Blogovi

User's Tags

Bibaaa 's Entries

21 blogs
  • 05 May 2016
    Izgubila sam mnoge borbe. I nije mi žao. Jer i porazi su deo života. Svaku pobedu znala sam da proslavim. Svaki poraz – sa suzama da ispratim. Valjda to tako obično biva. Ali ipak, kada sve stavim na papir, nisam ja ništa srećnija i ništa pametnija nego što sam juče bila. Samo sam nekako više oguglala na udarce, na uvrede. Sve lakše podnesem, sve brže prebrodim. Život me je mučio, život me naučio. Ali i dalje kroz taj isti ŽIVOT idem s osmehom. I NERVIRAM SVOJE NEPRIJATELJE I USREĆUJEM SVOJE PRIJATELJE… …jer jako dobro ZNAM da i PORAZI SU POBEDE!!! 
    1166 Objavio/la Bibaaa
  • By Bibaaa
    Izgubila sam mnoge borbe. I nije mi žao. Jer i porazi su deo života. Svaku pobedu znala sam da proslavim. Svaki poraz – sa suzama da ispratim. Valjda to tako obično biva. Ali ipak, kada sve stavim na papir, nisam ja ništa srećnija i ništa pametnija nego što sam juče bila. Samo sam nekako više oguglala na udarce, na uvrede. Sve lakše podnesem, sve brže prebrodim. Život me je mučio, život me naučio. Ali i dalje kroz taj isti ŽIVOT idem s osmehom. I NERVIRAM SVOJE NEPRIJATELJE I USREĆUJEM SVOJE PRIJATELJE… …jer jako dobro ZNAM da i PORAZI SU POBEDE!!! 
    May 05, 2016 1166
  • 04 May 2016
    - Da li je tebi uopšte jasno da se ti i ja non-stop svađamo oko nečega?Gotovo sve vreme se svađamo. - A ti? Voliš li višnje?!    - Da. Mnogo. Kakve to sad ima veze? - A ispljuneš li koštice kada ih jedeš?!- Da, naravno!!!  - E isto tako je i u ljubavi…NAUČI DA PLJUJEŠ KOŠTICE, A ISTOVREMENO I DA VOLIŠ VIŠNJE….!!  
    1111 Objavio/la Bibaaa
  • By Bibaaa
    - Da li je tebi uopšte jasno da se ti i ja non-stop svađamo oko nečega?Gotovo sve vreme se svađamo. - A ti? Voliš li višnje?!    - Da. Mnogo. Kakve to sad ima veze? - A ispljuneš li koštice kada ih jedeš?!- Da, naravno!!!  - E isto tako je i u ljubavi…NAUČI DA PLJUJEŠ KOŠTICE, A ISTOVREMENO I DA VOLIŠ VIŠNJE….!!  
    May 04, 2016 1111
  • 22 Apr 2016
    Gde odlaze osećanja? Da li putuju na neko bolje mesto ili se samo izgube u magli života? Čovek sreću ili sanja ili se samo seća. Ivo Andrić je verovatno najbolje opisao najveći životni hendikep rečima: "Čudno je kako je malo potrebno da budemo srećni i još čudnije kako često baš to malo nedostaje". Istinska sreća nam se provuče kroz prste kao pesak sa rajskih plaža. Život je kao bal pod maskama. Svi nosimo neku masku, tako i istinska sreća. Samo je treba prepoznati. Često sam podizala svaki kamen u potrazi za srećom, ne shvatajući opasnost onoga što radim. U ovakvoj potrazi često naletimo na zmiju, koja nas ujede, a kad se rana ohladi i otrov zaživi u našim venama...dolazi do posledica koje nekad mogu biti i apokaliptičnih razmera za um i telo. Neko samo postane oprezan, dok se drugima srce skameni.Protivotrov 'pak postoji. Ljubav sve leči, ali u ekstremin slučajevima je potrebna i velika doza strpljenja i mudrosti. Ovaj koktel može da savlada i ugriz najotrovnije zmije. Zmije zvane "Život".Recept za ovaj Amorov koktel imate u sebi... Smućkajte ga i spasite voljenu osobu...
    1673 Objavio/la Bibaaa
  • By Bibaaa
    Gde odlaze osećanja? Da li putuju na neko bolje mesto ili se samo izgube u magli života? Čovek sreću ili sanja ili se samo seća. Ivo Andrić je verovatno najbolje opisao najveći životni hendikep rečima: "Čudno je kako je malo potrebno da budemo srećni i još čudnije kako često baš to malo nedostaje". Istinska sreća nam se provuče kroz prste kao pesak sa rajskih plaža. Život je kao bal pod maskama. Svi nosimo neku masku, tako i istinska sreća. Samo je treba prepoznati. Često sam podizala svaki kamen u potrazi za srećom, ne shvatajući opasnost onoga što radim. U ovakvoj potrazi često naletimo na zmiju, koja nas ujede, a kad se rana ohladi i otrov zaživi u našim venama...dolazi do posledica koje nekad mogu biti i apokaliptičnih razmera za um i telo. Neko samo postane oprezan, dok se drugima srce skameni.Protivotrov 'pak postoji. Ljubav sve leči, ali u ekstremin slučajevima je potrebna i velika doza strpljenja i mudrosti. Ovaj koktel može da savlada i ugriz najotrovnije zmije. Zmije zvane "Život".Recept za ovaj Amorov koktel imate u sebi... Smućkajte ga i spasite voljenu osobu...
