Blogovi

Blogovi po datumu

Tagovi

Statistika

  • 472
    Blogs
  • 54
    Active Bloggers
468 blogs
  • 06 Dec 2013
    Sečanja na Profesora filozofije- Ovoga puta je došao i poredjao neke stvari ispred sebe. Kad je čas počeo ,on bez reči uze jednu veliku i praznu teglu.Otvori je i poče puniti lopticama za golf Onda nas je upitao da li je tegla puna.Odgovorismo potvrdno.   Onda je Profesor uzeo klikere i ponovo stavljao u teglu.Klikeri su nalazili  svoje mesto izmedju loptica za golf.I opet pitanje nama studentima ,da li je tegla puna.Jeste.odgovaramo mi složno.   Odnekud Profesor izvuče kutiju sa peskom  i poče da ga sipa  u teglu..I pesak nadje svoje mesto u preostalim otvorima.Sad je sigurno na njegovo pitanje koje sledi o tome da li je tegla puna moglo da se odgovori sa DA. Ali naravno da ne!Profesor je izvadio dve konzerve piva i lepo nalio u teglu.Šta smo drugo mogli nego da se nasmejemo.     Kad je smeh prestao Profesor nastavi. "Želim da zamislite da je ova tegla vaš život. Da su loptice za golf sve važne stvari  tj ljudi u vašem životu.Ljudi koje volite i stvari koje su vam pasija.Sve ono dok je tu u vasem životu,vaš život je ispunjen bez obzira šta vas zadesi.     Klikeri su ostalo u vašem životu takodje bitno.Vaš posao ,vaša kuća,vaša kola.Da  kažemo da  je pesak sve ostale sitne stvari.   Da ste prvo teglu napunili  peskom ne bi bilo mesta za loptice za golf i  klikere. Tako je i u životu.Ako potrošite vreme na sitne stvari ,neće biti nikad mesta  za one koje su vam zaista važne i bitne. Zato nikad ne zaboravite ,brinite se o lopticama za golf one su kritični faktor  za vašu sreću. Sve ostalo je..pesak." Kao i često puta pre toga ..mi zanemesmo Dok jedna studentkinja ne podiže ruku(  ko li je to mogao biti),i upita: "A pivo ,šta ono simboliše"? Profesor reče  : " Drago  mi je da si postavila to pitanje.Pivom sam hteo reći, da bez obzira koliko vam je život ispunjen uvek ima mesta za nekoliko piva." Čas je bio završen.Eto zašto smo mi voleli časove filozofije(Nije zbog piva,bre)
    2648 Objavio/la Dubravka Belogrlic
  • Sečanja na Profesora filozofije- Ovoga puta je došao i poredjao neke stvari ispred sebe. Kad je čas počeo ,on bez reči uze jednu veliku i praznu teglu.Otvori je i poče puniti lopticama za golf Onda nas je upitao da li je tegla puna.Odgovorismo potvrdno.   Onda je Profesor uzeo klikere i ponovo stavljao u teglu.Klikeri su nalazili  svoje mesto izmedju loptica za golf.I opet pitanje nama studentima ,da li je tegla puna.Jeste.odgovaramo mi složno.   Odnekud Profesor izvuče kutiju sa peskom  i poče da ga sipa  u teglu..I pesak nadje svoje mesto u preostalim otvorima.Sad je sigurno na njegovo pitanje koje sledi o tome da li je tegla puna moglo da se odgovori sa DA. Ali naravno da ne!Profesor je izvadio dve konzerve piva i lepo nalio u teglu.Šta smo drugo mogli nego da se nasmejemo.     Kad je smeh prestao Profesor nastavi. "Želim da zamislite da je ova tegla vaš život. Da su loptice za golf sve važne stvari  tj ljudi u vašem životu.Ljudi koje volite i stvari koje su vam pasija.Sve ono dok je tu u vasem životu,vaš život je ispunjen bez obzira šta vas zadesi.     Klikeri su ostalo u vašem životu takodje bitno.Vaš posao ,vaša kuća,vaša kola.Da  kažemo da  je pesak sve ostale sitne stvari.   Da ste prvo teglu napunili  peskom ne bi bilo mesta za loptice za golf i  klikere. Tako je i u životu.Ako potrošite vreme na sitne stvari ,neće biti nikad mesta  za one koje su vam zaista važne i bitne. Zato nikad ne zaboravite ,brinite se o lopticama za golf one su kritični faktor  za vašu sreću. Sve ostalo je..pesak." Kao i često puta pre toga ..mi zanemesmo Dok jedna studentkinja ne podiže ruku(  ko li je to mogao biti),i upita: "A pivo ,šta ono simboliše"? Profesor reče  : " Drago  mi je da si postavila to pitanje.Pivom sam hteo reći, da bez obzira koliko vam je život ispunjen uvek ima mesta za nekoliko piva." Čas je bio završen.Eto zašto smo mi voleli časove filozofije(Nije zbog piva,bre)
    Dec 06, 2013 2648
  • 10 Dec 2013
    Kada je Bog stvarao svet, odlucio je da svakom narodu podari po dve vrline.Tako su Svajcarci postali precizni i poslusni.Japanci vredni i strpljivi.Italijani veseli i romanticni.Spanci temperamentni i ritmicni.Kada je dosao do Srba, Bog rece andjelu:"Srbi ce biti pametni, dobri ljudi i politicari!"Nakon zavrsenog posla, pita andjeo:"Boze, svima si dao dve vrline samo Srbima tri.Zar nece tako biti nadmocniji od svih drugih naroda?"Bog rece:"Hmm, imas pravo, ali kako se Bogom dane vrline ne mogu naknadnoukidati, Srbima ce ostati sve tri, ali svaki Srbin moze imati kao idrugi narodi samo po dve osobine:Ko je dobar covek i politicar, ne moze biti pametan.Ko je pametan i politicar, ne moze biti dobar covek.Ko je dobar i pametan, ne moze biti politicar."I bi rec Bozja!
    1006 Objavio/la Paradox Gentleman
  • Kada je Bog stvarao svet, odlucio je da svakom narodu podari po dve vrline.Tako su Svajcarci postali precizni i poslusni.Japanci vredni i strpljivi.Italijani veseli i romanticni.Spanci temperamentni i ritmicni.Kada je dosao do Srba, Bog rece andjelu:"Srbi ce biti pametni, dobri ljudi i politicari!"Nakon zavrsenog posla, pita andjeo:"Boze, svima si dao dve vrline samo Srbima tri.Zar nece tako biti nadmocniji od svih drugih naroda?"Bog rece:"Hmm, imas pravo, ali kako se Bogom dane vrline ne mogu naknadnoukidati, Srbima ce ostati sve tri, ali svaki Srbin moze imati kao idrugi narodi samo po dve osobine:Ko je dobar covek i politicar, ne moze biti pametan.Ko je pametan i politicar, ne moze biti dobar covek.Ko je dobar i pametan, ne moze biti politicar."I bi rec Bozja!
