Forumi » Poezija clanova foruma

    • 1436 postova
    04. фебруар 2016. 15.44.17 CET

    "...Ponekad isprani dani zajauču i andjeli se dugo ne vide kroz zgužvane oblake...Sve skupi se u kap i trnci dugo putuju kroz hladne poglede...Ono što nas greje ne sviće...Iz ove noći neme..."

    • 1436 postova
    04. фебруар 2016. 15.46.50 CET

    "...nemam ni jedan dokaz da sam bila tvoja..nismo se slikali, nismo putovali..ne znam u stvari ni šta smo..znam samo da mi fališ, kao vazduh, kao zagrljaj, kao neko najbliži na svetu..a nemam nijedan dokaz da sam bila tvoj neko...na kraju ovog života ću te sigurno pomenuti..onako tiho, jedva čujno, kao šum žita kad legneš na sred polja...pomenuti onako..za svoju dušu..."

    • 1436 postova
    04. фебруар 2016. 15.50.03 CET

    Nije potrebno da izvedemo velike stvari.
    Treba samo da izvedemo male stvari koje
    čine
    da se osećamo bolje ili
    ne tako loše.

    Naravno, ponekad nam sudbine
    neće dozvoliti da to
    učinimo.

    Tada moramo nadmudriti sudbine.

    Moramo biti strpljivi sa bogovima.
    Oni vole da se zabavljaju,
    vole da se igraju sa nama.
    Vole da nas stavljaju na probu.
    Vole da nam govore kako smo slabi
    i glupi, da smo
    nepotrebni.

    • 1436 postova
    04. фебруар 2016. 15.51.22 CET

    Sretoh jedne divne oči,
    ni u snu nisam sanjala 
    da će doći ...
    Pogledom me miluje,
    rečima smiruje,
    rukama me mazi,
    a poljupcima gazi.
    Je'l to ljubav? 
    Ili mozda san,
    tek sad svatih,
    da nista ne znam.

    • 1436 postova
    08. октобар 2016. 19.48.04 CEST

    Na kraju krajeva nema kraja, laž zaostaje, istina se izdvaja, prica produžava, pesma se skraćuje al ne sužava, sve odamara na jednoj ploči kraj mosta gde se sreća sa tugom spaja na putu do beskraja.....

    • 1436 postova
    08. октобар 2016. 19.49.10 CEST

    Nikada ne reci “volim te“ ako ti zaista nije stalo.Ne govori o osećajima ako zaista ne postoje. Ne drži me za ruku ako ćeš mi slomiti srce. Ne…gledaj me u oči ako je sve što govoriš laž.Nikada ne reci “Zdravo“ ako misliš “Zbogom“ i nikada ne reci “Zauvek“ jer nećeš ostati tu.

    • 1436 postova
    08. октобар 2016. 19.49.54 CEST

    Odoh časkom do zvezda,
    da zakopam neke tuge.
    Za to vreme, sanjaj nešto nemoguće.
    Snovi treba takvi da budu.
    Baksuz sam, ne umem da sanjam,
    al’ umem da ostvarim tuđe snove.
    Svoje neuspešne pokušaje
    premeštam iz nesanice u nesanicu
    i smišljam laži za uz jutarnju kafu:
    “Sanjam ti ja tako...

    • 1436 postova
    08. октобар 2016. 19.50.39 CEST
    Nikad nikom ne otkrivaj svoju slabu tačku ,
    jer samo u crtaću, miš pobedi mačku .
    Ono što si poverio, znaj, moze da zaboli ,
    najviše od kog si mislio, da te iskreno voli !!!
     
     

    Poslednja izmena: 08. октобар 2016. 20.22.46 CEST"
    • 1436 postova
    08. октобар 2016. 19.51.08 CEST
    Ja nisam umela da te ne volim...
    Da to udavim svilenim gajtanom
    i umrtvim damare.
    Da te ne odsanjam i ne poželim...
    Hodala bih kao živi leš...Čemu...?
    Zato... hvala ti za napete mišice,
    za adrenalin, za krv proključalu, za ruke drhtave...
    grlo promuklo, za reči zapetljane...
    Za noći pijane, vino uskislo,
    za cigane i ćemane...
     
     
    • 1436 postova
    08. октобар 2016. 19.52.15 CEST

    Ponekad joj se čini,poznaje ga više nego samu sebe.

    Jeste, on je bio najbolji,najlepši,znao je da useći..

    Ono što je rešila sebi da prizna je da sad zapravo i ne zna ko je On.

    Onaj, koji lomi ženska srca kao stare porculanske šolje zrele za otpad.

    Koji nikada nije voleo a uvek je to odgovorno tvrdio...

    • 1436 postova
    08. октобар 2016. 19.52.47 CEST

    Tama

    Ja ne znam kud ovo idu dani moji,
    ni kuda vode ove noći moje.
    Ne znam.
    Ni otkud magla ružna
    na sve što se čekalo,
    ni otkud nemar jadni
    na sve što se radilo,
    ni zaborav otkuda,
    žalosni na sve što se ljubilo.
    Magla.
    Ko će da mi kaže noćas, šta meni znače
    lica i stvari i spomeni minulih dana?
    I kuda idu ovi dani moji
    I zašto bije tamno srce moje?
    Kuda? Zašto?

    • 1436 postova
    08. октобар 2016. 19.53.35 CEST

    Sama noćima, sama danima
    tražim smisao u ovim rečima
    Pišem plačem, tugu delim sa svima
    mislim se lako je njima....
    Samo ja znam kako mi je
    Teško mi je.....
    Stihovi lete kao godine
    gde sam, kako sam
    pitam samu sebe?
    Nikog nemam, sem uspomena
    na lepe i prošle dane
    koje napisati necu jer s drugima
    neću da delim svoju sreću.
    Što neko mora da zna
    kako se osećam sad JA.
    Ko da mu je stalo
    mislim se e moja budalo....
    Luda bila i vazda osta
    al' bitno je jedno
    ja znam ko sam.....


