Forumi » Deca predskolskog i skolskog uzrasta

MOJ TATA NA SLUŽBENOM PUTU - ANKCIOZNOST ODVAJANJA KOD DJECE

    • Moderator
    • 155 postova
    03. фебруар 2016. 17.39.17 CET
     


    Nije rijetkost da nam se u životu ukaže prilika da odemo negdje u inostranstvo i za "kratak period" zaradimo novca da podmirimo kućni budžet, vratimo neke dugove, dovršimo gradnju kuće, kupimo nova kola, renoviramo stan itd...
    Često taj "kratak" period preraste u duži jer kao što znate novca nikada dosta, a što više stvari zakrpimo po kući, shvatamo koliko toga je još ostalo...a zaboravljamo da je sačuvati zajednicu najvažnija stvar.
    Često se dešava da bračni partneri moraju na jedan period biti odvojeni, a tu najviše trpe djeca. 
    Međutim ima i onih zajednica koje su stalno odvojene i djeca rastu uz majku viđajući tatu samo vikendima (kada se vrati sa međunarodne vožnje kamionom) ili ga viđaju svakih 6 mjeseci (kada dođe sa broda) ili je tu mjesec dana, pa ga nema 5 mjeseci jer radi u inostranstvu kao građevinac ili pizza majstor u nekom restoranu...a nerijetko se dešava da tata "biznismen" koji se vodi da je "uvijek tu" zapravo svakih 10 dana ide na službeni put zbog posla pa ga opet nema po 4-5 dana i tako redovno...
    U vremenima u kojim se teško dolazi do posla, naročito posla u struci, često se inženjeri, pedagozi, profesori, pravnici, i ostali odlučuju da "ispeku zanat" radeći neke molerajske poslove i tako zarađuju za život radeći negdje u inostranstvu gdje je taj posao plaćen. Tako odu, ostave porodicu, s tugom u srcu, da bi zaradili i premostili jedan "težak period života".


    Teško je i njima, još teže suprugama a najteže djeci.
    Odvojenost roditelja u dječijem životu stvara konfuziju i treba naći adekvatan način kako tome pristupiti.



    Evo samo nekih pitanja s kojima sam se suočila radeći pretragu na ovu temu:


    - Ja sam supruga vojnog lica i imam ćerku od 5 godine koja je tatina mezimica. Ona jako teško podnosi tatin odlazak u vojsku do te mjere da je počela ponovo da piški u gaćice. Pomozite kako da prebrodimo tatino odsustvo.


    - Naš tata je rudar i radi u Južnoj Americi. Potpisao je Ugovor od 2 godine. Moja djeca su u haosu, ne pomažu ni bake ni deke ni stričevi, jer niko ne može da zamijeni tatu.Stariji sin je popustio u školi a mlađi ne želi da ide u vrtić. Iako imamo skajp čini mi se da je još gore kada se s njim vide na skajpu. Kako da im objasnim da moramo zajedničkim snagama da izdržimo tatino odsustvo?


    - Moj muž je kamiondžija...10 dana nije tu, a onda dođe 3 dana i to proleti kao da ga nije ni bilo. Dijete ima 7 godina i svaki put privikava na tatu iz nova, i taman kada uhvate ritam tate opet nema 10 dana. Postalo je neposlušno, agresivno i povlači se. Šta da radim, očajna sam ?


    - Naš tata je kuvar na brodu, i ja imam malu bebu koja i nije baš "shvatila" šta se događa i gdje je tata. Ali problem je u meni. Ne mogu da podnesem da budem sama, bez njega, osjećam kako se polako udaljavamo jedno od drugog. Kada dođe ne umijem ni da mu se obradujem...kao da se ponovo upoznajemo, kao da smo neki stranci. Da li je ovo normalno i kako da prihvatim ovakav život ?


    - Imam 14 godina i idem u 8. razred Osnovne Škole. Ćale mi mnogo nedostaje. Otišao je u Švedsku na 6 meseci, ali ja se plašim da će tamo da ostane za uvek. Imam već 3 keca u školi, ne smem kevi da kažem. Ne mogu da učim, loše spavam, ne mogu bez ćaleta. Kada se čujemo na skajp, odem u sobu i dobro se isplačem. Keva ništa ne zna, ona misli da je sve dobro...a moj život se ruši. Kako da preguram ovaj period?


