Ženski kutak » Diskusije


Žrtve silovanja

  • Član
    18. фебруар 2015.

    Evo reših da se pozabavim još jednom teškom temom.


    Silovanje je svako prisiljavanje na polni odnos ili s njim izjednačenu polnu radnju, upotrebom sile ili samo pretnjom.
    Silovanje je kazneno delo.
    Više od 95% žrtava silovanja su ženskog pola.


    Pokušaj silovanja često je jednako traumatičan kao i silovanje. Iako je žrtva uspela osujetiti silovanje, ili muškarac nije bio sposoban za penetraciju, posledice takvog iskustva mogu biti vrlo teške. Pokušaj silovanja, isto kao i samo silovanje, potrebno je shvatiti s maksimalnom ozbiljnošću.


    Uobičajene reakcije na silovanje
    Psihološka trauma izazvana silovanjem može biti teška i dugotrajna. Budući da ljudi na stres reaguju na različite načine, nije moguće točno predvideti kako će se silovana osoba osećati. Međutim, postoje neke uobičajene reakcije žrtava silovanja. To su:
    1. Šok i neverica.
    "Osećam se otupelo."
    "Ne mogu verovati da mi se to dogodilo."
    "Osećam se isključeno iz svog života i od drugih ljudi."
    U početnoj fazi, većina žrtava silovanja reaguje šokom i nevericom. Mogu se osećati otupelo i omamljeno, otuđeno od drugih ljudi. Žele zaboraviti što im se dogodilo i izbeći ljude i situacije koje ih podsećaju na napad.
    2. Prisećanje onoga što se dogodilo i kakav je to osećaj bio.
    "Ponekad ne mogu prestati razmišljati o tome."
    "Nedeljama nisam mogla oprati sa sebe njegov smrad."
    "Sećanje se vraća niotkuda. Osećam se kao da se sve opet događa."
    Mogu postojati razdoblja kada je žrtva zaokupljena mislima i osećajima o napadu. Može imati neželjena sećanja ili flash-backove i noćne more. Kada razmišlja o onome što se dogodilo, može ponovo doživeti neke senzacije i osećaje koje je imala za vreme napada, kao što su strah i osećaj bespomoćnosti.
    3. Snažne emocije
    "Osećam se jako tužna, kao da sam izgubila deo sebe."
    "Osećam jaku ljutnju kakvu do sada nisam nikada osetila."
    Mnoge žrtve doživljavaju snažne emocije kao posledicu silovanja. Ponekad to može biti ljutnja. Takođe mogu osetiti anksioznost ili depresiju.
    4. Fizički simptomi
    "Nisam mogla spavati noću. Ne bih mogla zaspati, a onda bi se budila svake noći tačno u isto vreme kada se dogodilo silovanje."
    Neke žrtve imaju fizičke simptome, kao što su problemi sa spavanjem, glavobolje i bolovi u stomaku. Teško se koncentrišu na svakodnevne obaveze. Takođe, žrtve često dožive promenu u seksualnosti, kao što je gubitak interesa za seks ili izbegavanje seksualnih situacija.
    5. Osećaj straha
    "Svake večeri kada dođem kući pretražim celi stan. Gledam u ormare i ispod kreveta kako bi bila sigurna da nikoga nema."
    "Zbog toga što se bojim ne mogu izaći po noći sama."
    Strah za ličnu sigurnost gotovo je univerzalna reakcija na silovanje. Žrtve često osećaju strah u situacijama i na mestima na kojima se nikada pre nisu plašile. U situaciji silovanja žrtve se osećaju bespomoćno i/ili prestravljeno od straha da će biti ubijene ili ozbiljno ozleđene. Nakon toga još neko vreme mogu se osećati prestrašeno i ranjivo.
    6. Okrivljavanje sebe i osećaj srama
    "Osećala sam se kao da sam ja kriva, verovala sam mu..."
    "Pitala sam se hoće li momci misliti o meni da sam oštećena roba."
    Osećaj krivice i srama takođe su česte reakcije. Zbog pogrešnih verovanja o silovanju žrtve mogu okrivljavati sebe, sumnjati u vlastito rasuđivanje, ili se pitati jesu li one na neki način odgovorne za napad. Osećaj krivice i okrivljavanje sebe mogu biti pojačani reakcijama drugih ljudi, koji zbog raširenih mitova o silovanju mogu kriviti žrtvu ili kritikovati njeno ponašanje.
    Žrtva može osećati i sram. Neke žrtve govore o tome da se osećaju prljavo i poniženo, te kao da im je smanjena vrednost.
    7. Svaka osoba je drugačija... mora proći neko vreme da bi se osećala bolje.
    "U jednom trenutku osećam se dobro i mislim da se mogu nositi s onim što se dogodilo, a već se u sedećem osećam preplavljena i slaba. Ponekad mi se čini da nikada neće proći."
    "Prošlo je 8 meseci od kada sam silovana. Još uvek je stalno tu, ali više ne razmišljam o tome svaki dan."
    Svaka osoba je jedinstvena. Iako mnoge žrtve doživljavaju slične reakcije, još uvek postoje individualne razlike u načinu na koji reaguju na traumu silovanja. Moguće je osetiti samo neke ili sve od navedenih simptoma. Oni se mogu javiti neposredno ili nakon nekoliko nedelja ili meseci. Određene situacije, kao što je susret s napadačem ili svedočenje na sudu, mogu pojačati simptome ili učiniti da se oni ponovno jave nakon razdoblja tokom kog se žrtva osećala bolje.


    dr.sci.Ana Kandare

  • Član
    18. фебруар 2015.
    Kako mogu pomoći prijateljici koja je silovana?

    • Veruj joj.
    Najčešći strah žrtava silovanja, pogotovo onih koje su silovane od nekoga koga poznaju, je taj da im se neće verovati da se to dogodilo. Istraživanja pokazuju da su žene 4 puta češće silovane od muškaraca koje poznaju nego od stranaca. Prihvati ono što čuješ - čak i ako je muškarac o kojemu je reč popularan i poželjan, čak i ako se čini da je žrtva zbunjena i teško joj da izrazi svoje misli i osećaje. Ona je u šoku. Ona može delovati i smireno i potpuno pribrano, što se može činiti neprikladnim za nekoga ko je silovan. Oba ekstrema su moguće i normalne reakcije.
    • Slušaj.
    Budi tu. Ne prosuđuj. Pronađi mesto na kojem možete biti nasamo i pusti je da priča. Ona možda neće početi odmah govoriti, zato budi strpljiva. Daj joj do znanja da je to što je slušaš važnije od bilo čega drugog. Dozvoli joj da svojom brzinom ispriča što joj se dogodilo.
    • Budi strpljiva.
    Zapamti: tvojoj je prijateljici potrebno vreme da se suoči sa zločinom.
    • Uteši je.
    Pokušaj je umiriti ako je uznemirena. Ona će možda hteti fizički kontakt ili zagrljaj, a možda i ne. Ponudi joj čaj, kavu, supu ili pokrivač. Svaki od tih predloga pruža žrtvi osećaj topline i sigurnosti što predstavlja kontrast u odnosu na ono što je upravo doživela.
    • Naglasi da silovanje nije njena krivica.
    Izbegavaj pitanja koja zvuče kao da je okrivljavaju za njene postupke, kao što su "Zašto nisi vikala?" ili "Zašto si otišla u njegovu sobu?". Dozvoli joj da govori o svojim osećajima krivice ako želi, ali jasno joj kaži da je silovatelj kriv za silovanje, a ne ona.
    • Ohrabri je da potraži profesionalnu pomoć, psihološku i pravnu.
    Odmah nakon silovanja žrtva možda neće biti u stanju potražiti profesionalnu pomoć. Pomozi joj u tome.
    • Ohrabri je da sačuva dokaze.
    Što ranije se silovanje prijavi, to je veća verojatnoća da će počinitelj biti uhvaćen i osuđen. Upravo zbog toga što mnoge devojke zbog šoka danima, nedeljama ili mesecima ne razmišljaju o prijavljivanju, ključni dokazi budu izgubljeni. Važno je da obavi lekarski pregled pre nego što opere ruke, lice, tielo i zube. To je izuzetno važno zbog toga što na žrtvi mogu biti pronađeni dokazi kao što su krv, dlake ili sperma silovatelja, pa je važno da se oni ne operu. Može se presvući, ali neka spakuje svu odeću u papire vrećice (svaki komad odeće u posebnu vrećicu).
    • Otiđi s njom u bolnicu čak i ako se ne čini da je ozleđena.
    To je važno zbog pretraga na trudnoću i polno prenosive bolesti.
    • Pomozi joj da sredi svoje misli, ali joj dozvoli da sama odluči šta učiniti.
    To je važno zbog toga što žrtve silovanja izgube osećaj kontrole. Roditelji silovanih maloletnica možda žele prijaviti silovanje, ali to ne mora biti najbolji izbor za njihovo dete. Pokušaj odvojiti vlastite osećaje od onoga što je najbolje za njen oporavak.
    • Budi dostupna.
    U nedeljama i mesecima nakon silovanja daj joj do znanja da si tu ako te treba i da ti se može obratiti. Kada ti se obrati posveti joj vrijeme i pažnju.
    • Nauči o posledicama silovanja.
    To će pomoći tebi da razumeš sve faze kroz koje će ona prolaziti. Ono što naučiš podeli s njom.
    • Potraži pomoć za sebe.
    Bilo bi dobro da razgovaraš s nekim, osim sa žrtvom silovanja, tako da možeš proraditi i svoje osećaje u vezi sa silovanjem i njegovim posledicama.
  • Član
    18. фебруар 2015.
    Predrasude često prebacuju krivicu sa silovatelja na žrtvu

