Forumi » Proza i Poezija

Nepovratna pesma

    • Moderator
    • 592 postova
    25. јануар 2016. 10.41.48 CET

    Nepovratna pesma - Miroslav Mika Antić     

     


    Nikad nemoj da se vraćaš
    kad već jednom u svet kreneš
    Nemoj da mi nešto petljaš
    Nemoj da mi hoćeš-nećeš.
    I ja bezim bez povratka.
    Nikad neću unatrag.
    Sta ti znači staro sunce,
    stare staze,
    stari prag?
    Tu je ono za čim može da se pati
    Tu je ono čemu možes srce dati.
    Al' ako se ikad vratiš
    moraš znati
    tu ćeš stati
    I ostati.
    Očima se u svet trči
    Glavom rije mlako veče
    Od reke se dete uči
    ka morima da poteče.
    Od zvezda se dete uči
    da zapara nebo sjajem.
    I od druma da se muči
    i vijuga za beskrajem.
    Opasno je kao zmija
    opasno je kao metak
    da u tebi večno klija
    i ćarlija tvoj početak.

     

    Ti za koren
    nisi stvoren
    Ceo svet ti je otvoren.
    Ako ti se nekud žuri,
    stisni srce i zažmuri.
    Al' kad pođeš - nemoj stati
    Mahni rukom.
    I odjuri.
    Ko zna kud ćeš.
    Ko zna zašto.
    Ko zna šta te tamo čeka.
    Ove su želje uvek belje
    kad namignu iz daleka.
    Opasno je kao munja
    opasno je kao metak
    da u tebi večno kunja
    i muči se tvoj početak.
    Ti si uvek krilat bio
    samo si zaboravio.
    Zato leti.
    Sanjaj.
    Trči.
    Stvaraj zoru kad je veče.
    Nek' od tebe život uči
    da se peni i da teče.
    Budi takvo neko čudo
    što ne ume ništa malo,
    pa kad kreneš - kreni ludo,
    ustreptalo,
    radoznalo.

     

    Ko zna šta te tamo čeka
    u maglama iz daleka.
    Al' ako se i pozlatiš,
    il' sve teško,
    gorko platiš,
    uvek idi samo napred.
    Nemoj nikad da se vratiš.


    Poslednja izmena: 25. јануар 2016. 12.26.01 CET"