danas nam ostaje da se Miše Blama samo sećamo. I da slušamo njegove note.Play it again, Sem… Miša will follow…       Preuzeto u celosti sa http://mojportal.org/laku-noc-dzezeru/  
    Jun 19, 2014 3320
  • 23 Jan 2014
    Sreda,18.novembar:Majko, pri pomisli na tebe osećam se nekako teško i turobno, ne znam kako, ali osećam da nisi dobro. Voleo bih da sam kraj tebe sada i da ti prinesem vode. Sve ove godine moje službe čovečanstvu nisu mi donele ništa do uvreda i poniženja. Jutros sam ustao pre nego je svanulo, jer sam ponovo čuo nešto što već duže vreme kroz san čujem u svojoj sobi. Čuo sam glas koji poji i moli nekim maurskim jezikom, lepu tužbalicu ili zov (ezan). Jutros sam oterao san sa očiju i potvrdio da glas dolazi odasvud i da ne mogu odrediti da li je s vana ili iznutra. Bojim se da nisam razum izgubio. O ovome ne smem pričati Dr.Layonelu jer ni njemu više ne verujem. Čuo sam da je posećivao gospodina Edisona pre dve sedmice.Četvrtak, 19.novembar:Opet mislim na tebe majko. Opet imam onaj nemir i tugu u telu. Danas ću pisati u ured za patente da moj javni eksperiment pomere za jednu sedmicu ranije, jer ja moram krenuti kući u domovinu, krenuti tebi. Znam sada sigurno da nisi dobro, jer onaj glas, onu tužbalicu ponovo sam čuo sasvim svestan i budan. Još sam razuman.Petak, 20.novembar:Nisam pisao u ured za patente, došao je njihov agent da mi donese potvrde i rekao sam mu lično svoje naume. Rekao je da žali, ali da se termini ne mogu pomerati, obzirom da su kongresmeni iz oko 20 saveznih zemalja jedva uskladili termin. Otišao sam do Vodopada i rekao svojim momcima da okrenu turbine i da čekaju na moj poziv sutra. Ja sam odlučio da čovečanstvu darujem ono što mu pripada i vraćam se u Evropu, tebi majko. Vlade zemalja su iste ovde kao i kod kuće. Shvatio sam sada na kraju da je čovečanstvo ovisno o vladama i da pojedinac ne može sam promeniti svet. Ali onaj čudni glas me brine. Znam da nešto znači i da ima veze sa tobom, sa mojim eksperimentom, sa nečim trancendetalnim.Subota, 21.novembar:Majko, sutra polazim za Yugoslaviju. Gospođica Nora je otišla po mome nalogu u lučku kapetaniju i obezbedila mi kartu do Lisabona, odatle idem vozom do Ciriha, pa onda direktno do kuće. Računam da mi treba oko deset dana ili dve nedelje najviše.Danas sam ušao u Kongresnu zgradu i na sednici Senatora zamolio za par minuta pažnje. Nije im bilo po volji, ali dozvolili su mi. Tražio sam telefon i da me spoje sa laboratorijom na Nijagarinim vodopadima. Momci su na moj nalog pustili turbine u pogon i Kongresna sala se obasjala mojom strujom, deset puta jačom od obične, upravo onako kako sam i najavio. Nisu me interesovale njihove reakcije uopšte. Izašao sam odmah napolje, jer nisam ovo radio za njih, već za čovečanstvo. Samo sam u momentu kada sam pogledao svetiljku i čekao da "moja" bežična struja dodje sa turbina, osetio da nisam ja tvorac ovoga svega. Osetio sam da je neko ili nešto nosi od Nijagare do kongresne sale i da je u tom zakonu kojeg sam smatrao "mojim" otkrićem, nešto što je od uvek postojalo, a da je samo meni dato nadahnuće da to uokvirim i čovečanstvu objasnim. Umesto sreće i trijumfa, pojavila se neka praznina. Shvatio sam da sam nešto veliko u životu propustio. Nešto kao da sam izostavio, kao da nisam nešto ponudjeno