Forumi » Sobno cveće

KAKTUSI I SUKULENTI - CVETANJE

    • 1436 postova
    12. јануар 2016. 22.02.09 CET

    Cvetovi kaktusa većinom izrastaju iz areola, a ponekad i iz aksila. Mogu da budu raznih boja od bele,roze,žute,narandžaste do crvene. U novembru i decembru se javljaju cvetni pupoljci na većini kaktusa, tada ih prenosimo na toplo mesto.

    KAKTUSI RAZMNOZAVANJE
    Kaktusi i sukulenti se razmnožavaju na više načina: pomoću areola, kalemljenjem i semenom.
    Pomoću areola (lisna reznica kaktusa)

    Razmnožavanje reznicama obavlja se u proleće i rano leto. Oštrim rezom izbojak ili članak kaktusa se pažljivo odvoji od biljke. Nastali rez pospemo prašinom drvenog uglja da ne bi došlo do truljenja reznice, ostavi se par dana da se prosuši. To se radi zbog donjeg dela reznice tj. areola, da bi došlo do kalisiranja tj. srašćivanja donjeg dela i isušivanja budućeg mesta korena. Areole se posebno sade u zemlju. Zatim se zasadi u vlažan pesak da se ožili, nakon čega se presađuje u druge posude.

    Kalemljenje kaktusa
    Ovaj način može da se vrši tokom cele godine u staklenicima. Najbolje je birati podloge stare jednu do dve godine koje brzo rastu. Njima se odstranjuje vrh na koga se prislanja plemka (koja je spororastuća)

    KAKTUSI IZ SEMENA
    To je osnovni način razmnožavanja u stakleničkoj masovnoj proizvodnji. Seme se seje u mešavinu koja se sastoji od ¾ peska i ¼ supstrata. Mešavina se pre setve treba navlažiti. Seme se lagano utisne i prekrije staklom ili prozirnom plastikom. Drži se na temperaturi od 25-30°C . Kada niknu mladi izdanci, staklo se skida. Nakon tri meseca mlađe biljke se presađuju u manje posude.

    Razmnozavanje sukulenata je veoma jednostavno.
    Odkine se par listova sa rozete, potom je potrebno da se krajevi prosuše par dana, ako se to ne uradi biljka ce se osušiti. Stavljamo ih na dobro dreniranu površinu i držimo ih u zatvorenom i osunčanom prostoru. Već nakon par nedelja prvo se primete kako klijaju mali korenčići i nakon toga se vide sitne bebe sukulenti.

    KAKTUSI GAJENJE
    Za uslove gajenja kaktusa potrebna su četiri uslova: toplota, dovoljna količina svetlosti, sastav zemljišta (supstrat) i režim zalivanja. Kaktusi i sukulenti vole toplotu, ali većina voli i blagu zasenu. Leti ih najčešće iznosimo napolje,pa tako mogu da budu i cvece za dvoriste , jer im prija boravak na otvorenom prostoru. Kaktusi i sukulenti-njihov najveći neprijatelj je prevelika količina vode.Ako ih previše zalijemo može da dođe do smanjenja rasta korena.

    KAKTUSI I SUKULENTI-najbolje je da ih zasadimo u supstrat koja se sastoji od mešavine u kojoj se nalazi jedan deo gline, ilovače ,jedan deo peska i treseta.

    KAKTUSI I SUKULENTI - NJIHOVO ZALIVANJE
    Često nas muči pitanje u vezi sa zalivanjem kaktusa i sukulenata. Veliki broj kaktusa preko zime miruje tj. u stadijumu je mirovanja ako ih malo ili nikako ne zalivamo. Sa nekoliko kapi vode cvece za kucu će da preživi celu zimu ako je temperatura od 4-5°C. Iako mnogi laici misle da su kaktusi i sukulenti biljke kojima nije potrebna voda varaju se. Najbolje bi bilo da se koristi kišnica, ali svi znamo da nekad i ne možemo da skupimo dovoljnu količinu vode.

    Počinjemo sa zalivanjem kaktusa početkom aprila meseca.

    Sukulenti i kaktusi se u glinenim saksijama zalivaju u proleće i jesen na svakih 7-10 dana, a preko leta na 4-5 dana.
    Naravno ovo važi ako je temperatura u proleće i jesen oko 21°-27°C, a leti preko 35°C.

    KAKTUSI I SUKULENTI - saksije
    Najbolje je posaditi kaktuse i sukulente u male,plitke, plastične saksije. Bilo bi dobro da su one tamnosive, crne ili braon boje. Naravno, u obzir mogu da dodju ukrasne, keramičke, pod uslovom da nisu prevelike. Za početnike bi bilo najbolje da izaberu keramičku saksiju jer u njima se zemlja suši sporije i ne postoji mogućnost da biljka propadne. Po dnu saksije bi bilo dobro da se stave kamenčici šljunka.