    Dec 10, 2013 1006
  • 11 Dec 2013
    Književnik Pavle Stanišić, divno piše i lepo recituje.   SVI  NAŠI  LOPOVI   Svi koji su vidjeli kad sam napisao ovaj naslov, pitali su je li to novi popis stanovništa ili se to odnosi na ovaj postojeći i ima li tu pitanje o nacionalnoj pripadnosti. Naravno da ima.  Jer, i lopovi imaju nacionalnost i bitno se razlikuju. Naši lopovi su pošteni, a njihovi su još gori. Nikad ne bismo svoje lopove mijenjali za neke druge. Vidjećete na izborima. U ovih naših nekoliko (još se ne zna tačan broj) jezika riječ lopov ima jedno vrlo delikatno značenje. Kad djevojka momku kaže „Lopove jedan!“, to znači skoro izjavu ljubavi. Riječ lopov se upotrebljava „od milja“ kao i neke druge lijepe riječi. A to pokazuje i naš stav prema lopovima. Istina, do lopova se danas teško dolazi, morate se najaviti, pa čekati,  uvijek su zauzeti. Ne znam šta još rade. A rade li, rade. Toliko toga treba srediti. Sredili su banke, fabrike, velika i mala preduzeća, sredili su državu, kulturu, obrazovanje, saobraćaj, prošlost, sad nam sređuju i budućnost. Jer, ko će im za toliki trud obezbijediti zaslužene penzije? Počeli su i misli da kradu, suze naše, snove, stihove... I duše hoće da nam srede. A ima ih. Kad bi se organizovala parada ponosa lopova, kolona bi se otegla do Evropske unije. Sve pokradoše. I ne prestaju. Kad pomislimo da više nemamo ništa, oni pronađu. Da njih nema, davno bismo propali. Oni otkrivaju naše neotkrivene resurse i svakodnevno nas ubjeđuju da su naša bogatstva neiscrpna. Nismo ni znali šta smo imali dok nas nisu pokrali. Sad znamo. I ponosimo se tim što su nam oni otkrili. Nedavno je jedna grupa lopova provalila u neki restoran i ukrala dvije porcije ćevapa, više nije bilo pripremljeno. Kakvi kradljivci, takav i pokradeni.  A mi smo nešto drugo. I naši lopovi su drukčiji. Kod nas je sve na nivou. Lopovi su na cijeni. Naši uvaženi lopovi znaju šta rade i kako se to radi u savremenim uslovima. Za te poslove oni su kvalifikovani, imaju diplome, prvo su to sredili po Bolonji, ali i po svim drugim opštinama, kantonima i distriktima. Važno je da rade transparentno. Iskeno, žao mi je naših lopova. Pa, i oni su ljudi. A rade u tako teškim uslovima i to danonoćno, nemaju vremena ni za osnovna ljudska prava. Život im prosto prolazi u neznanju. Oni su vlasnici nekakvih preduzeća s kojima ne znaju šta će, raznih vila koje treba održavati, a ne služe ničemu, donose se zakoni samo protiv njih, neki rijetki su već osuđeni ni krivi ni dužni. Oni smatraju da su ih osudili veći lopovi i to samo iz zavisti. A sve je moguće. Eto, takvi smo mi, lopovi.   
    1937 Objavio/la Dubravka Belogrlic
  • Književnik Pavle Stanišić, divno piše i lepo recituje.   SVI  NAŠI  LOPOVI   Svi koji su vidjeli kad sam napisao ovaj naslov, pitali su je li to novi popis stanovništa ili se to odnosi na ovaj postojeći i ima li tu pitanje o nacionalnoj pripadnosti. Naravno da ima.  Jer, i lopovi imaju nacionalnost i bitno se razlikuju. Naši lopovi su pošteni, a njihovi su još gori. Nikad ne bismo svoje lopove mijenjali za neke druge. Vidjećete na izborima. U ovih naših nekoliko (još se ne zna tačan broj) jezika riječ lopov ima jedno vrlo delikatno značenje. Kad djevojka momku kaže „Lopove jedan!“, to znači skoro izjavu ljubavi. Riječ lopov se upotrebljava „od milja“ kao i neke druge lijepe riječi. A to pokazuje i naš stav prema lopovima. Istina, do lopova se danas teško dolazi, morate se najaviti, pa čekati,  uvijek su zauzeti. Ne znam šta još rade. A rade li, rade. Toliko toga treba srediti. Sredili su banke, fabrike, velika i mala preduzeća, sredili su državu, kulturu, obrazovanje, saobraćaj, prošlost, sad nam sređuju i budućnost. Jer, ko će im za toliki trud obezbijediti zaslužene penzije? Počeli su i misli da kradu, suze naše, snove, stihove... I duše hoće da nam srede. A ima ih. Kad bi se organizovala parada ponosa lopova, kolona bi se otegla do Evropske unije. Sve pokradoše. I ne prestaju. Kad pomislimo da više nemamo ništa, oni pronađu. Da njih nema, davno bismo propali. Oni otkrivaju naše neotkrivene resurse i svakodnevno nas ubjeđuju da su naša bogatstva neiscrpna. Nismo ni znali šta smo imali dok nas nisu pokrali. Sad znamo. I ponosimo se tim što su nam oni otkrili. Nedavno je jedna grupa lopova provalila u neki restoran i ukrala dvije porcije ćevapa, više nije bilo pripremljeno. Kakvi kradljivci, takav i pokradeni.  A mi smo nešto drugo. I naši lopovi su drukčiji. Kod nas je sve na nivou. Lopovi su na cijeni. Naši uvaženi lopovi znaju šta rade i kako se to radi u savremenim uslovima. Za te poslove oni su kvalifikovani, imaju diplome, prvo su to sredili po Bolonji, ali i po svim drugim opštinama, kantonima i distriktima. Važno je da rade transparentno. Iskeno, žao mi je naših lopova. Pa, i oni su ljudi. A rade u tako teškim uslovima i to danonoćno, nemaju vremena ni za osnovna ljudska prava. Život im prosto prolazi u neznanju. Oni su vlasnici nekakvih preduzeća s kojima ne znaju šta će, raznih vila koje treba održavati, a ne služe ničemu, donose se zakoni samo protiv njih, neki rijetki su već osuđeni ni krivi ni dužni. Oni smatraju da su ih osudili veći lopovi i to samo iz zavisti. A sve je moguće. Eto, takvi smo mi, lopovi.   