    Apr 22, 2016 1673
  • 01 Apr 2016
    Dobro jutro i tebi, Google! Š’a ima?Eto ništa…Kad kupujete kupaći kostim, birajte model u kom se osećate prijatno i koji vam lepo stoji.Ja inače imam običaj da kupujem kostim u kome se osećam kao ćurka u balskoj haljini a tako i izgledam pa svako ko me vidi poželi da me bućne u plićak i drži ispod vode sve dok ne prestanem da se koprcam.Za poslovni intervju izbegavajte jež fizure ili kreacije koje se dobijaju upotrebom trimera.Ja sam do sad pred svaki poslovni intervju trimerom prolazila kroz kosu a od onoga što je ostalo pravila jež frizuru. I čudila se što me niko ne prima.Modom do sigurnog seksa – Trendi bodi sa apstraktnim pastelnim printom ljudskih unutrašnjih organa, kao što su srce ili bubreg i natpisom “računa se ono što je unutra”, odmah je privukao pažnju modnih sladokusaca.Nije da neću seks nego nosim poruku – Pazi da mi ne pomeriš bubrege i da nekako preživim taj seks. Valjda. Mis’im, ako me vidite u kreaciji sa stilizovanim printom nekoliko metara creva da znate a nisam luda nego da preferiram siguran seks.Lepe i zdrave pomoću seksa – ulepšava kožu, leči depresiju, podstiče pamćenje.Čim ne možete da se setite gde ste stavili neku stvar vi po seksu. Odma’ ćete da se setite. Ako se i ne setite boleće vas uvo.Najbolji tajming za seks – od 1 – 5. dana ciklusa insistirajte na dugoj predigri; od 6 – 8. – eksperimentišite, po mogućstvu na vikendu van kuće, glupo to kod kuće; od 9 – 14. – dana ovulirate i idealno je vreme da izvedete striptiz samo za njegove oči; 15 – 19. – dan ciklusa niste za seks pa lezite na bok i zamolite partnera da vas mazi; od 20 – 28 – dana bacite se u kadu sa mirišljavom kupkom a onda neka vas partner oralno zadovolji.Kad konačno dobijete menstruaciju angažujte privatnog detektiva da pronadje onog kog ste ovih 28 dana ‘parkirali’’ i tretirali kao štopericu.“Traži se veštica za rad u tematskom parku, odlična plata”, glasi oglas turističkog centra Vuki Houl, u Somersetu, na jugozapadu Egleske, koji hitno traži zamenu za babarogu koja je otišla u zasluženu penziju. Kandidati moraju obavezno da popunjavaju i nekoliko uslova: da imaju karakterističan piskav smeh, da nisu alergični na mačke i da su spremni da žive u pećini. Od usvajanja zakona protiv polne diskriminacije, Vuki Houl više ne može da nudi radno mesto veštice samo ženama pa se tako na oglas mogu javiti i muškarci i transseksualci. ’’Kad budu tražili porno glumca s penisom dugim najmanje 25 santimetara ja ću da se prijavim. Ako me ne prime odma’ ću da se pozovem na zakon o diskriminaciji polova. Šta ima veze što ga nemam, zamišljajte da ga imam! Kad može muškarac da bude veštica mogu i ja porno glumac.Naučnici su otkrili da izvikivanje psovki pomaže u ublažavanju fizičkog bola.Nešto me mozak zaboleo. Odo’ da psujem. Kočijaški. Mornarski. Zidarski. Kamiondžijski. Nekako.Dok i psovanje ne podpadne pod ravnopravnost polova.Onda ću da psujem ženski. Sočno.
    1264 Objavio/la Bibaaa
  • By Bibaaa
    Dobro jutro i tebi, Google! Š’a ima?Eto ništa…Kad kupujete kupaći kostim, birajte model u kom se osećate prijatno i koji vam lepo stoji.Ja inače imam običaj da kupujem kostim u kome se osećam kao ćurka u balskoj haljini a tako i izgledam pa svako ko me vidi poželi da me bućne u plićak i drži ispod vode sve dok ne prestanem da se koprcam.Za poslovni intervju izbegavajte jež fizure ili kreacije koje se dobijaju upotrebom trimera.Ja sam do sad pred svaki poslovni intervju trimerom prolazila kroz kosu a od onoga što je ostalo pravila jež frizuru. I čudila se što me niko ne prima.Modom do sigurnog seksa – Trendi bodi sa apstraktnim pastelnim printom ljudskih unutrašnjih organa, kao što su srce ili bubreg i natpisom “računa se ono što je unutra”, odmah je privukao pažnju modnih sladokusaca.Nije da neću seks nego nosim poruku – Pazi da mi ne pomeriš bubrege i da nekako preživim taj seks. Valjda. Mis’im, ako me vidite u kreaciji sa stilizovanim printom nekoliko metara creva da znate a nisam luda nego da preferiram siguran seks.Lepe i zdrave pomoću seksa – ulepšava kožu, leči depresiju, podstiče pamćenje.Čim ne možete da se setite gde ste stavili neku stvar vi po seksu. Odma’ ćete da se setite. Ako se i ne setite boleće vas uvo.Najbolji tajming za seks – od 1 – 5. dana ciklusa insistirajte na dugoj predigri; od 6 – 8. – eksperimentišite, po mogućstvu na vikendu van kuće, glupo to kod kuće; od 9 – 14. – dana ovulirate i idealno je vreme da izvedete striptiz samo za njegove oči; 15 – 19. – dan ciklusa niste za seks pa lezite na bok i zamolite partnera da vas mazi; od 20 – 28 – dana bacite se u kadu sa mirišljavom kupkom a onda neka vas partner oralno zadovolji.Kad konačno dobijete menstruaciju angažujte privatnog detektiva da pronadje onog kog ste ovih 28 dana ‘parkirali’’ i tretirali kao štopericu.“Traži se veštica za rad u tematskom parku, odlična plata”, glasi oglas turističkog centra Vuki Houl, u Somersetu, na jugozapadu Egleske, koji hitno traži zamenu za babarogu koja je otišla u zasluženu penziju. Kandidati moraju obavezno da popunjavaju i nekoliko uslova: da imaju karakterističan piskav smeh, da nisu alergični na mačke i da su spremni da žive u pećini. Od usvajanja zakona protiv polne diskriminacije, Vuki Houl više ne može da nudi radno mesto veštice samo ženama pa se tako na oglas mogu javiti i muškarci i transseksualci. ’’Kad budu tražili porno glumca s penisom dugim najmanje 25 santimetara ja ću da se prijavim. Ako me ne prime odma’ ću da se pozovem na zakon o diskriminaciji polova. Šta ima veze što ga nemam, zamišljajte da ga imam! Kad može muškarac da bude veštica mogu i ja porno glumac.Naučnici su otkrili da izvikivanje psovki pomaže u ublažavanju fizičkog bola.Nešto me mozak zaboleo. Odo’ da psujem. Kočijaški. Mornarski. Zidarski. Kamiondžijski. Nekako.Dok i psovanje ne podpadne pod ravnopravnost polova.Onda ću da psujem ženski. Sočno.