spoznao. Neka je formula bila tako blizu moje spoznaje, a ja je nisam našao ili nisam hteo da je nadjem. To ima veze sa onom maurskom tužbalicom (ezan),siguran sam sada.Nedelja, 22.novembar:Ovo pismo nećeš nikada dobti majko. Ne znam zašto ga pišem tebi koja ga više nikada pročitati ne možeš. Neka ti je laka zemlja majko i oprosti mi što su me moji putevi odveli od tebe, pa ti ne mogu doći ni na sahranu. Čitam telegram sa vešcu o tvojoj smrti i prezirem ljude koji nisu bili spremni još pre dve godine da shvate da struja može da se prenese i bez žica. Sada su, evo, videli da može ali opet je neće znati stolećima koristiti, jer neko je spalio moju laboratoriju u centru grada do temelja, sa svim spisima i nacrtima. Rekli su mi da se sumnja na gospodina Edisona. Tako sam ravnodušan da ne prepoznajem sam sebe. Pre bih se možda i jadio, ali sada više ne, jer znam dobro da neko ionako sve to drži pod kontrolom i da je "moje" otkriće još prerano došlo za čovečanstvo. I, ustvari, ono uopšte nije "moje". Znam da to neko nadzori sve i da ima plan pa sam zato možda i ravnodušan. Moj brod za Lisabon polazi u 11 sati. Kola me napolju čekaju. Ovo pismo ću položiti na tvoj grob, kad stignem u Milanovac, naše seosko groblje. Sad verujem u ono što nikad nisam, da sam tamo negde još uvek "ti" i da tvoj život nije zauvek prestao. Sad mi je i žao što nisam hteo nikad da se družim sa Turcima, jer su oni iste onakve tužbalice (ezan) pevali kao ona iz mojih praskozorja. Sada se sećam da su oni znali puno više nego ja o svim ovim stvarima koje tek sada spoznajem.Zalud moje godine provedene u nauci, kad ona beše jalova.Moli tamo za mene majko ,ako mozes, tom maurskom tuzbalicom za izgubljenu dušu svoga sirotog neukog sina.    
    2572 Objavio/la Bibaaa
  • By Bibaaa
    Sreda,18.novembar:Majko, pri pomisli na tebe osećam se nekako teško i turobno, ne znam kako, ali osećam da nisi dobro. Voleo bih da sam kraj tebe sada i da ti prinesem vode. Sve ove godine moje službe čovečanstvu nisu mi donele ništa do uvreda i poniženja. Jutros sam ustao pre nego je svanulo, jer sam ponovo čuo nešto što već duže vreme kroz san čujem u svojoj sobi. Čuo sam glas koji poji i moli nekim maurskim jezikom, lepu tužbalicu ili zov (ezan). Jutros sam oterao san sa očiju i potvrdio da glas dolazi odasvud i da ne mogu odrediti da li je s vana ili iznutra. Bojim se da nisam razum izgubio. O ovome ne smem pričati Dr.Layonelu jer ni njemu više ne verujem. Čuo sam da je posećivao gospodina Edisona pre dve sedmice.Četvrtak, 19.novembar:Opet mislim na tebe majko. Opet imam onaj nemir i tugu u telu. Danas ću pisati u ured za patente da moj javni eksperiment pomere za jednu sedmicu ranije, jer ja moram krenuti kući u domovinu, krenuti tebi. Znam sada sigurno da nisi dobro, jer onaj glas, onu tužbalicu ponovo sam čuo sasvim svestan i budan. Još sam razuman.Petak, 20.novembar:Nisam pisao u ured za patente, došao je njihov agent da mi donese potvrde i rekao sam mu lično svoje naume. Rekao je da žali, ali da se termini ne mogu pomerati, obzirom da su kongresmeni iz oko 20 saveznih zemalja jedva uskladili termin. Otišao sam do Vodopada i rekao svojim momcima da okrenu turbine i da čekaju na moj poziv sutra. Ja sam odlučio da čovečanstvu darujem ono što mu pripada i vraćam se u Evropu, tebi