    Nažalost, ova verovanja su široko rasprostranjena i često se, preko medija i reakcija institucija, porodice i prijatelja/ica, učvršćuju kod žena koje su preživele seksualno nasilje. Razumevanje i odbacivanje mitova je od presudne važnosti za podršku ženama koje su preživele seksualno nasilje.

    ZABLUDA: Silovanje je prouzrokovano silovateljevim nekontrolisanim seksualnim nagonom.
    ČINJENICA: Silovanje je čin nasilja, dokazivanja moći i kontrole, a ne seksa. Silovateljev cilj je da ponizi ženu i da joj potpuno oduzme ličnu moć. Silovanja su uglavnom planirana i izvršena od strane intimnih prijatelja, poznanika, članova porodice ili nepoznatih kada se za to ukaže prilika.

    ZABLUDA: Žrtva je “sama tražila to što je dobila”, jer je bila zavodljiva, nepažljiva, pijana, drogirana, itd.
    ČINJENICA: Niko ne traži da bude zlostavljan/a, povređen/a ili ponižen/a. Osobe svih starosnih doba, svih društvenih pozicija bile su mete seksualnog zlostavljanja. Devedeset procenata svih silovanja je unapred isplanirano. Napadač često nosi oružje ili preti smrću žrtvi, ako se opire.

    ZABLUDA: Većina silovatelja su nepoznati žrtvama.
    ČINJENICA: Većina silovanja počinjena su od strane nekog koga žrtva poznaje: komšija, prijatelj, poznanik, kolega, školski drug, muž, partner ili bivši partner.
    Nepoznati su odgovorni za samo jedno od pet silovanja. (Ministarstvo pravde SAD, 1996). Približno 28% žrtava je silovano od strane muževa i momaka, 35% od strane poznanika, a 5% od strane drugih bliskih osoba (Ministarstvo pravde SAD, 1994).

    ZABLUDA: Većina silovanja dešava se u parkovima, mračnim ulicama i usred noći.
    ČINJENICA: Većina silovanja (preko 60% slučajeva) se dešava u poznatom prostoru – u stanu žene ili počinioca, a silovatelj je u većini slučajeva poznata osoba. Silovanja se dešavaju u jednakom broju danju i noću.

    ZABLUDA: Silovatelji su mentalno bolesni ili psihotični i ne mogu se obuzdati.
    ČINJENICA: Ne postoji “tipičan” silovatelj. Muškarci koji su silovali pripadaju svim socio-ekonomskim klasama, nacijama i rasama. Oni su često ugledni, bogati i moćni ljudi, a ne “ljudi sa margine”, pijanci, beskućnici, bolesnici i ne mogu se prepoznati po specifičnom ponašanju. Jako malo silovatelja je mentalno nesposobno i/ili bez dodira sa stvarnošću. Većina silovanja je planirana.
    (samo je 2% muškaraca optuženih za seksualno nasilje psihijatrijski lečeno) – Policijska statistika za Englesku i Vels, 1980.

    ZABLUDA: Žene lažu o seksualnom zlostavljanju da bi spasle svoju reputaciju ili da bi se osvetile partneru koji ih je napustio.
    ČINJENICA: Seksualno nasilje je zločin koji se u ogromnom broju slučajeva ne prijavljuje. Žene će pre lagati i reći da nisu bile seksualno zlostavljane, zbog osećaja krivice i straha od daljeg zlostavljanja ili uznemiravanja i ucenjivanja.
    Pretpostavlja se da se samo 26% svih silovanja ili pokušaja silovanja prijavljuje policiji (Ministarstvo pravde SAD, 1996). Iskustva su različita u različitim sredinama. Tako je jedno od najdetaljnijih istraživanja koje je sprovedeno na reprezentativnom uzorku od 12300 žena u Kanadi pokazalo da se prijavi samo 1 od 20 slučajeva svih oblika seksualnog nasilja (Statistics Canada 1990). Broj lažnih prijava za silovanje nije veći od broja drugih lažno prijavljenih krivičnih dela i iznosi 2% (Istraživanje policije u New Yorku, 1970. prema Sexual Violence, London Rape Crisis Centre 1984.)

    ZABLUDA: Da žrtve nisu pile, ne bi bile seksualno zlostavljane.
    ČINJENICA: Alkohol je oružje koje neki silovatelji upotrebljavaju da bi kontrolisali svoje žrtve i da bi ih učinili nemoćnim. Kao deo svog plana, silovatelj će ohrabrivati žrtvu da pije, ili će identifikovati osobu koja je već pijana. Alkohol nije uzrok silovanja, to je samo jedno od mnogih oružja koje silovatelji koriste.
    Od muškaraca koji su priznali silovanje, 75% njih su rekli da su ponekad napijali žene da bi povećali verovatnoću seksualnog odnosa. (Kanin, 1985)

    ZABLUDA: Ako se žrtva nije fizički suprotstavila ili borila sa napadačem, to nije bilo silovanje.
    ČINJENICA: Napadači ne traže borbu. Oni upotrebljavaju mnoge oblike prinude, pretnji i manipulacija da bi silovali. Akohol i droge se često koriste da onesposobe žrtve.
    U 87% slučajeva silovanja uključena je pretnja za život žene, a u 50% slučajeva postoji pretnja oružjem. Neki krivični zakoni definišu seksualno nasilje onim što čini nasilnik, a ne žrtva.

    ZABLUDA: Muškarci ne mogu biti silovani.
    ČINJENICA: Muškarci mogu biti i jesu seksualno zlostavljani kao dečaci i kao odrasli.
    Jedan od šest dečaka biće seksualno zlostavljan do svoje šesnaeste godine. (Hoper, 1997).

    ZABLUDA: Ne postoji silovanje u braku. Seksualni odnos sa mužem je bračna dužnost.
    ČINJENICA: Žena u braku/vanbračnoj zajednici ne predstavlja vlasništvo muškarca. Svaka seksualna aktivnost protiv ženine volje, takođe je silovanje.
    Preuzeto http://www.womenngo.org.rs/sajt/sajt/izdanja/autonomni_zenski_centar/silovanje_prirucnik_za_zene/za%20porodicu.htm
  • Član
    18. фебруар 2015.
    Najčešće brige žena koja je preživela seksualno nasilje

    Ovo su neke od mnogih briga koje mogu imati žene koje su preživele seksualno nasilje (a takođe i muškarci koji su preživeli seksualno nasilje).

    – Briga da će njihova porodica i prijatelji/ce saznati da su bile seksualno zlostavljane.
    – Briga da će ljudi misliti da je njihova krivica i da su one odgovorne.
    – Briga da će ljudi koji ne pripadaju porodici saznati.
    – Briga da će se njihova imena pojaviti u medijima.
    – Briga da su zatrudnele.
    – Briga da su dobile neku od bolesti prenosivih polnim kontakotom.

    Privatnost je briga mnogih žena koje su preživele seksualno nasilje. Važno je da ispoštujete izbor vaše prijateljice ili članice porodice o tome kome će otkriti šta joj se dogodilo. Ako ni vama nisu ispričale šta se dogodilo, važno je da ispoštujete tu njihovu odluku.

    Šta može da oseća žena koja je preživela seksualno nasilje

    Žene koje su preživele seksualno nasilje mogu reagovati na načine koji su potpuno neočekivani. Spektar reakcija može biti veoma širok. Žene svedoče da, posle nasilja, njihove emocije idu iz jedne krajnosti u drugu.