    Apr 01, 2016 1264
  • 06 Mar 2016
    Lepa i samouverena, zgodna žena visokih potpetica, koja se igra sa svim muškim pogledima, ona koja pleni sigurnošću u sebe samu i svoj izgled. Na oko potpuno nedodirljiva, uobražena i nedostupna.Izvanredan primer jake žene koja sme i može sve što zamisli. Da biste bile iste, ili bar prokleto blizu, učinite pravu stvar od početka, morate da verujete u sebe jer možete sve što poželite, samo ako čvrsto verujete da niko to nesto ne bi uradio bolje. Da vam ponos uvek bude najvažniji, jer ako ga gazite zbog nekoga, samim tim znači da taj neko ne gazi sebe zbog vas, i zašto biste to onda vi činili?Budite svoje, samo sebi dosledne, bez lažnih ikona i idola, budite idol same sebi. Jer ste lepe. Jer ste pametne. Jer ste najbolje. Ni jedna osoba, ni situacija ne zaslužuju ni jednu vašu suzu, jer je svaki vaš poraz, ma koliko veliki bio, samo još jedna usputna stanica u vašem životu, koju ste morali proći, da naučite da u taj voz više ne sedate.Naučite da živite sa porazima, volite ih. Posle njih ste jače, još samouverenije i bolje. Žena ste. To je toliko savršena privilegija, da bolja ne postoji. Od idealnog izgleda vas dele haljina, visoke potpetice, ruž na usnama i crveni lak na noktima. I dopadate se svima. Svaki pogled je upućen vama. A vi, kao prava zavodnica, samo uputite pogled direktno u njegove oči, brzo ga sklonite i nasmešite se. Zavodite. Uživate u tome. A nemate i nikada nećete imati potrebu da smišljate otrcane načine da priđete nekome. Neka prilaze oni vama.Kada niste raspoložene, idite kod frizera, a tamo po pravilu čujete nešto novo, smešno ili podlo, i bolje ste. Zovete najbolju prijateljicu na kafu da joj ispričate, i toliko se unesete u priču, da dan bude odličan- zar je bio loš? , ma nije više važno. Sada ste dobro.Smete da kažete ne jer vas boli glava, i da on nema prava da vam išta prigovori.Imate pravo da svaki svoj loš dan iskalite na nekome, i onda to pravdate sa PMS-om. Zar to nije divno?Jeste. Fantastično je. Samo trebate znati iskoristiti tu moć koja vam je podarena, naučiti biti žena.  
    1095 Objavio/la Bibaaa
  • By Bibaaa
    Lepa i samouverena, zgodna žena visokih potpetica, koja se igra sa svim muškim pogledima, ona koja pleni sigurnošću u sebe samu i svoj izgled. Na oko potpuno nedodirljiva, uobražena i nedostupna.Izvanredan primer jake žene koja sme i može sve što zamisli. Da biste bile iste, ili bar prokleto blizu, učinite pravu stvar od početka, morate da verujete u sebe jer možete sve što poželite, samo ako čvrsto verujete da niko to nesto ne bi uradio bolje. Da vam ponos uvek bude najvažniji, jer ako ga gazite zbog nekoga, samim tim znači da taj neko ne gazi sebe zbog vas, i zašto biste to onda vi činili?Budite svoje, samo sebi dosledne, bez lažnih ikona i idola, budite idol same sebi. Jer ste lepe. Jer ste pametne. Jer ste najbolje. Ni jedna osoba, ni situacija ne zaslužuju ni jednu vašu suzu, jer je svaki vaš poraz, ma koliko veliki bio, samo još jedna usputna stanica u vašem životu, koju ste morali proći, da naučite da u taj voz više ne sedate.Naučite da živite sa porazima, volite ih. Posle njih ste jače, još samouverenije i bolje. Žena ste. To je toliko savršena privilegija, da bolja ne postoji. Od idealnog izgleda vas dele haljina, visoke potpetice, ruž na usnama i crveni lak na noktima. I dopadate se svima. Svaki pogled je upućen vama. A vi, kao prava zavodnica, samo uputite pogled direktno u njegove oči, brzo ga sklonite i nasmešite se. Zavodite. Uživate u tome. A nemate i nikada nećete imati potrebu da smišljate otrcane načine da priđete nekome. Neka prilaze oni vama.Kada niste raspoložene, idite kod frizera, a tamo po pravilu čujete nešto novo, smešno ili podlo, i bolje ste. Zovete najbolju prijateljicu na kafu da joj ispričate, i toliko se unesete u priču, da dan bude odličan- zar je bio loš? , ma nije više važno. Sada ste dobro.Smete da kažete ne jer vas boli glava, i da on nema prava da vam išta prigovori.Imate pravo da svaki svoj loš dan iskalite na nekome, i onda to pravdate sa PMS-om. Zar to nije divno?Jeste. Fantastično je. Samo trebate znati iskoristiti tu moć koja vam je podarena, naučiti biti žena.  
