Poznate ljubavi srpskih vladara » Diskusije


Karađorđe i Jelena

  • Član
    29. март 2014.

    Pouzdanih podataka nema. Legenda veli da su neki Turci presreli Nikolu Jovanovića s maloletnom kćerkom Jelenom, njega svezali, a nju počeli da vuku prema čardaku. Tad se, kao u pravim velikim bajkama, pojavio spasilac, naočit i crn, s dva druga. Šta je bilo posle i sami znate. Taj Crni, Đorđe Petrović, trgovac još uvek samo u nameri, docnije je postao vožd Prvog srpskog ustanka i rodonačelnik dinastije Karađorđević. Druga priča kaže da je kćerku Bose i jaskivačkog oberkneza iz sela Masloševa u Šumadiji Đorđe Petrović „iz Jagnjila oteo i odveo doma, kad je jednom došla s kotlovima na vodu". Radoš Ljušić, izuzetan poznavalac tog dela srpske istorije, tvrdi da se taj susret mogao dogoditi u jesen 1785, a najkasnije s proleća 1786. Zna se da ga je pratila kad je iz Srbije izbegao u Srem (1787), kao i posle propasti Ustanka. Utvrđeno je i da su imali sedmoro dece, trojicu sinova i četiri kćerke. Najmlađe dete, sin Aleksandar (rođen u Topoli 1806, u vreme velikih pobeda u Ustanku) knezovao je Srbijom šesnaest godina, a na presto stupio nepunih devet meseci posle majčine smrti (30. januar 1842). Iako je, razumljivo ne samo za ono vreme, živela duboko u senci muža i istorije, ostalo je zabeleženo da je (1808) potplatila Pavla Cukića da ubije Karađorđevu milosnicu koja je, preobučena u muško pod imenom Marjan, živela s voždom u tek oslobođenom Beogradu. Bila je to jedina poznata Karađorđeva vanbračna ljubavna veza. Posle muževljevog ubistva (1817) zlopatila se s decom po Rusiji i Besarabiji, pošto knez Miloš nije dozvoljavao da se vrati u Srbiju. Tek kad je knez Mihailo došao na vlast, vratila se u Beograd, nakon dvadeset šest godina izbeglištva, i tu skončala. Sahranjena je u Topoli, pored Karađorđa.