Forumi » Razno

Dobitnici Nobelove nagrade za književnost

    • Moderator
    • 1436 postova
    27. јануар 2018. 20.51.01 CET

    Nobelova nagrada je internacionalna nagrada koja se daje godišnje od 1901. godine iz oblasti fizike, hemije, medicine, književnosti i nagrada za mir. Dobitnici nagrada se biraju svake godine u decembru. Tada (10. decembra) dobijaju nagrade (novčanu nagradu, zlatnu medalju i diplomu), a to je ujedno i dan kada je Alfred Nobel umro. Dobitnici Nobelove nagrade se nazivaju i Nobelovi laureati.

    Do danas je nagradu dobilo oko 800 dobitnika. Nagrada za određenu oblast može se dodeliti pojedincu, mogu je podeliti najviše tri osobe, ili je može dobiti neka institucija ili organizacija. Može se desiti da se nagrada za neku oblast ne dodeli, ali nagrada mora biti dodeljena bar jednom u pet godina.

    Nekoliko puta se, zbog političke situacije u Evropi, izostalo sa dodeljivanjem nagrade (1914, 1918, 1935, 1940, 1941, 1942, 1943), a nekad su dva pisca istovremeno dobijala to priznanje, jer Akademija nije mogla da se opredeli samo za jednog.

    Žene koje su dobile Nobelovu nagradu za književnost su Selma Lagerlef, Gracija Deleda, Sigrid Unset, Perl Bak, Gabrijela Mistral, Neli Zaks, Nadin Gordimer, Toni Morison, Vislava Šimborska, Elfride Jelinek, Doris Lesing i Herta Miler. Ostali dobitnici su muškarci.


    Hronološki, spisak dobitnika Nobelove nagrade za književnost izgleda ovako:

    1901.
    Sili Pridom
    Francuska

    1902.
    Teodor Momzen (delo „Istorija Rima“)
    Nemačka

    1903.
    Bjernstjerne Bjernson
    Norveška
    - Bjernson je bio i jedan od izvornih članova Komiteta za Nobelovu nagradu.

    1904. dva dobitnika:
    - Frederik Mistral
    Francuska
    - Hose Ečegaraj i Eizagire
    Španija

    1905.
    Henrik Sjenkjevič (delo ‚‚Quo vadis'')
    Poljska

    1906.
    Đozue Karduči
    Italija

    1907.
    Radjard Kipling
    Velika Britanija

    1908.
    Rudolf Kristof Ojken
    Nemačka

    1909.
    Selma Lagerlef
    Švedska
    - Prva žena kojoj je nagrada uručena.

    1910.
    Paul Hajze
    Nemačka

    1911.
    Grof Moris Meterlink
    Belgija

    1912.
    Gerhart Hauptman (delo ‚‚Die Ratten'')
    Nemačka

    1913.
    Rabindranat Tagore (za zbirku pesama „Gitandžali“)
    Indija

    1914. nagrada nije dodeljena

    1915.
    Romen Rolan (delo ‚‚Žan Kristof'')
    Francuska
    - U obrazloženju nagrade je rečeno: „... za doprinos uzvišenom idealizmu književnog dela, i za osećajnost i ljubav prema istini koje je koristio u opisu različitih ličnosti“.

    1916.
    Verner fon Hajdenštam
    Švedska

    1917. dva dobitnika:
    - Karl Adolf Gjelerup
    Danska
    - Henrik Pontopidan
    Danska

    1918. nagrada nije dodeljena

    1919.
    Karl Špiteler
    Švajcarska

    1920.
    Knut Hamsun
    Norveška

    1921.
    Anatol Frans
    Francuska

    1922.
    Hasinto Benavente
    Španija

    1923.
    Vilijam Batler Jejts
    Irska

    1924.
    Vladislav Rejmont
    Poljska

    1925.
    Džordž Bernard Šo
    Irska
    - Primio je svoju nagradu, ali je odbio njen novčani deo.

    1926.
    Gracija Deleda
    Italija

    1927.
    Anri Bergson
    Francuska

    1928.
    Sigrid Unset
    Norveška

    1929.
    Tomas Man (delo „Budenbrokovi“)
    Nemačka
    - Nagradu je dobio „za svoj veliki roman „Budenbrokovi“ koji je postao prepoznatljiv kao jedno od klasičnih dela savremene književnosti“.

    1930.
    Sinkler Luis
    SAD

    1931.
    Erik Aksel Karlfelt
    Švedska
    - Nagradu je odbio 1918. godine.

    1932.
    Džon Golsvordi
    Velika Britanija

    1933.
    Ivan Aleksejevič Bunjin
    SSSR

    1934.
    Luiđi Pirandelo
    Italija

    1935. nagrada nije dodeljena

    1936.
    Judžin O'Nil
    SAD

    1937.
    Rože Marten di Gar
    Francuska

    1938.
    Perl Bak
    SAD

    1939.
    Frans Emil Silanpe
    Finska
    - U obrazloženju je rečeno da se nagrada dodeljuje za: „Duboko razumevanje seljaštva svoje zemlje i izuzetnu umetničku veštinu kojom je portretisao njihov način života i odnos sa prirodom“.

