Pesmarnik » Diskusije


Volite li stihove u pesmama?

  • Officer
    30. јануар 2014.

  • Officer
    31. јануар 2014.
  • Officer
    31. јануар 2014.
  • Officer
    31. јануар 2014.
  • Officer
    02. фебруар 2014.
  • Officer
    02. фебруар 2014.
  • Officer
    17. фебруар 2014.
  • Član
    09. мај 2014.



    Ako se sretnemo u nekom novom životu, 

    neću Ti oprostiti za sve besane noći 

    i nedovršene snove u njima. 

    Neću Ti oprostiti za sve neostvarene 

    duge šetnje pored jezera 

    i nedovršene priče o lepim iskustvima. 

    Dobro znaš da volim da Te slušam. 

    Neću Ti oprostiti za sve neostvarene 

    duge šetnje parkovima 

    i nedovršene priče o životu. 

    U tome smo uvek bili dobri! 

    Ako se sretnemo u nekom novom životu, 

    neću Ti oprostiti za neostvarena 

    putovanja u nepoznata mesta 

    gde su drugačiji ljudi i običaji, lepota i predeli. 

    Znaš da oboje to volimo! 

    Neću Ti oprostiti za neodsvirane 

    pesme na gitari 

    i neodigrane igre uz pesme 

    koje su ispevane samo za NAS. 

    Znaš da bih mogla To dok ne poludim! 

    A više od svega, 

    ako se sretnemo u sledećoj reinkarnaciji, 

    neću Ti oprostiti 

    VREME kad nismo bili zajedno. 

    Znaš da nam ga je uvek bilo malo! 

    ~ Ljiljana Petrović~
  • Član
    14. мај 2014.



    Budim je zbog sunca

    koje objasnjava sebe biljkama

    zbog neba razapetog izmedju prstiju

    budim je zbog reci

    koje peku grlo, volim je usima

    treba ici do kraja sveta

    i naci rosu na travi

    budim je zbog dalekih stvari

    koje lice na ove ovde

    zbog ljudi koji bez cela

    i imena prolaze ulicom

    zbog anonimnih reci, trgova

    budim je zbog manufakturnih pejzaza,

    javnih parkova

    budim je zbog ove nase planete

    koja ce mozda biti mina

    u raskrvavljenom nebu

    zbog osmeha u kamenu

    drugova zaspalih izmedju dve bitke

    kada nebo nije bilo vise

    veliki kavez za ptice nego aerodrom

    moja ljubav puna drugih

    je deo zore koju budim

    budim je zbog zore, zbog ljubavi,

    zbog sebe, zbog drugih

    budim je, mada je to uzaludnije

    negoli dozivati pticu zauvek sletelu

    Sigurno je rekla neka me trazi

    i vidi da me nema

    ta zena sa rukama deteta,

    koju volim

    to dete koje je zaspalo

    ne obrisavsi suze koje budim

    uzalud, uzalud, uzalud

    uzalud je budim

    jer ce se probuditi

    drukcija i nova,

    uzalud je budim

    jer njena usta

    nece moci da joj kazu

    uzalud je budim

    ti znas, voda protice,

    ali ne kaze nista

    uzalud je budim

    treba obecati izgubljenom imenu

    necije lice u pesku

    ako nije tako odsecite mi ruke

    i pretvorite me u kamen.
  • Član
    15. мај 2014.



    O, sklopi usne, ne govori, ćuti,
    ostavi misli nek se bujno roje,
    i reč nek tvoja ničim ne pomuti
    bezmerno silne osećaje moje.


    Ćuti, i pusti da sad žile moje
    zabrekću novim, zanosnim životom,
    da zaboravim da smo tu nas dvoje
    pred veličanstvom prirode; a potom,


    kad prođe sve, i malaksalo telo
    ponovo padne u običnu čamu,
    i život nov i nadahnuće celo
    nečujno, tiho potone u tamu,


    ja ću ti, draga, opet reći tada
    otužnu pesmu o ljubavi, kako
    čeznem i stradam i ljubim te, mada
    u tom trenutku ne osećam tako.


    I ti ćeš, bedna ženo, kao vazda
    slušati rado ove reči lažne,
    i zahvalićeš bogu što te sazda,
    i oči će ti biti suzom vlažne.


    I gledajući vrh zaspalih njiva
    kako se spušta nema polutama,
    ti nećeš znati šta u meni biva -
    da ja u tebi volim sebe sama,


    i moju ljubav naspram tebe, kad me
    obuzme celog silom koju ima,
    i svaki živac rastrese i nadme,
    i osećaji navale ko plima!


    Za taj trenutak života i milja,
    kad zatreperi cela moja snaga,
    neka te srce moje blagosilja.
    Al’ ne volim te, ne volim te, draga!


    I zato ću ti uvek reći: ćuti,
    ostavi dušu nek spokojno sniva,
    dok kraj nas lišće na drveću žuti
    i tama pada vrh zaspalih njiva.