Forumi » Poučne price

Ljubavne poučne priče

    • 1436 postova
    19. фебруар 2016. 14.27.09 CET

    Kad su se upoznali, on se njoj divio, ona se njemu divila.
    Pricali su o svemu i svacemu dajuci jedno drugom najlepsi deo sebe.
    On je nju obozavao, ona je njega obozavala.
    Na dan vencanja on joj je poklonio svoje srce, ona je njemu poklonila svoje srce.

    I ziveli su tako izmesanih srca, on sa njenim, ona sa njegovim.

    Prolazilo je vreme, poceo je manje da joj se divi i ona je pocela njemu manje da se divi.
    Prestali su da se obozavaju.
    Jednog dana on je osetio da vise ne moze da je podnese.
    Istog dana i ona je osetila da vise ne moze da ga podnese.
    On je prestao da izlazi iz svoje male sobe, ona je prestala da izlazi iz svoje male sobe.
    Delio ih je opusteli dnevni boravak.
    Tog popodneva on je prelistavao male oglase i ona je tog popodneva prelistavala male oglase.
    Bilo mu je cudno kad je zapazio dva oglasa pod sifrom " izgubljeno srce" .
    I njoj je bilo cudno kada je zapazila dva oglasa pod sifrom " izgubljeno srce".
    Onda je on obavio telefonski razgovor i ona je obavila telefonski razgovor.
    Ujutro on je ranije krenuo na posao.
    I ona je tog jutra ranije krenula na posao.
    Oko podneva njemu je stigao prvi E-mail, i njoj je oko podneva stigao prvi E-mail.
    Vec predvece on se njoj divio, ona se njemu divila.
    Pisali su o svemu i svacemu dajuci jedno drugom najlepsi deo sebe.
    Kroz dva dana on je nju obozavao, ona je njega obozavala.
    Te veceri, kad su se sreli ispod sata, bili su sokirani.
    On je njoj vratio njeno srce, ona je njemu vratila njegovo srce.

    • 1436 postova
    19. фебруар 2016. 14.27.58 CET

    Reci ranije . . . 

    On je bio ljudina, jaka glasa i odlučnih pokreta. Ona beše nežna i osetljiva. Uzeli su se. On se trudio da joj ništa ne manjka, a ona je pazila kuću i odgajala decu. Deca su rasla, poženila se i poudavala, te pošli svojim životnim putem… uobičajna priča. 
    Kad su sva deca bila zbrinuta, ženu je uhvatila neka tuga, sve više je slabila i propadala. Kako više nije uzimala hranu, pala je u bolesničku postelju. 
    Njen muž je bio zabrinut i odveo je u bolnicu. Oko nje su se trudili lekari i poznati specijalisti, ali nisu mogli pronaći uzroke bolesti. Samo su slegali ramenima i mrmljali: ¨Hm, hm…¨ Na kraju je jedan od njih pozvao muža u stranu i šapnuo: ¨Ja bih rekao… da vaša supruga… jednostavno više nema volje za život¨. 
    Čovek nije ništa odgovrio. Seo je uz krevet i uzeo ženu za ruku... njena se ručica izgubila u njegovoj ogromnoj šaci. Pogledao ju je i dubokim odlučnim glasom rekao: 
    ¨Ti nećeš umreti!¨ 
    ¨Zašto?¨ upita ona jedva čujnim glasom. 
    ¨Zato jer si mi potrebna!¨ 
    ¨A zašto mi to ranije nisi rekao?¨ 

    Nemoj nikada čekati sutra da nekome kažeš da ga voliš. Reci to odmah. Nemoj reći: »Moja majka, moj sin, moja žena... to već ionako zna«. Možda i zna,ali nikad se niko nije umorio slušajući voljenu osobu koja joj to ponavlja? Ne gledaj na sat. Uzmi telefon i reci: »Ja sam, želim ti reći da te volim«. 
    Stisni ruku osobi koju voliš i reci: »Trebam te! Volim te, volim, volim te...«. 
    Ljubav je život. Zemljom hodaju živi i mrtvi, razlikuju se po ljubavi.

    • 1436 postova
    19. фебруар 2016. 14.28.43 CET

    Jednog dana Platon upita svog učitelja: “Šta je ljubav? Kako je mogu pronaći?”

    Učitelj mu odgovori: “Ispred tebe je ogromno polje pšenice. Kreni napred ne okrećući se, i uberi samo jednu stabljiku. Ako pronađeš najlepšu stabljiku, onda si pronašao ljubav.”

    Platon je krenuo napred i brzo se vratio praznih ruku, a da nije ubrao nijednu stabljiku. Učitelj ga upita: “Zašto nisi ubrao nijednu stabljiku?”