    Poslednja izmena: 08. октобар 2016. 20.24.17 CEST"
    • 1436 postova
    08. октобар 2016. 19.54.10 CEST

    Šta imamo još od onih divnih dana što su prošli...
    Sećanja:koja lagano al' sigurno odlaze u zaborav...
    Bol:koja zauvek ostaje u našim srcima...
    Duše:koje su prepune ožiljaka...
    Jaku čežnju:koja nas pustoši i muči...
    Suze:koje se često pojavljuju u našim očima...
    Ponekad čak i mržnju, koja od nas pravi neljude...
    I, zato se još uvek jako često pitam:
    Zašto sve što je lepo ima kraj???...


    Poslednja izmena: 08. октобар 2016. 20.27.10 CEST"
    • 1436 postova
    08. октобар 2016. 19.54.57 CEST
    Koliko dana koliko noći,
    će još proći, dok ugledam
    neke druge oči....
    Dok čekam
    u samoći neke druge oči
    ja često se pitam
    dokle ću moci?....
    Srce slabo je,tuga jača je
    pitam samu sebe dokle ceš BRE?
    Ali ponos se neda,
    tuga jača je pa neka ME...
    Dok druge ljubiš,
    ja se samo nasmejem
    i znam i tad se setiš MENE!!!
     
     
    • 1436 postova
    08. октобар 2016. 19.57.44 CEST

    Kako čovek nasedne na laži iste
    rekao si da promenilo se sve,
    a nista nije...
    Sve je još gore nego pre,
    jos teže reči, jos teže sve.
    Kako si mogao tako nisko pasti
    mili moj da mi je znati.
    Šta sam ti kriva ja ?
    a čista ko dva bisera.
    Toliko teških reči
    još paraju mi uši
    zar su to tvoji jauci?
    Šta sam ti kriva ja,
    što sam čista ko dva andjela.
    Dobrota moja ti smeta
    to je tvoja šteta.
    Boli i boleće
    al' Bogu se kunem prestaće.
    Suze paraju lice moje
    šteta za nas dvoje.
    Šteta za tebe, a sve sam ti dala
    šta bi još hteo kada bih znala.
    Tuga mi para lice, jauk je još gori
    odoše svi moji lepi snovi.
    Budna sam sanjala naše dane
    al' meni nikako da svane.
    Pored mozga u glavi
    pitam se gde prodjoše moji dani.
    Sanjala sam, a spavala,
    sad se budim
    samo se nadam da neću da poludim.
    Al' neka tako mi treba
    kad dozvolim da me budala zeza.
    Bogom se kunem u moju sreću
    da ću sve da zapamtim al' vratiti neću.
    Nek ti je sretno bilo moje bivše milo....


    (u najvecoj tuzi i bolu)

    • 1436 postova
    22. октобар 2016. 23.30.00 CEST

    Tražim samo da mi vratiš osmeh...
    Treba mi u ovakvim danima...
    Da mogu izaći pred ljude
    i uspešno odigrati predstavu..
    "Nije mi ništa"...
    A svašta mi je...

    • 1436 postova
    26. јануар 2018. 14.23.22 CET

    Ako me sretneš
    nasmejanu,osmehom okupanu.
    Nećes videti gde su se
    osmesi do tada krili,
    nećes znati da milion suza
    pre toga, gosti su mi bili.

    Ako me sretneš,
    glave uzdignute,hoda pravog.
    Nećes znati,da za moje poglede
    spomenici bejahu podignuti,
    nećes videti kad se korak
    spotaknu ispod tereta bola starog.

    Ako me sretneš,
    novim životom dotaknuta,
    novim početkom vođena.
    Nećeš znati,da jednom umreh.
    Ali ustadoh i zaboravih.
    I ako me sretneš,
    videćeš ,da ponovo sam rođena.
    Rođena s vukovima!!!!

    • 1436 postova
    26. јануар 2018. 14.28.54 CET

    U pravu si....
    Izvini što sam se trudila da budeš srećan.
    Izvini i što sam se brinula za svaku sitnicu, a sve da tebi bude dobro.
    Pokušavajući ukloniti tugu sa tvog lica, stvorila sam tugu na svom licu.
    To je moja jedina greška....

    • 1436 postova
    27. јануар 2018. 19.57.54 CET

    Ne dam ti ni minut tišine više
    ni trunku soli iz suze što pada,
    ne dam ti pesmu, ni ruku što je piše,

    ni ovu jedinu zvezdu što je na nebu sada.

     

    Ne dam ti tajne, što šapućem samoj sebi,
    ni reči iz knjiga što me sobom vode.
    Ne dam ti osmeh i ne dam ti kapi kiše,
    ni trunku sunca, ne dam! Ne dam ti više…

     

    Ne dam ti rosu, što ujutru me grli mesto tebe,
    ne dam ti crvenu sobnu polutamu.
    Ne dam ti jastuk koji kraj mene spava,
    ni dodir, ni glas, ni rame gde ti je ležala glava.

     

    Neću ti dati ni ovaj otisak sebe,
    ni jedan stih od ovih što sada pišem.
    Neću ti dati ni ono što je tvoje,
    niti ću ti reći da nemirno dišem.

     

    Ne dam ti osmeh i ne dam ti kapi kiše,
    ni trunku sunca, ne dam! Ne dam ti više…

     


    Poslednja izmena: 27. јануар 2018. 19.59.35 CET"