    Važno je da porodica i prijatelji ne osuđuju reakcije preživele

    Važno je da shvatite da ne postoji standardni odgovor na seksualno nasilje

    Preživele mogu prolaziti kroz neke ili nijednu od dalje navedenih stanja i emocija:

    ŠOK I OBAMRLOST: Osećanje dezorijentisanosti, zbunjenost, preplavljenost osećanjima; ne znaju šta zapravo osećaju ili šta treba da rade; žene koje prežive seksualno nasilje mogu reagovati slično kao i kod bilo koje druge životne krize, na primer: plaču, lako se uzbude, nervozno se smeju, povlače se….
    Šta vi možete da uradite: Uverite ženu da su te reakcije normalne, razumljive za svakog ko je preživeo traumu. Svako preživljava krizu drugačije. Dozvolite joj da prođe kroz krizu na svoj način.

    GUBITAK KONTROLE: Osećanje da je čitav život okrenut naglavce i da više nikada neće povratiti kontrolu nad svojim životom.
    Šta vi možete da uradite: Pomozite ženi da dobije informacije i identifikuje mogućnosti. Ne “preuzimajte stvar u svoje ruke” i ne donosite odluke umesto nje. Pitajte je “Šta mogu da uradim za tebe?” Prilika da žena čini izbore, čak i veoma male, od presudne je važnosti za vraćanje osećanja kontrole nad vlastitim životom. Poštujte njenu privatnost i dozvolite joj da izabere kome će reći o onome što joj se dogodilo.

    STRAH: Strah da ih silovatelj može ponovo napasti, strah za opštu fizičku sigurnost, strah da ostane sama, strah od drugih ljudi ili situacija koje je mogu podsetiti na ono što joj se dogodilo.
    Šta vi možete da uradite: Ponudite joj svoje društvo. Ako želite, stavite joj do znanja da vas može nazvati u bilo koje doba dana, ako je uplašena ili ako joj je potreban razgovor. Pomozite joj da utvrdi načine kako da svoj dom učini sigurnijim.

    KRIVICA I SAMOOKRIVLJAVANJE: Osećanje da su mogle ili da su trebale da urade nešto da izbegnu ili spreče napad, sumnja u svoju sposobnost da procenjuju.
    Šta vi možete da uradite: Uverite je da ono što se desilo nije njena krivica. Pripišite krivicu silovatelju. Izbegavajte pitanja koja počinju rečju zašto.

    IZOLACIJA: Osećanje da ju je ovo iskustvo odvojilo od ostalih ljudi, osećanje da drugi ljudi mogu da pogode da je ona bila seksualno zlostavljana samo kad pogledaju u nju.
    Šta vi možete da uradite: Uverite je da nije sama. I druge žene su imale to iskustvo. Dajte joj informacije o Autonomnom ženskom centru protiv seksualnog nasilja.

    RANJIVOST, NEPOVERENJE: Osećanja sumnje i opreza, žena ne zna kome da veruje.
    Šta vi možete da uradite: Ne vršite pritisak da razgovara sa vama. Dozvolite da vam otkrije ono što ona želi i kada to ona želi. Stavite joj do znanja da ste spremni da je slušate. Poštujte njenu privatnost i dozvolite joj da izabere kome će reći o silovanju.

    SEKSUALNI STRAHOVI: Žena koja je preživela seksualno nasilje može osećati da ne želi seksualne veze; pita se da li će ikada želeti ili uživati u seksualnim kontaktima; ima strah da će je seksualni odnos podsetiti na traumatski događaj.
    Šta vi možete da uradite: Dajte joj vremena i prostora da se oporavi na način koji je za nju najbolji. Razumite i prihvatite izmenjene potrebe u vezi sa intimnošću.

    BES: Osećanje besa prema napadaču; može fantazirati o osveti; može biti besna na svet jer se više ne oseća sigurno; ako je religiozna, žena koja je preživela seksualno nasilje može osećati bes što njena vera nije sprečila ono što joj se dogodilo.
    Šta vi možete da uradite: Prihvatite njen bes. Ona ima pravo da bude besna zbog zlostavljanja. Uverite je da ona nije “loša osoba” zato što oseća bes ili ima fantazije o osveti.

    PREKIDANJE DNEVNIH AKTIVNOSTI: Tokom prvih dana ili nedelja posle događaja, žena može biti okupirana razmišljanjem o napadu; može imati teškoće da se koncentriše, probleme sa spavanjem, promene apetita, može se trzati na svaki šum, imati strahove, biti uznemirena ili depresivna.
    Šta vi možete da uradite: Uverite je da su to normalne reakcije, zajedničke osobama koje su preživele traumu. Budite podržavajući/e i ne osuđujte.

    Podrška Autonomnog ženskog centra protiv seksualnog nasilja

    Autonomni ženski centar protiv seksualnog nasilja nudi anonimno i besplatno savetovanje i zastupanje za žene koje su bile seksualno zlostavljane. On može biti izvor važnih informacija i podrške. Možda ćete želeti da ohrabrite vašu prijateljicu ili članicu porodice koja je bila seksualno zlostavljana da se javi Centru.
    Autonomni ženski centar takođe nudi razgovore za članove/ice porodice i prijatelje/ice.

    Zastupnica je profesionalka koja je obučena da tokom medicinske i pravne procedure pomaže ženama koje su preživele seksualno nasilje. Zastupnica razume “sistem” i kako on funkcioniše. Ona je radila sa brojnim ženama koje su preživele seksualno nasilje. Programi nude zastupništvo koje uključuje pratnju preživele u sud, policijsku stanicu, ili sastanke sa tužiocem/teljkom. Zastupnica je izvor praktičnih, korisnih informacija i emocionalne podrške.

    Savetodavka je profesionalka koja je obučena da se bavi emocionalnim potrebama preživele. Žene koje su preživele seksualno nasilje uverile su se da savetodavka nudi razumevanje i pomoć. Neke žene mnogo lakše razgovaraju o traumatskom događaju sa profesionalkom koja je radila sa mnogim drugim ženama sa iskustvom silovanja. Osoba koja je preživela seksualno nasilje može najviše dobiti od savetovanja kada sama odluči da ga želi.

    U Autonomnom ženskom centru protiv seksualnog nasilja možete dobiti podršku i kada ste seksualno nasilje preživeli pre više godina.
  • Član
    18. фебруар 2015.
    MEDICINSKA POMOĆ

    Dobijanje neposredne medicinske nege posle napada, ali i kasnije, je jedna od najvažnijih stvari koje žena treba da uradi za sebe

    Dozvolite ženi da napravi svoje izbore u odnosu na medicinsku i pravnu pomoć. Podržite je da napravi najbolje izbore

    Precizne informacije mogu vam pomoći da razumete sve mogućnosti koje su dostupne ženi koja je preživela seksualno nasilje. Često žene zamole prijatelje i članove porodice da ih otprate u medicinsku ustanovu, policiju ili sud kao podrška. Pitajte ženu da li želi vašu podršku i pratnju.
    Posle napada žena može imati povrede koje je potrebno lečiti, a treba i da bude pregledana na trudnoću i bolesti prenosive polnim kontaktom. Prijatelji/ice, rođaci/ke ili zastupnica iz Autonomnog ženskog centra protiv seksualnog nasilja treba da ponude praćenje kroz bolničke procedure.

    RAZLOZI ZA MEDICINSKI PREGLED
    l Lekarski pregled je način da se otklone posledice telesnih povreda koje nekada mogu veoma ozbiljno da ugroze zdravlje žene.
    l Pri pregledu se dobijaju važne informacije o trudnoći i bolestima koje se prenose polnim kontaktom.
    l Pregled je način da se obezbede medicinski dokazi značajni za policijsku istragu i sudski proces.

    Ako se napad desio nedavno

    Najvažniji razlog za pregled su moguće povrede. Ozbiljne i unutrašnje povrede je ponekad teško razlikovati od šoka i opštih bolova od napada. Mada neće biti lako, pregled može umiriti ženu. Ona može dobiti važne informacije o trudnoći i bolestima koje se prenose polnim kontaktom.

    ZABRINUTOST ZBOG TRUDNOĆE I BOLESTI KOJE SE PRENOSE POLNIM KONTAKTOM
    Ako lekar/ka utvrdi da se napad desio u vreme visokog rizika za trudnoću potrebno je blagovremeno isplanirat najpovoljnije rešenje za ženu. Pregledima na trudnoću i pojedine bolesti koje se prenose polnim kontaktom moguće je utvrditi da li je žena bila inficirana i/ili trudna i pre napada. U bolnici se mogu dobiti i odgovarajući lekovi za lečenje gonoreje, sifilisa i hepatitisa B.