majko. Vlade zemalja su iste ovde kao i kod kuće. Shvatio sam sada na kraju da je čovečanstvo ovisno o vladama i da pojedinac ne može sam promeniti svet. Ali onaj čudni glas me brine. Znam da nešto znači i da ima veze sa tobom, sa mojim eksperimentom, sa nečim trancendetalnim.Subota, 21.novembar:Majko, sutra polazim za Yugoslaviju. Gospođica Nora je otišla po mome nalogu u lučku kapetaniju i obezbedila mi kartu do Lisabona, odatle idem vozom do Ciriha, pa onda direktno do kuće. Računam da mi treba oko deset dana ili dve nedelje najviše.Danas sam ušao u Kongresnu zgradu i na sednici Senatora zamolio za par minuta pažnje. Nije im bilo po volji, ali dozvolili su mi. Tražio sam telefon i da me spoje sa laboratorijom na Nijagarinim vodopadima. Momci su na moj nalog pustili turbine u pogon i Kongresna sala se obasjala mojom strujom, deset puta jačom od obične, upravo onako kako sam i najavio. Nisu me interesovale njihove reakcije uopšte. Izašao sam odmah napolje, jer nisam ovo radio za njih, već za čovečanstvo. Samo sam u momentu kada sam pogledao svetiljku i čekao da "moja" bežična struja dodje sa turbina, osetio da nisam ja tvorac ovoga svega. Osetio sam da je neko ili nešto nosi od Nijagare do kongresne sale i da je u tom zakonu kojeg sam smatrao "mojim" otkrićem, nešto što je od uvek postojalo, a da je samo meni dato nadahnuće da to uokvirim i čovečanstvu objasnim. Umesto sreće i trijumfa, pojavila se neka praznina. Shvatio sam da sam nešto veliko u životu propustio. Nešto kao da sam izostavio, kao da nisam nešto ponudjeno spoznao. Neka je formula bila tako blizu moje spoznaje, a ja je nisam našao ili nisam hteo da je nadjem. To ima veze sa onom maurskom tužbalicom (ezan),siguran sam sada.Nedelja, 22.novembar:Ovo pismo nećeš nikada dobti majko. Ne znam zašto ga pišem tebi koja ga više nikada pročitati ne možeš. Neka ti je laka zemlja majko i oprosti mi što su me moji putevi odveli od tebe, pa ti ne mogu doći ni na sahranu. Čitam telegram sa vešcu o tvojoj smrti i prezirem ljude koji nisu bili spremni još pre dve godine da shvate da struja može da se prenese i bez žica. Sada su, evo, videli da može ali opet je neće znati stolećima koristiti, jer neko je spalio moju laboratoriju u centru grada do temelja, sa svim spisima i nacrtima. Rekli su mi da se sumnja na gospodina Edisona. Tako sam ravnodušan da ne prepoznajem sam sebe. Pre bih se možda i jadio, ali sada više ne, jer znam dobro da neko ionako sve to drži pod kontrolom i da je "moje" otkriće još prerano došlo za čovečanstvo. I, ustvari, ono uopšte nije "moje". Znam da to neko nadzori sve i da ima plan pa sam zato možda i ravnodušan. Moj brod za Lisabon polazi u 11 sati. Kola me napolju čekaju. Ovo pismo ću položiti na tvoj grob, kad stignem u Milanovac, naše seosko groblje. Sad verujem u ono što nikad nisam, da sam tamo negde još uvek "ti" i da tvoj život nije zauvek prestao. Sad mi je i žao što nisam hteo nikad da se družim sa Turcima, jer su oni iste onakve tužbalice (ezan) pevali kao ona iz mojih praskozorja. Sada se sećam da su oni znali puno više nego ja o svim ovim stvarima koje tek sada spoznajem.Zalud moje godine provedene u nauci, kad ona beše jalova.Moli tamo za mene majko ,ako mozes, tom maurskom tuzbalicom za izgubljenu dušu svoga sirotog neukog sina.    