    Mar 06, 2016 1095
  • 16 Jan 2016
    Čitajući njene blogove, dugo sam razmisljala koji je to blog koji će da je predstavi. Odlučila sam se za ovaj ako i ne bude druge vajde, možda nekog ova priča pomene, pa postane bolji.                                                             Kletva    Je l' veruješ ti u kletve? Ono, neko te ukune i onda ti sve po kući krene loše, nema napretka nego sve nazadlak, neko ti se razboli ne daj bože ili se ti sama razboliš, dete počne da loše uči, svekrva da te mrzi, a muž da se švaleriše, kocka il opija? Ponešto od toga ili sve odjednom, daleko bilo!       E vidiš, da ti ja nešto kažem - ja verujem. Eto ti ta, ta pored tvoje kuće, da ti pravo kažem, ja se od nikoga ne plašim, jedino od Boga, pa od nje. Gospod si ima neke svoje puteve i amanete, on to ne radi, ali se i kod njega, kažu, promenilo to, vezano za rok kad će da te načepi, ako si se nešto zamerio ovom svetu, čoveku i njemu. Kazaću ti, al od mene da se ne čuje- vidi mi na pragu, sve nešto ulepljeno i neki zeleni crvi gmižu naokolo, ja očistim, ona baci opet. Muke moje.     Ranije je bilo, kažu, kad neko nešto mnogo pogreši, kad učini zlo il ga stalno čini, da Bog to kad tad vrati, njegovima. Ne kaže se za džabe, kad nekog neka debela muka strefi, ko zna koji se predak zamerio Gospodu i ljudima činio zlo, pa sad nedužni ispaštaju. E vidiš, takve odložene  pravde je sve manje, od kako se svet prozlio ovoliko, pa Bog više i ne čeka da ti zažmuriš i da te gotovo svi zaborave, pa on one tvoje nekom mukom da podseti na tebe. Sad on to po hitnom postupku- a učiniš zlo, a on uredi da ti se vrati. Ne tebi, bre, nego tamo gde će najviše da te zaboli.      Nego, ne bojim se ja Boga, ovoga mi krsta, ja i sama ponavljam- neka mi vrati sve što ja drugima loše činim. I ne kažem za sebe, nego za sve.Svakome neka bude onako kako on drugima čini. Pa volj' ti lepo, volj' ti loše, sam si birao. Onako ti je kakav si.      Ogovarala me ona moja jetrva, kaže, klela sam joj decu. A što sam ja njoj klela decu, molim te lepo, ako sam samo rekla - dabogda tvojoj deci bude sve ono što si ti meni radila. Pa tvoje je da razmišljaš o tome kako će tvojoj deci biti, što bi se drugi za njih sekirali! I čega ima da se plašiš, ako si u životu ispravna bila i sve pošteno i po pravdini radila?Što se ja ne plašim - reci  i ti meni isto, ja neću da se uvredim, ič. Ali ja znam da nikada nikome ni na senku nisam stanula, kamoli da sam nekome nešto loše uradila, da sam mu zlo nanela, da sam nešto negde lanula pa da on posle ima muke zbog toga. Što sam zaimala vraćala sam, što sam uzimala, plaćala sam, tuđe meni ne treba da me bije prokletinja, a ako sam nekad nekog i popreko pogledala, to je možda i zaslužio. I mene tako pogledaju pa se ja ne ljutim. Nego se pitam, iju, šta ja to rekoh ili uradih...     A i tebi ću evo da kažem- ne mrzim te, časti mi, ti znaš koliko ja tebe volim i poštujem i uvažavam, ali evo, i tebi i svima, sve neka vam Bog vrati onako kako radite drugima. Jel si siguran da radiš dobro? Što se onda sekiraš i što bi se ljutio na mene? Ljuti se na sebe, ako nisi ispravan.     A prozlio se ovaj narod, mogu da ti reknem, prozlio se toliko da od ovoga svega mora nešto veliko da iskoči. Pa se svađa, pa gunđa, pa kune... I to kako kune bre, i poznate i nepoznate, i krive i nedužne, izgleda da ljudi misle da će njihova muka manja da im bude ako stanu da kunu.    Neki dan, prepun autobus, čovek lepo kaže, nemojte da me gurate, vidite da ne vidim, ispred mene je šipka, nemam kud... Kad ženo, kad ti ona baba poče da kune - dabogda obe noge polomio, pa vidiš da nema mesta, kako ja da uđem, samo vi da se vozite, ja stara pa mogu da čekam, dabogda ti i ruke polomili kad nećeš da se pomeriš... Onaj čovek zapomaže, stvarno ga pripela uz onu šipku, sklonio bi   se on al nema gde,  baba ne prestaje da žvanjka, onaj narod gleda svako u svoju muku, ljudi na Zadušnice pošli, ni do čega im nije... Ma kažem ti, zadnje vreme došlo.    E, a znaš, neka misli ko šta oće, ja sam primetila da se moja kletva važi. Jednom sam se svađala sa mojim Nikolom, pa mu u besu kažem, e dabogda ti pukla guma. Kad se vratio kući, kaže, ti bre nisi normalna, do pola puta pukoše mi dve gume. A onoj, znaš, onoj što me maltretirala na poslu, njoj sam stalno ponavljala, neka, neka, Gospod će sve to tvojoj deci da vrati. I da vidiš, njen sin prebije nekog druga u kafiću, jedva spasli dečka, glavu mu otvarali. Doduše, i ona spasla svoje dete, ni dan u zatvoru nije bio, još se moglo to da se smuva, narod se nije razbudio ko sad, al- ne verujem da su mirno spavali. Ako dušu nemaju zbog ovog deteta, što su ga unakazili, bar dok nisu smuvali da njihovo ne  leži zatvor, nije im lako bilo.     Nego, vidiš li ti ovo na mojim vratima? Šta kažeš, curi smola  iz ragastova pa pa pada na prag?! Iju, kako se toga nisam setila, a stvarno vrata nova, tek smo ih namestili. I ove gusenice mora da su se zbog te smole nakupile. E baš ti hvala, ja taman počela da kunem, ko li mi ih na prag nabacuje, dabogda mu se u krevetu skupljaje. Grešna mi duša!!    Preuzeto sa   NEGOSLAVA'S BLOG 
    1449 Objavio/la Bibaaa
  • By Bibaaa
