Blogovi

User's Tags

Bibaaa 's Entries

89 blogs
  • 28 Aug 2013
    Žao mi je zbog svih propuštenih prilika u životu. Žao mi je što sam odustajala onda kada možda nisam trebala, nebitno da li svojom ili tuđom krivicom. Žao mi je što sam se držala po strani onda kada sam trebala da se ističem i što sam često sedela plačući u sobi umesto da živim život do maksimuma. Ponekad mi je žao i što sam postala ovo što jesam usled svega toga. Ali… Ko zna zašto je to dobro…  
    1891 Objavio/la Bibaaa
  • By Bibaaa
    Žao mi je zbog svih propuštenih prilika u životu. Žao mi je što sam odustajala onda kada možda nisam trebala, nebitno da li svojom ili tuđom krivicom. Žao mi je što sam se držala po strani onda kada sam trebala da se ističem i što sam često sedela plačući u sobi umesto da živim život do maksimuma. Ponekad mi je žao i što sam postala ovo što jesam usled svega toga. Ali… Ko zna zašto je to dobro…  
    Aug 28, 2013 1891
  • 21 Aug 2013
    U staroj Grčkoj Sokrat je imao reputaciju da održava znanje na veoma visokom nivou. Jednog dana sreo je svog poznanika koji ga je pitao „Znaš li šta sam upravo čuo o tvom prijatelju?“ „Sačekaj malo“, Sokrat je odgovorio. „Pre nego što mi kažeš bilo šta o mom prijatelju, možda bi bilo dobro da proveriš da li to treba da mi kažeš. Prvi kriterijum provere neka bude istina. Da li si apsolutno siguran da je to što želiš da mi kažeš istina?“ „Pa nisam“, reče čovek, „zapravo samo sam čuo to o njemu i ….“ „U redu“, rekao je Sokrat. „Znači, ne znamo da li je to istina ili ne. Hajde sada da ispitamo drugi kriterijum, kriterijum dobrote. Da li želiš da mi kažeš nešto dobro o mom prijatelju?“ „Uh… Ne, naprotiv…“ „Dakle“, Sokrat je nastavio, „želiš da mi kažeš nešto loše o mom prijatelju, a nisi siguran da li je to istina. Ostao je još jedan kriterijum, kriterijum korisnosti. Da li će mi ono što ćeš mi reći o mom prijatelju koristiti?“ „Ne, ne baš.“ Na kraju, Sokrat je zaključio: „Želiš da mi kažeš nešto što nije ni istinito ni dobro ni korisno. Zašto bi mi onda to uopšte govorio?“
    1292 Objavio/la Bibaaa
  • By Bibaaa
    U staroj Grčkoj Sokrat je imao reputaciju da održava znanje na veoma visokom nivou. Jednog dana sreo je svog poznanika koji ga je pitao „Znaš li šta sam upravo čuo o tvom prijatelju?“ „Sačekaj malo“, Sokrat je odgovorio. „Pre nego što mi kažeš bilo šta o mom prijatelju, možda bi bilo dobro da proveriš da li to treba da mi kažeš. Prvi kriterijum provere neka bude istina. Da li si apsolutno siguran da je to što želiš da mi kažeš istina?“ „Pa nisam“, reče čovek, „zapravo samo sam čuo to o njemu i ….“ „U redu“, rekao je Sokrat. „Znači, ne znamo da li je to istina ili ne. Hajde sada da ispitamo drugi kriterijum, kriterijum dobrote. Da li želiš da mi kažeš nešto dobro o mom prijatelju?“ „Uh… Ne, naprotiv…“ „Dakle“, Sokrat je nastavio, „želiš da mi kažeš nešto loše o mom prijatelju, a nisi siguran da li je to istina. Ostao je još jedan kriterijum, kriterijum korisnosti. Da li će mi ono što ćeš mi reći o mom prijatelju koristiti?“ „Ne, ne baš.“ Na kraju, Sokrat je zaključio: „Želiš da mi kažeš nešto što nije ni istinito ni dobro ni korisno. Zašto bi mi onda to uopšte govorio?“
    Aug 21, 2013 1292
