Forumi » Deca do 7 godina

Razvoj govora kod dece predskolskig uzrasta (5,6,7 godina)

    • Moderator
    • 155 postova
    28. јануар 2016. 17.56.09 CET


     

     

    Razvoj govora kod djece zavisi od načina i kvaliteta komunikacije kao i interakcije između odraslih i djece. U predškolskom uzrastu (5, 6 i 7 godina) mnogo je važno prilagoditi dijete da sa implicitnog govora pređe naeksplicitni, odnosno da se što češće stavlja u situaciju da govori a ne samo da sluša.

     

    Stručnjaci sa Instituta za Eksperimentalnu Fonetiku i Patologiju govora, imaju podatke da čak 63% djece predškolskog uzrasta u Srbiji ima "neku vrstu" poremećaja govora i jezika. Neki učitelji navode da čak svako četvrto dijete ima neki problem sa govorom, a istraživanja pokazuju da broj ovakve djece raste iz godine u godinu.

     

    Obzirom da je ovaj problem podigao javnost do nivoa alarmantnog, u nekim Zdravstvenim Ustanovama u Srbiji se već sa 3 godine uvode sistematski pregledi, odnosno pregledi govora djece, kako bi se na vrijeme spriječilo i djelovalo.

     

    Stručnjaci navode da ukoliko se na ovaj problem na vrijeme ne utiče, može kasnije stvoriti komplikacije i probleme sa ponašanjemučenjem i gubljenjem fokusa (koncentracije).

     

     

    KOJE SU SVE VRSTE GOVORNIH POREMEĆAJA:

     

    Imamo poremećaje razvojne neurolingvistike koji se odnose na usporenost i disharmoničnost razvoja govora, a to su:

     

    TETIZAM (poremećaj pri kome se veliki broj suglasnika zamjenjuje glasovima T i D)

     

    SIGMATIZAM (nepravilno izgovaranje glasova S i Z)

     

    PARASIGMATIZAM (kada se glasovi S i Z zamjenjuju drugim glasovima)

     

    DISLALIJA (tepanje - poremećaj oralnog govora, nepravilan izgovor glasova, deformisanje slogova i riječi)

     

    DISGRAFIJA ( poremećaj pisanja...nepravilno piše onako kako nepravilno izgovara)

     

    AGRAMATIZAM (gramatički poremećaj oralnog i pisanog govora)

     

    RINOLALIJA (nazalni poremećaj odnosno govor kroz nos, poremećaj fonacije glasova i riječi)

     

    MUCANJE (poremećaj koji nastaje usled isprekidanosti govornog procesa, grčeva govornih organa i nepravilnog disanja)

     

    AFAZIJA (poremećaj koji nastaje zbog oštećenja centralnog nervnog sistema.Ovo je jedan od najtežih oblika poremećaja jer predstavlja nesposobnost upotrebe jezika. Dakle, afazičar uopšte ne umije da govori)

     

    ALALIJA (nesposobnost usmenog sporazumevanja sa okolinom. To su nijema djeca kod kojih su čulo sluha, govorni organi i inteligencija normalni dok se njihovo sporazumevanje sa okolinom obavlja gestovima i mimičkim znacima.)

     

    DISFAZIJA (osim govornih smetnji, disfazična osoba ima nesposobnost memorisanja)

     


    KOJI SU SVE FAKTORI GOVORNIH MANA:

     

    Postoje UNUTRAŠNJI i SPOLJAŠNJI faktori koji utiču na (ne)razvoj govora.