    Čitajući njene blogove, dugo sam razmisljala koji je to blog koji će da je predstavi. Odlučila sam se za ovaj ako i ne bude druge vajde, možda nekog ova priča pomene, pa postane bolji.                                                             Kletva    Je l' veruješ ti u kletve? Ono, neko te ukune i onda ti sve po kući krene loše, nema napretka nego sve nazadlak, neko ti se razboli ne daj bože ili se ti sama razboliš, dete počne da loše uči, svekrva da te mrzi, a muž da se švaleriše, kocka il opija? Ponešto od toga ili sve odjednom, daleko bilo!       E vidiš, da ti ja nešto kažem - ja verujem. Eto ti ta, ta pored tvoje kuće, da ti pravo kažem, ja se od nikoga ne plašim, jedino od Boga, pa od nje. Gospod si ima neke svoje puteve i amanete, on to ne radi, ali se i kod njega, kažu, promenilo to, vezano za rok kad će da te načepi, ako si se nešto zamerio ovom svetu, čoveku i njemu. Kazaću ti, al od mene da se ne čuje- vidi mi na pragu, sve nešto ulepljeno i neki zeleni crvi gmižu naokolo, ja očistim, ona baci opet. Muke moje.     Ranije je bilo, kažu, kad neko nešto mnogo pogreši, kad učini zlo il ga stalno čini, da Bog to kad tad vrati, njegovima. Ne kaže se za džabe, kad nekog neka debela muka strefi, ko zna koji se predak zamerio Gospodu i ljudima činio zlo, pa sad nedužni ispaštaju. E vidiš, takve odložene  pravde je sve manje, od kako se svet prozlio ovoliko, pa Bog više i ne čeka da ti zažmuriš i da te gotovo svi zaborave, pa on one tvoje nekom mukom da podseti na tebe. Sad on to po hitnom postupku- a učiniš zlo, a on uredi da ti se vrati. Ne tebi, bre, nego tamo gde će najviše da te zaboli.      Nego, ne bojim se ja Boga, ovoga mi krsta, ja i sama ponavljam- neka mi vrati sve što ja drugima loše činim. I ne kažem za sebe, nego za sve.Svakome neka bude onako kako on drugima čini. Pa volj' ti lepo, volj' ti loše, sam si birao. Onako ti je kakav si.      Ogovarala me ona moja jetrva, kaže, klela sam joj decu. A što sam ja njoj klela decu, molim te lepo, ako sam samo rekla - dabogda tvojoj deci bude sve ono što si ti meni radila. Pa tvoje je da razmišljaš o tome kako će tvojoj deci biti, što bi se drugi za njih sekirali! I čega ima da se plašiš, ako si u životu ispravna bila i sve pošteno i po pravdini radila?Što se ja ne plašim - reci  i ti meni isto, ja neću da se uvredim, ič. Ali ja znam da nikada nikome ni na senku nisam stanula, kamoli da sam nekome nešto loše uradila, da sam mu zlo nanela, da sam nešto negde lanula pa da on posle ima muke zbog toga. Što sam zaimala vraćala sam, što sam uzimala, plaćala sam, tuđe meni ne treba da me bije prokletinja, a ako sam nekad nekog i popreko pogledala, to je možda i zaslužio. I mene tako pogledaju pa se ja ne ljutim. Nego se pitam, iju, šta ja to rekoh ili uradih...     A i tebi ću evo da kažem- ne mrzim te, časti mi, ti znaš koliko ja tebe volim i poštujem i uvažavam, ali evo, i tebi i svima, sve neka vam Bog vrati onako kako radite drugima. Jel si siguran da radiš dobro? Što se onda sekiraš i što bi se ljutio na mene? Ljuti se na sebe, ako nisi ispravan.     A prozlio se ovaj narod, mogu da ti reknem, prozlio se toliko da od ovoga svega mora nešto veliko da iskoči. Pa se svađa, pa gunđa, pa kune... I to kako kune bre, i poznate i nepoznate, i krive i nedužne, izgleda da ljudi misle da će njihova muka manja da im bude ako stanu da kunu.    Neki dan, prepun autobus, čovek lepo kaže, nemojte da me gurate, vidite da ne vidim, ispred mene je šipka, nemam kud... Kad ženo, kad ti ona baba poče da kune - dabogda obe noge polomio, pa vidiš da nema mesta, kako ja da uđem, samo vi da se vozite, ja stara pa mogu da čekam, dabogda ti i ruke polomili kad nećeš da se pomeriš... Onaj čovek zapomaže, stvarno ga pripela uz onu šipku, sklonio bi   se on al nema gde,  baba ne prestaje da žvanjka, onaj narod gleda svako u svoju muku, ljudi na Zadušnice pošli, ni do čega im nije... Ma kažem ti, zadnje vreme došlo.    E, a znaš, neka misli ko šta oće, ja sam primetila da se moja kletva važi. Jednom sam se svađala sa mojim Nikolom, pa mu u besu kažem, e dabogda ti pukla guma. Kad se vratio kući, kaže, ti bre nisi normalna, do pola puta pukoše mi dve gume. A onoj, znaš, onoj što me maltretirala na poslu, njoj sam stalno ponavljala, neka, neka, Gospod će sve to tvojoj deci da vrati. I da vidiš, njen sin prebije nekog druga u kafiću, jedva spasli dečka, glavu mu otvarali. Doduše, i ona spasla svoje dete, ni dan u zatvoru nije bio, još se moglo to da se smuva, narod se nije razbudio ko sad, al- ne verujem da su mirno spavali. Ako dušu nemaju zbog ovog deteta, što su ga unakazili, bar dok nisu smuvali da njihovo ne  leži zatvor, nije im lako bilo.     Nego, vidiš li ti ovo na mojim vratima? Šta kažeš, curi smola  iz ragastova pa pa pada na prag?! Iju, kako se toga nisam setila, a stvarno vrata nova, tek smo ih namestili. I ove gusenice mora da su se zbog te smole nakupile. E baš ti hvala, ja taman počela da kunem, ko li mi ih na prag nabacuje, dabogda mu se u krevetu skupljaje. Grešna mi duša!!    Preuzeto sa   NEGOSLAVA'S BLOG 
    Jan 16, 2016 1449
  • 31 Aug 2015
    Čudno je kako je malo potrebno da budemo srećni a još čudnije kako često baš to malo nedostaje. Ono što nas raduje,uglavnom se nalazi u samom iščekivanju.To su trenuci koji zivot čine toplijim, dušu vesele i ispunjuju srce svakog čoveka. Po tome ih obično i pamtimo. Po nekada te niti nikada ni ne dočekamo. Često se upitam da li se neke stvari možda ne dogode usled ogromne želje, da li jednostavno sagore u plamenu znatiželje?Jedno mi je sasvim izvesno, a to je da su to uglavnom obične i jednostavne stvari. Nečiji mio osmeh, toplina u očima i blaga reč, zaraduju nas toliko da od ispunjenosti imamo osećaj da ćemo dodirnuti nebo. Kao da se ponekada sam Gospod spusti u naše srce, darujući nam radost.Čovekova duša pati i boluje usled nametnutih kriterujuma, koji orobljavaju. Okovi su svuda u prostoru koji nas okružuje a vrlo često ih dobrovoljno stavljamo na sebe. Laž je zamenila istinu, međutim ona nikada ne može biti ništa osim laži , pa čak ni dobar plagijat. Ona jednostavno „šepa“ za istinom i nikada joj čak ni blizu ne prilazi.Jedini problem je u tome da li je prepoznajemo. Da li moramo da je prihvatimo, premda nam je ona uvek (opet lažno) prihvatljivija? Ljudi moji ! Previše je , kako bi se to žargonski reklo“ fola“, mađioničarenja i sitnih iluzija sa kojima se neprekidno susrećemo. To je bujica koja nosi sve pred sobom i koju jedino brana podignuta u ime nekog višeg ideala, iznikla iz dubine našeg bića može zaustaviti, a ta brana je upravo i sama naša volja, naša sloboda izbora. Ovaj hladni rat, koji se vodi u surovoj borbi za rešenjem egzistencijalnih problema prekida se onog trenutka kada sami to poželimo. Kada uvidimo besmisao sve te jurnjave ni za čim, i shvatimo koliko samo gubimo sa svojim prevelikim ambicijama.Koliko ljudi povredimo, bliskih, nepoznatih, vođeni samo jednim ciljom koji se zove – uspeti. A zbog čega? Ne znamo. Ali obično to nije razlog zbog koga odustajemo. Razlog je zgarište u nama samima,praznina koju osećamo i sama savest koja beskompromisno opominje i zahteva.