    PRIKUPLJANJE DOKAZA
    Još jedan važan razlog za neposrednu medicinsku intervenciju je prikupljanje dokaza za sudsku istragu. U medicinskim ustanovama ne postoji posebno odeljenje koje je zaduženo za preglede u cilju sakupljanja sudskih dokaza. Ako posle napada žena prvo ode u zdravstvenu ustanovu i kaže da se radi o silovanju, ili lekar/ka ima osnovanu sumnju da su povrede posledice nasilnog polnog akta, njegova/njena dužnost je da o sumnji za izvršeno krivično delo obavesti policiju (ako to ne učine postoji mogućnost da zakonski odgovaraju).
    Ako žena silovanje prvo prijavi policiji, Odeljenje za krvne i seksualne delikte organizuje ove preglede i pomoć u prevoženju i praćenju do bolnice. Lekari/ke primarne zdravstvene zaštite nisu stručnjaci za prikupljanje dokaza, jer je nihova osnovna uloga da leče. Za prikupljanje dokaza o povredi, kao i za analizu nastanka pojedinih povreda, zaduženi su lekari/ke specijalisti za sudsku medicinu.
    Dakle, imajući sve u vidu, važno je da ovi stručnjaci/kinje budu uključeni, a uz saradnju sa policijom to je moguće.

    (Postoje najave da će u budućnosti saradnja između Odeljenja za seksualne delikte u Beogradu i lekara/ki različitih specijalnosti dobiti institucionalnu pozadinu i standardan protokol, što je garancija da će sve što se čini biti u najboljem interesu žene).

    ŠTA NIKAKO NE TREBA RADITI PRE PREGLEDA
    Da bi se očuvali dokazi pre lekarskog pregleda, ne treba se kupati, tuširati, menjati odeću ili uređivati na bilo koji način. Ne treba se vaginalno ispirati ili brisati vlažnim maramicama, jer su tragovi ejakulacije ili stidnih dlaka važni dokazi. Treba odložite pražnjenje creva, ako je bilo analnog snošaja. Ne treba bacati odeću i druge predmete koji bi mogli biti od koristi za istragu. Podržite ženu, koliko god da joj je to teško, da što pre ode u bolnicu, sačuvanih dokaza.

    ŠTA OBUHVATA PREGLED ZA PRIKUPLJANJE DOKAZA
    Na žalost, kod nas ne postoji standardizovan protokol za obavljanje ovog pregleda. Ono što se radi je obavezan ginekološki i telesni pregled, koji komisijski obavljaju lekar/ka specijalista/kinja ginekolog i lekar/ka specijalista/kinja za sudsku medicinu. Na ovaj način se postiže najviši standard za kvalitetnu dijagnostiku povreda i njihovo verno opisivanje u medicinskoj dokumentaciji. Pored toga, pregled je praćen prikupljanjem drugih dokaza i njihovom analizom, kao i fotografisanjem svih povreda koje su od sudskomedicinskog i kriminalističkog značaja. Ovaj pregled uključuje i lekare/ke drugih specijalnosti, ako je to potrebno, kao i pregled psihijatra/tarke i psihološko testiranje.

    KADA NAPRAVITI PREGLED ZA PRIKUPLJANJE DOKAZA
    Najbolji dokazi prikupljaju se odmah posle napada (negde se navode podaci od 6 do 72 sata od napada). Ipak, ni odloženi pregledi nisu bez značaja, jer nikada nije sigurno šta je sve moguće naći i kako će činjenice koje su ustanovljene pregledom uticati na povezivanje dela sa počiniocem.

    Žena nije obavezna da obavi ovaj pregled za prikupljanje dokaza, ali joj on omogućava mnogo veće šanse u sudskom postupku, ako se i kad god da se odluči za sudski postupak

    DA LI SE NAPAD MORA PRIJAVITI POLICIJI
    Bolnica je po zakonu obavezna da prijavi silovanje policiji. To što je obavljen pregled za sakupljanje dokaza ne znači da žena mora da razgovara sa policijom. Ako je trenutno nesigurna oko učestvovanja u krivičnom postupku, to što je obavila pregled za sakupljanje dokaza zadržaće njene mogućnosti otvorenim. Možda će se za nekoliko meseci osećati drugačije nego sada. Prijatelji i porodica treba da ponude neosuđujuću podršku, bez obzira na to šta ona odluči.

    DA LI JE BOLNICA OBAVEZNA DA PONUDI KOMPLETAN PREGLED
    Po našim zakonima NE, jer je bolnica ustanova koja pre svega pruža zdravstvenu zaštitu. Zato savetujemo da prvi pregled napravi specijalista/kinja za sudsku medicinu, koji bi na osnovu prikupljenih podataka o samom događaju i načinu njegovog odigravanja, mogao da napravi plan pregleda i zatim na osnovu njega vodi ženu kroz ceo medicinski postupak.

    “DROGE ZA SILOVANJE”
    Neki napadači koriste droge za fizičku kontrolu žrtve. Ako žena veruje da je bila drogirana, treba o tome da informiše lekara/ku. Na žalost, kod nas se ženama koje su silovane ne rade uvek analize krvi, čak ni na alkohol. Pregled krvi ili urina može otkriti drogu u organizmu, ali testiranje mora biti obavljeno što je moguće ranije. Neke droge mogu biti otkrivene samo u toku 12 sati po uzimanju.

    Krivični zakon RS (član 46. st. 9) kaže »silom smatra se i primena hipnoze ili omamljujućih sredstava da se neko protiv svoje volje dovede u nesvesno stanje ili da se onesposobi otpor«

    PREGLEDI KOD PRIVATNIH LEKARA/KI
    Iako bi se žena prijatnije osećala kod svog/je privatnog/e lekara/ke, oni nisu dostupni 24 sata dnevno i verovatno će je poslati u bolnicu da obavi analize i pregled za prikupljanje dokaza, jer nisu specijalisti/kinje za sudsku medicinu. Realni troškovi ovih pregleda, čak i da ih lekari/ke iz privatne prakse mogu ostvariti, nisu zanemarljivi. Žena svakako dalju medicinsku negu, posle pregleda u bolnici, možete nastaviti kod svog/je privatnog/e lekara/ke.


    Ako ste napad desio pre izvesnog vremena

    Još uvek je jako važno da obavite medicinski pregled. Možda ćete želeti da uradite test na trudnoću ili na bolesti prenosive polnim kontaktom. Mada se pregled za prikupljanje dokaza može obaviti u bilo koje doba, šanse da se sakupe dokazi značajno se smanjuju kad prođe više od nekoliko dana. Ipak, još uvek možete prijaviti zločin policiji i krivično gonjenje je moguće.

    DALJI MEDICINSKI PREGLEDI
    Bez obzora da li ste lekarski pregledani i da li ste dobili lekove, važno je da se posle izvesnog vremena (mesec ili mesec i po dana) ponovo obratite lekaru/ki i obavite dodatna ispitivanja. Bolesti koje se prenose polnim kontaktom ispoljavaju se tek nakon izvesnog vremena tako da je korisno da ispitivanje bude ponovljeno. Testiranje na trudnoću, takođe, daje sigurne rezultate tek posle izvesnog vremena od događaja. Kontrolni pregled vam može vratiti sećanja na napad i to može biti teško za vas. Možda ćete želeti dodatnu podršku i savetovanje.

    TESTIRANJE NA BOLESTI PRENOSIVE POLNIM KONTAKTOM
    Lekara/ku treba pitati koje testove na polno prenosive bolesti treba ponoviti, ako su neki vec ranije bili urađeni, kako bi se isključila ili potvrdila infekcija i sprovelo odgovarajuce lecenje. Ovaj postipak je veoma važan kako bi se izbegle trajne neželjene posledice. Pored testiranja zatražite informaciju od stručnjaka/kinje kako bi i kasnije mogli da prepoznate znake bolesti.

