Zlatne poučne priče » Diskusije


Životne poučne priče

  • Leader
    14. мај 2014.


    Zmija

    Jednom čoveku zmija je bila prijatelj.Kad god mu je trebalo novaca,otišao bi do kamena gde je zmija živela i ona bi mu dala novaca.
    Jednog dana on se razboleo.Poslao je svog sina da ode kod zmije i da zatraži novca.Bilo je dovoljno samo da ispruži ruku kod kamena gde je zmija živela i ona bi mu donela novaca.Tako je i uradio.Ali,pomislio je da zmija ima puno novaca,ako je ubije sve će biti njegovo,Uzeo je kamen,udario je i otkinuo joj rep.Zmija se okrenula i ujela ga.Ubrzo je od otrova umro.
    Nakon nekoliko dana njegov otac je ozdravio i otišao do zmije.Rekao je:
    Mladić je poogrešio i zato je platio životom, budimo nas dvoje i dalje prijatelji.
    Zmija je odgovorila:NE,
    Ne možemo ti i ja biti prijatelji sve dok tebe boli smrt tvog sina a mene moj rep.

    mudrosti.jpg





     
  • Leader
    10. јун 2014.
    Jednog dana, pojavio se maleni otvor na čahuri. Čovek je sedeo i gledao kako se leptir nekoliko sati muči da bi izvukao svoje slabašno telo kroz taj maleni otvor.

    Onda je leptir stao.

    Zato je čovek odlučio da pomogne leptiru: uzeo je makaze i razrezao čahuru.

    Leptir je s lakoćom izašao.

    Čovek je nastavio da posmatra leptira, očekujući da će se svakog trenutka krila otvoriti, povećati i raširiti, kako bi podržala leptirovo telo i osnažila ga.

    Međutim ništa se nije dogodilo.

    Leptir je ceo svoj život proveo puzeći okolo sa slabašnim telom i nerazvijenim krilima. Nikada nije poleteo.

    Čovek uprkos svojoj ljubaznosti i dobrim namerama, nije razumeo da su poteškoće kroz koje je leptir morao proći, izlazeći iz čahure, potrebne, kako bi krv iz tela leptira potekla u krila i kada se oslobodi čahure da bude spreman da poleti.

    Ponekad su poteškoće upravo ono što nam treba u životu. Nikada ne bi postali onoliko snažni koliko možemo biti. Nikada ne bi mogli leteti.
    zlatne-mudrosti.jpg
  • Leader
    10. јун 2014.
    Tezi da budes srecan!
    Idi smireno kroz buku i užurbanost i seti se mira koji
    možeš naći u tišini.
    Koliko je moguće, budi
    u dobrim odnosima sa svim ljudima.
    Govori svoju istinu smireno i jasno i slušaj druge,
    čak i glupe i neuke;
    i oni imaju svoju priču.
    Izbegavaj bučne i nasilne osobe,
    one su teret duhu.
    Ako uporediš sebe s drugima, možeš postati
    ogorčen ili ponosan; jer će uvek biti većih i manjih od tebe.
    Raduj se svojim dostignućima i planovima.
    Održi zanos za svoj lični poziv, ma koliko on skroman bio;
    to je prvo blago u promenljivim vremenima
    Budi oprezan u svojim poslovima; jer svet je pun prevara,
    ali neka te to ne ometa da vidiš vrline koliko je ima.
    Mnogi ljudi teže za visokim idealima i svuda je život pun heroizma.
    Budi ono što jesi. Budi svoj!
    Pogotovu nemoj glumiti ljubav.
    A nemoj biti podrugljiv prema ljubavi,
    jer uprkos ogorčenosti i razočarenjima, ona je večna kao trava.
    Spokojno primi iskustvo godina, skladno napustajući stvari iz mladosti.
    Ali nemoj sam sebe žalostiti izmišljotinama. Mnoga strahovanja nastaju od umora i usamljenosti.
    Osim održavanja zdrave stege, budi blag prema sebi.
    Ti si dete svemira, ništa manje nego sto je drveće i zvezde.
    Imaš pravo biti ovde.
    I bilo ti to jasno ili ne, nema sumnje da se svemir razvija kako treba.
    Dakle budi u miru s Bogom, ma kako ga zamisljaš, i bez obzira kakav ti je posao i čemu težiš u bučnom komešanju života, zadrži mir u svojoj duši.
    Pored sve prljavštine i jadikovanja i porušenih snova, ovo je ipak divan svet.
    Budi pažljiv! 