    STRAH OD ODVAJANJA KOD DJECE (ANKCIOZNOST ODVAJANJA) - CSAD (Child Separation Anxiety Disorder)


    Ankcioznost odvajanja je emocionalna reakcija koja se događa kada se odvojimo od osobe sa kojom imamo blizak kontakt i za koju smo emocionalno vezani. To je prirodan i normalan oblik emocionalnog reagovanja i česta je pojava kod beba i male djece.Ako ova pojava poprimi dimenzije visokog intenziteta onda postaje patološki oblik ankcioznosti. 
    Statistika govori da 12% djece u svijetu doživi ovaj oblik ankcioznosti.Ona dostiže najveći vrhunac kod beba do 18 mjeseci i kod djece u 6. 8. i 13. godini.


      


    KOJI SU SIMPTOMI ANKCIOZNOSTI ODVAJANJA ?


    KOD BEBA ILI MLAĐE DJECE


    - plače zbog promjene sredine (na primer polazak u vrtić, djete se plaši druge djece, vaspitačica, sredine u kojoj mora da boravi)
    - strah od novih lica (dijete negoduje da provodi vrijeme sa dadiljom ili se sakriva iza maminih nogu kada priđe neko nepoznato lice )
    - strah od odvajanja od roditelja (plače kada ga ostavite u vrtiću, plače kada ga ostavite kod bake i deke, plače kada mama i tata izlaze iz kuće...)


    Važno je da ovako malu djecu ne stavljamo pred "svršen čin". Nemojte nikada kradom izaći iz kuće bez pozdrava sa djetetom. Uvijek mu mahnite, poljubite ga i stavite mu jasno do znanja da idete i da se uskoro vraćate. Ako dijete ostavljate u vrtić prvi put, ne činite to naprasno. Provedite 10 minuta s njim u vrtiću, započnite neku zajedničku igru a onda ga zamolite da on to završi sa učiteljicom dok se vi vratite.
    Ne forsirajte ga da se pozdravlja sa vašim poznanicima koje ono prvi put vidi, ako to on neće. Ako primjetite da se krije iza vas, spušta glavu, pustite ga neka tako reaguje. 
    Ovi simptomi kod beba i mlađe djece su sasvim normalna pojava i nema razloga ni za kakvu brigu. Čak 90% beba do godinu dana se uplaše nepoznate osobe.


    Rjeđe se javlja kod starije djecea evo i situacija u kojima se javlja:


    - Prvi odlazak na ekskurziju 
    - Prvi boravak na raspustu kod bake i deke bez roditelja
    - Odlazak jednog od roditelja (najčešće je to otac) na duži ili kraći službeni put
    - Razvod roditelja
    - Dolazak novog lica u kuću (očuh - maćeha)
    - Dolazak novog djeteta u kuću ( na primjer usvojeno dijete )
    - Selidba u drugu sredinu, gubitak starih drugara, suočavanje sa novim


    Svi ovi simptomi su normalna pojava i bilo bi posve čudno da dijete ni na jednu ovu okolnost uopšte ne reaguje. Stvar postaje patološka ukoliko simptomi traju po nekoliko mjeseci ili duže i dosegnu jak intenzitet toliko da remete djetetov život i život njegovih roditelja.



    Ako kod starijeg djeteta primjetite neke od sledećih simptoma, porazgovarajte sa vašim doktorom o tome.


    - dijete ima bolove u stomaku, mučnine, glavobolje i vrtoglavice
    - ubrzano diše, žali se na lupanje srca i ima napad panike
    - zabrinutost i loše misli da će im se nešto desiti
    - mlađa djeca odbijaju da rade aktivnosti
    - odbijaju odlazak u školu
    - pad koncentracije (ne može da prati nastavu, ne može da radi domaće, dobija loše ocjene)
    - mlađa djeca mogu da mokre u gaćice
    - loš san 
    - traži da budete pored njega dok ne zaspe
    - razdraživost i plakanje


    KAKO POMOĆI DJECI SA POREMEĆAJEM RAZDVAJANJA ?

