Forumi » FlerTual

Moj tadašnji svet

    • 1436 postova
    03. фебруар 2016. 22.42.16 CET

    Sa prvim kapima jesenje kiše priroda i čovek se spremaju za zimski san, dubok i dosadan. Kad se okrenem iza sebe, razmišljam kako mi je prošlo leto.....sve u svemu... GROZNO!!! Prošlo je u tipkanju sa dotičnim gospodinom. Najlepše trenutke sunčevih zraka sam trošila na čoveka koji nije bio vredan ničega, a ponajmanje mog parčeta Sunca i neba. Pored mene je prolazio život dok sam ja čekala da mi se javi, ali sama sam kriva...niko drugi. Žao mi je što sam povredila SEKU svoju, koja je govorila stani, izadji, nemoj, uživaj....

    Moja mlađa SESTRA o kojoj sam ja uvek vodila računa, sad sam dočekala da ona vodi o meni. Bože koliko je bila uporna, a ja nisam htela da je poslušam. Ja sam samo znala da mi je lepo, a ona mi govorila mani se, ko zna ko je....Što je nisam poslušala odmah, sad bih se leta sećala po izlascima, plaži ,odlascima u prelepu prirodu, druženju sa menim dragim ljudima, a ne po gospodinu koji nije vredan pomena u ovom blogu. Znate sad kad razmislim žao mi je, ali da nisam pala, JA ne bih ni ustala. Da sam poslushala svoju SEKU koja inače ne živi ovde, dođe samo leti, ja bih se leta sećala po prelepim druženjima, roštiljima, putovanjima i prelepom životu koji ja inače živim, a ne po lečenju frustracija jednom gospodinu i muške sujete. Znate moja SEKA je juče otišla, a ja sam ostala tužna što sam joj toliko malo vremena posvetila. Moje vreme je imao nebitan čovek, a moja SEKA je bila u drugom planu. Sad i suze puštam, ali vreme se ne može vratiti ono ide samo napred...da ga mogu samo vratiti. Znam da je otišla ipak sretna što je sve ružno iza mene, što je bila tu kad mi je bila najpotrebnija, da mi ništa zamerila nije, ali ja sebi jesam. Znate osim deteta, osobu koju volim najviše na svetu je moja sestra.Toliko smo različite, a toliko bliske. Žao mi je što leto nije prošlo kao svake godine, ali ipak me teši da je vreme pred nama i još mnogo leta...vodite računa da ne povredite osobe koje volite i ako vam neće zameriti, ako ste čovek teško možete sami sebi oprostiti.

     

    Jedino me teši pomisao da su mnoga leta pred nama, i da cu JA ispraviti svoju grešku.Ovaj tekst je posvećen mojoj setri i da joj poručim na kraju pisanja..Ne možemo da utičemo na to s koje strane će vetar duvati , ali možemo da podesimo jedra...

    PS jedan od komentara ispod ovog bloga..

    Taj čovek - ma ko bio i ma u kakvom svetlu se na kraju "pokazao" nije bio nebitan. U momentu kada se dešavao - BIO je bitan. Za taj trenutak i to vreme i tebe kakva si tada bila. Ako ti je trebala lekcija, dobila si je i to vreme je izgubljeno samo ako iz te lekcije ne izvučeš pouku. A očigledno je da si je izvukla. Da ti nisu bili potrebni, zbog ko zna čega, taj čovek i iluzija koju si oko njega stvorila (ti, a ne on) ne bi ta priča ni potrajala do te mere da se mora reći. Učestvovala si u tome, verovatno se nadajući nečemu, ali tvoja nadanja nisu obavezujuća i za drugu stranu. Znaš - ustavom je svakome zagarantovano pravo da bude i blesav i đubre i podlac. Ako je on ta svoja prava koristio - za sebe je to što jeste. Ti ideš napre bogatija za jedno leto u kojem si stekla znanje koje ti je bilo potrebno. Kako se da primetiti, kompas ti je opet sasvim fino podešen-pa zaključujem da školarina nije bila suviše skupa :))))
    Srečnu jesen ti želim ;)