Forumi » Zdravlje

Bolest bliske osobe

    • Moderator
    • 370 postova
    30. март 2016. 17.27.24 CEST

    Kada je teško bolesna nama bliska osoba deo našeg dotadašnjeg sveta i života je narušen. Menja se.
    Pozitivno razmišljanje ide sve do onog trenutka dok vam ne saopšte da nema pomoći. Sve do tog trenutka imate vere, snage i volje da gurate napred za dvoje, troje...Nadate se i pružate tu nadu obolelom. Pravite se kao ,,ma nije to ništa..sve će se rešiti,,.
    Međutim, kad vam saopšte da je to kraj...da je kasno za bilo kakvu terapiju...da je jedino što je preostalo da čekate kada će ugasnuti život u vama dragoj osobi...kako tada pružiti nadu i volju kad ste i sami suočeni sa nemoći?...nemoć da pomognete nekom vama bitnom, dragom, voljenom je najstrašniji osećaj....strašniji je i od gubitka nade.....boli više...
    Počinjete da skrećete pogled u stranu da vam ta osoba ne bi u očima pročitala sve...i dalje se pravite veseli i puni nade i optimizma pokušavajući da to isto prelijete na bolesnika....ponekad vam se čini da je ta ,,gluma,, čist greh prema sebi, a i prema obolelom, pogotovo ako oboleli ne zna konačnu dijagnozu....ponekad poželite da zbacite teret tih ,,laži,, i kažete sve što nosite na duši...isplačete se...čujete šta ima oboleli vama da kaže...ali ne...nastavljate i dalje da dajete lažnu nadu bojeći se od suočavanja sa istinom...jer kako umirućem reći da umire...da nema nade...da je došao kraj....
    Najgore je što i dugo godina posle se pitate da li ste trebali reći istinu ili ne...da li je ta osoba imala pravo na suočavanje sa svojim krajem, jer bi možda nešto na kraju svog života poželela da uradi...kaže....ispriča....