    (sledeći obrazac je preuzet sa www.helpguide.org)

    Da biste pomogli djetetu sa strahom od odvajanja, potrebno je da idete korak po korak da biste ga zaštitili. Evo koji su koraci:

    - Prvo se INFORMIŠITE o strahu od odvajanja a zatim osluškujte vaše dijete, da biste na lakši način pristupili rješenju njegove emocionalne borbe.
    SLUŠAJTE svoje dijete šta vam govori i prihvatite sve njegove emocije.Samim tim što ga slušate i prihvatate ono se osjeća zaštićeno i već na taj način ubrzavate proces rješavanja problema.
    RAZGOVARAJTE o rješenju ovog problema. Mnogo je važno da dijete PRIČA o svom stanju nego da to drži u sebi. 
    PREPOZNAJTE poteškoće koje vaše dijete ima a zatim se spremite da se ono s njima SUOČI (ako izbjegava školu, mora da se vrati u školu, ako izbjegava aktivnosti mora da ih odrađuje)
    NAPRAVITE NOVI KUĆNI PLAN. Ova novonastala situacija će iz korijena promijeniti neku dosadašnju kolotečinu. Pripremite se i vi i vaše dijete na to i razgovarajte o promjenama.
    POSTAVITE GRANICE. Objasnite vašem djetetu, da iako shvatate situaciju u kojoj se ono nalazi, da postoje kućna pravila koja se MORAJU poštovati.
    PONUDITE IZBOR vašem djetetu. Uključite ga u neku aktivnost koju ono želi jer mu to daje samopouzdanje i osjećaj sigurnosti.
    OSTANITE PRIBRANI. Iako vam je teško da kao roditelj prolazite kroz ovaj period, nemojte dozvoliti da to vaše dijete vidi ili osjeti.
    UKLJUČITE SE u aktivnosti sa vašim djetetom. Upišite zajedno neki kurs ili trening.
    NAGRADITE vaše dijete. Bilo riječima podrške ili nekim poklonom, dokažite mu koliko vam znače njegovi uspjesi.


    Kako djeca doživljavaju odlazak tate na duži period, kao na primjer kad je tata pomorac ?

    Samo u Crnoj Gori koja je jako mala država, ima više od 4000 registrovanih pomoraca.Psiholog Hanka Prpa(za portal www.plovidba.me) na ovu temu kaže: "Važno je biti iskren sa djetetom - koliko god ono malo bilo, ono vrlo dobro zna da otac odlazi, i da ga neće biti dugo vremena. Zbog toga nema smisla govoriti mu da će se tata brzo vratiti, da ide na put, i slično, kao što puno majki radi, misleći kako će tako pomoći djetetu da se nosi sa tom težinom koju uzrokuje tatin odlazak." kaže Hanka. "Važno je objasniti mu gdje tata ide, zašto tata tamo ide, kako ćete ostati u kontaktu, kada će se vratiti- znači, reći mu istinu onim rječnikom koji će njemu biti najlakše shvatiti. Na taj način ćete umanjiti anksioznost koja se javlja kada tata ode”, savjetuje Prpa.
    Stručnjaci tvrde da se djeca pomoraca češće odlučuju za pomorsko zanimanje, iako su kao mali patili što im tata nije stalno tu, ali i da se češće razvode, navodi ovaj portal. 
     
    Za kraj, želim da dam svoje lično mišljenje na ovu temu. 
    Koliko god vaš novi "privremeni posao" bio dobro plaćen i ma koliko god vam on omogućavao bolju budućnost, shvatite da vam taj posao uzima sadašnjost, i trenutke koje ste mogli provesti pored svoje djece a niste. Da je novac važan, to stoji, ali da je najvažniji to ne stoji. Novac vam nikada neće vratiti propuštenu prošlost, niti će vam trajno riješiti probleme. Probleme koje možete stvoriti u braku sa vašim partnerom i traumu kod djeteta izazvanu strahom od odvajanja, ni jedan novac na ovoj planeti ne može da plati. Razmislite dobro prije nego što se upustite u ovakvu avanturu i zapitajte se "vrijedi li to raditi?"