Čežnja nas ponovo vraća da se osetimo ljudima. Žal za nekim prošlim danima kada smo se radovali ,voleli i bili ispunjeni. Sve se to tada petvara u jedan bolni vapaj, vapaj koji oporavlja. To je krik za životom, kakav nam je u biti dat gde celokupna naša ličnost dolazi do izražaja i moli za samo jedno a to je, ljubav. To je kap koja nikada ne preliva čašu. To je pozadina svih lepih gestova i uteha svih patnji i bola, mrva sreće koja je u stanju da apsorbuje more tuge, zrno soli koje daje ukus životu. To je najveća „sitnica“ zbog koje vredi živeti.Ona nam daje silu da radujemo druge jer kako kaže Didro „Najsrećniji je onaj čovek koji je učinio srećnima najviše drugih ljudi“.Daje nam osećaj da znamo kada smo potrebni našem prijatelju samo da bismo ga saslušali, obodrili. Ona je naša učiteljica,naš preobražaj.Ona se raduje u nama za svaku sitnicu i slavi je svojim vedrim osmehom.Daje nam da osetimo punoću života, kroz te trenutke i sitnice od kojih je satkan. Ipak ,mišljenja sam , da je vrlo često,i nemoguće da nam se do detalja ispuni sve ono što očekujemo.Prvo što smo u svojim zahtevima često iracionalni, a drugo što verovatno mnogo toga što želimo često ni za nas same nije dobro. Mnogo je stvari koje ne zavise isključivo od nas.Ali naravno , čoveku uvek preostaje da se nada i veruje, jer kako bi to rekao Đorđe Balašević „ ... Neko to odgore vidi sve“.Ono što je definitivno na nama je da bessebično treba sebe da dajemo drugima i da ih radujemo a za nas će se već pobrinuti neko drugi.Osmeh i lepa reč zaista nekome mogu spasti život , zato ne gubimo vreme.  
    1796 Objavio/la Bibaaa
  • By Bibaaa
    Čudno je kako je malo potrebno da budemo srećni a još čudnije kako često baš to malo nedostaje. Ono što nas raduje,uglavnom se nalazi u samom iščekivanju.To su trenuci koji zivot čine toplijim, dušu vesele i ispunjuju srce svakog čoveka. Po tome ih obično i pamtimo. Po nekada te niti nikada ni ne dočekamo. Često se upitam da li se neke stvari možda ne dogode usled ogromne želje, da li jednostavno sagore u plamenu znatiželje?Jedno mi je sasvim izvesno, a to je da su to uglavnom obične i jednostavne stvari. Nečiji mio osmeh, toplina u očima i blaga reč, zaraduju nas toliko da od ispunjenosti imamo osećaj da ćemo dodirnuti nebo. Kao da se ponekada sam Gospod spusti u naše srce, darujući nam radost.Čovekova duša pati i boluje usled nametnutih kriterujuma, koji orobljavaju. Okovi su svuda u prostoru koji nas okružuje a vrlo često ih dobrovoljno stavljamo na sebe. Laž je zamenila istinu, međutim ona nikada ne može biti ništa osim laži , pa čak ni dobar plagijat. Ona jednostavno „šepa“ za istinom i nikada joj čak ni blizu ne prilazi.Jedini problem je u tome da li je prepoznajemo. Da li moramo da je prihvatimo, premda nam je ona uvek (opet lažno) prihvatljivija? Ljudi moji ! Previše je , kako bi se to žargonski reklo“ fola“, mađioničarenja i sitnih iluzija sa kojima se neprekidno susrećemo. To je bujica koja nosi sve pred sobom i koju jedino brana podignuta u ime nekog višeg ideala, iznikla iz dubine našeg bića može zaustaviti, a ta brana je upravo i sama naša volja, naša sloboda izbora. Ovaj hladni rat, koji se vodi u surovoj borbi za rešenjem egzistencijalnih problema prekida se onog trenutka kada sami to poželimo. Kada uvidimo besmisao sve te jurnjave ni za čim, i shvatimo koliko samo gubimo sa svojim prevelikim ambicijama.Koliko ljudi povredimo, bliskih, nepoznatih, vođeni samo jednim ciljom koji se zove – uspeti. A zbog čega? Ne znamo. Ali obično to nije razlog zbog koga odustajemo. Razlog je zgarište u nama samima,praznina koju osećamo i sama savest koja beskompromisno opominje i zahteva.Čežnja nas ponovo vraća da se osetimo ljudima. Žal za nekim prošlim danima kada smo se radovali ,voleli i bili ispunjeni. Sve se to tada petvara u jedan bolni vapaj, vapaj koji oporavlja. To je krik za životom, kakav nam je u biti dat gde celokupna naša ličnost dolazi do izražaja i moli za samo jedno a to je, ljubav. To je kap koja nikada ne preliva čašu. To je pozadina svih lepih gestova i uteha svih patnji i bola, mrva sreće koja je u stanju da apsorbuje more tuge, zrno soli koje daje ukus životu. To je najveća „sitnica“ zbog koje vredi živeti.Ona nam daje silu da radujemo druge jer kako kaže Didro „Najsrećniji je onaj čovek koji je učinio srećnima najviše drugih ljudi“.Daje nam osećaj da znamo kada smo potrebni našem prijatelju samo da bismo ga saslušali, obodrili. Ona je naša učiteljica,naš preobražaj.Ona se raduje u nama za svaku sitnicu i slavi je svojim vedrim osmehom.Daje nam da osetimo punoću života, kroz te trenutke i sitnice od kojih je satkan. Ipak ,mišljenja sam , da je vrlo često,i nemoguće da nam se do detalja ispuni sve ono što očekujemo.Prvo što smo u svojim zahtevima često iracionalni, a drugo što verovatno mnogo toga što želimo često ni za nas same nije dobro. Mnogo je stvari koje ne zavise isključivo od nas.Ali naravno , čoveku uvek preostaje da se nada i veruje, jer kako bi to rekao Đorđe Balašević „ ... Neko to odgore vidi sve“.Ono što je definitivno na nama je da bessebično treba sebe da dajemo drugima i da ih radujemo a za nas će se već pobrinuti neko drugi.Osmeh i lepa reč zaista nekome mogu spasti život , zato ne gubimo vreme.  