    HIV/AIDS
    Ako ste preživeli silovanje postoji mogućnost da ste zaraženi HIV virusom. Testiranje na infekciju HIV virusom daje odgovor da li ste HIV pozitivni ili negativni i ne mora uvek značiti da ste oboleli od AIDS-a. Da bi ovo ispitivanje dalo pouzdane rezultate mora da prođe određeno vreme za njegovo izvođenje. Optimalno vreme za testiranje je 2-6 meseci nakon mogućeg kontakta sa zaraženom osobom.
  • Član
    18. фебруар 2015.
    MEDICINSKA POMOĆ

    Dobijanje neposredne medicinske nege posle napada, ali i kasnije, je jedna od najvažnijih stvari koje žena treba da uradi za sebe

    Dozvolite ženi da napravi svoje izbore u odnosu na medicinsku i pravnu pomoć. Podržite je da napravi najbolje izbore

    Precizne informacije mogu vam pomoći da razumete sve mogućnosti koje su dostupne ženi koja je preživela seksualno nasilje. Često žene zamole prijatelje i članove porodice da ih otprate u medicinsku ustanovu, policiju ili sud kao podrška. Pitajte ženu da li želi vašu podršku i pratnju.
    Posle napada žena može imati povrede koje je potrebno lečiti, a treba i da bude pregledana na trudnoću i bolesti prenosive polnim kontaktom. Prijatelji/ice, rođaci/ke ili zastupnica iz Autonomnog ženskog centra protiv seksualnog nasilja treba da ponude praćenje kroz bolničke procedure.

    RAZLOZI ZA MEDICINSKI PREGLED
    l Lekarski pregled je način da se otklone posledice telesnih povreda koje nekada mogu veoma ozbiljno da ugroze zdravlje žene.
    l Pri pregledu se dobijaju važne informacije o trudnoći i bolestima koje se prenose polnim kontaktom.
    l Pregled je način da se obezbede medicinski dokazi značajni za policijsku istragu i sudski proces.

    Ako se napad desio nedavno

    Najvažniji razlog za pregled su moguće povrede. Ozbiljne i unutrašnje povrede je ponekad teško razlikovati od šoka i opštih bolova od napada. Mada neće biti lako, pregled može umiriti ženu. Ona može dobiti važne informacije o trudnoći i bolestima koje se prenose polnim kontaktom.

    ZABRINUTOST ZBOG TRUDNOĆE I BOLESTI KOJE SE PRENOSE POLNIM KONTAKTOM
    Ako lekar/ka utvrdi da se napad desio u vreme visokog rizika za trudnoću potrebno je blagovremeno isplanirat najpovoljnije rešenje za ženu. Pregledima na trudnoću i pojedine bolesti koje se prenose polnim kontaktom moguće je utvrditi da li je žena bila inficirana i/ili trudna i pre napada. U bolnici se mogu dobiti i odgovarajući lekovi za lečenje gonoreje, sifilisa i hepatitisa B.

    PRIKUPLJANJE DOKAZA
    Još jedan važan razlog za neposrednu medicinsku intervenciju je prikupljanje dokaza za sudsku istragu. U medicinskim ustanovama ne postoji posebno odeljenje koje je zaduženo za preglede u cilju sakupljanja sudskih dokaza. Ako posle napada žena prvo ode u zdravstvenu ustanovu i kaže da se radi o silovanju, ili lekar/ka ima osnovanu sumnju da su povrede posledice nasilnog polnog akta, njegova/njena dužnost je da o sumnji za izvršeno krivično delo obavesti policiju (ako to ne učine postoji mogućnost da zakonski odgovaraju).
    Ako žena silovanje prvo prijavi policiji, Odeljenje za krvne i seksualne delikte organizuje ove preglede i pomoć u prevoženju i praćenju do bolnice. Lekari/ke primarne zdravstvene zaštite nisu stručnjaci za prikupljanje dokaza, jer je nihova osnovna uloga da leče. Za prikupljanje dokaza o povredi, kao i za analizu nastanka pojedinih povreda, zaduženi su lekari/ke specijalisti za sudsku medicinu.
    Dakle, imajući sve u vidu, važno je da ovi stručnjaci/kinje budu uključeni, a uz saradnju sa policijom to je moguće.

    (Postoje najave da će u budućnosti saradnja između Odeljenja za seksualne delikte u Beogradu i lekara/ki različitih specijalnosti dobiti institucionalnu pozadinu i standardan protokol, što je garancija da će sve što se čini biti u najboljem interesu žene).

    ŠTA NIKAKO NE TREBA RADITI PRE PREGLEDA
    Da bi se očuvali dokazi pre lekarskog pregleda, ne treba se kupati, tuširati, menjati odeću ili uređivati na bilo koji način. Ne treba se vaginalno ispirati ili brisati vlažnim maramicama, jer su tragovi ejakulacije ili stidnih dlaka važni dokazi. Treba odložite pražnjenje creva, ako je bilo analnog snošaja. Ne treba bacati odeću i druge predmete koji bi mogli biti od koristi za istragu. Podržite ženu, koliko god da joj je to teško, da što pre ode u bolnicu, sačuvanih dokaza.

    ŠTA OBUHVATA PREGLED ZA PRIKUPLJANJE DOKAZA
    Na žalost, kod nas ne postoji standardizovan protokol za obavljanje ovog pregleda. Ono što se radi je obavezan ginekološki i telesni pregled, koji komisijski obavljaju lekar/ka specijalista/kinja ginekolog i lekar/ka specijalista/kinja za sudsku medicinu. Na ovaj način se postiže najviši standard za kvalitetnu dijagnostiku povreda i njihovo verno opisivanje u medicinskoj dokumentaciji. Pored toga, pregled je praćen prikupljanjem drugih dokaza i njihovom analizom, kao i fotografisanjem svih povreda koje su od sudskomedicinskog i kriminalističkog značaja. Ovaj pregled uključuje i lekare/ke drugih specijalnosti, ako je to potrebno, kao i pregled psihijatra/tarke i psihološko testiranje.

    KADA NAPRAVITI PREGLED ZA PRIKUPLJANJE DOKAZA
    Najbolji dokazi prikupljaju se odmah posle napada (negde se navode podaci od 6 do 72 sata od napada). Ipak, ni odloženi pregledi nisu bez značaja, jer nikada nije sigurno šta je sve moguće naći i kako će činjenice koje su ustanovljene pregledom uticati na povezivanje dela sa počiniocem.

    Žena nije obavezna da obavi ovaj pregled za prikupljanje dokaza, ali joj on omogućava mnogo veće šanse u sudskom postupku, ako se i kad god da se odluči za sudski postupak

    DA LI SE NAPAD MORA PRIJAVITI POLICIJI
    Bolnica je po zakonu obavezna da prijavi silovanje policiji. To što je obavljen pregled za sakupljanje dokaza ne znači da žena mora da razgovara sa policijom. Ako je trenutno nesigurna oko učestvovanja u krivičnom postupku, to što je obavila pregled za sakupljanje dokaza zadržaće njene mogućnosti otvorenim. Možda će se za nekoliko meseci osećati drugačije nego sada. Prijatelji i porodica treba da ponude neosuđujuću podršku, bez obzira na to šta ona odluči.

    DA LI JE BOLNICA OBAVEZNA DA PONUDI KOMPLETAN PREGLED
    Po našim zakonima NE, jer je bolnica ustanova koja pre svega pruža zdravstvenu zaštitu. Zato savetujemo da prvi pregled napravi specijalista/kinja za sudsku medicinu, koji bi na osnovu prikupljenih podataka o samom događaju i načinu njegovog odigravanja, mogao da napravi plan pregleda i zatim na osnovu njega vodi ženu kroz ceo medicinski postupak.

    “DROGE ZA SILOVANJE”
    Neki napadači koriste droge za fizičku kontrolu žrtve. Ako žena veruje da je bila drogirana, treba o tome da informiše lekara/ku. Na žalost, kod nas se ženama koje su silovane ne rade uvek analize krvi, čak ni na alkohol. Pregled krvi ili urina može otkriti drogu u organizmu, ali testiranje mora biti obavljeno što je moguće ranije. Neke droge mogu biti otkrivene samo u toku 12 sati po uzimanju.

    Krivični zakon RS (član 46. st. 9) kaže »silom smatra se i primena hipnoze ili omamljujućih sredstava da se neko protiv svoje volje dovede u nesvesno stanje ili da se onesposobi otpor«

    PREGLEDI KOD PRIVATNIH LEKARA/KI
    Iako bi se žena prijatnije osećala kod svog/je privatnog/e lekara/ke, oni nisu dostupni 24 sata dnevno i verovatno će je poslati u bolnicu da obavi analize i pregled za prikupljanje dokaza, jer nisu specijalisti/kinje za sudsku medicinu. Realni troškovi ovih pregleda, čak i da ih lekari/ke iz privatne prakse mogu ostvariti, nisu zanemarljivi. Žena svakako dalju medicinsku negu, posle pregleda u bolnici, možete nastaviti kod svog/je privatnog/e lekara/ke.


    Ako ste napad desio pre izvesnog vremena

    Još uvek je jako važno da obavite medicinski pregled. Možda ćete želeti da uradite test na trudnoću ili na bolesti prenosive polnim kontaktom. Mada se pregled za prikupljanje dokaza može obaviti u bilo koje doba, šanse da se sakupe dokazi značajno se smanjuju kad prođe više od nekoliko dana. Ipak, još uvek možete prijaviti zločin policiji i krivično gonjenje je moguće.

