Dome slatki dome » Diskusije


Amarilis cveće

  • Član
    09. мај 2015.

    Hippeastrum sp. pripada porodici Amaryllidaceae, poreklom su iz Južne Amerike. Poreklo imena vuče od grčkog izraza za srednjevekovno oružje u prevodu - Zvezda viteza ili Jutarnja zvezda, ali i: kameni cvet, stari gramofon.. Iako ga mnogi zovu Amarilis to je pogrešno, amarilis je sasvim druga biljka i postoji samo "Amaryllis Belladona".
    Rod obuhvata oko 90 vrsta sa preko 1000 hibrida. To je biljka sa lukovicom prečnika 5-10 cm iz koje se razvijaju listovi i 1-2 cvetna stabla. Listovi su trakasti, zeleni, dužine 30-90 cm, širine 2-6 cm, raspoređeni u dva reda. Listovi se formiraju u jesen ili u rano proleće, u toplim područjima, zavisno od kišnog perioda, zatim odumiru i lukovica postaje dormantna do kasnog leta. Biljka nije otporna na mraz, a ne uspeva ni u područjima sa tropskom klimom jer joj je potreban period mirovanja i suše između rasta listova i formiranja cvetova. Krajem leta, otprilike 2 meseca nakon sušenja listova, svaka lukovica obrazuje 1-2 cvetna stabla bez listova, svako sa po 2-6 levkastih cvetova. Cvetovi su prečnika 5-20cm sa 6 latica, mada ima kultivara i sa duplim cvetovima. Obično se prvo formira cvetno stablo, a zatim nakon cvetanja listovi ili se listovi obrazuju istovremeno sa cvetanjem. Cvetovi mogu biti svih boja osim plave.


    Kupljene lukovice moraju biti jedre i krupne, uglavnom su već prošle kompletan tretman, tako da će pouzdano cvetati. Ukoliko se radi o lukovici koju imamo od ranije, moramo je pripremiti kako bi i ona sigurno cvetala. To radimo na sledeći način: lukovica mora imati fazu mirovanja od 6-8 nedelja u toku zime na tamnom i mračnom mestu i temperaturi 5-80C. Kada prođe ovaj period, lukovice se i dalje čuvaju na tamnom, ali sada, toplom mestu (20-250C) narednih 6-8 nedelja, sve dok ne poteraju pupoljak. Tada se lukovice sade tado da 1/3-1/2 lukovice bude iznad nivoa supstrata (ja ih posadim u blago nakvašenu zemlju) i u posude koje su samo 3-4 cm šire od lukovice, sa zalivanjem počinjem kada pupoljak naraste oko 3-4 cm. Kada biljka precveta, biljka se može izneti u neku negrejanu prostoriju ili napolje, ali temperatura zemljišta i vazduha ne bi trebala biti ispod 15-180C. Ja svoje biljke, kada prođe opasnost od kasnih prolećnih mrazeva (sredimom maja) iznosim i sadim sa sve zemljom iz posude u baštu na mestu sa prošaranom hladovinom. U septembru-oktobru mesecu (zavisi od vremenskih uslova) lukovice vadim iz bašte. Obavezno ih operem od viška zemlje i odložim u hladovinu, na mestu gde ima obezbeđen protok vazduha, kako bi se prosuše. Ukoliko ima zelenih i jedrih listova, nikako ih ne treba odsecati, treba sačekati da se prosuše, tek ih tada treba odseći a lukovice pripremiti za fazu mirovanja tako što će se ukloniti i očistiti i od suvih ovojnih listova.


    U periodu vegetacije, biljku treba prehranjivati jednom u 2 nedelje nekim od tičnih đubriva za cvetnice.
    Pravi naziv ove cvetnice je Hippeastrum, mada je kod nas (a i šire) često mešaju sa vrstama iz roda Amaryllidaceae i nazivaju Amarilisom, što je pogrešno ali se odomaćilo. Zapravo lukovice amarilisa koje se prodaju u jesen su vrlo često hipeastrumi. Obe vrste imaju krupne lukovice iz kojih se razvijaju debela cvetna stabla sa nekoliko cvetova na vrhu koji podsećaju na ljiljan. Međutim, cvetovi amarilisa su sitniji, a stabljike nisu šuplje kao kod hipeastruma. Takođe, amarilis cveta nakon što se listovi osuše. Pored toga, za razliku od hipeastrum, amarilis je poreklom iz Južne Afrike.
    Hippeastrumi se razmnožavaju vegetativno – mladim lukovicama koje se formiraju oko matične lukovice ili generativno – putem semena. Formiranje mladih-malih lukovica kod nekih hibrida Hippeastruma može i da izostane. U svakom slučaju, te mlade biljke ne treba odmah odvajati od matične lukovice, najbolje je ostaviti ih uz nju još jednu sezonu kako bi formirale sopstveni koren, tek ih tada treba odvojiti i posaditi zasebno. Ove mlade biljke treba tokom cele godine čuvati na toplom i svetlom mestu uz redovno zalivanje naredne 2-3 godine, kako bi se formirale lepe krupne i jedre lukovice.


    Lukovice neće zametnuti cvet u slučaju ako je premlada, ako joj je koren suv ili natruo, ako lukovica nije dovoljno sazrela, ako nije imala period mirovanja na niskim temperaturama ili ako su preduboko posađene, ako je zemljište-supstrat ispod pH 5 (prekiseo) ili ako je obolela.


    Ukoliko na lukovici, listovima, cvetnoj stapci ili nekada i samim cvetovima primetimo crvene tačkice ili sitne crvene isprekidane linijice, na tim mestima je biljka nabrekla i počinje da puca, to je znak da je biljku napala "crvena trulež" koju izaziva gljiva Stagonospora curtisii, koja se veoma teško uništava a nastanjuje se u samoj lukovici. Prilikom kupovine lukovica treba obratiti pažnju, jer se dešava da su već zaražene ovom gljivom, takvu lukovicu ne treba kupovati. Lako se uočava, ako nam se to dogodilo, lukovicu treba očistiti tako što se svi napadnuti delovi biljke moraju odstraniti i izvršiti dezinfekciju. Imala sam taj problem prošle godine sa jednom lukovicom, istu sam potapila u bordovsku čorbu (1%), može se koristiti i rastvor nekog od fungicida, na 20-30 minuta (ja sam moju držala skoro 2 sata). Zaražene i odstranjene delove biljke najbolje je uništiti spaljivanjem. Ako se ove gljivice ne primete na vrem, mogu zahtvatiti i listove, pa i celu bilju koja može i uginuti. Zaražene listove odstraniti, a biljku udaljiti od ostalih lukovičastih biljaka.