Blogovi

User's Tags

Bibaaa 's Entries

29 blogs
  • 08 Sep 2014
    Ralf Valdo Emerson smatrao je da su neki ljudi skloni tugovanju: "Oni se dohvataju svake koprive u živici i nagaze svaku zmiju na livadi," - govorio je. "To je u skladu sa starom kineskom poslovicom koja glasi: "Kada bi čovekov život bio dug sto godina, čovek bi zadao sebi toliko briga kao da će živeti hiljadu godina." Dzordz Bernard So izrazio je ovako svoje gledište o istinskoj radosti: "Ovo je prava radost u životu - da budeš iskorišćen za cilj koji ćeš sam priznati kao dobar, da budeš potpuno istrošen , pre nego što budeš bio bačen na gomilu starog gvoždja, da postaneš sila u prirodi umesto grozničavog malog grumena bolesti i nevolja koji žali što svet neće da ga učini srećnim." Svako ima mnoštvo planova koje želi da ostvari onda kada bude "imao više vremena". Ove tri reči mogu da budu veoma varljive. Koristeći se njima pokušavamo da nagnamo sebe a i druge da misle da ćemo jednog dana ipak "imati više vremena." Umesto da se pouzdamo u takvu zabludu, mogo više smisla ima brižljivo korišćenje vremena koje sada imamo da bismo ostvarili nešto što nam sada pričinjava radost. Oko nas postoje mnoge vrenosti u kojima možemo uživati "kada je srce u redu." Nije potrebno da se selimo, da putujemo u strane zemlje, da idemo samo zato da bismo otkrili velike životne vrednosti. Problem koji nas muči često nije u našoj okolini, već u nama samima. Najduže putovanje po svetu ne može nas udaljiti od nas samih. Svakome od nas mnogo je potrebnija promena ličnog stava od promene okoline. Mudri čovek Solomun imao je to na umu kada je rekao: "Svrha svega što se čuva , čuvaj srce svoje, jer iz njega izlazi život."
    2127 Objavio/la Bibaaa
  • By Bibaaa
    Ralf Valdo Emerson smatrao je da su neki ljudi skloni tugovanju: "Oni se dohvataju svake koprive u živici i nagaze svaku zmiju na livadi," - govorio je. "To je u skladu sa starom kineskom poslovicom koja glasi: "Kada bi čovekov život bio dug sto godina, čovek bi zadao sebi toliko briga kao da će živeti hiljadu godina." Dzordz Bernard So izrazio je ovako svoje gledište o istinskoj radosti: "Ovo je prava radost u životu - da budeš iskorišćen za cilj koji ćeš sam priznati kao dobar, da budeš potpuno istrošen , pre nego što budeš bio bačen na gomilu starog gvoždja, da postaneš sila u prirodi umesto grozničavog malog grumena bolesti i nevolja koji žali što svet neće da ga učini srećnim." Svako ima mnoštvo planova koje želi da ostvari onda kada bude "imao više vremena". Ove tri reči mogu da budu veoma varljive. Koristeći se njima pokušavamo da nagnamo sebe a i druge da misle da ćemo jednog dana ipak "imati više vremena." Umesto da se pouzdamo u takvu zabludu, mogo više smisla ima brižljivo korišćenje vremena koje sada imamo da bismo ostvarili nešto što nam sada pričinjava radost. Oko nas postoje mnoge vrenosti u kojima možemo uživati "kada je srce u redu." Nije potrebno da se selimo, da putujemo u strane zemlje, da idemo samo zato da bismo otkrili velike životne vrednosti. Problem koji nas muči često nije u našoj okolini, već u nama samima. Najduže putovanje po svetu ne može nas udaljiti od nas samih. Svakome od nas mnogo je potrebnija promena ličnog stava od promene okoline. Mudri čovek Solomun imao je to na umu kada je rekao: "Svrha svega što se čuva , čuvaj srce svoje, jer iz njega izlazi život."
    Sep 08, 2014 2127
  • 06 Jun 2014
    GOVOR NAŠ NASUŠNI Ćuti – niko te nerazume! Germanizmi i turcizmi odavno su ušli u govornu svest, ali su vremenom i nestajali i gubili se iz svakodnevnog sporazumevanja. Ipak, ostala je jedna reč posebno vezana za Srem i sremački govor, reč je o reči divaniti. Divan, reč turskog porekla koja nam naznačava da je to udoban deo nameštaja, a glagol divani ti je neposredno vezan za nju. Jer ništa posebno, udobno se smestiti na divan i dugo pričati, razgovarati – odnosno divaniti. Nestajale su strane i nepoznate reči, a povremeno su dobijale oblike jezičkih kovanica i upotrebljavane u lokalnom govoru. Ipak, borba za čistotu jezika i govora je uvek postojala, posebno su je pokretali i razvijali, ko bi drugi, nego pisci. Jedan od onih koji se prvi oglasio bio je Đoka Savić Čiča (1852-1937) iz Čerevića i njegova knjiga pesama „Fruškogorci u pesmi“. Početkom prošlog veka Ilija Okrugić Sremac objavljuje pozorišni tekst „Saćurica i šubara“ (Slavija – Novi Sad, 1934) negujući u njemu govor Sremaca. U novije vreme učinio je to Anđelko Erdeljanin 1988. knjigom „Moj prijatelj Kuzman Nakrajkućin“, u to vreme tako nešto čini i Nedeljko Terzić (prim. aut.) prvim izdanjem knjige „Vraška posla“ 1986. i drugim 2007. oba u izdanju „Sremskih novina“, koja postaje i građa za studente. Sledi mala biblioteka knjiga savremenog književnika Radivoja Prokopljevića Proke iz Petrovčića, iz donjeg Srema, u čemu se posebno izdvajaju knjige „Pravi Sremac ima tri šešira“ 2007. i „Zlatno doba Srema“ 2008. godine. Doprinos očuvanju jezika i govora daje i rubrika u „Sremskim novinama“ pod naslovom „Pesnici Srema o Sremu“ u kojoj se pojavljuje preko sedamdeset autora. Posebno mesto u toj borbi imaju književna dela Đoke Filipovića „Kobajagi“ i „Priče iz Srema“, zatim proza Predraga Banjeglava i Đorđa Janjatovića, pesništvo Svetislava Nenadovića, pa Nade Aničić-Crljenica, Jasmine Vukomanović, Rajka Panića, Nade Malenković, Ane Berte, preminule Ružice Andrić i drugih. „Matica srpska“ iz Novog Sada objavljuje u više tomova „Rečnik srpskih govora Vojvodine“, i druga specijalizovana izdanja u kojima se čuva govorno blago Srema, a posebno značajna knjiga je „Pastirska terminologija Srema“ prof. Dr Žarka Bošnjakovića, objavljena 1985. godine. Najsvežiji primer je knjiga Đorđa V. Ćirkovića „Ćole ti dečije“– podsetnik starih reči i zaboravljenih izraza, objavljena u Šimanovcima 2012. godine. Ova knjiga je i opomena – kud će naš jezik i govor? Ako odlazi u zaboravljene reči, kojim će se to govorom služiti naslednici, jer potomci su nešto ostavili. Mada savremena anglikanizacija čini svoje pa su deci važniji (piši kao što govoriš): kasting, stajling, brifing… Otuda i ne čudi kada dete povuče baku ili deku za ruku, pred svojim društvom, i kaže: „Ćuti, vidiš da te niko ne razume“. Nedeljko Terzić Tekst je preuzet iz Sremskih novina.Napisao je g.Nedeljko Terzić čovek koji svojim pisanjem neguje tradiciju Srema.
