Pesmarnik » Diskusije


Stevan Raičković

  • Officer
    25. јул 2013.

    U MOJOJ GLAVI STANUJEŠ


     


    U mojoj glavi stanuješ: tu ti je


    Soba i mali balkon s koga puca


    Vidik na moje misli najtajnije.


    Ponekad slušaš kako mi zakuca


    Srce ko živi leptir iz kutije.


    Ja ti odškrinem vrata: niz basamke


    Silaziš u vrt za kog niko ne zna.


    Na povetarcu lebdiš poput slamke.


    (Dok za to vreme, možda: neoprezna


    Stojiš na nekom rubu, ispred zamke...)


    Nekad (u mojoj glavi dok baš skačeš


    U morsku penu, ispod sunca, gola)


    Spazim te kako po kiši preskačeš


    Barice i sva u blatu do pola


    Žuriš na poso s licem ko da plačeš.


    Prolazi dan za danom i sva svota


    Vremena tvog se po dva puta zbira:


    Pa pola oko moga klupka mota.


    Vidim sa tvog lica punog mira


    Da ne znaš kako živiš dva života.


    U mojoj glavi stanuješ i dubiš


    Crne i bele hodnike za moje


    Misli: kako mi bežiš il me ljubiš?


    Van tebe druge misli ne postoje.


    Samo dok spavam ti se nekud gubiš...