    Teži da budeš srećan! 

    Tekst je pronadjen krajem
    prošlog veka u napuštenoj crkvi.
    Autor je nepoznat.
    zlatne-pucne-price.jpg
  • Član
    23. август 2014.

    Jednog lepog sunčanog dana školjka izađe na obalu mora, otvori se i stade se sunčati. Nedaleko od nje slete jedna šljuka. Spazivši otvorenu školjku kako se bezbrižno sunča, zalete se i zari kljun u njeno meso. Ali školjka brzo zatvori ljušturu i priteže šljukin kljun. Šljuka, iako ju je mnogo bolelo, ne hte da pusti školjkino meso, a školjka isto tako ne hte da pusti šljukin kljun. Šljuka zlobno procvile:


    "Ako danas i sutra ovde ne padne kiša, ti ćeš ovde umreti, jer ti neću dozvoliti da se vratiš u more."


    Na to joj školjka, ne sa manje zlobe, odgovori:


    "A ja ni danas ni sutra neću otvoriti ljušturu i ti ćeš ovde umreti od gladi".


    Tada naiđe jedan ribar i bez po muke obe stavi u svoju torbu.


    Kineska narodna priča

  • Član
    11. септембар 2014.
    Iz knjige "Misionarska pisma " vladike Nikolaja Velimirovica

    PISMO COVEKU KOJI NE VERUJE U BOGA


    "Kakav si greh ucinio da te snadje ta nesreca izmedju svih nesreca - da preseces vezu sa izvorom zivota i darodavcem razuma, da se odreknes Onog cije je vecno bice ociglednije od naseg trenutnog bica i cijim se postojanjem jedino moze utvrditi i nase postojanje?


    Bog se ne skriva od coveka. Covek gresan skriva se od Bog; skriva i skriva sve dok ga sasvim ne izgubi iz vida. Kao sto stoji napisano za praroditelje ljudske kad zgresise: i sakri se Adam i zena mu ispred Gospoda Boga medju drvece u vrtu.


    Kako tada tako i sada. Kad god covek ucini tezak greh, on se skrije od Boga za ledja prirode. I gubi se medju tvarima , gubi se medju drvecem i kamenjem i zivotinjama kao toboznjim svojim rodjacima, tone u senku prirode.


    I kao sto se govori o pomracenju sunca u slucaju kad mesec zakloni ovoga svetlog cara prirode, tako bi se moglo govoriti o "pomracenju Boga." Sunce pravde, od strane onih koji su prirodom zaklonili od svojih ociju Stvoritelja prirode.


    No to je samo nas ljudski nacin govora. Jer pomracenje sunca ne znaci da je sunce izgibilo setlost svoji, nego samo da je necim ta svetlost zaklonjena od nasih ociju. Isto tako i pomracenje Boga ne znaci da se Bog uopste izgubio i da Ga nema vise, nego da je nesto stalo izmedju Boga i coveka i zaklonili Boga od covekova razuma. To nesto jeste greh covekov.


    Nije prioroda kriva ako bezboznik nju obozava. Ona se sva protvi bogoodricnju, i smrtno mrzi i progoni bogoodricatelje, i svoje obozavaoce. Priroda sva, od velikog sunca do sicusnog atoma jednoglasno i harmonicno svedoci o bicu i dejstvu Stvoritelja svoga.


    Stari Misirci su obozavali sve tvari, a iznad svega nekakvog crnog vola, zvanog Apis. Prema jednoj legendi, dosao neki faraon da prinese zrtvu Apisu. No, kad se on klanjao pred tim nazovi bogom, spodbije ga vo rogovima i odbaci daleko od sebe. –


    “Sad vidim da si pravi vo a ne Bog “- uvikne faraon ljutito. Na to mu Apis odgovori:


    “To sam i hteo da vidis, i da se od sad klanjas Onome koji je stvorio i mene i tebe.”