  • 21 Aug 2013
    Postoji jedna stara indijanska priča koja govori o dvoje mladih indijanaca: o mladiću i devojci. Jednom se njih dvoje uputiše do velikog poglavice svoga plemena i rekoše mu odlučno: “Mi se volimo! Hoćemo da nam daš svoj blagoslov i da nas poučiš šta treba da činimo da bi naša ljubav trajala večno.” “Dobro”, – odgovori im poglavica. “Reći ću vam, šta da učinite. Ali prvo pođite sa mnom gore u planinu, no pre toga pronađite mi dva orla i ponesite ih sa sobom, a posle ćemo vidjeti šta dalje.” Dvoje mladih krenuše u različitim pravcima i nakon kraćeg vremena svako od njih donese po jednog orla. Kada stigoše na vrh planine, poglavica im ovako reče: “Uzmite sada ovo kratko uže i zavežite njegovim krajevima po jednu nogu svakom orlu.” Zaljubljeni ga poslušaše i vezaše noge pticama. “Sada ih pustite da lete!” – reče poglavica. Mladić i devojka baciše ptice u vis ka nebu, ali orlovi ne mogoše da polete, jer im noge beahu međusobno vezane. Oni padoše na zemlju i počeše da kljuju jedan drugoga, želeći da se oslobode užeta kojim su vezani. Tada stari indijanac reče: “Sada presecite uže!” Mladi izvršiše i tu naredbu, presekoše vezu i ponovo baciše orlove u nebo. Ovog puta ptice se brzo izdigoše u visine, zavrtiše se par puta u krug pa uzletiše ka snežnim vrhovima obližnje planine. A mudri poglavica im reče: “Eto, to je tajna večne ljubavi i sreće: ako su ljudi zavezani jedni za druge, nikada im neće uspeti da polete. Vi možete slobodno da letite i zajedno, ali ne da budete vezani. A ako se ipak vežete, nikada nećete moći da spoznate ni ljubav ni sreću.”
    1405 Objavio/la Bibaaa
  • By Bibaaa
    Postoji jedna stara indijanska priča koja govori o dvoje mladih indijanaca: o mladiću i devojci. Jednom se njih dvoje uputiše do velikog poglavice svoga plemena i rekoše mu odlučno: “Mi se volimo! Hoćemo da nam daš svoj blagoslov i da nas poučiš šta treba da činimo da bi naša ljubav trajala večno.” “Dobro”, – odgovori im poglavica. “Reći ću vam, šta da učinite. Ali prvo pođite sa mnom gore u planinu, no pre toga pronađite mi dva orla i ponesite ih sa sobom, a posle ćemo vidjeti šta dalje.” Dvoje mladih krenuše u različitim pravcima i nakon kraćeg vremena svako od njih donese po jednog orla. Kada stigoše na vrh planine, poglavica im ovako reče: “Uzmite sada ovo kratko uže i zavežite njegovim krajevima po jednu nogu svakom orlu.” Zaljubljeni ga poslušaše i vezaše noge pticama. “Sada ih pustite da lete!” – reče poglavica. Mladić i devojka baciše ptice u vis ka nebu, ali orlovi ne mogoše da polete, jer im noge beahu međusobno vezane. Oni padoše na zemlju i počeše da kljuju jedan drugoga, želeći da se oslobode užeta kojim su vezani. Tada stari indijanac reče: “Sada presecite uže!” Mladi izvršiše i tu naredbu, presekoše vezu i ponovo baciše orlove u nebo. Ovog puta ptice se brzo izdigoše u visine, zavrtiše se par puta u krug pa uzletiše ka snežnim vrhovima obližnje planine. A mudri poglavica im reče: “Eto, to je tajna večne ljubavi i sreće: ako su ljudi zavezani jedni za druge, nikada im neće uspeti da polete. Vi možete slobodno da letite i zajedno, ali ne da budete vezani. A ako se ipak vežete, nikada nećete moći da spoznate ni ljubav ni sreću.”