    Dec 11, 2013 1937
  • 18 Dec 2013
    Organizacija studenata i akademichara iz Osla( SAIH), koji se vetj dugo godina bave u pruzhanju pomotji kroz niz dugotrajnih projekata u africi, nisu vishe mogli da podnesu taj "charity kitch" raznih svjetskih organizacija koji uvijek po istom shablonu prestavlja Afriku to jeste njihov narod kao nemochne i bez glasne osobe, chesto vidimo djecu tuzhnih pogleda bez glasa i perspektive, na taj nachin se prestavljaju u mnogim spotovima. Ova organizacija tvrdi da taj narod nije letargichan i pasivan vetj naprotiv jako agilan, nespori se da im je potrebna pomotj ali ne u fazonu "sa 50 centi mozhete da obradujete jedno ovakvo dete i da mu vratite osmeh"      2012 je organizacija (SAIH) uz pomotj satire "Africa for Norway" molila Afrikance za pomotj u radiatorima i zaista se javio jedan americhki fakultet sa rechima "radiatori su teshki za slati da li je od pomotji ako poshaljemo rukavice i kape" misim zaista glup neki fakultet samo da nam neishkoluju neke direktore za balkan, ostali svijet je skapiro o chemu se radi .   SAIH je osnovao nagradu --->  Rusty Radiator, koja se dodijeljuje najgorem spotu. 2013-te je dodijeljen hrishchanskoj organizaciji Childfund koja je djecu predstavila ---> Issac je toliko nemochan i bez snage da nemozhe ni da govori a najradije bi me pito da li sam mu poveo "kuma"   shta retji   http://www.youtube.com/watch?v=xbqA6o8_WC0   http://www.rustyradiator.com/#home
    970 Objavio/la Lilly PljucPljuc
  • Organizacija studenata i akademichara iz Osla( SAIH), koji se vetj dugo godina bave u pruzhanju pomotji kroz niz dugotrajnih projekata u africi, nisu vishe mogli da podnesu taj "charity kitch" raznih svjetskih organizacija koji uvijek po istom shablonu prestavlja Afriku to jeste njihov narod kao nemochne i bez glasne osobe, chesto vidimo djecu tuzhnih pogleda bez glasa i perspektive, na taj nachin se prestavljaju u mnogim spotovima. Ova organizacija tvrdi da taj narod nije letargichan i pasivan vetj naprotiv jako agilan, nespori se da im je potrebna pomotj ali ne u fazonu "sa 50 centi mozhete da obradujete jedno ovakvo dete i da mu vratite osmeh"      2012 je organizacija (SAIH) uz pomotj satire "Africa for Norway" molila Afrikance za pomotj u radiatorima i zaista se javio jedan americhki fakultet sa rechima "radiatori su teshki za slati da li je od pomotji ako poshaljemo rukavice i kape" misim zaista glup neki fakultet samo da nam neishkoluju neke direktore za balkan, ostali svijet je skapiro o chemu se radi .   SAIH je osnovao nagradu --->  Rusty Radiator, koja se dodijeljuje najgorem spotu. 2013-te je dodijeljen hrishchanskoj organizaciji Childfund koja je djecu predstavila ---> Issac je toliko nemochan i bez snage da nemozhe ni da govori a najradije bi me pito da li sam mu poveo "kuma"   shta retji   http://www.youtube.com/watch?v=xbqA6o8_WC0   http://www.rustyradiator.com/#home
    Dec 18, 2013 970
  • 02 Dec 2015
    To je bio najgori dan u mom životu. Džerijeva smrt. Ujutro kada sam ušla u sobu, Džeri nije, kao uvek skočio meni u susret, nije se odazivao kad sam ga zvala. U sobi je vladala neobična tišina. Takva tišina da sam se uplašila. Pomislila sam da možda nije u ovoj sobi, pa sam počela da ga tražim u drugim sobama, ali Džerija nije bilo. Vratila sam se, napravila par koraka i ... videla. Neprirodno savijen u klupko, Džeri je ležao kraj kauča. Brzo sam pozvala mamuu, ali uzalud. Već je bio mrtav. Ne mogu opisati kako sam se osećala. Kapi suza su krenule da padaju na njegovo beživotno telo. Padaju i padaju... Prizor malog mešanca od samo tri godine u mom naručju, nikada neću zaboraviti. Narednih dana, meseci....osećala sam se vrlo usamljeno i nemo, ravnodušno. Nema više malog riđeg Džerija i injegovih nepotpunih uzdisaja i izdisaja. Nisam imala s kim da se igram, da idem u šetnju, sama sa svojim mislima. I dan – danas mnogo mi nedostaje taj veran pas, njegova poslušnost, razdraganost, živahnost, zahvalnost i njegov iskren pogled. Bojana Berdić – 14.04.2007 – domaći iz srpskog – Izmišljena priča.
    1832 Objavio/la D Boyanna
  • To je bio najgori dan u mom životu. Džerijeva smrt. Ujutro kada sam ušla u sobu, Džeri nije, kao uvek skočio meni u susret, nije se odazivao kad sam ga zvala. U sobi je vladala neobična tišina. Takva tišina da sam se uplašila. Pomislila sam da možda nije u ovoj sobi, pa sam počela da ga tražim u drugim sobama, ali Džerija nije bilo. Vratila sam se, napravila par koraka i ... videla. Neprirodno savijen u klupko, Džeri je ležao kraj kauča. Brzo sam pozvala mamuu, ali uzalud. Već je bio mrtav. Ne mogu opisati kako sam se osećala. Kapi suza su krenule da padaju na njegovo beživotno telo. Padaju i padaju... Prizor malog mešanca od samo tri godine u mom naručju, nikada neću zaboraviti. Narednih dana, meseci....osećala sam se vrlo usamljeno i nemo, ravnodušno. Nema više malog riđeg Džerija i injegovih nepotpunih uzdisaja i izdisaja. Nisam imala s kim da se igram, da idem u šetnju, sama sa svojim mislima. I dan – danas mnogo mi nedostaje taj veran pas, njegova poslušnost, razdraganost, živahnost, zahvalnost i njegov iskren pogled. Bojana Berdić – 14.04.2007 – domaći iz srpskog – Izmišljena priča.
    Dec 02, 2015 1832
  • 15 Aug 2013
    Terina od povrća sa kozjim sirom     Ova terina od povrća i kozijeg sira izgleda prelepo .Nije je uopšte teško napraviti a vaši gosti će biti impresionirani.Vi naravno kao umetnici u kuhinji možete i sami dodato svoje omiljeno povrće .     1/2 šolje maslinovog ulja  i još malo da se namasti posuda.1 veći patlidžan, odseći vrh i dno i iseći uzdužne kriške1/2 kg tikvica , očistiti i iseći na kriške kao patlidžan.750 grama žutih tikvica, isečeno kao patlidžanSo i sveže mleven crni biber1 kg, mekog svežeg kozijeg sira2 kašike svežeg iseckanog bosiljka2 kašike svežeg iseckanog peršuna2 kašike maslinovog ulja2  velike crvene babure, pržene, oljuštene, seme izvadjeno sečene u  3 do 4 velika komada.1 kg svežeg spanaća, opranog, očišćenog, blanširanog i grubo isečenog2 velike žute paprike babure pripremiti na isti način kao crvene paprike1 Sos od sušenog paradajza prema donjem receptuKrutoni za serviranjePredgrej rernu na 220 stepeni Celzija..Dva ravna pleha prekri  srebrnom folijom i površno namaži uljem.Poredjaj patlidžan, tikvice u jednom redu,Ponovo ih premaži uljem i začini solju i biberom.Peci dok nije svetlo braon boje 8 do 10 minuta.Izvadi iz rerne i osatvi da se ohladi.Ponovi ovo sa preostalim kriškama povrćaU velikoj činiji izmešaj sir sa  bosiljkom, persunom, so i biber U terini poredjajte sada patlidžan tako pokrijete dno i da patlidžan visi iz terine  (kao na slici )     Redjaj sad crvenu papriku, tikvice zelene i žute, spanać i žutu papriku .Sad na vrh reda žute paprike pospi sir i sve ponovi dok ne potrošiš preostalo povrće.   Sada sve zamotaj u plastićnu foliju, stavi parče npr. kartona na vrh i neki težak predmet npr. kamen i sve ostavi u frižideru 8  do 24 sata.              Sos od sušenog paradajza 1 šolja dobro napunjena sušenim paradajzem (ne iz ulja), stavljena u vruću vodu da se rekonstituiše 1 kašičica balzam sirćeta 4 cesnjaka samlevenog belog luka 1/ 4 kašičice soli 1/4 kasišice mlevenog crvenog bibera1/8 kašičice sveže mlevenog crnog bibera1 1/4 šolje maslinovog ulja. U činiji kombinujte sušeni paradajz, balzam sirće, beli luk, crveni i crni biber i miksaj to na velikoj brzini.Dok se miksa postepeno dodaj maslinovo ulje, dok sve nije dobro izmešano.Gotovo.    