    1588 Objavio/la Bibaaa
  • By Bibaaa
    GOVOR NAŠ NASUŠNI Ćuti – niko te nerazume! Germanizmi i turcizmi odavno su ušli u govornu svest, ali su vremenom i nestajali i gubili se iz svakodnevnog sporazumevanja. Ipak, ostala je jedna reč posebno vezana za Srem i sremački govor, reč je o reči divaniti. Divan, reč turskog porekla koja nam naznačava da je to udoban deo nameštaja, a glagol divani ti je neposredno vezan za nju. Jer ništa posebno, udobno se smestiti na divan i dugo pričati, razgovarati – odnosno divaniti. Nestajale su strane i nepoznate reči, a povremeno su dobijale oblike jezičkih kovanica i upotrebljavane u lokalnom govoru. Ipak, borba za čistotu jezika i govora je uvek postojala, posebno su je pokretali i razvijali, ko bi drugi, nego pisci. Jedan od onih koji se prvi oglasio bio je Đoka Savić Čiča (1852-1937) iz Čerevića i njegova knjiga pesama „Fruškogorci u pesmi“. Početkom prošlog veka Ilija Okrugić Sremac objavljuje pozorišni tekst „Saćurica i šubara“ (Slavija – Novi Sad, 1934) negujući u njemu govor Sremaca. U novije vreme učinio je to Anđelko Erdeljanin 1988. knjigom „Moj prijatelj Kuzman Nakrajkućin“, u to vreme tako nešto čini i Nedeljko Terzić (prim. aut.) prvim izdanjem knjige „Vraška posla“ 1986. i drugim 2007. oba u izdanju „Sremskih novina“, koja postaje i građa za studente. Sledi mala biblioteka knjiga savremenog književnika Radivoja Prokopljevića Proke iz Petrovčića, iz donjeg Srema, u čemu se posebno izdvajaju knjige „Pravi Sremac ima tri šešira“ 2007. i „Zlatno doba Srema“ 2008. godine. Doprinos očuvanju jezika i govora daje i rubrika u „Sremskim novinama“ pod naslovom „Pesnici Srema o Sremu“ u kojoj se pojavljuje preko sedamdeset autora. Posebno mesto u toj borbi imaju književna dela Đoke Filipovića „Kobajagi“ i „Priče iz Srema“, zatim proza Predraga Banjeglava i Đorđa Janjatovića, pesništvo Svetislava Nenadovića, pa Nade Aničić-Crljenica, Jasmine Vukomanović, Rajka Panića, Nade Malenković, Ane Berte, preminule Ružice Andrić i drugih. „Matica srpska“ iz Novog Sada objavljuje u više tomova „Rečnik srpskih govora Vojvodine“, i druga specijalizovana izdanja u kojima se čuva govorno blago Srema, a posebno značajna knjiga je „Pastirska terminologija Srema“ prof. Dr Žarka Bošnjakovića, objavljena 1985. godine. Najsvežiji primer je knjiga Đorđa V. Ćirkovića „Ćole ti dečije“– podsetnik starih reči i zaboravljenih izraza, objavljena u Šimanovcima 2012. godine. Ova knjiga je i opomena – kud će naš jezik i govor? Ako odlazi u zaboravljene reči, kojim će se to govorom služiti naslednici, jer potomci su nešto ostavili. Mada savremena anglikanizacija čini svoje pa su deci važniji (piši kao što govoriš): kasting, stajling, brifing… Otuda i ne čudi kada dete povuče baku ili deku za ruku, pred svojim društvom, i kaže: „Ćuti, vidiš da te niko ne razume“. Nedeljko Terzić Tekst je preuzet iz Sremskih novina.Napisao je g.Nedeljko Terzić čovek koji svojim pisanjem neguje tradiciju Srema.
    Jun 06, 2014 1588
  • 01 Feb 2014
    Moj blog gost PeckoPivo blog     Sa jedne strane, iskreno verujem u vrednost nezavisnog pravosuđa kao jednog od glavnih stubova društva. Sa druge strane, svakih par meseci čitam u novinama koga je sve Apelacioni sud oslobodio ili mu smanjio kaznu, a gledam i kako su napredni radikali amnestirali gomilu zatvorenika (glasača i alata za komunikaciju sa neistomišljenicima na lokalnim izborima po Srbiji) čim su se dokopali predsedničke fotelje. Čujem takođe od prijatelja da je poslednja reforma sudstva napravila ršum i da je usporila sudstvo maksimalno. I nisam pametan. Ne znam da li pravosudni sistem treba ostaviti da radi na miru i izbori se za svoju nezavisnost i efikasnost u radu, ili treba da vršimo pritisak da se to desi? Da li uopšte može da postigne nezavisnost u radu ako mi budemo vršili pritisak? Kad razmišljam generalno, odgovor je lak – treba verovati u institucije i njihovu nezavisnost. Međutim, kad pročitam primer kakav je ovaj u nastavku, onda više nisam tako siguran. Tačnije – popizdim, i to iz bar 2 razloga: 1. Ovakvim odlukama se životinje vraćaju na ulice. On će da dobije 12-13, odslužiće 3-4 i onda će opet neki populistički predsednik da potpiše neku amnestiju i eto njega napolju za 5-6 godina. I šta onda može da se desi? Evo recimo ovo. 2. Način razmišljanja – njenom bratu je rečeno da bude u sudnici sve vreme, kako bi pokazao da mu je stalo. Ako nisi tu, nije ti stalo i onda ubica dobije manju kaznu. Ovo, da pojasnim onima koji ne razumeju, nema pravnu osnovu, već je odlika vrednosti i kulture, a pravosuđe je jedno od mesta na kojima se nacionalna kultura najbolje vidi. Sad pročitajte i Borisov tekst u nastavku, a onda potpišite i peticiju. Link je na kraju teksta. Ne znam da li išta možemo da uradimo peticijom, ali hajde da učinimo sve što je u našoj moći da sprečimo sudstvo da, iz nehata ili zato što je korumpirano, smanji moguću kaznu ovoj moralnoj nakazi od čoveka. Hvala unapred. —— Ubiću je. Spaliću je. Može mi se. Srbija je. Boris Bajić Pozvoniću. Otvoriće. Znamo se od ranije. Ući ću. Pozdraviću. Otpozdraviće. Sješću. Pričekaću. Sok? Prihvatiću. Kako si – pitaću. I ona će. Red je. Društvene konvencije. Otkud ti? Došao. Jesi nešto trebao? Da, zapravo. Novac – treba mi. Nemam, znaš da dala bi’. Imaš nešto! Daj mi pare, oteću! Nemaš pravo – moje su! Šamar. Dva. Kučka bezobrazna. I dalje ne popušta. Daj mi, bolje za tebe! Čovječe, pusti me! Na podu je. Ispod mene. Daj čovječe, smiri se! Kasno je. Plače, moli. Gadim se. Pusti me! Pusti me, Vaskrsije! Kasno, kučko, kasno je. Davim je. Ne trepće. Gledam je. Lepa je. Zabole me. Neka je. Guši se. Umreće! Neka će. Kriva je! Što mi pare ne dade? Mlada je! Žensko je! Pobogu Vaskrsije! Dvaes’četri godine! Dete je nečije! I za to me zabole! Daha nema – umire. Ako pustim – živeće. Ne dam! Ne može! Umrla je. Nema je. Sad po pare – pa napolje. Trista evra? Dobro je! Šta s njom? Spalim je! Spalim je i ne zna se. Telo se ugljeniše. Teško se prepoznaje. Gasim vatru, komšije da ne vide. Silazim niz stubište. A šta i ako me u’vate? Smiri se Vaskrsije. Ovde sve se može, sve se sme. Srbija je, rođače! Vaskrsije Vrekić, nakaza prirode 16. februar 2013. godine, Novi sad Dana 16. februara 2013. godine Vaskrsije Vrekić je na najbrutalniji mogući način ubio dvadesetčetvorogodišnju Mariju Cimbal. Nakon