    Jan 23, 2014 2572
  • 21 Aug 2013
    Postoji jedna stara indijanska priča koja govori o dvoje mladih indijanaca: o mladiću i devojci. Jednom se njih dvoje uputiše do velikog poglavice svoga plemena i rekoše mu odlučno: “Mi se volimo! Hoćemo da nam daš svoj blagoslov i da nas poučiš šta treba da činimo da bi naša ljubav trajala večno.” “Dobro”, – odgovori im poglavica. “Reći ću vam, šta da učinite. Ali prvo pođite sa mnom gore u planinu, no pre toga pronađite mi dva orla i ponesite ih sa sobom, a posle ćemo vidjeti šta dalje.” Dvoje mladih krenuše u različitim pravcima i nakon kraćeg vremena svako od njih donese po jednog orla. Kada stigoše na vrh planine, poglavica im ovako reče: “Uzmite sada ovo kratko uže i zavežite njegovim krajevima po jednu nogu svakom orlu.” Zaljubljeni ga poslušaše i vezaše noge pticama. “Sada ih pustite da lete!” – reče poglavica. Mladić i devojka baciše ptice u vis ka nebu, ali orlovi ne mogoše da polete, jer im noge beahu međusobno vezane. Oni padoše na zemlju i počeše da kljuju jedan drugoga, želeći da se oslobode užeta kojim su vezani. Tada stari indijanac reče: “Sada presecite uže!” Mladi izvršiše i tu naredbu, presekoše vezu i ponovo baciše orlove u nebo. Ovog puta ptice se brzo izdigoše u visine, zavrtiše se par puta u krug pa uzletiše ka snežnim vrhovima obližnje planine. A mudri poglavica im reče: “Eto, to je tajna večne ljubavi i sreće: ako su ljudi zavezani jedni za druge, nikada im neće uspeti da polete. Vi možete slobodno da letite i zajedno, ali ne da budete vezani. A ako se ipak vežete, nikada nećete moći da spoznate ni ljubav ni sreću.”
    1405 Objavio/la Bibaaa
  • By Bibaaa
    Postoji jedna stara indijanska priča koja govori o dvoje mladih indijanaca: o mladiću i devojci. Jednom se njih dvoje uputiše do velikog poglavice svoga plemena i rekoše mu odlučno: “Mi se volimo! Hoćemo da nam daš svoj blagoslov i da nas poučiš šta treba da činimo da bi naša ljubav trajala večno.” “Dobro”, – odgovori im poglavica. “Reći ću vam, šta da učinite. Ali prvo pođite sa mnom gore u planinu, no pre toga pronađite mi dva orla i ponesite ih sa sobom, a posle ćemo vidjeti šta dalje.” Dvoje mladih krenuše u različitim pravcima i nakon kraćeg vremena svako od njih donese po jednog orla. Kada stigoše na vrh planine, poglavica im ovako reče: “Uzmite sada ovo kratko uže i zavežite njegovim krajevima po jednu nogu svakom orlu.” Zaljubljeni ga poslušaše i vezaše noge pticama. “Sada ih pustite da lete!” – reče poglavica. Mladić i devojka baciše ptice u vis ka nebu, ali orlovi ne mogoše da polete, jer im noge beahu međusobno vezane. Oni padoše na zemlju i počeše da kljuju jedan drugoga, želeći da se oslobode užeta kojim su vezani. Tada stari indijanac reče: “Sada presecite uže!” Mladi izvršiše i tu naredbu, presekoše vezu i ponovo baciše orlove u nebo. Ovog puta ptice se brzo izdigoše u visine, zavrtiše se par puta u krug pa uzletiše ka snežnim vrhovima obližnje planine. A mudri poglavica im reče: “Eto, to je tajna večne ljubavi i sreće: ako su ljudi zavezani jedni za druge, nikada im neće uspeti da polete. Vi možete slobodno da letite i zajedno, ali ne da budete vezani. A ako se ipak vežete, nikada nećete moći da spoznate ni ljubav ni sreću.”
