Dobrosav Bob Živković - Fan stranica » Diskusije


Jezik postavlja zamke "KAKVA LIKUŠA!"

  • 02. фебруар 2014.

    Baka, uz to i grofica, osuđena je u Lombardiji da plati kaznu jer je psovala, padajući tako u poznim godinama na ispitu iz jezika, što bi joj ovde možda donelo i ,,titulu” likuše...


     


    Živela je mirno svoj grofovski život duge devedeset dve godine. A onda su joj mir poznih godina poremetile … psovke! Ko zna šta je zapravo rekla vremešna grofica L. K. B. iz Meratea u Lombardiji (Italija) kada je pre nekoliko godina ušla u radionicu za popravku i restauraciju starinskog nameštaja. Izvesno je da je napala vlasnika da je varalica, budući da je primetila kako je komad starinskog nameštaja koji je donela na popravku, navodno zamenio novonapravljenim, znatno manje vrednosti. U tom času, iz usta su joj jednostavno ,,skliznule” psovke. Nimalo plemenite, u odnosu na grofičino poreklo. A posebno, imajući u vidu da se u Merateu školovao i živeo slavni italijanski književnik Alesandro Manconi (1785-1873). Vlasnici radionice bili su zaprepašćeni (,,kočijaškim”) rečnikom stare dame, poznate po otmenosti. A onda su se naljutili. Podneli su tužbu sudu. Grofica je osuđena da plati dve stotine evra onima koje je psovkama uvredila i nanela štetu njihovom ugledu. Troškovi suđenja koji su znatno viši, takođe su oštetili džep grofice psovačice.Događaj potiče još iz 2005. godine kada je plemenita L.K.B. odnela vredan komad nameštaja na restauraciju, kod poznatog majstora. Međutim, u trenutku kada je trebalo da preuzme taj predmet, učinilo joj se da nije isti. Posumnjala je da ga je majstor zamenio. Nekoliko dana kasnije, srela je majstoroviu suprugu, inače kasirku u radionici. Tom prilikom joj je sasula u lice čitav niz uvreda na račun poštenja njenog supruga, pa i nje kao ,,saučesnice”. Sumnjajući da su u supermarkeru, gde su se inače srele, i druge osobe čule grofičine uvrede i psovke, kasirka se uplašila da je ugled radionice doveden u pitanje. Stoga se obratila sudu. Jer, Merate je ipak grad. Bez obzira kako mali. Ima petnaest hiljada stanovnika.Predmet je dugo čekao u dudu da dođe na red. Sudija u mestu Misilja, saslušao je tek nedavno optuženu. Branivši se, grofica je istakla kako joj uopšte nije ni palo na pamet da vređa kasirku i ,,uvlači” je u priču, budući da ona nije majstor, već samo žena koja otkucava račun! Osim toga, naglasila je ,,ti izrazi ne čine, niti su ikada činili deo rečnika koji upotrebljavam!”. I grofičin advokat potvrdio je kako plemenitoj dami ,,psovke nikada nisu bile bliske, niti će tako biti. Nijednu, navodno, tokom svog dugog života nije ni izgovorila. Sudija je posle dužeg razgovora, razmišljanja i ispitivanja optužene doneo odluku da bi bilo sasvim mogućno da gospođa u godinama – psuje! Doduše, odredio je blagu novčanu kaznu, uz skupe troškove suđenja.Dakle, potvrdio je da je kriva. Odnosno, da psuje!Kakva likuša! – rekli bi naši mlađi sugrađani. Ovaj izraz za osobu ženskog pola, već izvesno vreme je u čestoj upotrebi. Čini deo uličnog govora koji bi se mogao nazvati i preovlađjućim. Svi znaju šta se pod izrazom lik danas podrazumeva. Ali, vratimo se malo unazad. Lik, obličje, lice jeste prednji deo glave na kome su usta, oči, nos, čelo i brada. Lik je isto što i lice, tačnije i opšti utisak koji se zadržava u svesti. Reč lice može da označava i ličnost, osobu. Lik u ovm smislu znači što i ličnost (lice), posebno kada je reč o književnim junacima, pozorišnim i filmskim likovima. Iz toga je izvedeno novo značenje reči lik. Kada kažemo za nekoga da je lik, podrazumeva se da je to osoba vrlo osobena, takva, da bi mogla biti opisana u nekom romanu ili komadu, ili pak da bi lako mogla biti junak nekog igranog filma. “Kakav lik!” – čujemo često. A likuša? Kao prvo, mogla bi to biti svojevrsna parodija na nova pravila našeg prapovisa koja su od bivših žena arheologa stvorila arheološkinje, od psihologa – psihološkinje, od arhitekata – arhitektice i tako dalje. Međutim, kao da se nameće još jedan zaključak. Ruku na srce, likuša ima prizvuk koji toj imenici ne daje baš naročito pohvalno značenje. Zvuči kao aljkavuiša, prljavuša. Kao da se toj osobi neko podsmeva. Kada je neko lik, onda je stvarno ono što bi se (takođe uličnim rečnikom) reklo ,,faca” (od engleske reči face, što znači lice, ili italijanske istoimene reči faccia). A likuša? ,,Ma likuše su potpuno u redu”, tvrdi jedna učenica sedmog razreda iz Novog Beograda. Ona smatra da je to ipak jedna vrsta komplimenta. Likuša - to znači da je neka devojka zanimljiva, simpatična, osobena.Dodatno objašnjenje daje student iz Beograda, tvrdeći da se iza reči likuša ipak krije neka vrsta pakosti, odnosno, ženske ljubomore. Zašto? Zato što mladići nikada ne upotrebljavaju taj izraz za devojke. Samo devojke jedna drugu ,,časte” nazivajući se međusobno likušama. Likuša, to zvuči odvratno, dodaje mladić. Ako je neko lik za film, roman ili pozorišni komad, onda je lik! Možda može i likuša, ali samo za komedije!


     


    Mirjana Ognjanović