    Aug 21, 2013 1405
  • 21 Aug 2013
    On
    Otuđeni smo u ovom užurbanom svetu. Odbačeni. Dosta nam je posla, siti smo užitka. Oh, kako je ugodna i smirujuća samoća. Da li je zaista tako? Ne znamo gde prestaje strast, a počinje zasićenost. Naša sklonost da se podsmehujemo samoj mogućnosti da takva strast postoji i da iskrene i duboke osećaje ocenimo kao plačljivu sentimentalnost otežava nam da uđemo u carstvo nežnosti. Godinama je oko sebe podizala zidove da bi se zaštitila od muškaraca. Ne zato što je neko nekad povredio, nego da spreči da se to ikad dogodi.I dogodilo se... Ako dovoljno dugo posmatraš ljude oko sebe, možeš vrlo lako učiti iz njihovih grešaka i ne dopustiti sebi krivi sud. Uostalom lakše je učiti na tuđim greškama nego na svojim, manje bole. Uvek je mislila o njemu kao o biću nalik na leoparda. Nekako je spojio silnu žestinu, sa toplinom i dobrotom, a ostavljao je magloviti utisak tragedije u sebi. Posedovao je stenovitu  agresivnost, samo se činilo da je sposoban kontrolisati, uključiti je i kad poželi isključiti. Baš je to nju i zbunjivalo i privlačilo - neverovatna žestina, ali kontrolisana, odmerena poput strele oštra. Bio joj je tako poznat, a opet… tako stran. Reagovala bi na njegova raspoloženja kao barometar. U jednom trenutku bila bi neizmerno sretna, a već u drugom očajna. Mogao je i najmanjom gestom uveriti je da je ona najvažnija u njegovom životu, ali ostala je nepoverljiva jer nikako nije mogla prodreti u dubinu njegove duše… Sumnja, strah od intimnosti, izdaje… su prevladavajuće odlike modernog sveta ljudskih odnosa. Retki su oni koji se usude u potpunosti izraziti što osećaju, a previše je onih koji se boje bilo kakvih osećaja. U životu je osim zdravlja, časti i drugih nematerijalnih vrednosti vredna jedino ljubav. A ona ne pita želiš li je, jeste li spremni, jeste li je čekali, šta će neko reći, ima li prepreka, mogu li se preći…?! Čovek zapravo vredi onoliko koliko sebe može dati i daje ne očekujući ništa zauzvrat… Nesretni ne znaju i nadaju se. Sretan zna i ne nada se.  
    1239 Objavio/la Bibaaa
  • By Bibaaa
    On
    Otuđeni smo u ovom užurbanom svetu. Odbačeni. Dosta nam je posla, siti smo užitka. Oh, kako je ugodna i smirujuća samoća. Da li je zaista tako? Ne znamo gde prestaje strast, a počinje zasićenost. Naša sklonost da se podsmehujemo samoj mogućnosti da takva strast postoji i da iskrene i duboke osećaje ocenimo kao plačljivu sentimentalnost otežava nam da uđemo u carstvo nežnosti. Godinama je oko sebe podizala zidove da bi se zaštitila od muškaraca. Ne zato što je neko nekad povredio, nego da spreči da se to ikad dogodi.I dogodilo se... Ako dovoljno dugo posmatraš ljude oko sebe, možeš vrlo lako učiti iz njihovih grešaka i ne dopustiti sebi krivi sud. Uostalom lakše je učiti na tuđim greškama nego na svojim, manje bole. Uvek je mislila o njemu kao o biću nalik na leoparda. Nekako je spojio silnu žestinu, sa toplinom i dobrotom, a ostavljao je magloviti utisak tragedije u sebi. Posedovao je stenovitu  agresivnost, samo se činilo da je sposoban kontrolisati, uključiti je i kad poželi isključiti. Baš je to nju i zbunjivalo i privlačilo - neverovatna žestina, ali kontrolisana, odmerena poput strele oštra. Bio joj je tako poznat, a opet… tako stran. Reagovala bi na njegova raspoloženja kao barometar. U jednom trenutku bila bi neizmerno sretna, a već u drugom očajna. Mogao je i najmanjom gestom uveriti je da je ona najvažnija u njegovom životu, ali ostala je nepoverljiva jer nikako nije mogla prodreti u dubinu njegove duše… Sumnja, strah od intimnosti, izdaje… su prevladavajuće odlike modernog sveta ljudskih odnosa. Retki su oni koji se usude u potpunosti izraziti što osećaju, a previše je onih koji se boje bilo kakvih osećaja. U životu je osim zdravlja, časti i drugih nematerijalnih vrednosti vredna jedino ljubav. A ona ne pita želiš li je, jeste li spremni, jeste li je čekali, šta će neko reći, ima li prepreka, mogu li se preći…?! Čovek zapravo vredi onoliko koliko sebe može dati i daje ne očekujući ništa zauzvrat… Nesretni ne znaju i nadaju se. Sretan zna i ne nada se.  