    Od 1940. do 1943. godine nagrada nije dodeljivana.

    1944.
    Johanes Vilhelm Jensen
    Danska

    1945.
    Gabrijela Mistral
    Čile

    1946.
    Herman Hese
    Nemačka
    Švajcarska

    1947.
    Andre Žid
    Francuska

    1948.
    Tomas Sterns Eliot
    SAD
    Velika Britanija

    1949.
    Vilijam Fokner
    SAD

    1950.
    Bertrand Rasel
    Velika Britanija

    1951.
    Per Lagerkvist (delo „Baraba“)
    Švedska

    1952.
    Fransoa Morijak
    Francuska

    1953.
    Vinston Čerčil
    Velika Britanija
    - Nagradu je dobio ‚‚zа umešnost u iznošenju istorijskih i bibliogrаfskih opisа kаo i zа briljаntno govorničko umeće koje je koristio u odbrаni uzvišenih ljudskih vrednosti".

    1954.
    Ernest Hemingvej (delo ‚‚Starac i more'')
    SAD

    1955.
    Haldor Laksnes
    Island

    1956.
    Huan Ramon Himenez
    Španija

    1957.
    Alber Kami
    Francuska

    1958.
    Boris Pasternak
    SSSR
    - Pasternak je prihvatio nagradu, ali ga je Staljin prisilio da je odbije. Kasnije je primio diplomu i medalje, ali ne i novčanu nagradu.

    1959.
    Salvatore Kvazimodo
    Italija

    1960.
    Sen Džon Pers
    Francuska

    1961.
    Ivo Andrić
    Jugoslavija
    - Nagradu je dobio za roman ‚‚Na Drini ćuprija'' (1945), kao i za celokupni dotadašnji rad na „istoriji jednog naroda“.

    1962.
    Džon Stajnbek
    SAD

    1963.
    Jorgos Seferis
    Grčka

    1964.
    Žan-Pol Sartr (odbio nagradu)
    Francuska
    - Nagradu je dobio „za svoj rad koji je, bogat u idejama i pun duha slobode i traganja za istinom, izvršio širok uticaj na naše vreme“.
    - Odbio je da primi nagradu, uz obrazloženje da je uvek odbijao zvanične počasti, i da ne želi da se ravna sa institucijama.

    1965.
    Mihail Šolohov (delo ‚‚Tihi Don'')
    SSSR

    1966. dva dobitnika:
    - Šmuel Josif Agnon
    Izrael
    - Neli Zaks
    Zapadna Nemačka
    Švedska

    1967.
    Migel Anhel Asturijas
    Gvatemala

    1968.
    Jasunari Kavabata
    Japan
    - Obrаzloženje zа dodeljenu nаgrаdu bilo je: ‚‚zа pripovedаčko mаjstorstvo, koje sа velikom osećаjnošću izrаžаvа suštinu jаpаnskog duhа.''

    1969.
    Samjuel Beket
    Irska

    1970.
    Aleksandar Solženjicin
    SSSR

    1971.
    Pablo Neruda
    Čile

    1972.
    Hajnrih Bel
    Zapadna Nemačka
    - U obrazloženju je stajalo: „Za delo koje je spojilo široke perspektive njegovog doba i istančanu veštinu slikanja likova i doprinelo obnovi nemačke literature''.

    1973.
    Patrik Vajt
    Australija

    1974. dva dobitnika:
    - Ejvind Jonson
    Švedska
    - Hari Martinson
    Švedska

    1975.
    Euđenio Montale
    Italija

    1976.
    Sol Belou
    Kanada
    SAD
    - Nagradu je dobio „za razumevanje ljudske prirode i za suptilne analize savremene kulture koje prožimaju njegovo celokupno delo“.
    - Odmah čim je primio to priznanje novinarima je rekao: „Nobelova nagrada nije učinila srećnim nijednog američkog dobitnika, naročito ne književnika. Sinkler Luis i Džon Štajbek odmah su postali neverovatno sumorni, a što se tiče Ernesta Hemingveja, on je tada i prestao da piše!''

    1977.
    Visente Aleisandre
    Španija

    1978.
    Isak Baševis Singer
    Poljska
    SAD

    1979.
    Odisejas Elitis
    Grčka
    - Nagradu je dobio ‚‚za njegovu poeziju koja, na pozadini grčke tradicije, senzualnom snagom i intelektualnom jasnoćom opisuje borbu savremenog čoveka za slobodu i stvaralaštvo".