    DALJI MEDICINSKI PREGLEDI
    Bez obzora da li ste lekarski pregledani i da li ste dobili lekove, važno je da se posle izvesnog vremena (mesec ili mesec i po dana) ponovo obratite lekaru/ki i obavite dodatna ispitivanja. Bolesti koje se prenose polnim kontaktom ispoljavaju se tek nakon izvesnog vremena tako da je korisno da ispitivanje bude ponovljeno. Testiranje na trudnoću, takođe, daje sigurne rezultate tek posle izvesnog vremena od događaja. Kontrolni pregled vam može vratiti sećanja na napad i to može biti teško za vas. Možda ćete želeti dodatnu podršku i savetovanje.

    TESTIRANJE NA BOLESTI PRENOSIVE POLNIM KONTAKTOM
    Lekara/ku treba pitati koje testove na polno prenosive bolesti treba ponoviti, ako su neki vec ranije bili urađeni, kako bi se isključila ili potvrdila infekcija i sprovelo odgovarajuce lecenje. Ovaj postipak je veoma važan kako bi se izbegle trajne neželjene posledice. Pored testiranja zatražite informaciju od stručnjaka/kinje kako bi i kasnije mogli da prepoznate znake bolesti.

    HIV/AIDS
    Ako ste preživeli silovanje postoji mogućnost da ste zaraženi HIV virusom. Testiranje na infekciju HIV virusom daje odgovor da li ste HIV pozitivni ili negativni i ne mora uvek značiti da ste oboleli od AIDS-a. Da bi ovo ispitivanje dalo pouzdane rezultate mora da prođe određeno vreme za njegovo izvođenje. Optimalno vreme za testiranje je 2-6 meseci nakon mogućeg kontakta sa zaraženom osobom.
  • Član
    18. фебруар 2015.
    RAZLOZI ZA PRIJAVLJIVANJE ZLOČINA POLICIJI
    Prijavljivanje je način da žena koja je preživela seksualno nasilje povrati osećanje lične moći i kontrole.
    Prijavljivanje omogućava ženi koja je preživela silovanje da uradi nešto u vezi sa nasijem koje je počinjeno nad njom.
    Prijavljivanje policiji pomože da se zaštitite druge žene od silovanja. Većina silovatelja ponavlja napade.

    Žena koja je preživela silovanje treba da odluči da li će zločin prijaviti i da li će pokrenuti sudski postupak

    RAZLOZI NEPRIJAVLJIVANJA SEKSUALNOG NASILJA
    Strah od okrivljavanja, neverice, ismevanja - kada se silovanje desi od strane partnera ili poznate osobe; kada nema vidljivih fizičkih povreda; kada je žena pila alkohol ili koristila drogu; kada je bila odevena na način koji se može tumačiti provokativnim; kada je pripadnica nacionalne manjine; kada živi u malom mestu;
    Ne želi da se sazna šta je preživela - zbog straha od reakcije porodice, prijatelja, kolega
    Pritisak od strane porodice i/ili prijatelja da ne prijavi zločin - jer misle da se neće moći dokazati; plaše se osvete silovatelja; smatraju da je sramota za ženu i/ili porodicu; misle da će biti izloženi poniženju; jer veruju da je bolje da se sve »zaboravi«;
    Ne oseća se snažnom da prođe kroz policijske i sudske procedure - zbog straha od ponovnog susreta sa silovateljem; jer ne želi da se ponovo priseća traumatskih iskustava; jer ne želi dodatna poniženja i neugodnosti, optužujuće komentare i pitanja; zbog nelagode od ispitivanja o njenom prethodnom intimnom životu;
    Strah od napadačevih pretnji.


    Ako se žena odluči da postupak prijavi policiji

    Mnoge žene koje su preživele seksualno nasilje odluče se da prijave zločin i da učestvuju u sudskom postupku protiv nasilnika. To nije lak proces za žene, ali nekim od njih to pomaže na putu ka ozdravljenja.
    Žena treba da pozove telefon 92 ili najbližu policijsku stanicu i prijavi silovanje. Tu će dobiti informacije o telefonu i adresi dežurne službe Odeljenja za suzbijanje seksualnih delikata. U dežurnoj službi će ženu pozvati da dođe da bi sa njom obavili razgovor i napravili prijavu o zločinu po službenoj dužnosti ili prijavu na zapisnik.
    Žena nije dužna da prilikom prijave silovanja stanici milicije daje bilo kakvu izjavu ili opisuje događaj. Ona ima pravo da o događaju ne priča dok ne stigne u dezurnu sluzbu Odeljenja za suzbijanje seksualnih delikata.
    Ako žena nije u stanju da ode do Odeljenja, može tražiti da po nju dođu policijska kola.
    Ako je žena u fizički i psihički lošem stanju, ili ako je maloletna osoba, inspektor/ka iz dežurnog odeljenje može doći njenoj kući da obavi razgovor.
    Ako se žena po silovanju prvo obrati policiji, dežurna služba će organizovati njen odlazak na zdravstevni pregled. Po nalogu istažnog sudije/kinje mora biti napravljen lekarski pregled, a kompletni nalazi su deo dokaznog materijala u sudskom postupku.
    (Priprema se standardizovanje procedure medicinskih pregleda i vođenja protokola, kao i organizovanje naknadnih pregleda u određenom periodu, čiji nalazi bi takođe bili deo dokaznog materijala).
    Ako se žena oseća sigurnije, može tražiti da dok daje izjavu sa njom bude neka osoba od poverenja – rođak/a, prijatelj/ica, ili zastupnica Autonomnog ženskog centra protiv seksualnog nasilja.
    Ako žena nije napravila prijavu policiji neposredno posle zločina ili lekarskog pregleda, jer nije bila sigurna da želi da prijavljuje slučaj, može to da učini naknadno, kad odluči da je spremna (i posle nekoliko meseci ili godinu dana od zločina).
    Ako je počinilac poznata osoba, procedura će trajati kraće. Dežurna služba će napisati prijavu, koju žena potpisuje, a koja se po službenoj dužnosti prosleđuje istražnom sudiji/kinji. Žena treba pažljivo da pročita svoju izjavu pre potpisivanja i zatraži kopiju za sebe. Ovim je njen posao u policiji završen.
    Ako je počinilac nepoznata osoba ili poznata osoba u bekstvu, proces traje duže. Prijava napravljena u dežurnoj službi šalje se u Tužilaštvo i u Odeljenje za suzbijanje seksualnih delikata, kojem je potrebno izvesno vreme da detaljno obradi slučaj. Slučaj će biti dodeljen nekom od inspektora/ki i žena će biti pozvana (za nekoliko dana) na razgovore, čiji je cilj uspostavljanje sardanje na otkrivanju počinioca. Tokom detaljnih razgovora o zločonu, inspektor/ka Odeljenja će se truditi da napravi što bolje saradničke odnose sa ženom, da bi što brže otkrio/la počinioca.
    Prilikom davanja izjave i u kontaktima sa inspektorom/kom žena treba da bude spremna na intimna pitanja koja će joj postavljati. Ne treba da se plaši i/ili stidi. Treba da ispriča sve što se dogodilo i da se seti što više detalja vezanih za događaj. Ako bi ih prikrivala, iz bilo kojih razloga, to bi moglo na suđenju biti iskorišćeno protiv nje.
    Tokom razgovora, inspektor/ka će postavljati i pitanja o odeći u kojoj je žena bila prilikom silovanja. Iako ova pitanja nisu prijatna za preživelu, a važna su zbog istražnog postupka, ona treba da zna da nije odgovorna za nasilje, kakvu god odeću da je nosila.
    Identifikacija počinioca se prvo vrši na osnovu fotografija. Ženi će biti pokazivane različite fotografije, koje joj mogu pomoći da preciznije opiše počinioca, ili da ga prepozna.