što ju je zadavio, zapalio je njeno tijelo u nadi da će ukloniti dokaze. Išetao je iz njenog stana i mirno zaključao vrata, kao da se ništa nije desilo, sa plenom od 300€. Više javno tužilaštvo u Novom Sadu se, nakon jednogodišnjeg razvlačenja pomjerilo sa mrtve tačke samo da bi optužnicu koja je dotičnog teretila za: teško ubistvo na svirep ili podmukao način; teško ubistvo i pri tom izazivanje opšte opasnosnosti po druge i teško ubistvo iz koristoljublja, preinačila u optužnicu za teško ubistvo iz koristoljublja. U ovom slučaju Više javno tužilaštvo u Novom Sadu potpuno ignoriše činjenicu da je Marijino tijelo optuženi spalio i, siguran da je uklonio sve dokaze, potpuno normalno nastavio svoj život, bez pokušaja bilo kakvog bjekstva iz Novog Sada ili iz zemlje. U ovom slučaju Više javno tužilaštvo u Novom sadu ignoriše činjenicu da je požar koji je optuženi izazvao mogao da ugrozi druge stanovnike zgrade, među kojima ima i djece. Sjetite se da se prvenstveno mislilo da se radi o nesrećnom slučaju, a da je sve izgorilo ubica nikad ne bi bio pronađen. Ukoliko bude dokazano da se, ipak, nije radilo o ubistvu iz koristoljublja nego da je “samo” u pitanju teško ubistvo, uz veliki raspon između minimalnih 15 i maksimalnih 40 godina, postoji mogućnost da ga osude na 15, a uz dobro vladanje napolju je za 10. Je li to pravda? Apelujem na Više javno tužilaštvo u Novom Sadu ovim putem da ovo ubistvo okarakteriše onako kako činjenice, dokazi i priznanje optuženog nalažu. Apelujem na Više javno tužilaštvo u Novom Sadu da zvijer trajno ukloni sa ulica ovog, nekad mirnog, grada, koji se u posljednjih nekoliko godina, pod stražnom Višeg javnog tužilaštva pretvorilo u poprište svakodnevnih pucnjava, premlaćivanja, silovanja, pljački i ubistava. Vaskrsije Vrekić je golim rukama zadavio Mariju Cimbal, a potom njeno tijelo zapalio, u nadi da će ukloniti dokaze. Nije bježao. Mislio je da je siguran. Družili su se. Pustila ga je u stan. To je svirepo. To je podmuklo. Požar je mogao da ugrozi druge. Ubio je zbog 300€. Ljudi, radite svoj posao! Klikom na: PETICIJA možete da potpišete peticiju za preinačavanje optužnice protiv Vaskrsija Vrekića po svim tačkama za koje je ranije bio optužen. Ne zbog nekakve kalkulacije u godinama i lične satisfakcije bilo koga, jer je nema, Marija je mrtva, nego zato što je on to baš tako napravio i što za to treba i da ga se tereti. Učinite to. (Link ka tekstu na Borisovom blogu) Hvala što ćete potpisati peticiju i podeliti ovaj tekst sa prijateljima.
    1448 Objavio/la Bibaaa
  • By Bibaaa
    Moj blog gost PeckoPivo blog     Sa jedne strane, iskreno verujem u vrednost nezavisnog pravosuđa kao jednog od glavnih stubova društva. Sa druge strane, svakih par meseci čitam u novinama koga je sve Apelacioni sud oslobodio ili mu smanjio kaznu, a gledam i kako su napredni radikali amnestirali gomilu zatvorenika (glasača i alata za komunikaciju sa neistomišljenicima na lokalnim izborima po Srbiji) čim su se dokopali predsedničke fotelje. Čujem takođe od prijatelja da je poslednja reforma sudstva napravila ršum i da je usporila sudstvo maksimalno. I nisam pametan. Ne znam da li pravosudni sistem treba ostaviti da radi na miru i izbori se za svoju nezavisnost i efikasnost u radu, ili treba da vršimo pritisak da se to desi? Da li uopšte može da postigne nezavisnost u radu ako mi budemo vršili pritisak? Kad razmišljam generalno, odgovor je lak – treba verovati u institucije i njihovu nezavisnost. Međutim, kad pročitam primer kakav je ovaj u nastavku, onda više nisam tako siguran. Tačnije – popizdim, i to iz bar 2 razloga: 1. Ovakvim odlukama se životinje vraćaju na ulice. On će da dobije 12-13, odslužiće 3-4 i onda će opet neki populistički predsednik da potpiše neku amnestiju i eto njega napolju za 5-6 godina. I šta onda može da se desi? Evo recimo ovo. 2. Način razmišljanja – njenom bratu je rečeno da bude u sudnici sve vreme, kako bi pokazao da mu je stalo. Ako nisi tu, nije ti stalo i onda ubica dobije manju kaznu. Ovo, da pojasnim onima koji ne razumeju, nema pravnu osnovu, već je odlika vrednosti i kulture, a pravosuđe je jedno od mesta na kojima se nacionalna kultura najbolje vidi. Sad pročitajte i Borisov tekst u nastavku, a onda potpišite i peticiju. Link je na kraju teksta. Ne znam da li išta možemo da uradimo peticijom, ali hajde da učinimo sve što je u našoj moći da sprečimo sudstvo da, iz nehata ili zato što je korumpirano, smanji moguću kaznu ovoj moralnoj nakazi od čoveka. Hvala unapred. —— Ubiću je. Spaliću je. Može mi se. Srbija je. Boris Bajić Pozvoniću. Otvoriće. Znamo se od ranije. Ući ću. Pozdraviću. Otpozdraviće. Sješću. Pričekaću. Sok? Prihvatiću. Kako si – pitaću. I ona će. Red je. Društvene konvencije. Otkud ti? Došao. Jesi nešto trebao? Da, zapravo. Novac – treba mi. Nemam, znaš da dala bi’. Imaš nešto! Daj mi pare, oteću! Nemaš pravo – moje su! Šamar. Dva. Kučka bezobrazna. I dalje ne popušta. Daj mi, bolje za tebe! Čovječe, pusti me! Na podu je. Ispod mene. Daj čovječe, smiri se! Kasno je. Plače, moli. Gadim se. Pusti me! Pusti me, Vaskrsije! Kasno, kučko, kasno je. Davim je. Ne trepće. Gledam je. Lepa je. Zabole me. Neka je. Guši se. Umreće! Neka će. Kriva je! Što mi pare ne dade? Mlada je! Žensko je! Pobogu Vaskrsije! Dvaes’četri godine! Dete je nečije! I za to me zabole! Daha nema – umire. Ako pustim – živeće. Ne dam! Ne može! Umrla je. Nema je. Sad po pare – pa napolje. Trista evra? Dobro je! Šta s njom? Spalim je! Spalim je i ne zna se. Telo se ugljeniše. Teško se prepoznaje. Gasim vatru, komšije da ne vide. Silazim niz stubište. A šta i ako me u’vate? Smiri se Vaskrsije. Ovde sve se može, sve se sme. Srbija je, rođače! Vaskrsije Vrekić, nakaza prirode 16. februar 2013. godine, Novi sad Dana 16. februara 2013. godine Vaskrsije Vrekić je na najbrutalniji mogući način ubio dvadesetčetvorogodišnju Mariju Cimbal. Nakon što ju je zadavio, zapalio je njeno tijelo u nadi da će ukloniti dokaze. Išetao je iz njenog stana i mirno zaključao vrata, kao da se ništa nije desilo, sa plenom od 300€. Više javno tužilaštvo u Novom Sadu se, nakon jednogodišnjeg razvlačenja pomjerilo sa mrtve tačke samo da bi optužnicu koja je dotičnog teretila za: teško ubistvo na svirep ili podmukao način; teško ubistvo i pri tom izazivanje opšte opasnosnosti po druge i teško