Poznate ljubavi srpskih vladara » Diskusije


Milan i Natalija Obrenović

  • Član
    29. март 2014.

    Ako je neko među vladarima Srbije, ne samo iz dinastije Obrenovića, mogao da bude takmac knezu Milošu „po ženskom pitanju", onda je to nesumnjivo prvi srpski kralj posle Kosova (1882). Burno je i kratko živeo: knez postao u četrnaestoj, kraljevske krune se odrekao u trideset petoj, a umro u četrdeset sedmoj. A kad je u Beču (1901) pristupio balsamovanju tela umrlog kralja, doktor Paltauf, profesor Univerziteta, izjavio je da „nikad nije video plastičnijega i pravilnije razvijenog tela. Kralj Milan bio bi, veli, savršen model za najlepšu mermernu statuu". Politički protivnici su ga, pak, zvali i "demonom Srbije", „najcrnjim gavranom naše državne egzistencije"... i koješta još. U svakom slučaju, bio je nadasve živopisna ličnost koja je nesumnjivo ostavila trag u srpskoj istoriji. Što se tiče njegovog ljubavnog života, možda je najuputnije navesti reči Vladana Đorđevića, kraljevog ličnog lekara: „Milan beše skoro do bojažljivosti uzdržljiv prema ženama, ali gde je video samo malo toplije osećanje prema sebi, tamo je onda celom dušom stajao uhvaćen." I dok je vlada lupala glavu tražeći pravu priliku za ženidbu mladog kneza, on je naprečac odlučio da se oženi Natalijom Keško, kćerkom bogatog ruskog pukovnika Jovana i majke Rumunke. I sve se odigralo kao u kakvom ljubavnom romanu: knez se, uobičajeno za njega, odmah zaljubio i posle deset dana je zaprosio, a ona odmah pristala, uverena da se tako ispunjava proročanstvo jedne Ciganke koja joj je rekla da će postati kraljica. Venčali su se u beogradskoj Sabornoj crkvi, 17. oktobra 1875, a o tim prvim danima supružničke ljubavi svedoči zapis Ljube Kaljevića, veoma bliskog dvoru: „Knez Milan voleo je svoju lepu i mladu ženicu, a i ona njega u tolikoj meri da su meni često izgledali kao deca koja ne umeju da sakriju svoja osećanja..." Prestolonaslednik Aleksandar, Saša, rođen je deset meseci kasnije, a mlađi Sergije živeo je samo pet dana (1878). Ali, što bi se reklo, od ljubavi do mržnje samo korak (nas) deli. Veroloman i u politici i u privatnom životu, lakomisleni despot izuzetnih intelektualnih sposobnosti ali slabe volje, sklon kocki i „suknjolovac", posle godina odvojenog života, naterao je mitropolita da ga razvede (1888), čime su simpatije i naroda i dobrog dela vlade neopozivo prešle na stranu Natalije. Naredne godine je abdicirao, prethodno donoseći Srbiji jedan od najslobodoumnijih ustava u Evropi. Sukobi između kralja i kraljice nastavili su se i posle razvoda, posebno oko vaspitanja i uticaja na kralja Aleksandra. Kraljica je nadživela i Milana i Aleksandra (tog poslednjeg Obrenovića, ubijenog sa kraljicom Dragom u zloglasnom Majskom atentatu 1903). Umrla je u Parizu 1941.