    Platon mu na to odgovori: “Zato što sam mogao birati samo jednom, ali se nisam mogao vratiti nazad. Pronašao sam najlepšu stabljiku ali nisam znao da li ima još boljih ispred mene pa je nisam ubrao. Kako sam išao napred, uvideo sam da stabljike koje sam video nisu bile tako dobre kao prethodna, tako da na kraju nisam izabrao nijednu.”

    Na to mu učitelj reče: “E to je ljubav.”

    Šta je brak?

    Drugi dan je Platon upitao učitelja: “Šta je brak? Kako ga mogu pronaći?”

    Učitelj mu ovako odgovori: “Ispred tebe je bujna šuma. Kreni napred ne okrećući se, i obori samo jedno drvo. Ako nađeš najviše drvo, pronašao si brak.”

    Platon je krenuo napred i nakon kraćeg vremena se vratio sa drvetom. Drvo nije bilo bujno niti je bilo visoko. To je bilo samo obično drvo.

    Učitelj ga upita: “Zašto si oborio tako obično drvo?”

    Platon odgovori: “Zbog mog prethodnog iskustva. Prehodao sam do pola šume. Ovaj put sam video drvo i osetio da nije tako loše, pa sam ga posekao i dovukao ga ovde. Nisam hteo propustiti priliku.”
    Učitelj mu tada reče: “E ovo je brak.”

    • 1436 postova
    19. фебруар 2016. 14.29.48 CET

    Žena je izašla iz kuće i videla tri starija muškarca sa dugim sivim bradama kako sede u njenom dvorištu. Nije ih prepoznala. Rekla je: "Mislim, da vas ne poznajem, ali verujem da ste gladni. Uđite u kuću i nešto pojedite." "Je li suprug kod kuće?", pitali su. "Ne", odgovorila je. "Napolju je." "Onda ne možemo ući", odgovorili su. Uveče, kad je suprug došao kući, rekla mu je šta se dogodilo. "Idi, reci im da sam kod kuće i pozovi ih unutra!" Žena je zaista otišla i pozvala starce da uđu. "Ne možemo  zajedno ući u kuću," odgovorili su. "Zašto sad?" upitala je. Jedan od staraca joj pocne objašnjavati: "Njegovo ime je Zdravlje," rekao je i pokazao na jednoga prijatelja. Pokazujući na drugoga je rekao: "On je Uspeh, a ja sam Ljubav." Na to je dodao: "Sada idi i dogovori se s mužem kojega od nas želite imati u vašem domu." Žena je ušla u kuću i rekla mužu što je rekao. Muž je bio oduševljen. "Divno!!", rekao je. "Ako je tako, pozovimo Zdravlje. Neka uđe i napuni naš dom zdravljem!" Žena se nije složila. "Dragi moj, zašto ne bi pozvali Uspeh?" Njihova kćerka je slušala u drugom kraju kuće. Priskočila je sa svojim priedlogom: "Ne bi li bilo bolje pozvati Ljubav? Naš dom bi onda bio ispunjen ljubavlju!" "Poslušajmo njen savjet," rekao je muž ženi. "Idi i pozovi Ljubav, neka on bude naš gost." Žena je izašla napolje i upitala: "Koji od vas je Ljubav? Molim Vas, uđite i budite naš gost." Ljubav je ustao i počeo hodati prema kući. Ostala dva su u isti čas ustala i pošla za njim. Iznenađena, žena upita Zdravlje i Uspeh: "Pozvala sam samo Ljubav, zašto vi ulazite?" Starci uglas odgovoriše: "Da si pozvala Zdravlje ili Uspeh, druga dva bi ostala vani. Pozvala si Ljubav i gdje god ide on, i mi obojica idemo s njim. 

    Gdje god je ljubav, tu su takođe zdravlje i uspeh !

    • 1436 postova
    19. фебруар 2016. 14.30.18 CET

    Hodao čovek plažom i ugleda lampu. Protrlja je da je očisti od peska, kad, koje li sreće, pojavi se duh i reče: 
    - Dobro, dobro, oslobodio si me iz lampe i znaš kako već dalje ide. Ali ovo je već treci put ovaj mesec i već ste mi dosadili pa se možeš oprostiti od tri želje. Možeš tražiti samo jednu. 
    Čovek duboko razmisli i reče: 
    - Evo vec dvadeset godina živim u Americi i voleo bih da posetim stari kraj. Ali aviona se užasno bojim, a na brodu imam morsku bolest. Možeš li mi izgraditi most preko okeana da mogu otići kolima. 
    Duh se nasmeja i reče: 
    - To je nemoguće. Zamisli koliko ljudi samo treba da se most izgradi, kako uopšte da stubovi dohvate dno Atlantika. Zamisli drugu želju. 