ubistvo iz koristoljublja, preinačila u optužnicu za teško ubistvo iz koristoljublja. U ovom slučaju Više javno tužilaštvo u Novom Sadu potpuno ignoriše činjenicu da je Marijino tijelo optuženi spalio i, siguran da je uklonio sve dokaze, potpuno normalno nastavio svoj život, bez pokušaja bilo kakvog bjekstva iz Novog Sada ili iz zemlje. U ovom slučaju Više javno tužilaštvo u Novom sadu ignoriše činjenicu da je požar koji je optuženi izazvao mogao da ugrozi druge stanovnike zgrade, među kojima ima i djece. Sjetite se da se prvenstveno mislilo da se radi o nesrećnom slučaju, a da je sve izgorilo ubica nikad ne bi bio pronađen. Ukoliko bude dokazano da se, ipak, nije radilo o ubistvu iz koristoljublja nego da je “samo” u pitanju teško ubistvo, uz veliki raspon između minimalnih 15 i maksimalnih 40 godina, postoji mogućnost da ga osude na 15, a uz dobro vladanje napolju je za 10. Je li to pravda? Apelujem na Više javno tužilaštvo u Novom Sadu ovim putem da ovo ubistvo okarakteriše onako kako činjenice, dokazi i priznanje optuženog nalažu. Apelujem na Više javno tužilaštvo u Novom Sadu da zvijer trajno ukloni sa ulica ovog, nekad mirnog, grada, koji se u posljednjih nekoliko godina, pod stražnom Višeg javnog tužilaštva pretvorilo u poprište svakodnevnih pucnjava, premlaćivanja, silovanja, pljački i ubistava. Vaskrsije Vrekić je golim rukama zadavio Mariju Cimbal, a potom njeno tijelo zapalio, u nadi da će ukloniti dokaze. Nije bježao. Mislio je da je siguran. Družili su se. Pustila ga je u stan. To je svirepo. To je podmuklo. Požar je mogao da ugrozi druge. Ubio je zbog 300€. Ljudi, radite svoj posao! Klikom na: PETICIJA možete da potpišete peticiju za preinačavanje optužnice protiv Vaskrsija Vrekića po svim tačkama za koje je ranije bio optužen. Ne zbog nekakve kalkulacije u godinama i lične satisfakcije bilo koga, jer je nema, Marija je mrtva, nego zato što je on to baš tako napravio i što za to treba i da ga se tereti. Učinite to. (Link ka tekstu na Borisovom blogu) Hvala što ćete potpisati peticiju i podeliti ovaj tekst sa prijateljima.
    Feb 01, 2014 1448
  • 24 Jan 2014
    Dragi moji, dosta vas je doživelo velike neprijatnosti na netu.Danas se to naziva savremenim jezikom Cyber Bullying, što im dodje u mom slobodnom sremačkom prevodu NET MALTLETIRANJE tj. nasilje.Svi mi imamo pravo da budemo zaštićeni od bilo kakvog vida nasilja... psihičkog, a o fizičkom maltletiranju ne želim da kucam. Šta je poenta ovog mog pisanja? Poenta je da zaštite svoju decu kad su na netu.Kako da to učinite? Pa lako.Obratite pažnju na vašu decu, pričajte sa njima o njihovim aktivnostima na socijalnim mrežama.Samo razgovor može dati rezultat.Istraživanja u Evropi  pokazuju da od četvoro dece jedno je izloženo Cyber Bullying-u, što je zapanjajuća činjenica.Cyber Bullying se odražava na uspeh u školi, na detetovo samopuzdanje, pa čak može dovesti do suicidnih misli.Objasnite vašem detetu da ako primeti da je neki njihov drugar izložen Cyber Bullying-u da vam ukaže na problem, a vi kao savestan roditelj već znate kako treba  da reagujete. Moramo razumeti decu jel' i mi Volimo Net, priznajte to sebi.Zaštitite svoju decu od Cyber Bullying-a.Ovaj video odgledajte sa detetom i analizirajte zajedno.Prosledite takodje vašim prijateljima i poznanicima.   Snimak pogledajte----> OVDE        
    1178 Objavio/la Bibaaa
  • By Bibaaa
    Dragi moji, dosta vas je doživelo velike neprijatnosti na netu.Danas se to naziva savremenim jezikom Cyber Bullying, što im dodje u mom slobodnom sremačkom prevodu NET MALTLETIRANJE tj. nasilje.Svi mi imamo pravo da budemo zaštićeni od bilo kakvog vida nasilja... psihičkog, a o fizičkom maltletiranju ne želim da kucam. Šta je poenta ovog mog pisanja? Poenta je da zaštite svoju decu kad su na netu.Kako da to učinite? Pa lako.Obratite pažnju na vašu decu, pričajte sa njima o njihovim aktivnostima na socijalnim mrežama.Samo razgovor može dati rezultat.Istraživanja u Evropi  pokazuju da od četvoro dece jedno je izloženo Cyber Bullying-u, što je zapanjajuća činjenica.Cyber Bullying se odražava na uspeh u školi, na detetovo samopuzdanje, pa čak može dovesti do suicidnih misli.Objasnite vašem detetu da ako primeti da je neki njihov drugar izložen Cyber Bullying-u da vam ukaže na problem, a vi kao savestan roditelj već znate kako treba  da reagujete. Moramo razumeti decu jel' i mi Volimo Net, priznajte to sebi.Zaštitite svoju decu od Cyber Bullying-a.Ovaj video odgledajte sa detetom i analizirajte zajedno.Prosledite takodje vašim prijateljima i poznanicima.   Snimak pogledajte----> OVDE        
    Jan 24, 2014 1178
  • 14 Jan 2014
      Otvoreno pismo    U ovom otvorenom i tužnom pismu prozvala bih sve od opštinskih ustanova do g.Nikolića.Dragi moji svi se mi ujutru probodimo i budemo srećni što su naša deca živa i zdrava.Jeste li se ikad zapitali koliko je dece sa problemima i posebnim potrebama? Jeste li pomislili kroz kakvu torturu prolaze njihovi rodetilji.U ovom pismu ću navesti nažalost samo  tri primera ovakvih slučajeva koja se desavaju od Nove godine u mom bliskom okruženju.Svesna sam da država ima dosta problema , ali najveći problem države treba da su deca!!! Priča se o natalitetu, draga DRŽAVO prvo uskladite zakone, zaštite decu, pomozite deci koja su bolesna i onda imate pravo da pričajte o natalitetu.Zar vas nije sramota da se donacije sakupljaju po društvenim mrežama? Jesu li to naša deca zalužila? Znajući da odgovore neću dobiti, jel je bitnije da se uhvati neki TAJKUN, a zanate li koliko je tih istih TAJKUNA  u farmakoindrustiji ,medju doktorima, koji su povezani sa istima.No to nije moja tema za sad.Tema su DECA !!! Pa da počnemo ... Prva priča vezana je za moje malo blago, Užičanku Doris.Doris ima problem cerebijalne paralize, slepa je,nepokretna.Sticajem okolnosti za ovo dete sam čula  pre par godina, postali smo izuzetno dobri i dok je boravila u Beogradu na operacijama ja sam je posećivala, da pružim podršku njoj i njenoj majci.Slavica je u bolnici spavala na podu pored svog nepokretnog deteta, koliko sam je puta pitala, Slavice dokle ćeš izdržati? Odgovor je bio za moju Doris sve.Znam koliko je novca potrošila na lekove,na vitamine, na kreme protiv dekubita.Drago mi je da su ti  susreti  bili veoma veseli, toliko energije u tom detetu koje je osudjeno na večiti mrak,postelju...odlazeći od njih uvek sam ostajala nema, toliko snage i borbe u tom malom biću, zaista taj osećaj treba doživeti.Doda je svoju bitku dobila, ali nije dobila sa državnim vlastima.Slavica je samohrana majka koja vodi računa o njoj, nema mogućnosti zaposlenja, jel ko će da vodi računa o Doris.Njihovi problemi kreću sa Elektrodistribucijom zbog duga od oko 580.000 dinara.Dolaze da isključuju struju slepom detetu, koje je osudjeno na večni mrak.Država tu ništa ne može jel je EPS javno preduzeće, tužili su majku i doneta je presuda o plenidbi stvari .Strasno !!!     