Sad razumem
Sad razumem večnost šta je.
I beskrajnost kolika je.
Ko je meri merom sreće,
taj je nikad shvatit neće.
Ako hoće da je shvati,
mora bole osećati.
Srećan srećom za njom gine,
- al ostaje još praznine.
Njena s medja tužnom krije
- al bol ipak ispuni je.
Tiho noći
Tiho, noći,
Moje sunce spava;
Za glavom joj
Od bisera grana;
A na grani
K’o da nešto bruji -
To su pali
Sićani slavuji:
Žice predu
Iz svilenog glasa,
Otkali joj
Duvak do pojasa,
Pokrili joj
I lice i grudi, -
Da se moje
Sunce ne probudi.
Zaspala si
Zaspala si. A ja budan
U misli se neke gubim;
Čini mi se, grehota bi
Bila da te sad poljubim.
Čisto vidim snove tvoje,
Iz raja su, sa visina,
To se ne sme porušiti
Sa zemaljskim poljupcima.
Sad razumem
Sad razumem večnost šta je.
I beskrajnost kolika je.
Ko je meri merom sreće,
taj je nikad shvatit neće.
Ako hoće da je shvati,
mora bole osećati.
Srećan srećom za njom gine,
- al ostaje još praznine.
Njena s medja tužnom krije
- al bol ipak ispuni je.
Tiho noći
Tiho, noći,
Moje sunce spava;
Za glavom joj
Od bisera grana;
A na grani
K’o da nešto bruji -
To su pali
Sićani slavuji:
Žice predu
Iz svilenog glasa,
Otkali joj
Duvak do pojasa,
Pokrili joj
I lice i grudi, -
Da se moje
Sunce ne probudi.
Zaspala si
Zaspala si. A ja budan
U misli se neke gubim;
Čini mi se, grehota bi
Bila da te sad poljubim.
Čisto vidim snove tvoje,
Iz raja su, sa visina,
To se ne sme porušiti
Sa zemaljskim poljupcima.
Đulići
V
Oj, devojko, željo živa,
Što si tako žalostiva?
“Ja sam snila malo prije
Da u tebi srca nije|”
Kad si snila, zoro bela,
Tad si ga ti odnela.
VII
Mesečina, – al’ meseca nema;
Moja mila zelen venac snila,
Pa se malo u snu nasmejala, -
Od toga se ponoć zasijala.
VIII
Pola srce, pola kamen-
To sam bio ja;
Pola studen, pola plamen
Krvca moja sva.
Ti si kamen naučila
Ljubit, goreti,
A srcu mi dade krila,
Srce odleti.
Odletelo nebu, raju,
Bogu, svetlosti,
Večnoj zori, večnom maju,
Večnoj radosti.
Da izbere dvoma nama
Kutak ubavi,
Mirno mesto međ zvezdama
Našoj ljubavi.
Još se moli bogu tamo,
Blag da oprosti,
Što ću ljubit tebe samo
Cele večnosti.
XXI
“Može l’ sunce sjati
I u crnoj noći?”
Odgovor će dati
Tvoje crne oči.
XXXV
“Moj dragane, gde si noćas bio,
Il’ si pio il’ si dangubio?”
Ja sam pio, nisam dangubio;
Popio sam toke sa prsiju,
Sve u zdravlje tih crnih očiju.
Crne oči, a i vino crno,-
Nije čudo ako sam posrno.
I molio sam
I molio sam oči
Da suze ne liju,
I molio sam prsi
Da tako ne biju.
I preklinjo sam ljubav
Ta da me ne kuša,
Al’ ljubav, oči, srce.
Niko ne sluša.
A jedan cvetić, što ga
Najlepsš rodi maj,
čuo je što sam krio,
Najtajnij’ uzdisaj.
Miris se toga cveta
S uzdahom zamrsi,
I cvetak porumene
Pade mi na prsi.
Pa sad mi svetak draži
Od samih očiju,
Pa sad mi cvetak bliži
Od samih prsiju.
Pa sad me ljubav goni
Da ištem oproštaj -
Gle, šta učini sa mnom
Maleni cvetak taj.
Đulići
V
Oj, devojko, željo živa,
Što si tako žalostiva?
“Ja sam snila malo prije
Da u tebi srca nije|”
Kad si snila, zoro bela,
Tad si ga ti odnela.
VII
Mesečina, – al’ meseca nema;
Moja mila zelen venac snila,
Pa se malo u snu nasmejala, -
Od toga se ponoć zasijala.
VIII
Pola srce, pola kamen-
To sam bio ja;
Pola studen, pola plamen
Krvca moja sva.
Ti si kamen naučila
Ljubit, goreti,
A srcu mi dade krila,
Srce odleti.
Odletelo nebu, raju,
Bogu, svetlosti,
Večnoj zori, večnom maju,
Večnoj radosti.
Da izbere dvoma nama
Kutak ubavi,
Mirno mesto međ zvezdama
Našoj ljubavi.
Još se moli bogu tamo,
Blag da oprosti,
Što ću ljubit tebe samo
Cele večnosti.
XXI
“Može l’ sunce sjati
I u crnoj noći?”
Odgovor će dati
Tvoje crne oči.
XXXV
“Moj dragane, gde si noćas bio,
Il’ si pio il’ si dangubio?”
Ja sam pio, nisam dangubio;
Popio sam toke sa prsiju,
Sve u zdravlje tih crnih očiju.
Crne oči, a i vino crno,-
Nije čudo ako sam posrno.
I molio sam
I molio sam oči
Da suze ne liju,
I molio sam prsi
Da tako ne biju.
I preklinjo sam ljubav
Ta da me ne kuša,
Al’ ljubav, oči, srce.
Niko ne sluša.
A jedan cvetić, što ga
Najlepsš rodi maj,
čuo je što sam krio,
Najtajnij’ uzdisaj.
Miris se toga cveta
S uzdahom zamrsi,
I cvetak porumene
Pade mi na prsi.
Pa sad mi svetak draži
Od samih očiju,
Pa sad mi cvetak bliži
Od samih prsiju.
Pa sad me ljubav goni
Da ištem oproštaj -
Gle, šta učini sa mnom
Maleni cvetak taj.