mi VOLIMO NET

.. a ti?
Pozovi prijatelje

Objavljeni oglasi

  • 08. јануар 2019. - posted by Goran
    Sva literatura neophodna za polaganje ispita ovlasceni racunovodja + gratis testovi, skripte... srrskonsultacije@gmail.com   +Kontni okvir +PDV prirucnik +Prirucnik o transfernim cenama +Priručnik za OBRAČUN ZARADA, NAKNADA i DRUGIH PRIHODA fizičkih lica ...

Knjiga nedelje

Blog

468 blogs
  • 23 Aug 2013
      Sedim u vozu..duboko u mislima..zabrinuta.Preko puta mene sedi jedan dečak.Izgleda i on uzbudjen i zabrinut.Započe priču.Tek onda primetih da ima Daunov Sindrom. Pričao je da mu je ovo prvi dan da ide na posao u radionicu i da mu je neprijatno jer nikada ne priča sa nepoznatima.Ja odgovorim da se to ne da primetiti, jer eto  počeo je da priča sa mnom. -To je zato što moram nekog da pitam za iskreno mišljenje o mojoj kutiji za ručak. Pritom izvadi dotičnu kutiju na kojoj su bili naslikani klovnovi i na kojoj je pisalo:Budi uvek nasmešen. ' Baš je lepa kutija..rekoh Onda mi je pokazao i svoju šolju i pitao me da li i ja imam takvu.Ja rekoh da nemam. -Onda si sad sigurno ljubomorna na mene? Onda je izvadio knjigu iz tašne.Mama mu je rekla da ljudi u vozu uvek čitaju knjige. Na jednoj stanici smo izašli zajedno iz voza. Zahvalio mi se i pozdravljajući pitao da li sam i ja nervozna. Kada sam odgovorila potvrdno rekao je: - Hoćeš da ti dam moju kutiju za ručak ? Nije bio ni svestan kakvo značenje u tom trenutku imaju ove njegove reči.Bila  sam na putu u bolnicu kod ..moga tate..  ****
    1723 Objavio/la Dubravka Belogrlic
  •   Sedim u vozu..duboko u mislima..zabrinuta.Preko puta mene sedi jedan dečak.Izgleda i on uzbudjen i zabrinut.Započe priču.Tek onda primetih da ima Daunov Sindrom. Pričao je da mu je ovo prvi dan da ide na posao u radionicu i da mu je neprijatno jer nikada ne priča sa nepoznatima.Ja odgovorim da se to ne da primetiti, jer eto  počeo je da priča sa mnom. -To je zato što moram nekog da pitam za iskreno mišljenje o mojoj kutiji za ručak. Pritom izvadi dotičnu kutiju na kojoj su bili naslikani klovnovi i na kojoj je pisalo:Budi uvek nasmešen. ' Baš je lepa kutija..rekoh Onda mi je pokazao i svoju šolju i pitao me da li i ja imam takvu.Ja rekoh da nemam. -Onda si sad sigurno ljubomorna na mene? Onda je izvadio knjigu iz tašne.Mama mu je rekla da ljudi u vozu uvek čitaju knjige. Na jednoj stanici smo izašli zajedno iz voza. Zahvalio mi se i pozdravljajući pitao da li sam i ja nervozna. Kada sam odgovorila potvrdno rekao je: - Hoćeš da ti dam moju kutiju za ručak ? Nije bio ni svestan kakvo značenje u tom trenutku imaju ove njegove reči.Bila  sam na putu u bolnicu kod ..moga tate..  ****
    Aug 23, 2013 1723
  • 22 Aug 2013