    Aug 21, 2013 1239
  • 21 Aug 2013
    Nepisano pravilo: svi traže drugu šansu, retko ko je daje. Nepisano pravilo: svi cene istinu, niko ne voli da je čuje. Nepisano pravilo: jedna pravila važe kad ih dele, druga kad oni treba da ih primene. Nepisano pravilo: reci nešto u poverenju, biće iskorišćeno protiv tebe prvom prilikom. Nepisano pravilo: ako si dobar, odmah misle da si i glup. Nepisano pravilo: tvoj problem je uvek manji od tuđeg. Nepisano pravilo: pomogneš nekome, a on ti još traži mane u toj pomoći. Nepisano pravilo: tapšu te po ramenu, a iza leđa ti se smeju. Nepisano pravilo: ti uvek moraš da imaš vremena, a svi drugi su prezauzeti. Nepisano pravilo: svima si dobar da te za nešto iskoriste.
    1327 Objavio/la Bibaaa
  • By Bibaaa
    Nepisano pravilo: svi traže drugu šansu, retko ko je daje. Nepisano pravilo: svi cene istinu, niko ne voli da je čuje. Nepisano pravilo: jedna pravila važe kad ih dele, druga kad oni treba da ih primene. Nepisano pravilo: reci nešto u poverenju, biće iskorišćeno protiv tebe prvom prilikom. Nepisano pravilo: ako si dobar, odmah misle da si i glup. Nepisano pravilo: tvoj problem je uvek manji od tuđeg. Nepisano pravilo: pomogneš nekome, a on ti još traži mane u toj pomoći. Nepisano pravilo: tapšu te po ramenu, a iza leđa ti se smeju. Nepisano pravilo: ti uvek moraš da imaš vremena, a svi drugi su prezauzeti. Nepisano pravilo: svima si dobar da te za nešto iskoriste.
    Aug 21, 2013 1327
  • 15 Aug 2013
      Ono što vam se dogadja u  životu, nije slučajno. Vaše minule misli pomogle su njegovom nastanku. Razlozi nastanka naše sadašnjice, korene se u proslosti.Promenivši svoje misli vi necete izazvati iznenadne promene u stvarnosti koja vas okružuje. Uvek će postojati odredjeni isečak vremena tokom kojeg ćete vi razvijati svoju novu svest, ali ćete biti umotani  u "staru" stvarnost. Ovaj period "čekanja da se nešto dogodi" je kritičan, jer vaše ponašanje u to vreme ili ce ubrzati ili usporiti dolazak "nove" stvarnosti koju želite da stvorite. Ako vi uporno ponavljate svoje nove misli, dokle bi vas to moglo dovesti ako ne do nove stvarnosti?1.Uvek budite svesni onoga o čemu razmisljate - vaše današnje misli grade vašu realnost sutra i ubuduće.2.Promenite vaš odnos prema svim životnim prilikama - prihvatite situaciju, ne trošite vreme na samosažaljevanje ili nepotrebnu borbu sa činjenicama i okolnostima, prevazidjite ono što je loše i nastavite napred snagom misli.3.Odredite svoj svakodnevni period "kreativnosti" u kome ćete se osloboditi svakodnevnih briga - to je vreme kada ćete dobijati potrebni naboj energije.I kad sve to tako lepo uradite, ishod mora biti pozitivan.Pokušajte,nije teško.Pozitivne misli su stub zdravog organizma.Učinite dobro delo za svoj organizam oslobodite se loših misli.To je za početak najmanje što možete da učinite za sebe.