Hoće li detetu uzeti krevet na kome leži, hoće li odneti šporet na kojem joj majka kuva da jede? Večernje novosti su pokrenule akciju za malu Dodu, na nivou grada Užice.Uplate su male a rok od 20 dana do donošenja presude se bliži.Problem je još jedan Doda ide na još jednu operaciju u nizu, koja je očekuje za 20 dana.Hoće li se vratiti u hladan stan bez struje, lekovi koji će ostati u frižideru će se pokvariti, dragi moji pa gde će im duša? EPS najmanje što je mogao da uradi je otpis kamate, ali gospoda ni to ne želi.To je verovatno jedna mesečna plata direktora EPS-a.Grad Užice će preuzeti na sebe plaćanja električne energije, ali da se prethodni dug izmiri.Oni nemaju nikakvu ingirenciju nad EPSom, kažu da je nema i predsednik Nikolić.Pitam se pa ko ima? Gde je zakon o zaštiti ljudskih prava i dece? Ko može da reši ovaj problem, i problem još mnogo dece...ako neko zna odgovor nek se javi.   Želim da se zahvalim Deniru koji je snimo pesmu o Doris i što je pričao sa njom.Njena majka kaže da je bila presretna.   Pesmu poslušajte OVDE   Zahvaljujem se novinaru Večernjih novosti koji je prvi tekst objavio o Doris.Tekst možete pročitati OVDE Drugi tekst je takodje u Vecernjem novostima i možete pročitati OVDE   E sad idemo drugi slučaj..radi se o malom Milivoju, ovaj mali beban ima samo 5 meseci.Preživeo je tešku operaciju srca, i svoju životnu bitku dobio.U Srbiji se dnevno operiše jedno dete  od poremećaja rada srca.Od desetoro operisane dece jedno umre, oni koji prežive su osudjeni da do svoje osamnaeste godine života piju lekove.Znači da sumiramo, dete se operiše sve prodje u najboljem redu, i onda vam počinju muke i problemi.Kao da je malo tim roditeljima koji su potpisali da svesno ubijaju svoje dete, da dobiju pred operaciju 15 min vremena da se oproste od deteta, JEZIVO!!! Operacija prodje u najboljem redu , dete se probudi, dobije pravu terapiju u Institu, otpuste vas kući i treba da kupite detu lek.Saznajete da lek nije na pozitivnoj listi lekova, plaćate punu cenu leka od 1.800 dinara i još dobijete info da je lek za odrasle i da se prepravlja za decu i da za tu prepravku leka treba da platite 1.ooo dinara.Terapija koju platite je za 15 dana. Lek za decu postiji u EU naziva se Aldacton ,ali ga mi ne uvozimo jel postoji zamena za odrasle koju proizvodi Galenika.Pa dragi moji jel ovo normalno ? Koliko dece se operiše od poremećaja rada srca, pa jel su ti mali Andjeli osudjeni na lekove za odrasle koji se prepravljaju? Jel neko razgovarao sa  ovim  roditeljima odakle im novac, u ovoj bedi i nemaštini.Draga državo zaradjuješ na malim Andjelima, koji su od rodjenja borci. Stidi se majko Srbijo, i nemoj da pričaš o padu nataliteta, kad su ti deca nezaštićena !!!   I evo o leku             Za treći slučaj nisam dobila dokumentaciju, Filip je imao 25 godina i nažalost preminuo je.O ovom slučaju ću naknadno pisati.     Dragi moji možda je ovo što sam napisala fraza, mnogi od vas znaju dosta dece u svom okruženju sa sličnim mukama.Jedino što sam mogla da uradim je da napišem ovaj tekst, to je najmanje što mogu da učinim za svu decu, za sve DODE, MILIVOJE I FILIPE.Zapamtite jedno sutra i vi možete biti u ovakvoj situaciji, najmanje što možete da učinite je da se digne glas za prava dece, invalida...Još jedna stvar pripremajući se za ovaj tekst i naredne tekstove poslala sam gomilu zahteva za prijateljstvo ljudima na fejsbljak mreži.Doživela sam da mi blokiraju profil i da me pitaju zašto sam poslala toliko zahteva.Kako da ja njima objasnim da se kod nas skupljaju pare i donacije preko fejsbljaka. Svako ko želi da me kontaktira naći će me na www.volimo.net mreži .Pišemo se uskoro ponovo ...   I JOŠ JEDNA BITNA STVAR PODRŽITE PROTEST OSOBA SA INVALIDITETOM INFO
    4118 Objavio/la Bibaaa
  • By Bibaaa
      Otvoreno pismo    U ovom otvorenom i tužnom pismu prozvala bih sve od opštinskih ustanova do g.Nikolića.Dragi moji svi se mi ujutru probodimo i budemo srećni što su naša deca živa i zdrava.Jeste li se ikad zapitali koliko je dece sa problemima i posebnim potrebama? Jeste li pomislili kroz kakvu torturu prolaze njihovi rodetilji.U ovom pismu ću navesti nažalost samo  tri primera ovakvih slučajeva koja se desavaju od Nove godine u mom bliskom okruženju.Svesna sam da država ima dosta problema , ali najveći problem države treba da su deca!!! Priča se o natalitetu, draga DRŽAVO prvo uskladite zakone, zaštite decu, pomozite deci koja su bolesna i onda imate pravo da pričajte o natalitetu.Zar vas nije sramota da se donacije sakupljaju po društvenim mrežama? Jesu li to naša deca zalužila? Znajući da odgovore neću dobiti, jel je bitnije da se uhvati neki TAJKUN, a zanate li koliko je tih istih TAJKUNA  u farmakoindrustiji ,medju doktorima, koji su povezani sa istima.No to nije moja tema za sad.Tema su DECA !!! Pa da počnemo ... Prva priča vezana je za moje malo blago, Užičanku Doris.Doris ima problem cerebijalne paralize, slepa je,nepokretna.Sticajem okolnosti za ovo dete sam čula  pre par godina, postali smo izuzetno dobri i dok je boravila u Beogradu na operacijama ja sam je posećivala, da pružim podršku njoj i njenoj majci.Slavica je u bolnici spavala na podu pored svog nepokretnog deteta, koliko sam je puta pitala, Slavice dokle ćeš izdržati? Odgovor je bio za moju Doris sve.Znam koliko je novca potrošila na lekove,na vitamine, na kreme protiv dekubita.Drago mi je da su ti  susreti  bili veoma veseli, toliko energije u tom detetu koje je osudjeno na večiti mrak,postelju...odlazeći od njih uvek sam ostajala nema, toliko snage i borbe u tom malom biću, zaista taj osećaj treba doživeti.Doda je svoju bitku dobila, ali nije dobila sa državnim vlastima.Slavica je samohrana majka koja vodi računa o njoj, nema mogućnosti zaposlenja, jel ko će da vodi računa o Doris.Njihovi problemi kreću sa Elektrodistribucijom zbog duga od oko 580.000 dinara.Dolaze da isključuju struju slepom detetu, koje je osudjeno na večni mrak.Država tu ništa ne može jel je EPS javno preduzeće, tužili su majku i doneta je presuda o plenidbi stvari .Strasno !!!     