    Maorske legende..Ljubavna priča Hinemoe i Tutankei   Hinemoa je bila devojka iz Chiaftanes plemena koje je živelo u selu Ovhata na obalama jezere Rotorue.Na jezeru Rotorua oko 4 km od Ovhate je ostrvo Mokoia.Na ovom ostrvu živeo je  Tutanekei,lep mladić rodjen vanbračno.Susedna plemena su se posećivala tokom nekih praznika i tom prilikom upoznali su se Hinemoa i Tutankei.Upoznali i zaljubili.Njihova ljubav je postajala veća i veća i svake većeri Tutankei bi sedeo na verandi na svom ostrvu i svirao na flauti-Blagi vetar odnosio je zvuke preko vode.Hinemoa bi stajala na obali i intenzivno dočekivala ove zvuke ljubavi.  Kako to često biva u životu Hinemoini roditelji su posumnjali da se ona zaljubila u Tutankei i iako je on bio fin mladić,pleme nije želelo da on bude Hinamoin muž.Svake večeri su proveravali da su kanoi dobro zavezani za obalu,da Hinemoa ne bi mogla da se otisne ka Mokoi.Jedne večeri dok je Hinemoa stajali na obali i slušala zanosne zvuke Tutankeiove flaute,želja je pobedila strah.Zavezala je nekoliko praznih  tikvi za sebe i započela dug put preko jezera Rotorua, ka svojoj ljubavi.Kad je najzad stigla do ostrva  ,posle nekoliko sati sva isrpljena..pronadje jezerce sa toplom vodom u koje udje da se ugreje.Posle izvesnog vremena primeti senku muškarca koji je došao  da zahvati vodu sa obližnjeg izvora. U tom trenutku Hinemoa upita imitirajući muški glas ,za koga je ta voda.'Ja sam Tutankeiov sluga i voda je za mog gospodara ..stiže odgovorHinemoino srce se ispunilo radošću da je tako blizu kuće svoga dragana.Ustane i razbije vrč sa vodomSluga otrči kući da ispriča šta se desilo na izvoru ali Tutankei je bio u tužnim mislima i nije mnogo na to obraćao pažnju. Sluga se vrati i ponovo napuni vrč i Hinemoa ga ponovo razbije.Ovo se ponavljalo nekoliko puta ,sve dok Tutankei ne odluči da ode da vidi  i ubije spodobu koja je uvredila njegovog slugu.Kad je stigao do jezerceta upita ko se tu krije-Tutankei ja sam to Hinemoa..začuje . Sav u neverici ali presretan zagrli Hinemou i dovede je kući odlučan da ih niko više neće rastaviti.Sledeceg  jutra Hinemoin otac pošalje slugu na ostrvo da vrati Hinemou ali ljubavni par je bio tako čvrsto zagrljen i odlučan da se ne odvoji da se on vrati neobavljenog posla.Hinemoino pleme se pomiri sa tim  i oni su živeli sretno sve dok ih smrt nije rastavila.Ovo ipak nije bajka već istinita priča, a ljubav Hinemoe i Tutankei jedna od najlepših i največih ljubavi sačuvanih u Maorskim predanjima. I dan danas je ostrvo Mokoi omiljeno mesto gde se održavaju venčanja i svira se obavezno njihova pesma     Pakarekare  Ana  
    5248 Objavio/la Dubravka Belogrlic
  • Maorske legende..Ljubavna priča Hinemoe i Tutankei   Hinemoa je bila devojka iz Chiaftanes plemena koje je živelo u selu Ovhata na obalama jezere Rotorue.Na jezeru Rotorua oko 4 km od Ovhate je ostrvo Mokoia.Na ovom ostrvu živeo je  Tutanekei,lep mladić rodjen vanbračno.Susedna plemena su se posećivala tokom nekih praznika i tom prilikom upoznali su se Hinemoa i Tutankei.Upoznali i zaljubili.Njihova ljubav je postajala veća i veća i svake većeri Tutankei bi sedeo na verandi na svom ostrvu i svirao na flauti-Blagi vetar odnosio je zvuke preko vode.Hinemoa bi stajala na obali i intenzivno dočekivala ove zvuke ljubavi.  