    Čovek se zamisli duboko i reče: 
    - Četiri puta sam se ženio i razvodio. Žene su mi uvek govorile da ne marim za njih i da sam bezosećajan. Voleo bih da mogu da razumem žene... da mogu da znam šta one osećaju, šta misle kad iznenada zaćute... da znam zašto plaču... da znam šta one zbilja žele kad kažu "ma ništa"... da znam kako da ih usrećim. 
    Duh reče: 
    - Hoćeš li most sa dve ili četiri trake?

    • 1436 postova
    19. фебруар 2016. 14.30.53 CET
    Majka i dečak šetaju plažom.
    U jednom trenutku dečak upita:
    - Mama kako se čuva ljubav?
    Mama ga pogleda i odgovori:
    - Zgrabi malo peska i stisni u šaku.
    Dečak stisne šaku i što je više stiskao, to je više peska curilo iz nje.
    - Ali mama pesak mi beži!
    - Znam ali sad potpuno otvori šaku.
    Dečak je posluša, ali u tom času dunu vetar i odnese sav pesak sa dlana.
    - Ni ovako ne uspevam zadržati pesak.
    Na to majka sa smeškom na licu reče:
    - Sada uzmi opet malo peska u ruku i drži dlan kao da je u obliku kašike, dovoljno zatvoren da ga zastitiš, a dovoljno otvoren da bude slobodan.
    Dečak učini kako mu je rečeno i pesak mu ostade na dlanu, dovoljno zaštićen od vetra, a i slobodan da ne klizi kroz prste.
    - Eto kako se čuva ljubav.



    • 1436 postova
    19. фебруар 2016. 14.31.44 CET
    Trаžio ju je dаnimа i ondа je jednom nаleteo nа nju.

     

    - Hаjdemo nа kаfu?

     

    - Ne pijem kаfu.

     

    - Dobro, ondа hаjdemo nа čаj?

     

    - Ne volim čаj.

     

    - Ondа nа sok?

     

    - Ne pijem gаzirаno.

     

    Pivo, vino?

     

    Alkohol orgаnski ne podnosim.

     

    Dobro, ondа hаjdemo u kаfić, sаmo dа sedimo i pričаmo?

     

    Joj, ne mogu dа pričаm, boli me grlo.

     

    Ondа idemo dа sedimo, ćutimo i sаmo se gledаmo?

     

    Ne vidim belu mаčku, spаvа mi se.

     

    Čitаš mi misli i meni se spаvа. Hoćemo li kod tebe ili kod mene?

     

    I sigurno znаte kаko se ovа pričа zаvršilа?

     

    Mi muškаrci uvek dobijemo ono što želimo.

     

    Nаrаvno, dа su nа krаju otišli nа kаfu!

    • 1436 postova
    30. јануар 2018. 20.44.14 CET

    Hinduistički svetac, posetivši reku Gang kako bi se okupao, naišao je na jednu porodicu čiji su članovi ljutito vikali jedni na druge. Okrenuo se svojim učenicima nasmejan i upitao:

    „Šta mislite, zašto ljudi viču jedni na druge kad su ljuti?“

    Učenici su razmišljali neko vrijeme, te jedan od njih reče: „Vičemo zato što gubimo svoj mir.“

    „Ali, zašto trebate vikati kad je druga osoba pored vas?! Mogli biste mu reći to što mu imate za reći na nežniji način.“, dodao je svetac.

    Učenici su dali još nekoliko odgovora, ali nijednim svetac nije bio zadovoljan.

    Napokon im je i objasnio:

    „Kada su dvoje ljudi ljuti jedno na drugo, njihova srca se jako udalje. Kako bi pokrili tu udaljenost moraju vikati da bi čuli jedno drugo. Što su ljući, to će jače morati vikati da bi se čuli i pokrili tu veliku udaljenost.

    Šta se događa kad se dvoje ljudi voli?! Ne viču jedno na drugo već govore nežno, zato jer su njihova srca jako blizu. Razlika između njih ne postoji ili je jako mala…“

    Hinduistički svetac je nastavio:

    „Kad se vole još više, šta se događa? Oni ne govore, već šapuću i još se više približe međusobno u svojoj ljubavi. Na kraju ne trebaju više niti šaptati, samo se gledaju i to je sve. Tako su blizu dvoje ljudi jedno drugome kad se vole.“

    Za kraj im je još rekao i ovo:

    „Dakle, kada se svađate, ne dopustite da se vaša srca udalje. Ne izgovarajte reči koje vas međusobno sve više udaljavaju, jer će inače doći dan kad će udaljenost postati tako velika da nećete naći put kojim ćete se vratiti. Tada biste mogli završiti i na sudu na primer, zbog razvoda.“