Hoće li detetu uzeti krevet na kome leži, hoće li odneti šporet na kojem joj majka kuva da jede? Večernje novosti su pokrenule akciju za malu Dodu, na nivou grada Užice.Uplate su male a rok od 20 dana do donošenja presude se bliži.Problem je još jedan Doda ide na još jednu operaciju u nizu, koja je očekuje za 20 dana.Hoće li se vratiti u hladan stan bez struje, lekovi koji će ostati u frižideru će se pokvariti, dragi moji pa gde će im duša? EPS najmanje što je mogao da uradi je otpis kamate, ali gospoda ni to ne želi.To je verovatno jedna mesečna plata direktora EPS-a.Grad Užice će preuzeti na sebe plaćanja električne energije, ali da se prethodni dug izmiri.Oni nemaju nikakvu ingirenciju nad EPSom, kažu da je nema i predsednik Nikolić.Pitam se pa ko ima? Gde je zakon o zaštiti ljudskih prava i dece? Ko može da reši ovaj problem, i problem još mnogo dece...ako neko zna odgovor nek se javi.   Želim da se zahvalim Deniru koji je snimo pesmu o Doris i što je pričao sa njom.Njena majka kaže da je bila presretna.   Pesmu poslušajte OVDE   Zahvaljujem se novinaru Večernjih novosti koji je prvi tekst objavio o Doris.Tekst možete pročitati OVDE Drugi tekst je takodje u Vecernjem novostima i možete pročitati OVDE   E sad idemo drugi slučaj..radi se o malom Milivoju, ovaj mali beban ima samo 5 meseci.Preživeo je tešku operaciju srca, i svoju životnu bitku dobio.U Srbiji se dnevno operiše jedno dete  od poremećaja rada srca.Od desetoro operisane dece jedno umre, oni koji prežive su osudjeni da do svoje osamnaeste godine života piju lekove.Znači da sumiramo, dete se operiše sve prodje u najboljem redu, i onda vam počinju muke i problemi.Kao da je malo tim roditeljima koji su potpisali da svesno ubijaju svoje dete, da dobiju pred operaciju 15 min vremena da se oproste od deteta, JEZIVO!!! Operacija prodje u najboljem redu , dete se probudi, dobije pravu terapiju u Institu, otpuste vas kući i treba da kupite detu lek.Saznajete da lek nije na pozitivnoj listi lekova, plaćate punu cenu leka od 1.800 dinara i još dobijete info da je lek za odrasle i da se prepravlja za decu i da za tu prepravku leka treba da platite 1.ooo dinara.Terapija koju platite je za 15 dana. Lek za decu postiji u EU naziva se Aldacton ,ali ga mi ne uvozimo jel postoji zamena za odrasle koju proizvodi Galenika.Pa dragi moji jel ovo normalno ? Koliko dece se operiše od poremećaja rada srca, pa jel su ti mali Andjeli osudjeni na lekove za odrasle koji se prepravljaju? Jel neko razgovarao sa  ovim  roditeljima odakle im novac, u ovoj bedi i nemaštini.Draga državo zaradjuješ na malim Andjelima, koji su od rodjenja borci. Stidi se majko Srbijo, i nemoj da pričaš o padu nataliteta, kad su ti deca nezaštićena !!!   I evo o leku             Za treći slučaj nisam dobila dokumentaciju, Filip je imao 25 godina i nažalost preminuo je.O ovom slučaju ću naknadno pisati.     Dragi moji možda je ovo što sam napisala fraza, mnogi od vas znaju dosta dece u svom okruženju sa sličnim mukama.Jedino što sam mogla da uradim je da napišem ovaj tekst, to je najmanje što mogu da učinim za svu decu, za sve DODE, MILIVOJE I FILIPE.Zapamtite jedno sutra i vi možete biti u ovakvoj situaciji, najmanje što možete da učinite je da se digne glas za prava dece, invalida...Još jedna stvar pripremajući se za ovaj tekst i naredne tekstove poslala sam gomilu zahteva za prijateljstvo ljudima na fejsbljak mreži.Doživela sam da mi blokiraju profil i da me pitaju zašto sam poslala toliko zahteva.Kako da ja njima objasnim da se kod nas skupljaju pare i donacije preko fejsbljaka. Svako ko želi da me kontaktira naći će me na www.volimo.net mreži .Pišemo se uskoro ponovo ...   I JOŠ JEDNA BITNA STVAR PODRŽITE PROTEST OSOBA SA INVALIDITETOM INFO
    Jan 14, 2014 4118
  • 29 Nov 2013
    Pročitah na netu ovaj interesantan tekst pa reših da podelim sa vama.Ipak je sreća nešto što svi imamo oko sebe, samo je treba pronaći.   1.Cenite život - Razvijajte zahvalnost.  Što ste više zahvalni više ćete da osećate radost prema životu i svemu oko sebe. Probajte ovu jednostavnu vežbu: Pre nego što zaspite izaberite  makar jednu  stvar zbog koje ste zahvalni. To može biti i nešto veoma jednostavno,kao npr. cvrkut ptica koje vas bude. Radite ovu vežbu mesec dana i primetićete da život zaista cenite i da ga ne uzimate zdravo za gotovo. 2.Nastavite da učite - Investirajte vreme, novac i energiju u razvoj novih veština. Održavajte vaš mozak vitalnim, stalnim učenjem i usavršavanjem. 3.Radite ono što volite -Ovo se može činiti kao nešto što se podrazumeva ali istina je da većina ljudi ne voli posao koji radi. Izaberite posao koji volite i nađite vreme i za hobije i sve ono što volite da radite. 4. Smejte se -Ne shvatajte život preozbiljno, smejte se sebi. Unesite zabavu u svakodnevne aktivnosti. 5. Opraštanje - Grčevito držanje za bes, ljubomoru, ozlojeđenost će štetiti samo vama. Naučite da oprostite i drugima i sebi i krenite dalje. 6.Meditacija - Sve veći broj istraživanja ukazuje da meditacija ima veliki pozitivan uticaj na zdravlje i dobrostanje osobe koja je praktikuje. Pod meditacijom se može podrazumevati i prisutnost u sadašnjem trenutku, sve što radite radite sa svesnošću. 7.Ljubav - Negujte veze sa prijateljima i rodbinom i neka vam to postane prioritet. Podržite voljene osobe kad im je teško. 8.Prestanite da poredite - Sretni ljudi ne gube vreme brinući šta će drugi da misle o njima, oni ne gube vreme ogovarajući druge osobe. Otpustite vašu potrebu da kritikujete druge i da im sudite. Umesto toga se koncentrišite na  stvaranje najboljeg života za vas. 9.Budite pozitivni! - Napravite svestan napor da čašu vidite napola punu a ne napola praznu. Ako primetite negativne misli , zaustavite ih snažnim pozitivnim afirmacijama. 10.Okružite se ljudima koji na vas deluju pozitivno, okružite se sretnim, pozitivnim ljudima, koji vam iskreno žele najbolje i  koji vam pružaju podršku na vašem putu prema uspehu. Što više inkorporišete ove navike u vaš život, bićete sretniji!    