Kako to često biva u životu Hinemoini roditelji su posumnjali da se ona zaljubila u Tutankei i iako je on bio fin mladić,pleme nije želelo da on bude Hinamoin muž.Svake večeri su proveravali da su kanoi dobro zavezani za obalu,da Hinemoa ne bi mogla da se otisne ka Mokoi.Jedne večeri dok je Hinemoa stajali na obali i slušala zanosne zvuke Tutankeiove flaute,želja je pobedila strah.Zavezala je nekoliko praznih  tikvi za sebe i započela dug put preko jezera Rotorua, ka svojoj ljubavi.Kad je najzad stigla do ostrva  ,posle nekoliko sati sva isrpljena..pronadje jezerce sa toplom vodom u koje udje da se ugreje.Posle izvesnog vremena primeti senku muškarca koji je došao  da zahvati vodu sa obližnjeg izvora. U tom trenutku Hinemoa upita imitirajući muški glas ,za koga je ta voda.'Ja sam Tutankeiov sluga i voda je za mog gospodara ..stiže odgovorHinemoino srce se ispunilo radošću da je tako blizu kuće svoga dragana.Ustane i razbije vrč sa vodomSluga otrči kući da ispriča šta se desilo na izvoru ali Tutankei je bio u tužnim mislima i nije mnogo na to obraćao pažnju. Sluga se vrati i ponovo napuni vrč i Hinemoa ga ponovo razbije.Ovo se ponavljalo nekoliko puta ,sve dok Tutankei ne odluči da ode da vidi  i ubije spodobu koja je uvredila njegovog slugu.Kad je stigao do jezerceta upita ko se tu krije-Tutankei ja sam to Hinemoa..začuje . Sav u neverici ali presretan zagrli Hinemou i dovede je kući odlučan da ih niko više neće rastaviti.Sledeceg  jutra Hinemoin otac pošalje slugu na ostrvo da vrati Hinemou ali ljubavni par je bio tako čvrsto zagrljen i odlučan da se ne odvoji da se on vrati neobavljenog posla.Hinemoino pleme se pomiri sa tim  i oni su živeli sretno sve dok ih smrt nije rastavila.Ovo ipak nije bajka već istinita priča, a ljubav Hinemoe i Tutankei jedna od najlepših i največih ljubavi sačuvanih u Maorskim predanjima. I dan danas je ostrvo Mokoi omiljeno mesto gde se održavaju venčanja i svira se obavezno njihova pesma     Pakarekare  Ana  
    Aug 22, 2013 5248
  • 21 Aug 2013
    U staroj Grčkoj Sokrat je imao reputaciju da održava znanje na veoma visokom nivou. Jednog dana sreo je svog poznanika koji ga je pitao „Znaš li šta sam upravo čuo o tvom prijatelju?“ „Sačekaj malo“, Sokrat je odgovorio. „Pre nego što mi kažeš bilo šta o mom prijatelju, možda bi bilo dobro da proveriš da li to treba da mi kažeš. Prvi kriterijum provere neka bude istina. Da li si apsolutno siguran da je to što želiš da mi kažeš istina?“ „Pa nisam“, reče čovek, „zapravo samo sam čuo to o njemu i ….“ „U redu“, rekao je Sokrat. „Znači, ne znamo da li je to istina ili ne. Hajde sada da ispitamo drugi kriterijum, kriterijum dobrote. Da li želiš da mi kažeš nešto dobro o mom prijatelju?“ „Uh… Ne, naprotiv…“ „Dakle“, Sokrat je nastavio, „želiš da mi kažeš nešto loše o mom prijatelju, a nisi siguran da li je to istina. Ostao je još jedan kriterijum, kriterijum korisnosti. Da li će mi ono što ćeš mi reći o mom prijatelju koristiti?“ „Ne, ne baš.“ Na kraju, Sokrat je zaključio: „Želiš da mi kažeš nešto što nije ni istinito ni dobro ni korisno. Zašto bi mi onda to uopšte govorio?“
    1292 Objavio/la Bibaaa
  • By Bibaaa