    Aug 31, 2015 1796
  • 05 Jul 2014
    Svaka kuća ima neku svoju tajnu. Brižljivo se skriva od gostiju.Svaka kuća ima jednu sobu sa koferima. Barem u jednom ima jedno pismo.U pismu je nešto što niko nesme da pročita i sazna. U pismu je jedan deo naše prošlosti koga nismo imali hrabrosti da se odreknemo. U trenucima slabosti tešimo se da niko neće zaviriti u taj stari kofer i naše uspomene.U svakom ormanu ima jedan mantil, u muntilu džep, u džepu iscepan vrh novina ili pomalo zgužvana kutija cigareta. Na njoj na brzinu napisan telefonski broj. Ime pamtimo samo mi i mesto i vreme gde smo se upoznali i šta je bilo posle. Nikad više nismo upotrebili taj broj. Služi nam kao šifra za promenu raspoloženja ili kao razlog više za braču svađu ako ga pronađe neko kome nije namenjen.Među uredno složenim starim tašnama ima jedna vizit karta koju nikome nismo pokazali.Među svim pesmama ima jedna koju naročito volimo ali se nikada nećemo odati u društvu i staviti je na gramofon.Ima jedno ime koje nas natera da se nalo okrenemo na ulici svaki put kad ga čujemo.Ima jedan film koji volimo ali koji više nikada nećemo gledati.Ne plašite se toliko za te svoje sitne tajne. I druga strana je suviše zauzeta čuvanjem sopstevnih da bi smogla snage da traži vaše.Uostalom, zar nije dovoljno to što nam je sadašnjost zajednička. Možemo makar parče proslosti da zadržimo samo za sebe.    
    3825 Objavio/la Bibaaa
  • By Bibaaa
    Svaka kuća ima neku svoju tajnu. Brižljivo se skriva od gostiju.Svaka kuća ima jednu sobu sa koferima. Barem u jednom ima jedno pismo.U pismu je nešto što niko nesme da pročita i sazna. U pismu je jedan deo naše prošlosti koga nismo imali hrabrosti da se odreknemo. U trenucima slabosti tešimo se da niko neće zaviriti u taj stari kofer i naše uspomene.U svakom ormanu ima jedan mantil, u muntilu džep, u džepu iscepan vrh novina ili pomalo zgužvana kutija cigareta. Na njoj na brzinu napisan telefonski broj. Ime pamtimo samo mi i mesto i vreme gde smo se upoznali i šta je bilo posle. Nikad više nismo upotrebili taj broj. Služi nam kao šifra za promenu raspoloženja ili kao razlog više za braču svađu ako ga pronađe neko kome nije namenjen.Među uredno složenim starim tašnama ima jedna vizit karta koju nikome nismo pokazali.Među svim pesmama ima jedna koju naročito volimo ali se nikada nećemo odati u društvu i staviti je na gramofon.Ima jedno ime koje nas natera da se nalo okrenemo na ulici svaki put kad ga čujemo.Ima jedan film koji volimo ali koji više nikada nećemo gledati.Ne plašite se toliko za te svoje sitne tajne. I druga strana je suviše zauzeta čuvanjem sopstevnih da bi smogla snage da traži vaše.Uostalom, zar nije dovoljno to što nam je sadašnjost zajednička. Možemo makar parče proslosti da zadržimo samo za sebe.    
    Jul 05, 2014 3825
  • 29 Aug 2013
    Često se zapitam koliko puta čovek treba da padne na dno.Koliko puta vam podsvest govori jedno,a vi radite drugo?To je čudo jedno ...za mene večita misterija.Što sebe ne slušam,ali šta očekivati od jedne večite devojčice koja se ponekad pretvori u ženu.Teška je borba izmedju njih dve...uvek jedna izgubi i ostane tužna i neutešna.Devojčica plače za svojom omiljenom igračkom,a žena za slomljenim srcem.Kako god da okreneš tužne su obe.Koliko puta se obe skupe u ćošak svoje sobe i čekaju nešto,a ni one ne znaju šta.Znaju obe da prinčevi ne postoje da su to samo bajke.Iskreno se obe nadaju da postoji neko ko će poljubcem da ih probudi iz ružnog sna.I baš kad pomisle da je naišao, da ce biti tu ,poljubac dati, njega... nema.Zašto verovati u bajke onda,koje vam neko priča i čemu sve to?Kad je potreban, princa nema...a potreban je samo za jedan poljubac da se njih dve vrate iz sna i osmehnu se.Današnjim prinčevima je taj osecaj stran,nema ga, izgubio se.Kao da su im osecaji izumrli,nestali negde usput u dubini njihove duše.Ne osecaju ništa,a kažu da su uvek sa nama.Pa gde je tu logika?!Pitam se...  