    1094 Objavio/la Bibaaa
  • By Bibaaa
    Pročitah na netu ovaj interesantan tekst pa reših da podelim sa vama.Ipak je sreća nešto što svi imamo oko sebe, samo je treba pronaći.   1.Cenite život - Razvijajte zahvalnost.  Što ste više zahvalni više ćete da osećate radost prema životu i svemu oko sebe. Probajte ovu jednostavnu vežbu: Pre nego što zaspite izaberite  makar jednu  stvar zbog koje ste zahvalni. To može biti i nešto veoma jednostavno,kao npr. cvrkut ptica koje vas bude. Radite ovu vežbu mesec dana i primetićete da život zaista cenite i da ga ne uzimate zdravo za gotovo. 2.Nastavite da učite - Investirajte vreme, novac i energiju u razvoj novih veština. Održavajte vaš mozak vitalnim, stalnim učenjem i usavršavanjem. 3.Radite ono što volite -Ovo se može činiti kao nešto što se podrazumeva ali istina je da većina ljudi ne voli posao koji radi. Izaberite posao koji volite i nađite vreme i za hobije i sve ono što volite da radite. 4. Smejte se -Ne shvatajte život preozbiljno, smejte se sebi. Unesite zabavu u svakodnevne aktivnosti. 5. Opraštanje - Grčevito držanje za bes, ljubomoru, ozlojeđenost će štetiti samo vama. Naučite da oprostite i drugima i sebi i krenite dalje. 6.Meditacija - Sve veći broj istraživanja ukazuje da meditacija ima veliki pozitivan uticaj na zdravlje i dobrostanje osobe koja je praktikuje. Pod meditacijom se može podrazumevati i prisutnost u sadašnjem trenutku, sve što radite radite sa svesnošću. 7.Ljubav - Negujte veze sa prijateljima i rodbinom i neka vam to postane prioritet. Podržite voljene osobe kad im je teško. 8.Prestanite da poredite - Sretni ljudi ne gube vreme brinući šta će drugi da misle o njima, oni ne gube vreme ogovarajući druge osobe. Otpustite vašu potrebu da kritikujete druge i da im sudite. Umesto toga se koncentrišite na  stvaranje najboljeg života za vas. 9.Budite pozitivni! - Napravite svestan napor da čašu vidite napola punu a ne napola praznu. Ako primetite negativne misli , zaustavite ih snažnim pozitivnim afirmacijama. 10.Okružite se ljudima koji na vas deluju pozitivno, okružite se sretnim, pozitivnim ljudima, koji vam iskreno žele najbolje i  koji vam pružaju podršku na vašem putu prema uspehu. Što više inkorporišete ove navike u vaš život, bićete sretniji!    
    Nov 29, 2013 1094
  • 25 Nov 2013
    Ko o čemu Sremica o Sremu ... Zaista sam ponosna na svoj grad sa bogatom istorijom.Sinoć najeteh na ovaj snimak, koji prelepo opisije moj grad.Ko nije bio PUT POD NOGE , izvolite dodjite....   Žao mi je što snimak ne mogu objaviti u blogu, ali ću u komentaru...   Snimak pogledajte OVDE      
    2489 Objavio/la Bibaaa
  • By Bibaaa
    Ko o čemu Sremica o Sremu ... Zaista sam ponosna na svoj grad sa bogatom istorijom.Sinoć najeteh na ovaj snimak, koji prelepo opisije moj grad.Ko nije bio PUT POD NOGE , izvolite dodjite....   Žao mi je što snimak ne mogu objaviti u blogu, ali ću u komentaru...   Snimak pogledajte OVDE      
    Nov 25, 2013 2489
  • 28 Sep 2013
    Na autoputu Beograd- Zagreb, u Sremu, šezdesetak kilometara od Beograda, pored Save, nalazi se Sremska Mitrovica. Grad ima oko 60.000 stanovnika, a cela opština oko 100.000. Opština obuhvata i sela Divoš, Ležimir, Grgurevci, Čalma, Veliki Radinci, Martinci, Kuzmin, Gornja Zasavica, Mačvanska Mitrovica, Jarak, Nocaj i Ravnje.Sremska Mitrovica je jedan od najstarijih gradova u Evropi. Na uzvišenju zvanom Kalvarija arheolozi su otkrili tragove organizovanog života od pre sedam hiljada godina. To je grad sa tri imena (SIRMIUM, CIVITAS SANCTI DEMETRI, SREMSKA MITROVICA) i tri grba (anticki, srednjovekovni i savremeni). Veliki antički grad Sirmium koji se nalazio na mestu današnje Mitrovice, za vreme tetrarijuma bio je jedan od četiri prestonice Rimskog carstva, uz Rim, Milano i Nikomediju.U Sirmiumu koji je najpoznatiji istoricar 4. veka Amijan Marcelin nazvao "slavnom i mnogoljudnom majkom gradova" rodeno je nekoliko rimskih imperatora. U doba najveceg procvata Sirmiuma, u 3. i 4. veku, tu je postojala velika kovnica novca, raskošna carska palata, sa vodovodom i termama, hipodromom, pozorištem, amfiteatrom. Grad je zbog toga postao veliko arheološko nalazište i danas ga nazivaju "muzejom pod otvorenim nebom".   Veoma vredni spomenici predstavljaju deo svetske kulturne baštine, a neki od njih, kao Suncani sat, jedinstveni su u svetu. Gotovo na svakom cošku u gradu su iskopine, a stanovnici kažu da ovde kad malo "zadeš" ašovom pod zemlju nadeš neku antiku. To stvara probleme seljacima i graditeljima jer ako prijave da su "natrčali na nešto", moraju da obustave radove i na tom zemljištu se otvara arheološko nalazište. Legenda kaže da se u toj oblasti navodno nalazi i zlatna kapija koja još nije pronadena, pa je kad god bi se ova prica aktuelizovala, po okolnim njivama zaticano je puno lovaca na blago sa sondama za metal u rukama.   Posle niza vekova obavijenih istorijskom tamom, hunskih pokolja i požara, smenjivanja raznih vladara, grad je 1180. godine pripojen ugarskoj državi. Novo naselje dobilo je ime po srednjovekovnom manastiru Svetog Dimitrija, pa se najpre zvao Dmitrovica, a kasnije Mitrovica. Potom su se na vlasti smenjivali Turci, Ugari i Austrijanci, u doba Vojne granice Mitrovica je postala važno vojno i gradjansko naselje, a zatim i slobodan kraljevski grad sa potpunom autonomijom.Iz ovog perioda datiraju mnogi manastiri po Fruškoj gori (poseban blog cu o Fruškoj gori i manastirima).   U Prvom svetskom ratu, nakon proboja Solunskog fronta, srpska vojska je ušla u grad 5. novembra 1918. godine, i time je Mitrovica zajedno sa Sremom i Vojvodinom ušla u sastav nove jugoslovenske države.        Prvi pljačkaš banakaIz Sremske Mitrovice su i mnoge poznate ličnosti. Čuveni naši sugradjeni su glumci Petar Kralj, Mira Banjac, Borislav Pingovic, reditelj Petar Zec i Sinisa Kovačevic, čuveni arheolog Petar Miloševic, pevač "becaraca" Aleksandar Dejanovic,slikari Dragan Martinovic,Ivica Kovačic Štifla, te Mileva Maric Ajnštajn (tu se školovala)... Zanimljivo je da je odavde prvi pljackaš banaka u Titovoj Jugoslaviji, Slavko Ladjinovic o njemu cu napisati posebno blog .     Most Sv.Irinija     Centar grada                