    Aug 21, 2013 1405
  • 31 Jul 2013
          Dozvoli mi.. Da budna sanjam, u naručju tvom, blizina mi tvoja treba, kao nikad do sada. Toliko sam tuzna, ovih dana.. Samo me zagrli jako, i privi me uz sebe, na grudi mi glavu prisloni. Pusti da u tvome osmehu, nađem svoj mir, i dugu tvoje ljubavi...                     
    6399 Objavio/la Bibaaa
  • By Bibaaa
          Dozvoli mi.. Da budna sanjam, u naručju tvom, blizina mi tvoja treba, kao nikad do sada. Toliko sam tuzna, ovih dana.. Samo me zagrli jako, i privi me uz sebe, na grudi mi glavu prisloni. Pusti da u tvome osmehu, nađem svoj mir, i dugu tvoje ljubavi...                     
    Jul 31, 2013 6399
  • 24 Jul 2013
    Našle se dve ludače u kafani u kojoj se samo plače. Da li od smeha ili od dima priča ide dalje blago se njima. Za mnogima tamo Laza plače al' Bože ni Dule ne zna s'njima šta će. Njih dve ko van priče al' bitno je da nisu CICE... Smeju se nabedjenim mačkama koje se odmah s vrata bacaju oko vrata, jadne su bile i ostće takve ... Što se muških tiče priča je jadna ne smeta im ni mali bata... Čast izuzetcima koji su BAJE al' priča ide dalje... Dve ludače se našle pa sad razmišljaju koja će kad da plače... Suze im teku ko niz reku što od smeha što od boli al' njima je bitno da se voli... Nije ih briga šta drugi misle puca im štikla tako one misle... Nižu se dani i mnoge noći one se nadaju da bolje će im vreme doći. Teše jedna drugu da ne misle na tugu smeju se noćima tamo nekim očima... I tako priča ide dalje i ko to zna dokle će da traje...
    4834 Objavio/la Bibaaa
  • By Bibaaa
    Našle se dve ludače u kafani u kojoj se samo plače. Da li od smeha ili od dima priča ide dalje blago se njima. Za mnogima tamo Laza plače al' Bože ni Dule ne zna s'njima šta će. Njih dve ko van priče al' bitno je da nisu CICE... Smeju se nabedjenim mačkama koje se odmah s vrata bacaju oko vrata, jadne su bile i ostće takve ... Što se muških tiče priča je jadna ne smeta im ni mali bata... Čast izuzetcima koji su BAJE al' priča ide dalje... Dve ludače se našle pa sad razmišljaju koja će kad da plače... Suze im teku ko niz reku što od smeha što od boli al' njima je bitno da se voli... Nije ih briga šta drugi misle puca im štikla tako one misle... Nižu se dani i mnoge noći one se nadaju da bolje će im vreme doći. Teše jedna drugu da ne misle na tugu smeju se noćima tamo nekim očima... I tako priča ide dalje i ko to zna dokle će da traje...
    Jul 24, 2013 4834
  • 22 Jul 2013
    Zatekneš na putu nešto poluživo, ranjeno,srce ti se u isto vreme sklupca i raduje,sagneš se do zemlje, a kao da si nebo dosegnuo,kad osetiš na dlanu puls preplašenog srca.Ne znaš kako i cime, ali siguran sida cete izleciti jedno drugo.Zavoliš to poluživo i ranjeno,shvatiš da moraš da živiš,kad si vec oživeo,jer ne smeš dopustitida citav tvoj svetizdahne na tvom dlanu.Živiš u ritmu otkucaja malenog srca.Odjednom si razdragan,odjednom voliš život, cak i svoj,odjednom veruješ da ljubav cini cuda,kad vidiš da je poluživo oživelo i ozdravilo,zahvaljujuci oblogu od tvog dlana....