    5838 Objavio/la Dubravka Belogrlic
  • Terina od povrća sa kozjim sirom     Ova terina od povrća i kozijeg sira izgleda prelepo .Nije je uopšte teško napraviti a vaši gosti će biti impresionirani.Vi naravno kao umetnici u kuhinji možete i sami dodato svoje omiljeno povrće .     1/2 šolje maslinovog ulja  i još malo da se namasti posuda.1 veći patlidžan, odseći vrh i dno i iseći uzdužne kriške1/2 kg tikvica , očistiti i iseći na kriške kao patlidžan.750 grama žutih tikvica, isečeno kao patlidžanSo i sveže mleven crni biber1 kg, mekog svežeg kozijeg sira2 kašike svežeg iseckanog bosiljka2 kašike svežeg iseckanog peršuna2 kašike maslinovog ulja2  velike crvene babure, pržene, oljuštene, seme izvadjeno sečene u  3 do 4 velika komada.1 kg svežeg spanaća, opranog, očišćenog, blanširanog i grubo isečenog2 velike žute paprike babure pripremiti na isti način kao crvene paprike1 Sos od sušenog paradajza prema donjem receptuKrutoni za serviranjePredgrej rernu na 220 stepeni Celzija..Dva ravna pleha prekri  srebrnom folijom i površno namaži uljem.Poredjaj patlidžan, tikvice u jednom redu,Ponovo ih premaži uljem i začini solju i biberom.Peci dok nije svetlo braon boje 8 do 10 minuta.Izvadi iz rerne i osatvi da se ohladi.Ponovi ovo sa preostalim kriškama povrćaU velikoj činiji izmešaj sir sa  bosiljkom, persunom, so i biber U terini poredjajte sada patlidžan tako pokrijete dno i da patlidžan visi iz terine  (kao na slici )     Redjaj sad crvenu papriku, tikvice zelene i žute, spanać i žutu papriku .Sad na vrh reda žute paprike pospi sir i sve ponovi dok ne potrošiš preostalo povrće.   Sada sve zamotaj u plastićnu foliju, stavi parče npr. kartona na vrh i neki težak predmet npr. kamen i sve ostavi u frižideru 8  do 24 sata.              Sos od sušenog paradajza 1 šolja dobro napunjena sušenim paradajzem (ne iz ulja), stavljena u vruću vodu da se rekonstituiše 1 kašičica balzam sirćeta 4 cesnjaka samlevenog belog luka 1/ 4 kašičice soli 1/4 kasišice mlevenog crvenog bibera1/8 kašičice sveže mlevenog crnog bibera1 1/4 šolje maslinovog ulja. U činiji kombinujte sušeni paradajz, balzam sirće, beli luk, crveni i crni biber i miksaj to na velikoj brzini.Dok se miksa postepeno dodaj maslinovo ulje, dok sve nije dobro izmešano.Gotovo.    
    Aug 15, 2013 5838
  • 21 Jan 2016
      Čitajuci ovo pismo dosla sam do zaključka da gđi. Barjaktarević pisanje uz vetar ide od ruke :) Pitanja koja su se automatski nanizala ...- Zar misli da će tamo, gde ode, premijer da je dočeka i brine njene brige?! (Primetih da se, ovom našem, obraća sa ti, što je iskaz neke bliskosti. Verovatno su kao nokat i meso, pa mu njen odlazak neće lako pasti.)- Gde je ta zemlja "U kojoj se vrednuje rad, ceni poštenje, drži do obrazovanja i u kojoj ima reda i zakona"?! (Da joj nije i Petar Pan neki rod pa će preko veze da je ubaci u Nedođiju?!)- Odakle joj ideja da se negde cene diplome, to je običan požuteo papir koji imaju mnogi i koji se kupuje svuda.- Kakve veze premijer ima sa tim što je jedna srpska unuka, ćerka i majka odlučila da krene trbuhom za kruhom?! (Otišle su mnoge pre nje i otićiće jos mnoge.)- Čemu uopšte to obraćanje premijeru? Zarad veće čitanosti, boljeg google kotiranja?...Pa da krenemo redom.-Boli, premijera uvce, ono praseće, reš pečeno, za nju, kao i za sve nas. Boli našeg, a boli i sve ostale!!! Imaju oni dovoljno svojih briga. Zar i o narodu da brinu?! :) Šalu na stranu, čudi me tolika nesvest i bila sam ubeđena da su mnoge od navedenih stvari prevaziđene ali eto, živ čovek greši. Hajde da se podsetimo stvarnog stanja po gore zadatim stavkama... -Ljudi se cene zbog svojih kvaliteta, znanja, sposobnosti i dostignuća u raznim oblastima, bez obzira na stručnu spremu iliti diplomu okačenu o klin.Ako je njeno najveće dostignuće, do 44 godine života, knjiga "Pisanje uz vetar" i kojekakvi članci nisam sigurna da će joj seledećih 44 biti išta bolje.Razmislite o tome koliko ste postigli do sada, koliko ste intelektualno evoluirali i po tome ćete znati koliko vredite i  šta trebate menjati u životu jer...Za njih, mi smo potrošna roba, kojoj je cena unapred određena bez ikakve garancije. Za sve više od toga morate sami da se pobrinete.Hoćete li bolje, penziono osiguranje platićete ga sami, želite bolje zdravstveno osiguranje, može, al' da ga plaćate sami.Želite li  bolje obrazovanje za svoju decu, može, poluprivatne ili privatne škole koje ćete takođe sami platiti. Za sve ono što je više od minimuma morate debelo da zaginete i platite. I nemojte da zaboravite onu narodnu "Što više imaš više ti treba". -Osim većih plata, u toj zemlji Nedođiji, imaćete i sasvim drugačiji tempo života. -Učite strane jezike, ne žalite ni novac ni vreme da nadopunjujte svoje znanje bez obzira koliko vam je godina i gde se nalazili. -U Nedođiji možete da gostite goste, povremeno, kad vam se uklopi slobodno vreme jer ga je jako malo.Bićete umorni i željni porodice, te vam neće pasti na pamet da pola dana spremate hranu i dva sata perete i raspremate za gostima. Povremeni izlazak sa poznanicima je idealno rešenje. -Kupovaćete novu garderobu po radnjama, istog kvaliteta kao što je ona koju možete da kupite kod kineza za bagatelu. Iste one kopije markirane robe ali po mnogo većoj ceni, ili originalne kreacije poznatih dizajnera za basnoslovne sume novca.Nigde ljudi nisu bolje i modernije obučeni od vas u Srbiji!Sniženja bi jedva (do) čekali, a sakupljali bi i razne kupone sa raznoraznim popustima. To radi svaki, iole, pametan čovek i ne, nije sramota, već promoćurnost! -Neće vas pelješiti inspektori već državni poreznici i osiguravajuće kompanije... -Poštenim radom možete hraniti decu, ali hranom punom pesticida, metala, i ostalih otrovnih materija. Za BIO proizvode morali bi da iskoristite veći deo budzeta a čak i da vam novac ne predstavlja problem nećete imati dovoljno vremena za kuvanje i brigu o svojim najmilijima.Uzimajući u obzir radno vreme i vreme koje deca provedu u školi vrlo je verovatno da ćete decu viđati u večernjim satima što znači da su već i pili i jeli, što po školskim kantinama, što po restoranima brze hrane ili automatima.Vaspitanje i brigu o deci morate podići na daleko veći nivo, jer su kriminal i nasilje daleko zastupljeniji nego u Srbiji.... Ima tu još toliko toga što bih mogla da vam pišem, ali plašim se da je već predugačko. Na sva ona "Zašto" pitanja, koja je gđe. Barjaktarević postavila premijeru, odgovor je jednostavan: Zbog novca!Jer ponos se ne ogleda u materjalnom već duhovnom bogatstvu naroda i verujte mi na reč kada kažem da je Srbija u tom smislu bogata zemlja.   Sve u svemu, pre nego što odlučite da odete iz zemlje, porazgovarajte sa ljudima koji već žive van granica Srbije jer aktuelno, socijalno stanje (siromaštvo) je u svim državama katastrofalno, ne samo u Srbiji, ne samo u Evropi...kompletna planeta je u haotičnom stanju, pa ako već pišate uz vetar pišajte u svom dvorištu! :) Ako se pak odlučite da odete iz zemlje zbog finansijskog stanja, ne zaboravite da su zlatne šezdesete davno prošle.... Veliki pozdrav za sve vas, veliki pozdrav i za gđu. Barjaktarević do sledećeg čitanja, kada bude shvatila da će joj i Bendzamin Franklin i Barok i Rokoko presesti isto kao i Nikola Tesla.
