Forumi » Psi

Hrana za pse (šta je u vreći)

    • Moderator
    • 46 postova
    04. април 2016. 11.47.33 CEST

    Hrana za pse koju kupujemo - Šta je u vreći? 


    Očigledno, milioni i milioni kilograma hrane za ljubimce proda se u vrećama i konzervama svake godine. To je jedna od najjačih industrija u svetu, verovali ili ne! Da li ste se ikada zapitali odakle se nabavlja toliko "meso" i "masti"? 


    Da li zaista mislite da postoje posebne farme ili rančevi na kojima se uzgajaju "sirovine"? Naravno, da ne!
    Oni sirovine traže po mnogim "preradjivačkim pogonima" (u originalu "rendering plants" - slično našim kafilerijama, prim.prev.) po celoj zemlji, da bi se obezbedili tonama koje su im redovno potrebne. 


    To je prljavi posao koji neko mora da obavlja. Pre Drugog Svetskog rata većina klanica imala je sopstvene pogone za uništavanje lešina i neupotrebljivih ostataka. Posle rata, uništavanje lešina postalo je zaseban posao. Stoga ovi pogoni više nisu potpadali pod većinu pravila inspekcije vezane za proizvodnju mesa. Tako danas vidimo da ova delatnost uglavnom ima svoja pravila i van je "pogleda javnosti". 


    Da bismo uopšte mogli da počnemo da shvatamo ovu industriju, prvo moramo da pogledamo "sirovine" koje dolaze do pogona. Klanice su jedan od glavnih snabdevača sirovinom za prerađivačku industriju. Da bi se u klanicama sprečilo dalje korišćenje mesa neupotrebljivog za ljudsku upotrebu, vlada je donela zakone po kojima meso mora biti "promenjeno" pre nego sto će se poslati u preradjivački pogon. Lepa reč - "promenjeno", ali šta ona znači? 


    U osnovi, to znači da meso prvo mora biti na neki način "zatrovano" (kontaminirano) da bi se praktično načinilo nekorisnim za ljudsku upotrebu. Neke od supstanci koje se koriste da ispune ovaj zahtev su: karbolna kiselina, kreozot, lož-ulje, kerozin, citronela, itd. 


    Kada se ovakvim supstancama meso bukvalno natopi, spremno je da se pošalje na preradu u pogon. 


    Još jedan od glavnih izvora sirovog materijala su veterinarske ustanove. Nisu samo (uginuli i eutanazirani, prim.prev.) psi i mačke dopremljeni u plastičnim kesama, već takodje i rakuni, oposumi, jeleni, lisice, zmije, itd. 

    Takodje ne treba zaboraviti prodavnice prehrambenih proizvoda, koje se nekako moraju osloboditi pokvarenog mesa koje više nije za prodaju, kao i masnoće, kostiju, itd... 


    Tako se unutar "preradjivačkih pogona" na podu nalaze velike naslage "sirovina" sačinjenih od mešavina celih lešina, delova životinja, plastičnih vreća, stiroporskih pakovanja, metalnih pločica, ogrlica ljubimaca - bilo šta i sve što se smatra "otpadom", ali pogodnim za reciklažu mesa. 


    "Preradjivanje" (u originalu "rendering") je proces kuvanja sirovog životinjskog materijala, da bi se odstranila voda i masti. Pogledajmo izbliza kako se ovo praktično radi. 


    Unutar pogona pronaći ćete čoveka sa maskom na licu koji upravlja mini-buldožerom, tovareći "sirovine" u 10 stopa duboku čeličnu nerdjajuću jamu. Na dnu ove jame ogroman nož za mlevenje počinje da se okreće. Ovo masu pretvara u manje, podesnije komade. Odatle se transportuje u drugi "mlin" za finije mlevenje. 


    Sada treba da shvatite da je ovo za njih posao kao i svaki drugi posao i da se troškovi trebaju smanjiti gde god je to moguće. Stoga, oni se ne maltretiraju i ne gube vreme da, na primer, uklone ogrlice protiv parazita sa ljubimaca, pesticidne pločice sa ušiju goveda, plastične vreće, ambalažu od stiropora, itd. itd. Sve je sirovina za mlevenje! Samo ga gurnite buldožerom. 


    Ova masa se tada kuva jedan sat na 280 stepeni. Tokom procesa kuvanja na vrhu se stvara sloj žute masti ili loja koji se skida. Skuvano meso i kosti (zajedno sa ostalim materijalom, pesticidima, itd.) šalje se pod presu, kako bi se istisla preostala vlaga i masa usitnila u peskoviti puder. Pošto je "serija" obrađena, sve što preostane je žuta masnoća, "mesno" i koštano brašno. Ovaj neprekidni proces kuvanja se nastavlja,
    neprestano, 24 sata u danu, sedam dana u nedelji, izbacujući tone i tone proizvoda za prodaju. 