    1980.
    Česlav Miloš
    Poljska
    SAD

    1981.
    Elijas Kaneti
    Velika Britanija

    1982.
    Gabrijel Garsija Markes
    Kolumbija

    1983.
    Vilijam Golding
    Velika Britanija

    1984.
    Jaroslav Zajfert
    Čehoslovačka

    1985.
    Klod Simon
    Francuska

    1986.
    Vole Sojinka
    Nigerija

    1987.
    Josif Brodski
    Rusija
    SAD

    1988.
    Nagib Mahfuz
    Egipat

    1989.
    Kamilo Hose Sela
    Španija

    1990.
    Oktavio Paz
    Meksiko

    1991.
    Nadin Gordimer
    Južna Afrika

    1992.
    Derek Volkot
    Sveta Lucija (Karibi)

    1993.
    Toni Morison
    SAD

    1994.
    Kenzaburo Oe
    Japan

    1995.
    Šejmus Hini
    Severna Irska
    Irska

    1996.
    Vislava Šimborska
    Poljska

    1997.
    Dario Fo
    Italija

    1998.
    Žoze Saramago
    Portugal

    1999.
    Ginter Gras
    Nemačka

    2000.
    Gao Singđijan
    Kina
    Francuska
    - Nagradu je dobio ‚‚za delo univerzalnog dometa, obeleženo gorkim osvešćavanjem i jezičnom ingenioznošću koja je otvorila nove puteve umetnosti kineskog romana i pozorišta".

    2001.
    Vidjadar Suradžprasad Najpol
    Trinidad i Tobago
    Velika Britanija
    - Dobio je nagradu ”... zbog toga što je ostvario ujedinjenu perspektivu narativnog i nepodmitljivog pomnog istraživanja u radu koji nas podstiče da vidimo prisutnost potisnutih istorija”.

    2002.
    Imre Kertes
    Mađarska

    2003.
    Džon Maksvel Kuci
    Južna Afrika
    Australija

    2004.
    Elfride Jelinek
    Austrija
    - Zbog socijalne fobije najavila je da se neće pojaviti na dodeli Nobelove nagrade u Stokholmu i da će nagradu preuzeti njen izdavač.

    2005.
    Harold Pinter
    Velika Britanija
    - U saopštenju Nobelove zadužbine se, između ostalog, navodi da Pinter u svom radu ‚‚otkriva bezdane u svakodnevnim pričama", kao i da je ‚‚Pinter vratio pozorište na osnovne elemente: zatvoren prostor i nepredvidiv dijalog, gde ljudi zavise jedni od drugih, a varke se ruše."
    ‚‚Njegov slobodni stil, pun pretećih tišina, doprineo je stvaranju prideva 'Pinterovski'."

    2006.
    Orhan Pamuk
    Turska
    - Prvi dobitnik Nobelove nagrade za književnost iz Turske, a u obrazloženju Švedske akademije nauka kaže se: „...u potrazi za melanholičnim duhom svog rodnog grada, otkrio nove simbole sudara i prožimanja raznih kultura“.

    2007.
    Doris Lesing
    Velika Britanija
    - Švedska akademija ju je u objašnjenju za dodelu nagrade opisala kao pisca „epskog narativnog dara o ženskom iskustvu, koja sa skepticizom, strašću i vizionarskom snagom posmatra civilizaciju koja je podeljena“.
    - Sa 87 godina života, Doris Lesing je najstarija dobitnica Nobelove nagrade.
    - Nagrada joj je uručena u Londonu, jer iz zdravstvenih razloga nije otputovala na ceremoniju u Stokholmu.

    2008.
    Žan Mari Gistav le Klezio
    Francuska

    2009.
    Herta Miler
    Nemačka
    Rumunija

    2010.
    Mario Vargas Ljosa
    Peru
    - Nagrada mu je dodeljena ‚‚zbog kartografski preciznih prikaza struktura moći i jetkih slika otpora, revolta i poraza pojedinca“.

    2011.

    Tomas Transtremer

    Švedska

    2012.

    Mo Jen

    Kina

    2013.

    Alis Manro

    Kanada

    2014.

    Patrik Modijano

    Francuska

    2015.

    Svetlana Aleksijevič

    Belorusija

    2016.

    Bob Dilan

    Sjedinjene Američke Države

    2017.

    Kazuo Išiguro

    Ujedinjeno Kraljevstvo

    Nobelovu nagradu nisu primili sledeći pisci, iako su za nju bili nominovani: Ana Ahmatova, Horhe Amado, Antonen Arto, Žorž Bataj, Moris Blanšo, Horhe Luis Borhes, Bertolt Breht, Paul Čelan, Rene Šar, Anton Čehov, Jozef Konrad, Hulio Kortazar, Žak Derida, Teodor Drajzer, Lion Fojthvanger, Robert Frost, Hans-Georg Gadamer, Grejam Grin, Oldus Haksli, Henrik Ibzen, Džejms Džojs, Nikos Kazancakis, Artur Kestler, Dejvid Herbert Lorens, Vilijam Samerset Mom, Šandor Maraj, Artur Miler, Alberto Moravija, Robert Musil, Vladimir Nabokov, Džordž Orvel, Fernando Pesoa, Ezra Paund, Marsel Prust, Dejvid Selindžer, Gertruda Stajn, Volas Stivens, Lav Tolstoj, Arnold Tojnbi, Marina Cvetajeva, Mark Tven, Franc Verfel, Tornton Vajlder, Tenesi Vilijams i Virdžinija Vulf.