    3246 Objavio/la I ♥ net
  •   Čitajuci ovo pismo dosla sam do zaključka da gđi. Barjaktarević pisanje uz vetar ide od ruke :) Pitanja koja su se automatski nanizala ...- Zar misli da će tamo, gde ode, premijer da je dočeka i brine njene brige?! (Primetih da se, ovom našem, obraća sa ti, što je iskaz neke bliskosti. Verovatno su kao nokat i meso, pa mu njen odlazak neće lako pasti.)- Gde je ta zemlja "U kojoj se vrednuje rad, ceni poštenje, drži do obrazovanja i u kojoj ima reda i zakona"?! (Da joj nije i Petar Pan neki rod pa će preko veze da je ubaci u Nedođiju?!)- Odakle joj ideja da se negde cene diplome, to je običan požuteo papir koji imaju mnogi i koji se kupuje svuda.- Kakve veze premijer ima sa tim što je jedna srpska unuka, ćerka i majka odlučila da krene trbuhom za kruhom?! (Otišle su mnoge pre nje i otićiće jos mnoge.)- Čemu uopšte to obraćanje premijeru? Zarad veće čitanosti, boljeg google kotiranja?...Pa da krenemo redom.-Boli, premijera uvce, ono praseće, reš pečeno, za nju, kao i za sve nas. Boli našeg, a boli i sve ostale!!! Imaju oni dovoljno svojih briga. Zar i o narodu da brinu?! :) Šalu na stranu, čudi me tolika nesvest i bila sam ubeđena da su mnoge od navedenih stvari prevaziđene ali eto, živ čovek greši. Hajde da se podsetimo stvarnog stanja po gore zadatim stavkama... -Ljudi se cene zbog svojih kvaliteta, znanja, sposobnosti i dostignuća u raznim oblastima, bez obzira na stručnu spremu iliti diplomu okačenu o klin.Ako je njeno najveće dostignuće, do 44 godine života, knjiga "Pisanje uz vetar" i kojekakvi članci nisam sigurna da će joj seledećih 44 biti išta bolje.Razmislite o tome koliko ste postigli do sada, koliko ste intelektualno evoluirali i po tome ćete znati koliko vredite i  šta trebate menjati u životu jer...Za njih, mi smo potrošna roba, kojoj je cena unapred određena bez ikakve garancije. Za sve više od toga morate sami da se pobrinete.Hoćete li bolje, penziono osiguranje platićete ga sami, želite bolje zdravstveno osiguranje, može, al' da ga plaćate sami.Želite li  bolje obrazovanje za svoju decu, može, poluprivatne ili privatne škole koje ćete takođe sami platiti. Za sve ono što je više od minimuma morate debelo da zaginete i platite. I nemojte da zaboravite onu narodnu "Što više imaš više ti treba". -Osim većih plata, u toj zemlji Nedođiji, imaćete i sasvim drugačiji tempo života. -Učite strane jezike, ne žalite ni novac ni vreme da nadopunjujte svoje znanje bez obzira koliko vam je godina i gde se nalazili. -U Nedođiji možete da gostite goste, povremeno, kad vam se uklopi slobodno vreme jer ga je jako malo.Bićete umorni i željni porodice, te vam neće pasti na pamet da pola dana spremate hranu i dva sata perete i raspremate za gostima. Povremeni izlazak sa poznanicima je idealno rešenje. -Kupovaćete novu garderobu po radnjama, istog kvaliteta kao što je ona koju možete da kupite kod kineza za bagatelu. Iste one kopije markirane robe ali po mnogo većoj ceni, ili originalne kreacije poznatih dizajnera za basnoslovne sume novca.Nigde ljudi nisu bolje i modernije obučeni od vas u Srbiji!Sniženja bi jedva (do) čekali, a sakupljali bi i razne kupone sa raznoraznim popustima. To radi svaki, iole, pametan čovek i ne, nije sramota, već promoćurnost! -Neće vas pelješiti inspektori već državni poreznici i osiguravajuće kompanije... -Poštenim radom možete hraniti decu, ali hranom punom pesticida, metala, i ostalih otrovnih materija. Za BIO proizvode morali bi da iskoristite veći deo budzeta a čak i da vam novac ne predstavlja problem nećete imati dovoljno vremena za kuvanje i brigu o svojim najmilijima.Uzimajući u obzir radno vreme i vreme koje deca provedu u školi vrlo je verovatno da ćete decu viđati u večernjim satima što znači da su već i pili i jeli, što po školskim kantinama, što po restoranima brze hrane ili automatima.Vaspitanje i brigu o deci morate podići na daleko veći nivo, jer su kriminal i nasilje daleko zastupljeniji nego u Srbiji.... Ima tu još toliko toga što bih mogla da vam pišem, ali plašim se da je već predugačko. Na sva ona "Zašto" pitanja, koja je gđe. Barjaktarević postavila premijeru, odgovor je jednostavan: Zbog novca!Jer ponos se ne ogleda u materjalnom već duhovnom bogatstvu naroda i verujte mi na reč kada kažem da je Srbija u tom smislu bogata zemlja.   Sve u svemu, pre nego što odlučite da odete iz zemlje, porazgovarajte sa ljudima koji već žive van granica Srbije jer aktuelno, socijalno stanje (siromaštvo) je u svim državama katastrofalno, ne samo u Srbiji, ne samo u Evropi...kompletna planeta je u haotičnom stanju, pa ako već pišate uz vetar pišajte u svom dvorištu! :) Ako se pak odlučite da odete iz zemlje zbog finansijskog stanja, ne zaboravite da su zlatne šezdesete davno prošle.... Veliki pozdrav za sve vas, veliki pozdrav i za gđu. Barjaktarević do sledećeg čitanja, kada bude shvatila da će joj i Bendzamin Franklin i Barok i Rokoko presesti isto kao i Nikola Tesla.