    Što se tiče bolesti, može se reći da kaktusi i sukulenti nisu naročito podložni, osim u ranim stadijumima razvoja. Na kaktusima pojavljuje se nekoliko vrsta bolesti koje se razvijaju u odgovarajućim uslovima, a to su pre svega zbog povećane vlažnosti zemljišta i vazduha kao i povoljne temperature.

    Glavne štetočine su:
    crveni pauk (sitni pauk koji napada celu biljku) ,grinje, štitaste vaši.
    Redovno čistite kaktuse jer je to efikasan način da sprečite naseljavanje parazita.

    • 1436 postova
    12. јануар 2016. 22.18.48 CET

    Disocactus phillanthoides, Nopalkochitl ili nemački Carica, je vrsta cvetanja biljke u porodici kaktusa CACTACEAE i obično gaji kao ukrasne Houseplant. To je jedan od tri glavne vrste koje su uključene u stvaranju široko uzgaja Epiphillum hibrida ili "EPS". Ostali su Disocactus speciosus i Epiphillum crenatum.

    Phillanthoides (lat.) = Slična phillanthus. Ova vrsta je među prvim proistekla vrsta da bude opisana, i ime podseća da je sličan prvi opisao flat-proistekla Cactus phillanthus danas - Epiphillum Phillanthus. Neki autori tvrde da je ova biljka prvi put cvetala u bašti Chateau de Malmaison, pripada kasnom Empress Josephine de Beauharnais. To bi moglo da objasni neke od popularnih imena kao što su nemački carice, Deutsche Kaiserin, Giant carice, Drottningkaktus (Svedish za Kvins Cactus). Ova priča bi mogla biti mit.

    Opis

    Stabljike do 1 m dužine ili više, grananje, primarni proizilazi do dugih 40 cm, 6 mm debljine, drveni i terete u osnovi, spljoštena na vrhu; srednje potiče sitan, kopljast, akutna, margine grubo  zapečeni, neshvatanja TOOTHED, sa terete, stabljike poput baze, dužine 15-30 cm, 2,5-5 cm širine; areoles Nude osim mladog rast; Epidermis zelene ili crvenkaste, skoro glatka.

    Disocactus phillanthoides se vrlo lako uzgaja. Zemljišta treba da sadrži dosta lišća-kalupa i postrojenja treba zalivati običnom vodom i dosta đubriva u leto. Najbolje čuvananje zimi je na relativno hladnom mestu, 10-15 ° C . Biljke koje se drže pod odgovarajućim uslovima može da proizvede cveće najmanje tri puta godišnje, ali je glavni cvetanje period proleće.

    Istorija 

    Ova biljka verovatno je u uzgoju od praistorije od autohtonih naroda Južne Amerike i Srednje Amerike. Ovaj kaktus se zove Nopalkochitl od Asteka sa objašnjava bivši generički naziv Nopalkochia.

    Kao i kod mnogih početkom opisan kaktusa istorija je pomalo nejasno. The Sims i Edvards tvrde da ga je otkrio proslavljenog putnici Humboldt i Bonpland u aprilu 1801, u blizini malog sela Turbaco, u blizini Cartagena, Colombia. Reported bi Bonpland da je prvi cvetalo na Chateau de Malmaison i na Botaničkoj bašti u Monpeljeu u Francuskoj. Međutim, ova vrsta je ilustrovana mnogo ranije. I Hernandez (1651) i Plukenet (1691) ilustrovao vrste. Rekao je da su došli iz Kolumbije, ali je možda nastao u južnom Meksiku.

    Sorte i hibridi

    Neka imena sorte su u upotrebi, ali nema dokaza da su razlikuju od originalnog vrsta - "Dojče Kaiserin ',' carica ',' nemački carica". Međutim, 'Giant carica "predstavlja nešto veći klon sa više jedinstvenim roze cvetovima.

    Često se koriste hibridi. Zajedno sa Disocactus speciosus i Epiphillum crenatum formira veliku trojku iza ogromnog grupe orhideja kaktusa poznat danas. Druge vrste se koriste, ali ne daleko u istoj meri kao i ova tri.

    Disocactus phillanthoides, Nopalkochitl ili nemački Carica, je vrsta cvetanja biljke u porodici kaktusa CACTACEAE i obično gaji kao ukrasne Houseplant. To je jedan od tri glavne vrste koje su uključene u stvaranju široko uzgaja Epiphillum hibrida ili "EPS". Ostali su Disocactus speciosus i Epiphillum crenatum.

     

     


    Poslednja izmena: 12. јануар 2016. 22.19.51 CET"
    • 1581 postova
    14. јануар 2016. 14.03.03 CET

    Ovaj moj lepotan je letos imao prelepe svetlo roze cvetove :)

     

     

     


    Poslednja izmena: 14. јануар 2016. 14.03.40 CET"
    • 1436 postova
    14. јануар 2016. 16.59.23 CET

    Jaoj..prelep je. Moram naći koja je tačno vrsta.

    • 1581 postova
    14. јануар 2016. 17.16.49 CET

    Echinopsis

    Toliko je jednostavan za odrzavanje a za 3 godine je od jedne te male loptice napunio saksiju.