    Iskaz u prijavi se uvek može dopuniti, ako se žena naknadno seti detalja o zločinu

    Prepoznavanje počinioca se obavlja iza jednostrano prozirnog stakla (počinilac ne moze da vidi preživelu). Pored žene je inspektor/ka, a u sobi sa počiniocem još nekoliko muškaraca, između kojih ona treba da prepozna počinioca.
    Ako ga prepozna, pravi se zapisnik o prepoznavanju, koji ona potpisuje.
    Iza toga, žena će dati još jednu izjavu u policiji. I počinilac če dati izjavu u policiji i biti odveden istražnom sudiji/kinji, koji će saslušati preživelu i njega, odvojeno.
    Ne postoji izričita zabrana da istražni sudija/kinja prilikom saslušanja preživelu suoči sa počinocem, što za nju može biti neprijatno iskustvo.
    Žene strahuju od susreta sa počiniocem i mogućih pretnji. Ipak, iskustva policijskih inspektora govore da su pretnje relativno retke, ali češće ako je počinilac poznata osoba.
    Istražni sudija/kinja odlučuje da li da pokrene postupak. Ova odluka zasnovana je na dokazima koji su mu/joj dostupni. Ponekad se postupci ne pokreću, uglavnom zato što se veruje da nema dovoljno dokaza da je počinilac kriv, a ne zato što istražni sudija/kinja ne veruju ženi.
    Ako istražni sudija/kinja odustane od gonjenja po službenoj dužnosti, jer po njegovoj/njenoj proceni nema osnova za pokretanje sudskog postupka, žena ima pravo da u periodu od 15 dana podnese privatnu tužbu.

    Ako je preživela rešena da istraje u postupku, može da pozove Autonomni ženski centar protiv seksualnog nasilja i zatraži advokatsku pomoć u procesu. U Autonomnom ženskom centru je advokatska pomoć za žene besplatna

    Ako se posle prijave zločina žena predomisli i da izjavu da se napad nije desio, ili iz bilo kog drugog razloga odustane i povuče prijavu, može biti optužena za lažnu prijavu. Policija i sud na ovaj način pokušavaju da se obezbede od lažnih prijava, mada su one vrlo retke.

    Podržite ženu da pre potpisivanja prijave razmisli da li je spremna da uđe u susdki postupak. Podržite je da traži podršku Autonomnog ženskog centra protiv seksualnog nasilja, jer će joj tako biti lakše da podnese dug pravni proces

    Podržite ženu koja je potpisala prijavu, da ne prihvati ucene i mito koje mogu da učine nasilnik ili njegov advokat.

    Ako je žena koja je preživela silovanje iz Beograda, može ga prijaviti direktno na telefon 761 279 Odeljenja za suzbijanje seksualnih delikata, svakog radnog dana do 15:30.
    Posle 15:30 može ostaviti svoj kućni telefon i neko od inspektora/ki će je pozvati.
    Žena može direktno otići u Odeljenje za suzbijanje seksualnih delikata, koje se nalazi u ulici 29. novembra, broj 107, III ulaz.
    Razgovor koji žena koja je preživela seksualno nasilje obavi sa inspektorom/kom ne obavezuje je da pokrene sudski postupak.
    U Odeljenju za suzbijanje seksualnih delikata žena može dobiti sve informacije o celom pravnom postupku i svojim pravima.

    Ne zaboravite, vi ste tu da podržite ženu koja je preživela seksualno nasilje.
    Sve odluke su uvek na njoj
  • Član
    18. фебруар 2015.
    Zakoni koji se odnose na seksualno nasilje

    U Krivičnom zakonu Republike Srbije, u glavi koja se zove Krivična dela protiv dostojanstva ličnosti i morala, predviđena su krivična dela za silovanje i ostale oblike seksualnog zlostavljanja.

    KRIVIČNA DELA
    Žrtva seksualnog nasilja prema Krivičnom zakonu je ženskog pola, a počinilac je muškarac. Kada je reč o silovanju, proizilazi da se radi o punoletnoj ženi. Od 2002. godine Krivičnim zakonom je kriminalizovano i silovanje u braku. Posebnim članovima zakona je predviđeno kažnjavanje seksualnog nasilja nad nemoćnim licima i licima koja nisu navršila četrnaest godin. Nemoćna lica se određuju kao ženska lica koja su duševno obolela, privremeno duševno poremećena ili bilo koja nemoćna lica koja nisu sposobna za otpor. Nemoć se u praksi tumači i kao oduzetost, malaksalost, preterani umor ili bolest i opijenost. Lica koja nisu navršila četrnaest godina mogu biti oba pola, devojke i mladići.
    Za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj, tj. svesna namera.

    SILOVANJE je dvoaktno krivično delo koje obuhvata prinudu i obljubu (vaginalni snošaj), a kažnjiva je prinuda (obljuba spojena sa prinudom je krivično delo).
    Prinuda se izražava u upotrebi sile ili »kvalifikovane pretnje«, tj. neposrednog napada na život ili telo. Pretnja mora biti »ozbiljna i neposredno ostvarljiva«. Sem osnovnog oblike, predviđena su dva teža oblika ovog dela:
    - ako je nastupila teška telesna povreda, ako je delo izvršeno od više lica ili ako je delo izvršeno na naročito svirep i/ili ponižavajući način;
    - ako je delo izvršeno nad maloletnim licem ili je nastupila smrt.
    Predviđene kazne su: za opšti oblik najmanje jednu godinu, a za teže oblike predviđene su kazne od najmanje tri, odnosno najmanje pet godine zatvora.

    PROTIVPRIRODNI BLUD nije zakonom određen, a u teoriji i praksi je sporan pojam, jer bi se u užem značenju odnosio na prinudu na analni i oralni snošaj ili na »svako zadovoljavanje polnog nagona na neprirodan način«.
    PRINUDA NA OBLJUBU ILI PROTIVPRIRODNI BLUD je delo koje nastaje usled pretnje čija je sadržina usmerena na otkrivanje nečega što bi škodilo časti i/ili ugledu prinuđenog lica ili njemu bliskog lica (ako bi se pretilo napadom na život ili telo, radilo bi se o silovanju).
    Predviđene kazne za osnovno delo su od jedne do deset godina, a za teže oblike najmanje tri godine zatvora.

    OBLJUBA ILI PROTIVPRIRODNI BLUD NAD NEMOĆNIM LICEM je delo za koje nije potrebna prisila (upotreba sile ili pretnje) združena sa obljubom. Suštinu dela čini svojstvo žene.
    Kazna za osnovni oblik je zatvor od jedne do osam godina, a ako je teži oblik najmanje tri godine zatvora.

    OBLJUBA ILI PROTIVPRIRODNI BLUD SA LICEM KOJE NIJE NAVRŠILO ČETRNAEST GODINA je delo za koje nije potrebna prinuda, tj. upotreba sile ili pretnje. Suštinu dela određuje svojstvo lica, koje može biti oba pola. Za protivprirodni blud izvršilac može biti samo muškarac.
    Predviđene kazne za osnovno delo su od jedne do deset godina zatvora, a za teže oblike najmanje tri godine zatvora, odnosno pet godina, odnosno deset godina zatvora.

    OBLJUBA ILI POTIVPRIRODNI BLUD ZLOUPOTREBOM POLOŽAJA su dela koja proističu iz odnosa počinioca i žrtve. Radi se o radnom ili drugom odnosu ekonomske zavisnosti (ali ne o zavisnosti iz bračnog odnosa), ili odnosu autoriteta (a u zakonu se navode nastavnik, vaspitač, staralac, usvojilac, očuh i druga lica u odnosu sa maloletnim licima).
    Predviđene kazne su od šest meseci do pet godina za osnovni oblik, a za teže oblike od jedne do deset godina, odnosno najmanje tri godine zatvora.

    PROTIVPRIRODAN BLUD koji se vrši upotrebom sile ili prisile je kažnjiv najmanje jednu godinu zatvora za osnovni oblik i za teže oblike najmanje tri, odnosno pet godina zatvora. Ovim delom je predviđeno da žrtva može biti oba pola, dakle žene i muškarci.

    BLUDNE RADNJE nisu zakonom određene, a u teoriji i praksi o njima postoje različita shvatanja. U širem smislu, to su delatnosti koje uključuju prisilu i kojima se pobuđuje ili zadovoljava polni nagon, a ne ulaze u pojam obljube ili protivprirodnog bluda, a kojima se »objektivno grubo povređuju moralna shvatanja građana« ( npr. neželjeni/prisilni dodiri polnih organa, prisiljavanje na masturbaciju i sl.).
    Kada se u navedenim slučajevima izvršavaju i bludne radnje, počinilac može biti kažnjen do tri godine zatvora.
    Stepen optužbe zavisi od brojnih okolnosti, uključujući prinudu, upotrebu oružja, starost, mentalnu ili fizičku sposobnost, prirodu veze između počinioca i žrtve.
    Visina kazne takođe zavisi od brojnih faktora. Većina nasilnika ne dobija maksimalnu kaznu.