    Ti govoris: tesko mi verovati dok ne vidim! No cime zelis da vidis: okom ili duhom? Ako li okom telesnim, onda bi Onaj koji je veci od vasione morao da se smanji i stane u tvoj ograniceni vidokrug. Vidis li ti svoj razum ocima? Medjutim, naljutio bi se kad bi ti neko rekao da ne veruje da ti imas razuma dok ga ne bi ocima video.


    Ako li pak duhom zelis da vidis Boga, onda ga mozes videti, jer je duh covecji prostraniji od vasione, i jer i Bog je duh. Samo duh tvoj treba da je cist, posto je jedino cistima odecano da ce videti Boga. Bezi sto pre iz tame, koja ti se kao pauk zavukla u dusu.


    Kad je Adam zgresio, on je pobegao ispred Boga. No milostivi Stvoritelj nije pobegao od stvorenja Svoga; nego se priblizio i viknuo Adama: Adame gde si?


    I tebe On vice, sasvim izbliza, zar ne cujes Blagoje, gde si? Okreni lice svoje ka svetlosti sine svetlosti. Otac svetlosti poziva te s plamenom ljubavlju. Cuj i znaj: niko se u tvom rodu nije proslavio izuzev proslavitelja Boga.


    Od Gospoda ti milost i zdravlje..
    pocne.jpg

  • Član
    12. септембар 2014.
    Jednu malu devojčicu često su slali u podrum po krompir koji je trebalo pripremiti za večeru. Jednog dana dok je birala krompir, sišao je i njen otac u podrum.

    "Šta radiš?" upitao je otac?


    "Pokušavam da nadjem najsitnije krompire koje ćemo iskoristiti za večeru. Krupnije i bolje krompire iskoristićemo kasnije ."


    Otac se smešio dok je iz njene ruke uzimao sud i sitan krompir izručio natrag na gomilu.


    "Ako tako postupaš uvek ćemo jesti samo sitan krompir. Izaberi najveći, najbolji krompir za danas, pa ćemo uvek jesti najbolji krompir!"


    Ono što najbolje možemo da učinimo svojim bližnjima ne treba da čuvamo za neko buduće vreme. Ta buduća prilika možda nikad neće doći. Ako se trudimo da sada živimo najboljim životom i sada budemo ljudi dobre volje, onda nije potrebno da brinemo o tome da li ćemo biti takvi i u budućnosti.

    pocne.jpg


    Zato, izaberite sada samo ono sto je najbolje i uvek najbolje!

  • Član
    09. фебруар 2015.

    NAPUKLA POSUDA


    Stara Kineskinja je imala dve velike posude koje su visile na krajevima motke koju je nosila na ramenima. Jedna od posuda je imala pukotinu na sebi dok je druga bila savršena i uvek donosila celu količinu vode. Na kraju dugog puta između izvora i kuće, napukla posuda bi stigla polupuna.  Ovo se dešavalo čitave dve godine: žena je donosila kući samo posudu i po vode.
    Naravno, savršena posuda je bila ponosna na svoje dostignuće.
    No, sirota napukla posuda je bila posramljena zbog svog nesavršenstva, i osećala se bedno zbog toga što je mogla da postigne samo pola od onoga za šta je bila stvorena.
    Nakon dve godine ovog gorkog neuspeha, progovorila je ženi na izvoru: “Tako se stidim sebe, jer ova pukotina prouzrokuje da voda iscuri na putu do tvoje kuće”.
    Starica se nasmejala: “Da li si primetila da ima cveća na tvojoj strani puta, a nema ga na strani puta druge posude? To je zato što sam ja uvek znala za tvoju manu. Zato sam i posadila semenje cveća na tvoju stranu puta, i svaki dan pri povratku, ti bi ih zalila. Već dve godine ja berem to cveće i ukrašavam svoj sto. Da nisi baš takva kakva jesi, ne bi bilo te lepote da ulepša moju kuću”. 
    Svako od nas ima svoju jedinstvenu manu. Ali su upravo naše jedinstvene pukotine i mane ono što čini naš život tako interesantnim i nagrađujućim. Svaku osobu treba prihvatiti takvu kakva jeste i tražiti dobro u njoj.  

