Pesmarnik » Diskusije


Jovan Jovanović Zmaj

  • Officer
    13. август 2013.

    Sad razumem


    Sad razumem večnost šta je.
    I beskrajnost kolika je.


    Ko je meri merom sreće,
    taj je nikad shvatit neće.


    Ako hoće da je shvati,
    mora bole osećati.


    Srećan srećom za njom gine,
    - al ostaje još praznine.


    Njena s medja tužnom krije
    - al bol ipak ispuni je.


     


    Tiho noći


    Tiho, noći,
    Moje sunce spava;
    Za glavom joj
    Od bisera grana;
    A na grani
    K’o da nešto bruji -
    To su pali
    Sićani slavuji:
    Žice predu
    Iz svilenog glasa,
    Otkali joj
    Duvak do pojasa,
    Pokrili joj
    I lice i grudi, -
    Da se moje
    Sunce ne probudi.


     


    Zaspala si


    Zaspala si. A ja budan
    U misli se neke gubim;
    Čini mi se, grehota bi
    Bila da te sad poljubim.


    Čisto vidim snove tvoje,
    Iz raja su, sa visina,
    To se ne sme porušiti
    Sa zemaljskim poljupcima.

  • Officer
    13. август 2013.

    Đulići


    V
    Oj, devojko, željo živa,
    Što si tako žalostiva?
    “Ja sam snila malo prije
    Da u tebi srca nije|”
    Kad si snila, zoro bela,
    Tad si ga ti odnela.


     VII
    Mesečina, – al’ meseca nema;
    Moja mila zelen venac snila,
    Pa se malo u snu nasmejala, -
    Od toga se ponoć zasijala.


    VIII
    Pola srce, pola kamen-
    To sam bio ja;
    Pola studen, pola plamen
    Krvca moja sva.


    Ti si kamen naučila
    Ljubit, goreti,
    A srcu mi dade krila,
    Srce odleti.


    Odletelo nebu, raju,
    Bogu, svetlosti,
    Večnoj zori, večnom maju,
    Večnoj radosti.


    Da izbere dvoma nama
    Kutak ubavi,
    Mirno mesto međ zvezdama
    Našoj ljubavi.


    Još se moli bogu tamo,
    Blag da oprosti,
    Što ću ljubit tebe samo
    Cele večnosti.


    XXI
    “Može l’ sunce sjati
    I u crnoj noći?”
    Odgovor će dati
    Tvoje crne oči.


    XXXV
    “Moj dragane, gde si noćas bio,
    Il’ si pio il’ si dangubio?”
    Ja sam pio, nisam dangubio;
    Popio sam toke sa prsiju,
    Sve u zdravlje tih crnih očiju.
    Crne oči, a i vino crno,-
    Nije čudo ako sam posrno.


     


    I molio sam


    I molio sam oči
    Da suze ne liju,
    I molio sam prsi
    Da tako ne biju.


    I preklinjo sam ljubav
    Ta da me ne kuša,
    Al’ ljubav, oči, srce.
    Niko ne sluša.


    A jedan cvetić, što ga
    Najlepsš rodi maj,
    čuo je što sam krio,
    Najtajnij’ uzdisaj.


    Miris se toga cveta
    S uzdahom zamrsi,
    I cvetak porumene
    Pade mi na prsi.


    Pa sad mi svetak draži
    Od samih očiju,
    Pa sad mi cvetak bliži
    Od samih prsiju.


    Pa sad me ljubav goni
    Da ištem oproštaj -
    Gle, šta učini sa mnom
    Maleni cvetak taj.