    U zavisnosti od sastojka koji preovladava u pojedinim partijama, proizvod tada postaje: junetina, piletina, jagnjetina, mesno brašno, živinsko brasno, riblje brašno, riblje ulje, žuta masnoća, loj, juneća masnoća, pileća masnoća, itd. 


    Nikada ne piše "pseće brašno", "mačje brašno", brašno od tvora, pacova, ili bilo koje "druge poslastice" koja se meša sa svakodnevnim količinama "sirovog materijala". Iako ovaj proces efikasno uništava bilo koji od blagotvornih enzima, on ne uništava sodium phenobarbital u leševima eutanaziranih životinja. Mogućnost da se razgrade druge hemijske kontaminirajuće materije procesom kuvanja takođe je veoma sumnjivo. 


    Možda bi, umesto sto ih zovemo pogonima za preradu mesa bilo bolje da ih nazovemo pogonima za reciklazu "toksičnih bioloških otpadaka". 


    Da li je potrebno da naglasimo ko su neki od najvećih potrošača ovih finalnih proizvoda? Pogodili ste - kompanije za proizvodnju hrane za pse. Osnovni izvor mesa i masnoća u industrijskoj hrani za pse dolaze iz ovih beskrajnih procesa "kuvanja". 


    Zastrašujući deo je da se milioni tona ove "obogaćene hrane" takodje razvoze na farme živine, goveda, svinja, fabrike hrane za ribu, itd. gde se meša sa ostalim sastojcima za hranu za životinje, koju će kasnije jesti ljudi. 


    U 1991.g USDA-Američko ministarstvo za poljoprivredu utvrdilo je da je od 7.9 000 000 000 (milijardi) funti mesa iz ovih fabrika-kafilerija prerađeno u: 
    12 % za ishranu goveda 
    34 % za hranu za pse i mačke 
    34 % za hranu za živinu 
    20 % za hranu za svinje 


    Kaže se da je taj broj skočio intenzivno od tada. 


    Kasnije se u fabrikama hrana za pse "obogaćuje" njihovim sopstvenim sastojcima (zaštitnim sredstvima - prezervatima, bojom, sintetičkim vitaminima...) 


    Ko zaista zna šta se nalazi u vreći? 
    Jedan od najčešćih problema sa kojim se srećemo su misteriozne alergije. Odgajivači prelaze sa jedne vrste hrane na drugu, sa junetine na jagnjetinu, sa žita na pirinač, itd. otkrivaju da su isfrustrirani i nemoćni da reše problem. 


    Stvari se mogu popraviti privremeno, a onda se ista stara stvar ponovo pojavi. Promena sa jagnjetine na govedinu izgleda kao logična stvar koju treba pokušati, ali kako uopšte možemo znati šta u vreći stvarno dobijamo? 


    Evo hipotetičkog primera šta bi se moglo naći u "jagnjetini" iz preradjivačkog pogona, a da se ipak zvanično može nazvati jagnjetinom.

    Ako se u jami za kuvanje nadje 25% otpadaka od jagnjetine, pomešanih sa 20% junetine, 20% piletine, recimo 15% psećeg i mačijeg mesa, i recimo 20% različitog mesa leševa životinja ubijenih na drumovima, možemo reći da u toj partiji preovladava jagnjetina (u ovom slučaju ignorisaćemo procenat plastike, metala, stiropora, insekticida, itd. pošto je procenat suviše mali da bi uticao na označeni proces). 


    Sve dok prerađivački pogon ne napiše pogrešan procenat proteina, masnoća ili kalcijuma, itd, oni zvanično mogu da prodaju svoje proizvode vašoj omiljenoj fabrici hrane za pse kao "jagnjetinu". Usput bi trebalo spomenuti da masnoće prodate iz prerađivačke industrije nemaju sve životinjsko poreklo. 

     

    Zahvaljujući širenju fast-food restorana, skoro polovina "sirovog materijala" je upotrebljivana kuhinjska masnoća i prečišćeno ulje od prženja (posebna industrija). 


    Kada jednom shvatite od čega se zaista sastoji komercijalna hrana za pse, ne mozete biti iznenađeni kada saznate da se mnogi zdravstveni problemi koje srećemo kod naših ljubimaca mogu direktno prepisati nedostatku pravilne ishrane. 


    Da, imali smo moralnu obavezu da iznesemo ove podatke iako bi svi želeli da to i nije istina. 


    I.... Šta da jedu?

    Hrana se može pripremati, ako ste zaboravili...prema kuvaru za životinje.