    Jan 21, 2016 3246
  • 16 Aug 2013
    Sladoled od zelenog čaja   Za vas koji ste u letu, ovo je brzo i divno osveženje.   Samo ako uspete da pronađete zeleni čaj u prahu. Ovo je brz sladoled koji će se svima svideti. Ja ga obožavam. Kod japanske kuhinje sve je tako čisto i ukusno. Oni ne komplikuju svoja jela. Samo dok im uhvatite začine, bićete iznenađeni.Zeleni čaj dobija se obradom listova čajne biljke Camellia sinensis – visokog žbuna sa sitnim, sjajnim, nazubljenim listicćma. Biljka se obradjuje parom i suši na vazduhu, da se ne bi uništili enzimi. Ovaj napitak sadrži dragocene supstance kao sto su polifenol, katehin, kvercetin, kofein, teofilin, teobromin, vitamin C, E, B i K, minerale i oligoelemente, cink, kalijum, magnezijum, koji imaju diuretička svojstva. Veoma je moćan antioksidant jer sprečava aktivnost slobodnih radikala koji uzrokuju pojavu malignih, kardiovaskularnih i drugih bolesti. Osim toga, čisti telo od toksina, ubrzava metabolizam, ublažava bolove, usporava proces starenja i smanjuje nivo holesterola u krvi. Delotvoran je i protiv upala, regulise rad štitne šlezde, deluje protiv depresije, otklanja reumatske tegobe, stiti od karijesa, regeneriše jetru.Mislila sam ako uspete da pronadjete čaj da ga i koristite zao ostalo a ne samo za sladoled:) 3/4 šolje mleka 2 žumanca 5 kašika šećera 3/4 šolje šlaga 1 kačika zelenog čaja u prahu 3 kašike vruće vode Pomešaj puder zelenog čaja u maloj činiji i ostavi sa strane.Ulupaj žumanca i dodaj šećer.Dobro izmiksajPostepeno dodaj mleko i miksaj dobroKuvaj na tihoj vatri i mešaj konstantno. Kada se smesa zgusnula skloni sa vatre. Kada se ohladi dodaj rastvorenu masu zelenog čaja. Dodaj člag i pazžjivo mešaj. Sipaj smesu u sud (ja koristim pleh za hleb  i stavi u zamrzivač. Još nekoliko puta promešaj (izvadi iz zamrzivača i to uradi).* Zeleni caj u prahu ze zove Macha  
    2877 Objavio/la Dubravka Belogrlic
  • Sladoled od zelenog čaja   Za vas koji ste u letu, ovo je brzo i divno osveženje.   Samo ako uspete da pronađete zeleni čaj u prahu. Ovo je brz sladoled koji će se svima svideti. Ja ga obožavam. Kod japanske kuhinje sve je tako čisto i ukusno. Oni ne komplikuju svoja jela. Samo dok im uhvatite začine, bićete iznenađeni.Zeleni čaj dobija se obradom listova čajne biljke Camellia sinensis – visokog žbuna sa sitnim, sjajnim, nazubljenim listicćma. Biljka se obradjuje parom i suši na vazduhu, da se ne bi uništili enzimi. Ovaj napitak sadrži dragocene supstance kao sto su polifenol, katehin, kvercetin, kofein, teofilin, teobromin, vitamin C, E, B i K, minerale i oligoelemente, cink, kalijum, magnezijum, koji imaju diuretička svojstva. Veoma je moćan antioksidant jer sprečava aktivnost slobodnih radikala koji uzrokuju pojavu malignih, kardiovaskularnih i drugih bolesti. Osim toga, čisti telo od toksina, ubrzava metabolizam, ublažava bolove, usporava proces starenja i smanjuje nivo holesterola u krvi. Delotvoran je i protiv upala, regulise rad štitne šlezde, deluje protiv depresije, otklanja reumatske tegobe, stiti od karijesa, regeneriše jetru.Mislila sam ako uspete da pronadjete čaj da ga i koristite zao ostalo a ne samo za sladoled:) 3/4 šolje mleka 2 žumanca 5 kašika šećera 3/4 šolje šlaga 1 kačika zelenog čaja u prahu 3 kašike vruće vode Pomešaj puder zelenog čaja u maloj činiji i ostavi sa strane.Ulupaj žumanca i dodaj šećer.Dobro izmiksajPostepeno dodaj mleko i miksaj dobroKuvaj na tihoj vatri i mešaj konstantno. Kada se smesa zgusnula skloni sa vatre. Kada se ohladi dodaj rastvorenu masu zelenog čaja. Dodaj člag i pazžjivo mešaj. Sipaj smesu u sud (ja koristim pleh za hleb  i stavi u zamrzivač. Još nekoliko puta promešaj (izvadi iz zamrzivača i to uradi).* Zeleni caj u prahu ze zove Macha  
    Aug 16, 2013 2877
  • 29 Jan 2016
    ’’Poštovana publiko, Pre svega želimo da se zavalimo na unapred odvojenom vremenu koje ćete utrošiti potpuno bespotrebno zatupljujući svoj mozak današnjim izborom televizijskog programa. Nemajte brige, budite sigurni da će vaš mozak posle par sati gledanja iste postati potuno ispran. Sada se opustite i zavalite u svoje mukom otplaćivane fotelje i dozvolite nam da Vas hipnotišemo sadržajem koji će od vas napraviti mladog majmuna, koliko god godina imali. Ponosno možemo da dodamo da smo uspeli sve ostale emisije koje su iole nešto mogle da vas nauče – izbacili iz svog programa, tako da sada možete da uživate beskonačno dugo slušajući isprane mozgove i retarde čiji se fond reči zasniva na: Pi*ka ti se po*rala po tom tvom malom pr*avom pokvarenom maj*unskom životu, da bog da ti se *** ?** ***%&/=?**=)(/& i da ti %$ kako ne bi #$#&, sram te bilo, neka ti se )*#$ *** *** i da ti bude *** %&$ ** . I tako dalje i tako dalje. Eto poštovani gledaoci i publiko, samo za vas, toliko od nas. Vaša, uvek odana, srpska #kojagod isprana televizija .’’ Našla sam pre par nedelja (jer je počeo ispitni rok) vremena da prošetam malo kanalima i pogledam koju emisiju, jer sam do sada bila potpuni zaluđenik za fimove. Kada bi me neko pitao bez čega ne bih mogla da živim, rekla bih mu bez Pirata i gumenih bombona. No, upalim ja TV negde oko podne i odlučim da se zavalim malo nešto da naučim, poslušam nečije mišljenje (neke druge javne ličnosti – naše) i počnem da lutam u mislima. Naletim na reprizu Galilea.  