    1395 Objavio/la Bibaaa
  • By Bibaaa
    Često se zapitam koliko puta čovek treba da padne na dno.Koliko puta vam podsvest govori jedno,a vi radite drugo?To je čudo jedno ...za mene večita misterija.Što sebe ne slušam,ali šta očekivati od jedne večite devojčice koja se ponekad pretvori u ženu.Teška je borba izmedju njih dve...uvek jedna izgubi i ostane tužna i neutešna.Devojčica plače za svojom omiljenom igračkom,a žena za slomljenim srcem.Kako god da okreneš tužne su obe.Koliko puta se obe skupe u ćošak svoje sobe i čekaju nešto,a ni one ne znaju šta.Znaju obe da prinčevi ne postoje da su to samo bajke.Iskreno se obe nadaju da postoji neko ko će poljubcem da ih probudi iz ružnog sna.I baš kad pomisle da je naišao, da ce biti tu ,poljubac dati, njega... nema.Zašto verovati u bajke onda,koje vam neko priča i čemu sve to?Kad je potreban, princa nema...a potreban je samo za jedan poljubac da se njih dve vrate iz sna i osmehnu se.Današnjim prinčevima je taj osecaj stran,nema ga, izgubio se.Kao da su im osecaji izumrli,nestali negde usput u dubini njihove duše.Ne osecaju ništa,a kažu da su uvek sa nama.Pa gde je tu logika?!Pitam se...  
    Aug 29, 2013 1395
  • 21 Aug 2013
    On
    Otuđeni smo u ovom užurbanom svetu. Odbačeni. Dosta nam je posla, siti smo užitka. Oh, kako je ugodna i smirujuća samoća. Da li je zaista tako? Ne znamo gde prestaje strast, a počinje zasićenost. Naša sklonost da se podsmehujemo samoj mogućnosti da takva strast postoji i da iskrene i duboke osećaje ocenimo kao plačljivu sentimentalnost otežava nam da uđemo u carstvo nežnosti. Godinama je oko sebe podizala zidove da bi se zaštitila od muškaraca. Ne zato što je neko nekad povredio, nego da spreči da se to ikad dogodi.I dogodilo se... Ako dovoljno dugo posmatraš ljude oko sebe, možeš vrlo lako učiti iz njihovih grešaka i ne dopustiti sebi krivi sud. Uostalom lakše je učiti na tuđim greškama nego na svojim, manje bole. Uvek je mislila o njemu kao o biću nalik na leoparda. Nekako je spojio silnu žestinu, sa toplinom i dobrotom, a ostavljao je magloviti utisak tragedije u sebi. Posedovao je stenovitu  agresivnost, samo se činilo da je sposoban kontrolisati, uključiti je i kad poželi isključiti. Baš je to nju i zbunjivalo i privlačilo - neverovatna žestina, ali kontrolisana, odmerena poput strele oštra. Bio joj je tako poznat, a opet… tako stran. Reagovala bi na njegova raspoloženja kao barometar. U jednom trenutku bila bi neizmerno sretna, a već u drugom očajna. Mogao je i najmanjom gestom uveriti je da je ona najvažnija u njegovom životu, ali ostala je nepoverljiva jer nikako nije mogla prodreti u dubinu njegove duše… Sumnja, strah od intimnosti, izdaje… su prevladavajuće odlike modernog sveta ljudskih odnosa. Retki su oni koji se usude u potpunosti izraziti što osećaju, a previše je onih koji se boje bilo kakvih osećaja. U životu je osim zdravlja, časti i drugih nematerijalnih vrednosti vredna jedino ljubav. A ona ne pita želiš li je, jeste li spremni, jeste li je čekali, šta će neko reći, ima li prepreka, mogu li se preći…?! Čovek zapravo vredi onoliko koliko sebe može dati i daje ne očekujući ništa zauzvrat… Nesretni ne znaju i nadaju se. Sretan zna i ne nada se.  
    1238 Objavio/la Bibaaa
  • By Bibaaa
    On
    Otuđeni smo u ovom užurbanom svetu. Odbačeni. Dosta nam je posla, siti smo užitka. Oh, kako je ugodna i smirujuća samoća. Da li je zaista tako? Ne znamo gde prestaje strast, a počinje zasićenost. Naša sklonost da se podsmehujemo samoj mogućnosti da takva strast postoji i da iskrene i duboke osećaje ocenimo kao plačljivu sentimentalnost otežava nam da uđemo u carstvo nežnosti. Godinama je oko sebe podizala zidove da bi se zaštitila od muškaraca. Ne zato što je neko nekad povredio, nego da spreči da se to ikad dogodi.I dogodilo se... Ako dovoljno dugo posmatraš ljude oko sebe, možeš vrlo lako učiti iz njihovih grešaka i ne dopustiti sebi krivi sud. Uostalom lakše je učiti na tuđim greškama nego na svojim, manje bole. Uvek je mislila o njemu kao o biću nalik na leoparda. Nekako je spojio silnu žestinu, sa toplinom i dobrotom, a ostavljao je magloviti utisak tragedije u sebi. Posedovao je stenovitu  agresivnost, samo se činilo da je sposoban kontrolisati, uključiti je i kad poželi isključiti. Baš je to nju i zbunjivalo i privlačilo - neverovatna žestina, ali kontrolisana, odmerena poput strele oštra. Bio joj je tako poznat, a opet… tako stran. Reagovala bi na njegova raspoloženja kao barometar. U jednom trenutku bila bi neizmerno sretna, a već u drugom očajna. Mogao je i najmanjom gestom uveriti je da je ona najvažnija u njegovom životu, ali ostala je nepoverljiva jer nikako nije mogla prodreti u dubinu njegove duše… Sumnja, strah od intimnosti, izdaje… su prevladavajuće odlike modernog sveta ljudskih odnosa. Retki su oni koji se usude u potpunosti izraziti što osećaju, a previše je onih koji se boje bilo kakvih osećaja. U životu je osim zdravlja, časti i drugih nematerijalnih vrednosti vredna jedino ljubav. A ona ne pita želiš li je, jeste li spremni, jeste li je čekali, šta će neko reći, ima li prepreka, mogu li se preći…?! Čovek zapravo vredi onoliko koliko sebe može dati i daje ne očekujući ništa zauzvrat… Nesretni ne znaju i nadaju se. Sretan zna i ne nada se.  
    Aug 21, 2013 1238