Pesmarnik » Diskusije


Na rubu usana

  • 07. новембар 2014.

    Nestaneš svaki put kad te snovima dotaknem,


    i opet iznova na rubu tuge i radosti.


    Čudne su te stanice naše sujete.


    i verujem i ne,


    i volim te ili možda ne.


    Sve dok se ne dodirujemo


    sve dok mi ne znaš ukus usana,


    i miris kose,


    puštam te.


    Ne odustajem.


    Naći ću tog muškarca u tebi,


    probudicu i onu poslednju iskru požude.


    Jednom kad bude sve a opet ništa ne bude,


    Jednom kad se umoriš od bežanja,


    zaspaćes na mojim rukama.


    I pustićemo kiše da pevaju,


    pisaćemo pesme bez reči i rime,


    setićeš se neke davne zime,


    i reći ću ti da si moja ludica.


    Ona ista koja je čekala sve ove godine,


    samo jedno sneno svitanje,


    jedan čeznjiv pogled u daljine.


    Dok ti budem usnama tražila sve tajne puteve,


    tu negde na tvojim ledjima...


    Ne budi me i ne reci mi da voliš me.


    Ljubav je ta lažna spoznaja,


    Sebična i ranjiva.


    Ukradi mi osmehe lažljive, i sakrij u svoje džepove...


    Ugnijezdi se u moje oči sanjive,


    i ostani tu do kraja vremena...


    zarobljena izmedju svetova,


    u javi svog sna,


    tu na rubu mojih usana.


    Zastane li ti pogled u prolazu


    a da i ne slutiš,


    koliko se tajni sakrije u tih par minuta,


    u raskoraku između dva sna ?


    Gledaš me kao stranca, još te očima mogu slagati.


    Slatko i gorko u isti tren.


    Nekad toliko blizu, a sada, toliko daleko.


    Tvoje su oči umorne i pričaju neku drugu priču.


    Uzimaš i daješ a opet si pun praznine,


    straha i lažnih osmeha.


    Vreme te odnosi i crta bore rugalice,


    na licu skitnice koja još traži svoj dom.


    Uzalud tragaš, neke se stvari samo srcem vide.


    A Ja, mogu voleti hiljadu ljudi na hiljadu načina.


    Gledati ih sa hiljadu razičitih pogleda.


    Spremati im sobe u hiljadu ćoškova svog srca.


    Uvek iznova i drugačije.


    Lagati ih sa hiljadu pesama, na hiljadu jezika,


    a ne reći nista što bi mi uzeli za zlo.


    U hiljadu gradova pod hiljadu zvezda,


    u samo jednom životu i samo jednom danu.


    Mogu i oni mene voleti na hiljadu načina,


    na hiljadu različitih mesta,


    a da opet sve to ne bude dovoljno za jedan iskren osmeh.


    Koliko bi me učinio srećnom…? Samo jedan pogled,


    samo jedan san, i jedan, jedini dan.