Dok gledam tu emisiju, polako počinjem da uočavam neke stvari kao npr. telefon kakav sam imala u trećem razredu osnovne škole, onaj sa antenom, vidim da kompjutera nema nigde maltene, ljudi pričaju međusobno i jako su komunikativni i društveni. Hmm... Ma nešto se tu ne uklapa! Dođe i kraj emisije i na odjavnoj špici vidim da je godina prikazivanja 2008. O bože! Listam dalje kanale i nakon petsto miliona Pinkovih kanala dolazim do neverovatnog otkrića. Naime, originalna PINK televizija je napravila novu emisiju koja se zove Društvena mreža. Počinje tako što se osam mladih lepih devojaka podeli u dve ekipe, onda dolazi neki batica koji može opušteno da zameni voditelje jer ima više šminke od svih njih zajedno. Devojkama se skenira faca, od njih se naprave avatari koji su šatro identični kao one samo im je telo potpuno drugačije. Devojke se sakrivaju, njihovi avatari se prikazuju na velikim ekranima u studiju dok mladi majmun (dečko) treba kroz razna pitanja i izazove da izabere neku sa kojom će provesti nekoliko dana u inostranstvu (brate oni odmah na medeni mesec). U celom tom procesu dešavalo se da produkcija menja izgled avatara, njihovu odeću, od mršave do debele, od skroz obučene do skroz GOLE! GOLE!!! A u uglu mog televizora ne stoji nikakav znak za zabranu prikazivanja do određenih godina. Kao evo vam klinci, vi koji ste zaluđeni našim Farmama, Parovima i ostalim ispranim programom, evo vam i gole devojke (naravno ne momci). Dok su devoke naravno u prostorijma u kojima nemaju pojma šta se dešava na velikom ekranu pred celim auditorijumom i njihovim roditeljima. Posle izvesnog vremena, taj mladi majmun njima mora da postavi nekoliko pitanja i da na osnovu njih stekne sliku o tome koliko je koja pametna. Devojke nisu znale šta je eutanazija, neka od njih je rekla da ako je Mančester iz Mančestera, onda mora da je Juventus iz Juventusa! ALOOOOOO???!!! Nisu naravno sve bile glupe, jedna devojka je pokidala i odgovorila na sva pitanja iz cuga, i pogodite šta – nju je prvu izbacio! HAHAHA! Ironija, jel da? Devojke su mene naučile da koliko god bio glup, to možeš da sakriješ skupom i kvalitetnom šminkom i odećom. Naučile su me koliko mogu da budu izopačene i odvratne, perverzne, koliko god godina imale. Naučile su me, da je ipak bolje sedeti ispred kompjutera i gledati programe skinute sa nekih torenta, po cenu da te uhapse, nego gledati takve emisije kao što je Društvena mreža, koje su otvorile vrata jednoj novoj vrsti haosa – ženskog haosa. Dobro je pa je taj mladi majmun na kraju izabrao devojku za koju sam procenila da će imati neke vajde, jer je bila najmanje perverzna i nametljiva, ali DEČKO BIRA DEVOJKE, msm gde je tu smisao? Zašto ne bira devojka? Zašto su morali devojke da prikažu gole? Zašto su devojke uvek na tacni? Donekle sada mogu da razumem zašto su muškarci spustili prag svog zalaganja i upornosti da nekog osvoje – ne kupuju cveće, cvećare se zatvaraju, ne izvode na dejtove nego idu u kafane, nema više one kulture koja nas je održavala u harmoniji, samo zbog toga što su ovakve devojke nastanile našu poštovanu Srbiju. Zato što su toliko sigurne u sebe, a izopačene, jer im niko nije rekao koliko su ružne iznutra. Ako mene pitate, bolje da su otvorili javno lanac trgovine ljudima, na očigled svih ovih ljudi, nego što su ovako suptilno uradili sličnu stvar. Odakle tebi – koji sediš za stolom za montažu avatara – hrabrost da skineš devojku, čiji otac verovatno gleda emisiju, dok se ona smeška u neznanju?? U šoku sam odlučila da napišem ovaj ’blog’ koji potpuno iskazuje  moje mišljenje o svemu što se danas može naći na televizijskom programu. To što je na televiziji i to domaćoj, u potpunosti znači odobravanje i otvaranje vrata svim ostalim lujkama koje će se stopiti u svojoj nesigurnosti, nagrnuti sto kila šminke na lice i predstavljati oličenje današnjih devojaka. NEĆU! Neću da dozvolim da i mene svrstaju u isti kalup! Ja sam jedna od onih koja ne zna koju nijansu pudera da izabere i ne želi da zna, jer mi ne treba! Šminkam se samo kada to želim i osećam, ali baš zato i znam da dobijem kompliment i da ga primim. Pobogu pa kada je mlad majmun izbacio jednu od devojaka, ona samo što ga nije prebila mikrofonom! Devojko gde ti je vaspitanje pre svega. Verovatno ga je ostavila u posteljici. Smučilo mi se, gasim TV i uzimam knjigu kako bih dala sve ispite, kako bih imala diplomu da mogu da odem iz ove zemlje gde se sve vrti oko toga da li je Kristijan kriv ili nije, oko toga da li je Stanija kurva ili starleta! Bulevar je ukinut. Razgibavanje više ne postoji. Galileo je pao u vodu. Jedine dobre stvari na koje sam naletela su Andrija i Anđelka, Vice, Slagalica i još neka emisija na RTS-u (znam i za mene je bio šok što je na RTS-u) kojoj ne mogu da se setim imena, neki lavirint, nešto... Toliko od mene, ovo sve je moje mišljenje, kao jednog pojednca koji želi da pobegne odavde pre nego što me proguta masa uParenih isFarmiranih kloVnova koji balave isrped svojih užarenih ekrana.
