Samo za smeh » Diskusije


30 životnih istina

  • Član
    19. мај 2015.

    1. Osnovni zadatak najboljeg prijatelja je da smesta obriše našu istoriju internet surfofanja i sve neprijatne sajtove koje smo posećivali ako se desi da umremo.


    2. Ništa nije toliko grozno kao trenutak kada usred svađe shvatite da niste u pravu.


    3. Totalno povlačim sve ono vreme kada su me terali a nisam hteo da spavam.


    4. Postoji vrlo izražena potreba za sarkastičnim fontom.


    5. Kako, zaboga, složiti posteljinu sa četiri ugla u trougao?


    6. Da li je bilo korisno učiti pisana slova?


    7. Map Quest treba da počne od 5. tačke. Svi znaju da izađu iz svoje ulice.


    8. Umrlice bi bile mnogo zanimljivije da su uz sliku i ime napisali i kako je osoba umrla.


    9. Ne sećam se kad poslednji put nisam bio barem malo umoran.


    10. Loše odluke pišu dobre priče.


    11. Nikada ne znate kada će nastupiti, ali često dođe trenutak na poslu kada ste sigurni da do kraja radnog vremena nećete uraditi ništa produktivno.


    12. Hajde da se složimo da ignorišemo sve što se pojavi nakon Blue Ray diskova. Stvarno mi se ne pravi ista kolekcija... ponovo.


    13. Prestravim se svaki put kada izlazim iz Worda a on me pita da li želim da sačuvam promene u svom tehničkom izveštaju od 20 stranica u kome, kunem se, nisam ništa izmenio.


    14. Ako piše „Nemojte prati ili sušiti u mašini“, taj odevni predmet neću nikada, ali nikada oprati na bilo koji način.


    15. Mrzim kada propustim poziv baš u trenutku kada se javim, a osoba je prekinula. I kada nazovem istog trenutka zvoni milion puta a niko se ne javi. Šta si tačno uradio nakon što se ja nisam javio – bacio telefon i pobegao?


    16. Mrzim kada izađem iz kuće u najboljem izdanju i celog dana ne sretnem nikoga poznatog. Šteta.


    17. Neke brojeve držim u telefonskom imeniku samo kao upozorenje da se ne javim kada pozovu.


    18. I zamrzivač zaslužuje svoju sijalicu.


    19. Ponekad kada gledam film koji znam od detinjstva shvatim da nemam predstavu o čemu se tu zapravo radilo.


    20. Pre ću poneti 16 kesa u obe ruke nego da se nekoliko puta vraćam do kola po još.


    21. Jedini trenutak kada je želim crveno na semaforu je kada završavam sms poruku.


    22. Vrlo je teško odrediti razliku između dosade i gladi.


    23. Koliko je puta pristojno pitati „Šta?“ pre nego samo klimnemo glavom i nasmejemo se jer i dalje nemamo pojma o čemu je sagovornik pričao?


    24. Odličan je taj prijateljski duh kada čitava kolona automobila pokušava da spreči nekoga ko želi da se ubaci u nju. Držite se, braćo i sestre!


    25. Košulje se prljaju. I donji veš se prlja. Ali pantalone? Ne, one se nikada ne prljaju, i mogu se nositi zauvek.


    26. Možda se to samo meni čini, ali da li srednjoškolci postaju gluplji i gluplji svake godine?


    27. Ništa nije gore od one milisekunde na stolici kada mislite da umirete jer ste se previše zaljuljali.


    28. Kao vozač mrzim pešake, a kao pešak mrzim vozače. Međutim, ko god da sam u trenutku, uvek i bez izuzetka mrzim bicikliste.


    29. Ponekad pogledam na sat tri puta uzastopce a i dalje ne znam koliko je sati.


    30. Ljudima je ponekad potrebno i pola sata da pronađu ključeve u džepu ili telefon u torbi. Ali svako može u deliću sekunde da pronađe budilnik i odloži zvono, zatvorenih očiju iz prvog puta!