    1423 Objavio/la Bibaaa
  • By Bibaaa
    Zatekneš na putu nešto poluživo, ranjeno,srce ti se u isto vreme sklupca i raduje,sagneš se do zemlje, a kao da si nebo dosegnuo,kad osetiš na dlanu puls preplašenog srca.Ne znaš kako i cime, ali siguran sida cete izleciti jedno drugo.Zavoliš to poluživo i ranjeno,shvatiš da moraš da živiš,kad si vec oživeo,jer ne smeš dopustitida citav tvoj svetizdahne na tvom dlanu.Živiš u ritmu otkucaja malenog srca.Odjednom si razdragan,odjednom voliš život, cak i svoj,odjednom veruješ da ljubav cini cuda,kad vidiš da je poluživo oživelo i ozdravilo,zahvaljujuci oblogu od tvog dlana....
    Jul 22, 2013 1423
  • 22 Jul 2013
    Ti
      Ne , ti ne moraš stajati pored mene,ali ja znam da si tu i da nisam sama.Ne moraš dodirnuti rukom moje obraze,ja osetim dodir.Ne moram videti tvoj osmehali ga cujem negde u sebii znam da si tu ,na tebe sam navikla usnama slucajno,ali srcem beskrajno.
    1476 Objavio/la Bibaaa
  • By Bibaaa
    Ti
      Ne , ti ne moraš stajati pored mene,ali ja znam da si tu i da nisam sama.Ne moraš dodirnuti rukom moje obraze,ja osetim dodir.Ne moram videti tvoj osmehali ga cujem negde u sebii znam da si tu ,na tebe sam navikla usnama slucajno,ali srcem beskrajno.
    Jul 22, 2013 1476
  • 21 Jul 2013
          Verujem - Da će ponekad ljudi od kojih očekujete udarac kad ste na dnu biti upravo oni koji će vam pomoći da ustanete. Verujem - Da zrelost ima više veze s vrstom iskustava koju smo imali i što smo naučili od njih, a manje s brojem rodjendana koje smo proslavili. Verujem - Da nije uvek dovoljno da nam drugi oproste. Ponekad trebaš oprostiti sam sebi. Verujem - Da bez obzira koliko ti je srce prepuklo, svet neće stati zbog tvoje tuge. Verujem - Da zbog toga što se dvoje prepiru ne znači da se ne vole. A samo zato što se ne prepiru ne znači da se vole. Verujem - Da ne trebaš biti uporan da otkriješ tajnu. Ona ti može zauvek promeniti život. Verujem - Da dvoje ljudi može neshto istovremeno gledati i videti nešto potpuno drugačije. Verujem - Da ćeš čak i onda kad misliš da nemaš više šta ponuditi prijatelju koji traži tvoju pomoć, pronaći snagu i način da mu pomogneš. Verujem - Da diplome na zidu ne pokazuju vrednost ljudskog bića. Verujem - Da je ljubav najmoćnije oružje. Verujem - Da je život dragoceniji nego što to novac ikada može postati.
    1306 Objavio/la Bibaaa
  • By Bibaaa
          Verujem - Da će ponekad ljudi od kojih očekujete udarac kad ste na dnu biti upravo oni koji će vam pomoći da ustanete. Verujem - Da zrelost ima više veze s vrstom iskustava koju smo imali i što smo naučili od njih, a manje s brojem rodjendana koje smo proslavili. Verujem - Da nije uvek dovoljno da nam drugi oproste. Ponekad trebaš oprostiti sam sebi. Verujem - Da bez obzira koliko ti je srce prepuklo, svet neće stati zbog tvoje tuge. Verujem - Da zbog toga što se dvoje prepiru ne znači da se ne vole. A samo zato što se ne prepiru ne znači da se vole. Verujem - Da ne trebaš biti uporan da otkriješ tajnu. Ona ti može zauvek promeniti život. Verujem - Da dvoje ljudi može neshto istovremeno gledati i videti nešto potpuno drugačije. Verujem - Da ćeš čak i onda kad misliš da nemaš više šta ponuditi prijatelju koji traži tvoju pomoć, pronaći snagu i način da mu pomogneš. Verujem - Da diplome na zidu ne pokazuju vrednost ljudskog bića. Verujem - Da je ljubav najmoćnije oružje. Verujem - Da je život dragoceniji nego što to novac ikada može postati.
    Jul 21, 2013 1306