    1998 Objavio/la D Boyanna
  • ’’Poštovana publiko, Pre svega želimo da se zavalimo na unapred odvojenom vremenu koje ćete utrošiti potpuno bespotrebno zatupljujući svoj mozak današnjim izborom televizijskog programa. Nemajte brige, budite sigurni da će vaš mozak posle par sati gledanja iste postati potuno ispran. Sada se opustite i zavalite u svoje mukom otplaćivane fotelje i dozvolite nam da Vas hipnotišemo sadržajem koji će od vas napraviti mladog majmuna, koliko god godina imali. Ponosno možemo da dodamo da smo uspeli sve ostale emisije koje su iole nešto mogle da vas nauče – izbacili iz svog programa, tako da sada možete da uživate beskonačno dugo slušajući isprane mozgove i retarde čiji se fond reči zasniva na: Pi*ka ti se po*rala po tom tvom malom pr*avom pokvarenom maj*unskom životu, da bog da ti se *** ?** ***%&/=?**=)(/& i da ti %$ kako ne bi #$#&, sram te bilo, neka ti se )*#$ *** *** i da ti bude *** %&$ ** . I tako dalje i tako dalje. Eto poštovani gledaoci i publiko, samo za vas, toliko od nas. Vaša, uvek odana, srpska #kojagod isprana televizija .’’ Našla sam pre par nedelja (jer je počeo ispitni rok) vremena da prošetam malo kanalima i pogledam koju emisiju, jer sam do sada bila potpuni zaluđenik za fimove. Kada bi me neko pitao bez čega ne bih mogla da živim, rekla bih mu bez Pirata i gumenih bombona. No, upalim ja TV negde oko podne i odlučim da se zavalim malo nešto da naučim, poslušam nečije mišljenje (neke druge javne ličnosti – naše) i počnem da lutam u mislima. Naletim na reprizu Galilea.  Dok gledam tu emisiju, polako počinjem da uočavam neke stvari kao npr. telefon kakav sam imala u trećem razredu osnovne škole, onaj sa antenom, vidim da kompjutera nema nigde maltene, ljudi pričaju međusobno i jako su komunikativni i društveni. Hmm... Ma nešto se tu ne uklapa! Dođe i kraj emisije i na odjavnoj špici vidim da je godina prikazivanja 2008. O bože! Listam dalje kanale i nakon petsto miliona Pinkovih kanala dolazim do neverovatnog otkrića. Naime, originalna PINK televizija je napravila novu emisiju koja se zove Društvena mreža. Počinje tako što se osam mladih lepih devojaka podeli u dve ekipe, onda dolazi neki batica koji može opušteno da zameni voditelje jer ima više šminke od svih njih zajedno. Devojkama se skenira faca, od njih se naprave avatari koji su šatro identični kao one samo im je telo potpuno drugačije. Devojke se sakrivaju, njihovi avatari se prikazuju na velikim ekranima u studiju dok mladi majmun (dečko) treba kroz razna pitanja i izazove da izabere neku sa kojom će provesti nekoliko dana u inostranstvu (brate oni odmah na medeni mesec). U celom tom procesu dešavalo se da produkcija menja izgled avatara, njihovu odeću, od mršave do debele, od skroz obučene do skroz GOLE! GOLE!!! A u uglu mog televizora ne stoji nikakav znak za zabranu prikazivanja do određenih godina. Kao evo vam klinci, vi koji ste zaluđeni našim Farmama, Parovima i ostalim ispranim programom, evo vam i gole devojke (naravno ne momci). Dok su devoke naravno u prostorijma u kojima nemaju pojma šta se dešava na velikom ekranu pred celim auditorijumom i njihovim roditeljima. Posle izvesnog vremena, taj mladi majmun njima mora da postavi nekoliko pitanja i da na osnovu njih stekne sliku o tome koliko je koja pametna. Devojke nisu znale šta je eutanazija, neka od njih je rekla da ako je Mančester iz Mančestera, onda mora da je Juventus iz Juventusa! ALOOOOOO???!!! Nisu naravno sve bile glupe, jedna devojka je pokidala i odgovorila na sva pitanja iz cuga, i pogodite šta – nju je prvu izbacio! HAHAHA! Ironija, jel da? Devojke su mene naučile da koliko god bio glup, to možeš da sakriješ skupom i kvalitetnom šminkom i odećom. Naučile su me koliko mogu da budu izopačene i odvratne, perverzne, koliko god godina imale. Naučile su me, da je ipak bolje sedeti ispred kompjutera i gledati programe skinute sa nekih torenta, po cenu da te uhapse, nego gledati takve emisije kao što je Društvena mreža, koje su otvorile vrata jednoj novoj vrsti haosa – ženskog haosa. Dobro je pa je taj mladi majmun na kraju izabrao devojku za koju sam procenila da će imati neke vajde, jer je bila najmanje perverzna i nametljiva, ali DEČKO BIRA DEVOJKE, msm gde je tu smisao? Zašto ne bira devojka? Zašto su morali devojke da prikažu gole? Zašto su devojke uvek na tacni? Donekle sada mogu da razumem zašto su muškarci spustili prag svog zalaganja i upornosti da nekog osvoje – ne kupuju cveće, cvećare se zatvaraju, ne izvode na dejtove nego idu u kafane, nema više one kulture koja nas je održavala u harmoniji, samo zbog toga što su ovakve devojke nastanile našu poštovanu Srbiju. Zato što su toliko sigurne u sebe, a izopačene, jer im niko nije rekao koliko su ružne iznutra. Ako mene pitate, bolje da su otvorili javno lanac trgovine ljudima, na očigled svih ovih ljudi, nego što su ovako suptilno uradili sličnu stvar. Odakle tebi – koji sediš za stolom za montažu avatara – hrabrost da skineš devojku, čiji otac verovatno gleda emisiju, dok se ona smeška u neznanju?? U šoku sam odlučila da napišem ovaj ’blog’ koji potpuno iskazuje  moje mišljenje o svemu što se danas može naći na televizijskom programu. To što je na televiziji i to domaćoj, u potpunosti znači odobravanje i otvaranje vrata svim ostalim lujkama koje će se stopiti u svojoj nesigurnosti, nagrnuti sto kila šminke na lice i predstavljati oličenje današnjih devojaka. NEĆU! Neću da dozvolim da i mene svrstaju u isti kalup! Ja sam jedna od onih koja ne zna koju nijansu pudera da izabere i ne želi da zna, jer mi ne treba! Šminkam se samo kada to želim i osećam, ali baš zato i znam da dobijem kompliment i da ga primim. Pobogu pa kada je mlad majmun izbacio jednu od devojaka, ona samo što ga nije prebila mikrofonom! Devojko gde ti je vaspitanje pre svega. Verovatno ga je ostavila u posteljici. Smučilo mi se, gasim TV i uzimam knjigu kako bih dala sve ispite, kako bih imala diplomu da mogu da odem iz ove zemlje gde se sve vrti oko toga da li je Kristijan kriv ili nije, oko toga da li je Stanija kurva ili starleta! Bulevar je ukinut. Razgibavanje više ne postoji. Galileo je pao u vodu. Jedine dobre stvari na koje sam naletela su Andrija i Anđelka, Vice, Slagalica i još neka emisija na RTS-u (znam i za mene je bio šok što je na RTS-u) kojoj ne mogu da se setim imena, neki lavirint, nešto... Toliko od mene, ovo sve je moje mišljenje, kao jednog pojednca koji želi da pobegne odavde pre nego što me proguta masa uParenih isFarmiranih kloVnova koji balave isrped svojih užarenih ekrana.
    Jan 29, 2016 1998
  • 17 Aug 2013
    Moglo bi se, sa malo preterivanja, kazati da svaka žena ima svoju unapred određenu dozu suza koju mora u toku svoga života da isplače. (Samo izuzetni događaji mogu to da izmene!) I ona će ih isplakati. Povodi mogu biti razni. Ljubav, nesrećna ili čak srećna, deca, porodica, roman ili film. Proliće ih čak i bez ikakvog određenog povoda. Ako se to ipak u nekom slučaju ne desi, onda je to izuzetak od pravila. A ta žena i nije žena nego čudovište.
    1450 Objavio/la SeRgEj -
  • Moglo bi se, sa malo preterivanja, kazati da svaka žena ima svoju unapred određenu dozu suza koju mora u toku svoga života da isplače. (Samo izuzetni događaji mogu to da izmene!) I ona će ih isplakati. Povodi mogu biti razni. Ljubav, nesrećna ili čak srećna, deca, porodica, roman ili film. Proliće ih čak i bez ikakvog određenog povoda. Ako se to ipak u nekom slučaju ne desi, onda je to izuzetak od pravila. A ta žena i nije žena nego čudovište.
    Aug 17, 2013 1450