    Krivični postupak

    Neke od stvari koje žena mora imati na umu u vezi krivičnog postupka su:
    Mora biti spremna na sudski postupak koji nije lak i koji će kod nje oživeti sva sećanja i emocije u vezi sa događajem.
    Tokom sudskog postupka biće joj potrebna stalna podrška ljudi koji su joj bliski. Žena možete angažovati i svog advokata/tkinjiu, ako se na taj način oseća sigurnije.
    Ispred sudnice, u sudskom holu i na suđenju žena će se videti sa nasilnikom i/ili njegovom porodicom i/ili prijateljima.
    Ženina prošla i/ili sadašnja seksualna iskustva mogu biti iznošena na suđenju, od strane branitelja/teljke optuženog.
    Javni tužilac/teljka na osnovu krivične prijave piše optužnicu. Osumnjičeni ima pravo da podnese prigovor na optužnicu.
    Istražni postupak se pokreće na zahtev javnog tužioca/teljke. Ako postoji dovoljno dokaza, moguće je preskočiti istražni postupak. Posle istražnog postupka, kada postoji dovoljno dokaza pokreće se krivični postupak. Javni tužilac/teljka u krivičnom postupku zastupa opšte interese (interese države). Pošto se radi o teškom krivičnom delu, nadležnost je okružnog suda (za krivično delo bludne radnje nadležan je opštinski sud).
    Ako javni tužilac/teljka odustane od optužbe zbog procene da nema dovoljno dokaza, njegova obaveza je da ženi u pisanoj formi u roku od 8 dana dostavi obaveštenje sa poukom o postupku koji joj stoji na raspolaganju i roku za pokretanje privatnog postupka.
    Glavni pretres: tužilaštvo prosleđuje sudiji/kinji optužnicu i kompletiran predmet. Sudija/kinja zakazuje glavni pretres. Glavni pretres je otvoren za javnost. Žena može da tražiti isključenje javnosti. Glavni pretres može da počne ako su došla sva pozvana lica (ako nisu, pretres se odlaže). Ako je optuženi uredno pozvan, a ne dođe i ne opravda odsustvo, Sudsko veće može da naredi da se optuženi prinudno dovede. Ako optuženi očigledno izbegava susdki proces, može mu se odrediti pritvor. Optuženom je moguće suditi i u odsustvu, ako je u bekstvu.
    Ako javni tužilac/teljka odustane od optužbe na glavnom pretresu, od žene će se tražiti izjava da li nastavlja proces po privatnoj krivičnoj tužbi ili ne.
    Oštećena može da stavi prigovor na zapisnik sa glavnog pretresa, ako u zapisniku nisu dobro unete reči, ili ako je primetno da sud drži sranu optuženom.
    Ispitivanje optuženog: ispitivanje počinje čitanjem optužnice (ili privatne tužbe). Ako je više optuženih, ispituju se pojedinačno i suočavaju na kraju.
    Izvođenje dokaza: za izvođenje dokaza koristi se izveštaji veštaka, lekara specijalista i svedoka/kinja. Svedoci/kinje mogu biti osobe kojima je žena ispričala šta se dogodilo, dakle njeni roditelji i prijateljice/lji. Sud će sve upozoriti na dužnost da govore istinu (lažno svedočenje je krivično delo). Javni tužilac/teljka i branilac/teljka optuženog mogu ispitivati sve svedoke i veštake. Tokom ispitivanja oni ne mogu postavljati sugestivna pitanja (pitanja kojima navode na odgovor) i/ili kapciozna pitanja (pitanja u kojima je sadržano kako da se odgovori). Ako se iskazi oštećene razlikuju, sudija/teljka će ženi predočiti razlike u pričama.
    Završna reč: kada se završi dokazni postupak, reč dobijaju sve stranke – tužilac/teljka, oštećena, branilac/teljka i optuženi.
    Presuda: posle završne reči izriče se presuda. Sudsko veće (1 sudija i 2 porotnika) se povlači na glasanje.
    Izricanje presude: izjava Sudskog veća glasiće “kriv je ili nije kriv” i izriče se kazna. Sudsko veće je u obavezi da javno izrekne presudu u roku od 3 dana od zaključivanja glavnog pretresa.
    Žalba: Na presudu se mogu žaliti obe strane u roku od 15 dana (od momenta kada se presuda primi). Žalba se podnosi okružnom sudu.

    Građanska parnica

    Oštećena može da pokrene građansku parnicu, jer ima pravo da traži naknadu nematerijalne i materijalne štete u parničkom postupku. Za ovaj proces potrebni su svi dokazi koje žena može da sakupi. Za naknadu nematerijalne štete potrebni su nalazi psihologa/psihijatara, veštaka, procene stepena pretrpljenog bola, straha, nalazi o povredama, umanjenju životne ili radne sposobnosti i sl. Za naknadu materijalne štete potrebni su svi računi od bolničkih lečenja i svih drugih intervencija, računi za prevoz i sl. Ovo su neke od ključnih stvari koje treba imati na umu u vezi građanske parnice:

    Žena će morati da nađe advokata/kinju.
    Žena će biti tužilja, a nasilnik tuženik.
    Proces može trajati 2-5 godina.

    Ako je krivični postupak u toku, građanska parnica ne može biti pokrenuta dok se ne završi krivični postupak.
    Ako je optuženi proglašen krivim na suđenju po krivičnom zakonu, jedino pitanje za građansku parnicu je vrsta i visina naknade koju bi žena trebalo da dobije.
    Ženina prošla i sadašnja seksualna istorija ne mogu biti iznošena na suđenju.
    Cilj građanske parnice je da da nadoknadi preživeloj za povrede koje su joj nanete od strane tuženog.
    Žena možete da tuži i svedoke koji su u krivičnom postupku lažno svedočili.

    Proganjanje

    Uobičajno je za kriminalce da prete tokom pravanog procesa (npr. “Ako prijaviš ovo, zažalićeš”). Mada je mogućnost pretnje zastrašujuća, one su obično isprazne i koriste se za uspostavljanje kontrole. Ako je žena silovana od strane nekog kog poznaje, veća je opasnost da bude proganjana i uznemiravana od nasilnika ili njegovih prijatelja i porodice. Ako je silovana od strane nepoznatog, šanse da je on proganja su mnogo manje.
    Sem pretnji, nasilnici su skloni da nude novac da bi žena odustala od sudskog postupka.

    ŠTA ŽENA MOŽE URADITI AKO JE PROGANJANA
    Uznemiravanje treba prijaviti lokalnoj policijskoj stanici. Čak i ako policija ne može odmah da reaguje, prijavljivanje će biti registovano.
    Sigurnosni plan za ženu. Podržite ženu da kaže svojoj porodici, prijateljicama/ima, koleginicama/gama i komšijama/nicama šta se događa. One su ponekad sklone da prećute probleme da ne bi opteretile osobe koje vole. Podržite ženu da nabavi mobilni telefon. Naučite njenu decu da okrenu dežurni telefon policije. Podržite je da se konsultuje sa Autonomnim ženskim centrom protiv seksualnog nasilja o sigurnosnom planu koji je specifičan za njenu situaciju.
    Podržite ženu da vodi beleške o incidentima uznemiravanja, da zapiše vreme, mesto i da opiše incident kao i eventualne svedoke/inje.


    korisni telefonski brojevi

    Autonomni ženski centar protiv seksualnog nasilja
    Tiršova 5a, 11000 Beograd
    011/645 328

    Ginekološko akušerska klinika
    Narodnog fronta 62
    11000 Beograd
    011/644 955

    Institut za ginekologiju i akušerstvo
    Višegradska 26
    11000 Beograd
    011/361 7777

    Odeljenje za suzbijenje krvnih i seksualnih delikata
    29. Novembra 107, III ulaz
    11000 Beograd
    011/761 279

    Okružni sud i javno tužilaštvo
    Slobodana Penezića Krcuna 17a
    11000 Beograd
    011/360 1400
    011/360 1401

    Institut za sudsku medicinu
    Deligradska 31a
    11000 Beograd
    011/682 522
    011/642 582

    Izdaje
    Info centar
    Autonomnog ženskog centra
    Beograd

    Pripremile
    Tanja Ignjatović
    Danijela Živković
    Bobana Macanović

    Izvor
    http://www.mcadsv.org/survive.html

    Konsultanti/kinje
    majorka Milena Živanović, šefovica Odseka za seksualne delikte, Odeljenje za suzbijanje krvnih i seksualnih delikata, Beograd

    asistent Dr Đorđe Alempijević
    Institut za sudsku medicinu, Beograd

    advokatkinja Sanja Kalčević
    Ženska pravna grupa Justicia, Beograd

    lekarka Stanislava Otašević
    Autonomni ženski centar protiv seksualnog nasilja