  • Leader
    16. фебруар 2015.
    Postoji stara japanska zen priča o ratobornom samuraju, koji je jednom, naprasito zatražio zen mudraca imenom Hakuin, da mu objasni narav pakla i raja.
    Mudrac mu je prezrivo odgovorio:
    „Ti se nazivaš samurajem? Pih, ovako neotesanog ja ti ne bih dao ni da mi čuvaš ovce!“

    Samuraju je bio povređen ponos, razbesneo se, isukao mač iz korica i uzviknuo:
    „Mogao bih te ubiti zbog tvoje drskosti!“
    „To je pakao“, mirno mu odgovori mudrac.

    Iznenađen zbog istine koju mu je mudrac otkrio o gnevu koji ga je obuzeo, samuraj se smirio, vratio mač u korice i naklonio se zahvaljujući mudracu na pouci.
    „A ovo je raj“, reče mudrac.
  • Član
    06. март 2015.
    NAJVIŠA CENA

    Trgovac je sedeo za stolom i kroz izlog svoje otmene radnje posmatrao prolaznike. Jedna devojčica je prišla radnji i prislonila nosić na izlog. Njene, kao nebo plave oči radosno zasjaše kad ugleda jedan od izloženih predmeta. Ušla je u radnju odlučno i prstom pokazala tirkiznu ogrlicu.
    "To je za moju sestru! Možete li da mi je zapakujete kao poklon?" 
    Trgovac s nevericom pogleda devojčicu i upita: "A koliko para imaš, devojčice?"
    Ona se propnu na prste, stavi na pult metalnu kutijicu, otvori je i isprazni. Bilo je ondne nekoliko manjih novčanica, šaka sitniša, nekolik školjki i figurica.
    "Jel će ovo biti dovoljno?" upita ponosno."Želela bih starijoj sestri da kupim poklon. Od kada nemamo mamu, ona radi sve poslove u kući i nema ni trenutka vremena za sebe. Danas joj je, znate, rođendan! Sigurna sam da će se veoma obradovati poklonu - njene oči su iste boje kao taj dragi kamen."
    Trgovac je otišao u malu prostoriju i u zlatnocrven papir zapakovao kutijicu sa ogrlicom.
    "Uzmi i pažljivo ponesi", reče devojčici.
    Ona uze paketić kao pobednički pehar i ponosno, sa osmehom izađe iz radnje.
    Sat vremena kasnije, u radnju uđe prelepa devojka s kosom boje meda i divnim plavim očima.
    Stavi na pult kutijicu koju je trgovac malo pre pažljivo zapakovao i upita: 
    "Da li je ova ogrlica kupljena u vašoj radnji?"
    "Da, gospođice." 
    "Da li biste bili ljubazni da mi kažete koliko je koštala?"
    "U mojoj radnji cene su stvar poverenja, i tiču se samo mene i mojih kupaca."
    "Moja sestra je imala nešto sitniša, sigurno nije mogla da plati ovako skupocenu ogrlicu!"
    Trgovac zatvori kutiju, složi omot i vrati je devojci. 
    "Vaša sestra je platila najvišu cenu - dala je sve što je imala!"

  • Član
    06. март 2015.
    TAMNI VILAJET    

    Pripoveda se kako je nekakav car, došavši s vojskom na kraj svijeta, pošao u tamni vilajet, gdje se nikad ništa ne vidi. Ne znajući kako će se natrag vratiti, ostave ondje ždrebad od kobile da bi ih kobile iz one pomrčine izvele. Kad su ušli u tamni vilajet i išli po njemu, sve su pod nogama osjećali nekakvo ositno kamenje, i iz mraka nešto poviče: “Ko ovoga kamenja ponese, kajaće se, a ko ne ponese, kajaće se”. Gdjekoji pomisli: “Kad ću se kajati, zašto da ga nosim?”, a gdjekoji: “Daj barem jedan da ponesem”. Kad se vrate iz tame na svijet, a to ono sve bilo drago kamenje. Onda oni koji nijesu poneli stanu se kajati što nijesu, a oni što su ponijeli, što nijesu više.


    Srpska narodna priča