     

    Krenimo prvo sa UNUTRAŠNJIM faktorima a to su:

     

    ZDRAVSTVENO STANJE DJETETA (često bolesna djeca, slabo uhranjena i nedovoljno razvijena mogu da imaju probleme sa govorom)

     

    INTELIGENCIJA (iako nije pravilo, u većini slučajeva inteligentnija djeca ranije progovore i nemaju govorne mane)

     

    SLUH (ako uho nije zdravo ili normalno razvijeno, to automatski utiče na nepravilan razvoj govora, dok oštećen sluh može takođe da utiče na psihički razvoj djeteta)

     

    NASLEDNI FAKTOR (dijete jednostavno ima predispoziciju za govornu manu ukoliko to ima jedan od njegovih bioloških roditelja)

     

    POL (djevočice obično ranije progovore od dječaka istog uzrasta i bolje vladaju artikulacijom i drugim strukturama govora)

     

    VID (onoliko koliko je bitno čulo sluha, toliko je bitno i čulo vida, jer su ta dva čula uskopovezana)

     

    LJEVORUKOST (djeluje nemoguće za povjerovati, ali u davna vremena kada se ljevorukost pokušavala silom suzbiti i dijete preobratiti u desnoruko, dovodilo je do psihičkih problema pa čak i govornih mana. Sva je sreća da danas taj način provježbavanja iz ljevorukosti u desnorukost sve manje postoji, ali na žalost i dalje ima sredina u kojima je zastupljen)

     

    KARAKTER (stidljiva i povučena djeca obično kasnije progovore)

     

    NEPRAVILNO RAZVIJENI GOVORNI ORGANI ( nepravilan raspored zuba, zečija usna, nepčani razdjeljak, zakrivljena hrskavica u nosu pa čak i treći krajnik mogu biti uzroci govornih mana)

     

     
    Nastavljamo sa SPOLJAŠNJIM faktorima a to su:

     

    SOCIJALNA SREDINA (porodica, okruženje, predškolska ustanova...) Govor prema djetetu treba da bude po izgovoru jasan, zvučan, razumljiv, potpuno logičan, gramatički ispravan i blagog tonaliteta.Porodica imaprimarni uticaj na razvoj djetetovog govora gdje osnovni uticaj vrši MAJKA (zbog toga se i zove maternji jezik) a zatim i ostali članovi porodice.

     

    BILINGVIZAM (dvojezične sredine utiču na razvoj govora, zato je najbolje da dijete prvo "savlada" maternji jezik pa tek onda strani. Neka djeca mogu da savladaju podjednako dobro oba jezika istovremeno, ali to nije uvijek slučaj)

     

    PREDŠKOLSKE USTANOVE (način strukture i organizacije ustanove)

     

    VASPITAČI (Ako vaspitač nije dobar prenosnik jezičkog znanja, aktivan partner u komunikaciji sa djetetom i njegov slušalac imamo spoljašnji faktor nerazvoja govora. Vaspitač treba da bude jasan, razumljiv i slikovit, te da podstiče dijete da priča, te da redovno radi na bogaćenju dječijeg rječnika. Pričanje treba da bude propraćeno mimikom i gestovima, da se svaka nova riječ objasni djetetu, da se koriste govorne igre, igre glasovima, riječima, rečenicama, fonološke igre, leksičke, sintaksičke i semantičke igre)

     

    MIKSANA (KAŠASTA HRANA) Stručnjaci tvrde da je žvakanje čvrste hrane jedan od bitnih faktora za pravilan razvoj govornih organa. Ukoliko se djetetu dugi period daje kašasta hrana, to može da dovede do kasnijeg progovaranja djeteta.

     

    TELEVIZIJA, IGRICE Istraživanja pokazuju da su predugo gledanje televizije, crtanih filmova i igranja igrica takođe veliki krivci za nepravilan razvoj govora. Govor se ne uči sa televizije nego od roditelja. Doktori navode da im se često dešava da djeca ne znaju pravilno da govore ali znaju sve o računarima, što je zabrinjavajuća realnost današnjeg vremena.

     

    CUCLE I SISANJE PRSTA Istraživanja su pokazala da djeca koja koristila cucle i palac nakon treće godine imaju 3x veći rizik da razviju neku govornu manu.