    4143 Objavio/la Bibaaa
  • By Bibaaa
    Na autoputu Beograd- Zagreb, u Sremu, šezdesetak kilometara od Beograda, pored Save, nalazi se Sremska Mitrovica. Grad ima oko 60.000 stanovnika, a cela opština oko 100.000. Opština obuhvata i sela Divoš, Ležimir, Grgurevci, Čalma, Veliki Radinci, Martinci, Kuzmin, Gornja Zasavica, Mačvanska Mitrovica, Jarak, Nocaj i Ravnje.Sremska Mitrovica je jedan od najstarijih gradova u Evropi. Na uzvišenju zvanom Kalvarija arheolozi su otkrili tragove organizovanog života od pre sedam hiljada godina. To je grad sa tri imena (SIRMIUM, CIVITAS SANCTI DEMETRI, SREMSKA MITROVICA) i tri grba (anticki, srednjovekovni i savremeni). Veliki antički grad Sirmium koji se nalazio na mestu današnje Mitrovice, za vreme tetrarijuma bio je jedan od četiri prestonice Rimskog carstva, uz Rim, Milano i Nikomediju.U Sirmiumu koji je najpoznatiji istoricar 4. veka Amijan Marcelin nazvao "slavnom i mnogoljudnom majkom gradova" rodeno je nekoliko rimskih imperatora. U doba najveceg procvata Sirmiuma, u 3. i 4. veku, tu je postojala velika kovnica novca, raskošna carska palata, sa vodovodom i termama, hipodromom, pozorištem, amfiteatrom. Grad je zbog toga postao veliko arheološko nalazište i danas ga nazivaju "muzejom pod otvorenim nebom".   Veoma vredni spomenici predstavljaju deo svetske kulturne baštine, a neki od njih, kao Suncani sat, jedinstveni su u svetu. Gotovo na svakom cošku u gradu su iskopine, a stanovnici kažu da ovde kad malo "zadeš" ašovom pod zemlju nadeš neku antiku. To stvara probleme seljacima i graditeljima jer ako prijave da su "natrčali na nešto", moraju da obustave radove i na tom zemljištu se otvara arheološko nalazište. Legenda kaže da se u toj oblasti navodno nalazi i zlatna kapija koja još nije pronadena, pa je kad god bi se ova prica aktuelizovala, po okolnim njivama zaticano je puno lovaca na blago sa sondama za metal u rukama.   Posle niza vekova obavijenih istorijskom tamom, hunskih pokolja i požara, smenjivanja raznih vladara, grad je 1180. godine pripojen ugarskoj državi. Novo naselje dobilo je ime po srednjovekovnom manastiru Svetog Dimitrija, pa se najpre zvao Dmitrovica, a kasnije Mitrovica. Potom su se na vlasti smenjivali Turci, Ugari i Austrijanci, u doba Vojne granice Mitrovica je postala važno vojno i gradjansko naselje, a zatim i slobodan kraljevski grad sa potpunom autonomijom.Iz ovog perioda datiraju mnogi manastiri po Fruškoj gori (poseban blog cu o Fruškoj gori i manastirima).   U Prvom svetskom ratu, nakon proboja Solunskog fronta, srpska vojska je ušla u grad 5. novembra 1918. godine, i time je Mitrovica zajedno sa Sremom i Vojvodinom ušla u sastav nove jugoslovenske države.        Prvi pljačkaš banakaIz Sremske Mitrovice su i mnoge poznate ličnosti. Čuveni naši sugradjeni su glumci Petar Kralj, Mira Banjac, Borislav Pingovic, reditelj Petar Zec i Sinisa Kovačevic, čuveni arheolog Petar Miloševic, pevač "becaraca" Aleksandar Dejanovic,slikari Dragan Martinovic,Ivica Kovačic Štifla, te Mileva Maric Ajnštajn (tu se školovala)... Zanimljivo je da je odavde prvi pljackaš banaka u Titovoj Jugoslaviji, Slavko Ladjinovic o njemu cu napisati posebno blog .     Most Sv.Irinija     Centar grada                
    Sep 28, 2013 4143
  • 21 Aug 2013
    U staroj Grčkoj Sokrat je imao reputaciju da održava znanje na veoma visokom nivou. Jednog dana sreo je svog poznanika koji ga je pitao „Znaš li šta sam upravo čuo o tvom prijatelju?“ „Sačekaj malo“, Sokrat je odgovorio. „Pre nego što mi kažeš bilo šta o mom prijatelju, možda bi bilo dobro da proveriš da li to treba da mi kažeš. Prvi kriterijum provere neka bude istina. Da li si apsolutno siguran da je to što želiš da mi kažeš istina?“ „Pa nisam“, reče čovek, „zapravo samo sam čuo to o njemu i ….“ „U redu“, rekao je Sokrat. „Znači, ne znamo da li je to istina ili ne. Hajde sada da ispitamo drugi kriterijum, kriterijum dobrote. Da li želiš da mi kažeš nešto dobro o mom prijatelju?“ „Uh… Ne, naprotiv…“ „Dakle“, Sokrat je nastavio, „želiš da mi kažeš nešto loše o mom prijatelju, a nisi siguran da li je to istina. Ostao je još jedan kriterijum, kriterijum korisnosti. Da li će mi ono što ćeš mi reći o mom prijatelju koristiti?“ „Ne, ne baš.“ Na kraju, Sokrat je zaključio: „Želiš da mi kažeš nešto što nije ni istinito ni dobro ni korisno. Zašto bi mi onda to uopšte govorio?“
    1292 Objavio/la Bibaaa
  • By Bibaaa
    U staroj Grčkoj Sokrat je imao reputaciju da održava znanje na veoma visokom nivou. Jednog dana sreo je svog poznanika koji ga je pitao „Znaš li šta sam upravo čuo o tvom prijatelju?“ „Sačekaj malo“, Sokrat je odgovorio. „Pre nego što mi kažeš bilo šta o mom prijatelju, možda bi bilo dobro da proveriš da li to treba da mi kažeš. Prvi kriterijum provere neka bude istina. Da li si apsolutno siguran da je to što želiš da mi kažeš istina?“ „Pa nisam“, reče čovek, „zapravo samo sam čuo to o njemu i ….“ „U redu“, rekao je Sokrat. „Znači, ne znamo da li je to istina ili ne. Hajde sada da ispitamo drugi kriterijum, kriterijum dobrote. Da li želiš da mi kažeš nešto dobro o mom prijatelju?“ „Uh… Ne, naprotiv…“ „Dakle“, Sokrat je nastavio, „želiš da mi kažeš nešto loše o mom prijatelju, a nisi siguran da li je to istina. Ostao je još jedan kriterijum, kriterijum korisnosti. Da li će mi ono što ćeš mi reći o mom prijatelju koristiti?“ „Ne, ne baš.“ Na kraju, Sokrat je zaključio: „Želiš da mi kažeš nešto što nije ni istinito ni dobro ni korisno. Zašto bi mi onda to uopšte govorio?“
    Aug 21, 2013 1292