VolimoNet Dimljenje mesa

Informacija o receptu

  • Posted By : I ♥ net
  • Objavljeno: May 11, 2016
  • Pregleda : 2032
  • Kategorija : SAVETI I TRIKOVI
  • Opis: Dimljenje mesa

Pregled

  • Dimljenje je delovanje dima i pare iz nepotpuno sagorelog drveta na meso i proizvode od mesa. Drvo treba lagano da sagoreva, da se ne dostigne suviše visoka temperatura. Pri višim temperaturama razvija se manje dima, jer je sagorevanje potpunije. Stoga se koristi što manja količina drva.

    Uobičajeni način proizvodnje dima je direktno sagorevanje drveta u pušnici, ili u ložnici koja se nalazi izvan pušnice. Kvalitetni dim se proizvodi sagorevanjem drveta u obliku iverja ili strugotine, a ne cepanica. Strugotina i iverje ne treba da sadrže koru drveta. Pristup vazduha se reguliše otvaranjem i zatvaranjem postojećih otvora na pušnici. Ako nije obezbeđen vazduh, dim je taman i sadrži više vlage. Drvo za dobivanje dima treba da bude neobrađeno, suvo i zdravo. Najbolji su bukva, jasen, hrast, jova, grab i druga tvrda drva. Bukva i javor daju zlatnosmeđu boju dima, što se prenosi i na meso; hrast i jova žutosmeđu, a mahagoni crvenosmeđu boju dima. Nepogodno je drvo četinara (bor, omorika), lipa i druga meka drva, jer sadrže dosta smole i daju gust dim i tamne proizvode od mesa. Impregnirano drvo, obojeno ili lakovano drvo i slični otpaci prerade drveta ne mogu služiti za dimljenje proizvoda od mesa. Bitno je, u svakom slučaju, da drvo treba lagano da sagoreva da se ne dostigne suviše visoka temperatura i stoga prednost pokazuje upotreba što manjih količina drveta.

    Dim raznih vrsta drveta utiče na ukus, miris i boju proizvoda, jer se u njemu nalaze sastojci (ima ih više stotina), koji utiču na stvaranje posebnih organoleptičkih svojstva. Sastojci dima deluju i bakteriostatički, sprečavajući razvoj bakterija, pa, srazmerno uticaju i soli, bakteriostatičko delovanje se u ovom pravcu potencira.

    Za svaku vrstu proizvoda ili grupu prizvoda, koji se izlažu dimljenju postoje određene temperature, dužina dimljenja i potrebna relativna vlažnost u pušnici. Vlažnost u pušnici se reguliše unošenjem sudova s vodom i vešanjem vlažnih vreća u pušnici, naravno kod načina dimljenja gde je to moguće.

    Klasičan način dimljenja, prema temperaturi dima koja se primenjuje, ima u praksi tri režima:

    1. Hladno dimljenje,

    2. Umereno toplo dimljenje i

    3. Toplo ili vruće dimljenje.

     

    Hladno dimljenje se primenjuje kod proizvoda od mesa koji se duže vreme podvrgavaju dimljenu. Vrši se pri temperaturi od 22°C, ili znatno ispod toga (do 16°C i niže). Kako, obično, duže traje, dimljeni proizvod se istovremeno i suši, gubi vlagu. Ovako se dime pršut i neka druga suva mesa, neke vrste suve slanine, sirove kobasice i drugi proizvodi.

    Umereno toplo dimljenje se vrši na temperaturi od 40 do 45, nekad i do 60°C. Ređe se koristi od ostalih načina. Radi se o brzom postupku dimljenja kod proizvoda koji se, inače, na hladnom dimu dime, tj. o postupku kada želimo da ubrzamo proces korišćenje dima (delovanje dima na ukus, miris i boju proizvoda).


    Toplo ili vruće dimljenje se primenjuje, prvenstveno, kod barenih kobasica (hrenovke) i nekih drugih proizvoda, gde dim za kratko vreme stvara izrazitu boju dimljenog proizvoda i aromatizuje ga. Temperatura dima je između 60 do 90°C, a dimljenje traje 0,5 do 2 ili više sati, zavisno od veličine proizvoda. Uopšte, trajanje dimljena zavisi od veličine komada koji se dimi, ali i od običaja dimljenja u pojedinim krajevima zemlje, što se odnosi i na druge režime dimljenja. Dobro je, pre dimljenja na vrućem dimu, meso postepeno zagrevati na nižoj temperaturi, a takav postupak je koristan i na kraju dimljenja.

    Primena sva tri režima dimljenja nije uvek laka, pa čak ni moguća. Treba imati u vidu da se u nekim krajevima naše zemlje zadržao stari, primitivan način dimljenje mesa, slanine, kobasica. Meso se dimi na tavanu, bez dimnjaka, a vatra se loži u prizemlju za svakodnevne potrebe. Ako kuće imaju dimnjake, na tavanskom delu dimnjaka se vadi cigla kada se meso dimi i opet vraća na svoje mesto. Grade se i savremenije pušnice, ali još uvek ograničenih mogućnosti. Obično su visoke 4 metra. Dva metra je izgradjeno od betona i tu je ložište, na gornjem otvoru pokriveno rešetkom preko koje se nalazi manji plosnati kamen da otklanja dim u stranu. Na dva metra iznad betonskog dela produžava se drveni deo pušnice u kome se veša meso na štapove radi sušenja. U svakom slučaju režimi dimljenja se moraju poznavati da bi se i tehnika dimljenja proizvoda od mesa bolje poznavala i pravilnije primenila.