    1476 Objavio/la Bibaaa
  • By Bibaaa
      Ono što vam se dogadja u  životu, nije slučajno. Vaše minule misli pomogle su njegovom nastanku. Razlozi nastanka naše sadašnjice, korene se u proslosti.Promenivši svoje misli vi necete izazvati iznenadne promene u stvarnosti koja vas okružuje. Uvek će postojati odredjeni isečak vremena tokom kojeg ćete vi razvijati svoju novu svest, ali ćete biti umotani  u "staru" stvarnost. Ovaj period "čekanja da se nešto dogodi" je kritičan, jer vaše ponašanje u to vreme ili ce ubrzati ili usporiti dolazak "nove" stvarnosti koju želite da stvorite. Ako vi uporno ponavljate svoje nove misli, dokle bi vas to moglo dovesti ako ne do nove stvarnosti?1.Uvek budite svesni onoga o čemu razmisljate - vaše današnje misli grade vašu realnost sutra i ubuduće.2.Promenite vaš odnos prema svim životnim prilikama - prihvatite situaciju, ne trošite vreme na samosažaljevanje ili nepotrebnu borbu sa činjenicama i okolnostima, prevazidjite ono što je loše i nastavite napred snagom misli.3.Odredite svoj svakodnevni period "kreativnosti" u kome ćete se osloboditi svakodnevnih briga - to je vreme kada ćete dobijati potrebni naboj energije.I kad sve to tako lepo uradite, ishod mora biti pozitivan.Pokušajte,nije teško.Pozitivne misli su stub zdravog organizma.Učinite dobro delo za svoj organizam oslobodite se loših misli.To je za početak najmanje što možete da učinite za sebe.
    Aug 15, 2013 1476
  • 31 Jul 2013
          Dozvoli mi.. Da budna sanjam, u naručju tvom, blizina mi tvoja treba, kao nikad do sada. Toliko sam tuzna, ovih dana.. Samo me zagrli jako, i privi me uz sebe, na grudi mi glavu prisloni. Pusti da u tvome osmehu, nađem svoj mir, i dugu tvoje ljubavi...                     
    6399 Objavio/la Bibaaa
  • By Bibaaa
          Dozvoli mi.. Da budna sanjam, u naručju tvom, blizina mi tvoja treba, kao nikad do sada. Toliko sam tuzna, ovih dana.. Samo me zagrli jako, i privi me uz sebe, na grudi mi glavu prisloni. Pusti da u tvome osmehu, nađem svoj mir, i dugu tvoje ljubavi...                     
    Jul 31, 2013 6399
  • 31 Jul 2013
    Gledajuci tako u prazninu svoje sobe, udjoh u svet u kojem samo sto djavoli ne hode. Udjoh na velika vrata, a gle čuda milsilm priča je laka! Iskrena i naivna ko što uvek sam bila, otvorih svima svoja krila. Namejana i vedra lica bila sam primamljiva ptica. Ispred mene se stvori čovek loših mana al' Bože šta cu dalje sama? Tumarh tako hodnicima tame mučeći sebe za sve loše dane. Osmeh skinu sa lica, oči izgubiše sjaj jedino što sam pomislila tad: "Boze je'l ovo stvarno kraj?" U tom svetu tuge i bola, oslušnuh neku pesmu koja je bila nova. Osmeh vratih na lice ,i podjoh notama koje na mene liče . Nežno,polako vraća mi moj san i sve više mi se približava ja to znam. Na pamuku me uspavljuje sa tajnom se budimo noci željno isčekujemo. I tako iz dana u dan uz lake note i vedar san....    
    1168 Objavio/la Bibaaa
  • By Bibaaa
    Gledajuci tako u prazninu svoje sobe, udjoh u svet u kojem samo sto djavoli ne hode. Udjoh na velika vrata, a gle čuda milsilm priča je laka! Iskrena i naivna ko što uvek sam bila, otvorih svima svoja krila. Namejana i vedra lica bila sam primamljiva ptica. Ispred mene se stvori čovek loših mana al' Bože šta cu dalje sama? Tumarh tako hodnicima tame mučeći sebe za sve loše dane. Osmeh skinu sa lica, oči izgubiše sjaj jedino što sam pomislila tad: "Boze je'l ovo stvarno kraj?" U tom svetu tuge i bola, oslušnuh neku pesmu koja je bila nova. Osmeh vratih na lice ,i podjoh notama koje na mene liče . Nežno,polako vraća mi moj san i sve više mi se približava ja to znam. Na pamuku me uspavljuje sa tajnom se budimo noci željno isčekujemo. I tako iz dana u dan uz lake note i vedar san....    
    Jul 31, 2013 1168
  • 24 Jul 2013
    Našle se dve ludače u kafani u kojoj se samo plače. Da li od smeha ili od dima priča ide dalje blago se njima. Za mnogima tamo Laza plače al' Bože ni Dule ne zna s'njima šta će. Njih dve ko van priče al' bitno je da nisu CICE... Smeju se nabedjenim mačkama koje se odmah s vrata bacaju oko vrata, jadne su bile i ostće takve ... Što se muških tiče priča je jadna ne smeta im ni mali bata... Čast izuzetcima koji su BAJE al' priča ide dalje... Dve ludače se našle pa sad razmišljaju koja će kad da plače... Suze im teku ko niz reku što od smeha što od boli al' njima je bitno da se voli... Nije ih briga šta drugi misle puca im štikla tako one misle... Nižu se dani i mnoge noći one se nadaju da bolje će im vreme doći. Teše jedna drugu da ne misle na tugu smeju se noćima tamo nekim očima... I tako priča ide dalje i ko to zna dokle će da traje...
    4834 Objavio/la Bibaaa
  • By Bibaaa
    Našle se dve ludače u kafani u kojoj se samo plače. Da li od smeha ili od dima priča ide dalje blago se njima. Za mnogima tamo Laza plače al' Bože ni Dule ne zna s'njima šta će. Njih dve ko van priče al' bitno je da nisu CICE... Smeju se nabedjenim mačkama koje se odmah s vrata bacaju oko vrata, jadne su bile i ostće takve ... Što se muških tiče priča je jadna ne smeta im ni mali bata... Čast izuzetcima koji su BAJE al' priča ide dalje... Dve ludače se našle pa sad razmišljaju koja će kad da plače... Suze im teku ko niz reku što od smeha što od boli al' njima je bitno da se voli... Nije ih briga šta drugi misle puca im štikla tako one misle... Nižu se dani i mnoge noći one se nadaju da bolje će im vreme doći. Teše jedna drugu da ne misle na tugu smeju se noćima tamo nekim očima... I tako priča ide dalje i ko to zna dokle će da traje...
    Jul 24, 2013 4834
  • 22 Jul 2013
    Zatekneš na putu nešto poluživo, ranjeno,srce ti se u isto vreme sklupca i raduje,sagneš se do zemlje, a kao da si nebo dosegnuo,kad osetiš na dlanu puls preplašenog srca.Ne znaš kako i cime, ali siguran sida cete izleciti jedno drugo.Zavoliš to poluživo i ranjeno,shvatiš da moraš da živiš,kad si vec oživeo,jer ne smeš dopustitida citav tvoj svetizdahne na tvom dlanu.Živiš u ritmu otkucaja malenog srca.Odjednom si razdragan,odjednom voliš život, cak i svoj,odjednom veruješ da ljubav cini cuda,kad vidiš da je poluživo oživelo i ozdravilo,zahvaljujuci oblogu od tvog dlana....
    1423 Objavio/la Bibaaa
  • By Bibaaa
    Zatekneš na putu nešto poluživo, ranjeno,srce ti se u isto vreme sklupca i raduje,sagneš se do zemlje, a kao da si nebo dosegnuo,kad osetiš na dlanu puls preplašenog srca.Ne znaš kako i cime, ali siguran sida cete izleciti jedno drugo.Zavoliš to poluživo i ranjeno,shvatiš da moraš da živiš,kad si vec oživeo,jer ne smeš dopustitida citav tvoj svetizdahne na tvom dlanu.Živiš u ritmu otkucaja malenog srca.Odjednom si razdragan,odjednom voliš život, cak i svoj,odjednom veruješ da ljubav cini cuda,kad vidiš da je poluživo oživelo i ozdravilo,zahvaljujuci oblogu od tvog dlana....
    Jul 22, 2013 1423