    U staroj Grčkoj Sokrat je imao reputaciju da održava znanje na veoma visokom nivou. Jednog dana sreo je svog poznanika koji ga je pitao „Znaš li šta sam upravo čuo o tvom prijatelju?“ „Sačekaj malo“, Sokrat je odgovorio. „Pre nego što mi kažeš bilo šta o mom prijatelju, možda bi bilo dobro da proveriš da li to treba da mi kažeš. Prvi kriterijum provere neka bude istina. Da li si apsolutno siguran da je to što želiš da mi kažeš istina?“ „Pa nisam“, reče čovek, „zapravo samo sam čuo to o njemu i ….“ „U redu“, rekao je Sokrat. „Znači, ne znamo da li je to istina ili ne. Hajde sada da ispitamo drugi kriterijum, kriterijum dobrote. Da li želiš da mi kažeš nešto dobro o mom prijatelju?“ „Uh… Ne, naprotiv…“ „Dakle“, Sokrat je nastavio, „želiš da mi kažeš nešto loše o mom prijatelju, a nisi siguran da li je to istina. Ostao je još jedan kriterijum, kriterijum korisnosti. Da li će mi ono što ćeš mi reći o mom prijatelju koristiti?“ „Ne, ne baš.“ Na kraju, Sokrat je zaključio: „Želiš da mi kažeš nešto što nije ni istinito ni dobro ni korisno. Zašto bi mi onda to uopšte govorio?“
    Aug 21, 2013 1292
  • 21 Aug 2013
    Postoji jedna stara indijanska priča koja govori o dvoje mladih indijanaca: o mladiću i devojci. Jednom se njih dvoje uputiše do velikog poglavice svoga plemena i rekoše mu odlučno: “Mi se volimo! Hoćemo da nam daš svoj blagoslov i da nas poučiš šta treba da činimo da bi naša ljubav trajala večno.” “Dobro”, – odgovori im poglavica. “Reći ću vam, šta da učinite. Ali prvo pođite sa mnom gore u planinu, no pre toga pronađite mi dva orla i ponesite ih sa sobom, a posle ćemo vidjeti šta dalje.” Dvoje mladih krenuše u različitim pravcima i nakon kraćeg vremena svako od njih donese po jednog orla. Kada stigoše na vrh planine, poglavica im ovako reče: “Uzmite sada ovo kratko uže i zavežite njegovim krajevima po jednu nogu svakom orlu.” Zaljubljeni ga poslušaše i vezaše noge pticama. “Sada ih pustite da lete!” – reče poglavica. Mladić i devojka baciše ptice u vis ka nebu, ali orlovi ne mogoše da polete, jer im noge beahu međusobno vezane. Oni padoše na zemlju i počeše da kljuju jedan drugoga, želeći da se oslobode užeta kojim su vezani. Tada stari indijanac reče: “Sada presecite uže!” Mladi izvršiše i tu naredbu, presekoše vezu i ponovo baciše orlove u nebo. Ovog puta ptice se brzo izdigoše u visine, zavrtiše se par puta u krug pa uzletiše ka snežnim vrhovima obližnje planine. A mudri poglavica im reče: “Eto, to je tajna večne ljubavi i sreće: ako su ljudi zavezani jedni za druge, nikada im neće uspeti da polete. Vi možete slobodno da letite i zajedno, ali ne da budete vezani. A ako se ipak vežete, nikada nećete moći da spoznate ni ljubav ni sreću.”
    1404 Objavio/la Bibaaa
  • By Bibaaa
    Postoji jedna stara indijanska priča koja govori o dvoje mladih indijanaca: o mladiću i devojci. Jednom se njih dvoje uputiše do velikog poglavice svoga plemena i rekoše mu odlučno: “Mi se volimo! Hoćemo da nam daš svoj blagoslov i da nas poučiš šta treba da činimo da bi naša ljubav trajala večno.” “Dobro”, – odgovori im poglavica. “Reći ću vam, šta da učinite. Ali prvo pođite sa mnom gore u planinu, no pre toga pronađite mi dva orla i ponesite ih sa sobom, a posle ćemo vidjeti šta dalje.” Dvoje mladih krenuše u različitim pravcima i nakon kraćeg vremena svako od njih donese po jednog orla. Kada stigoše na vrh planine, poglavica im ovako reče: “Uzmite sada ovo kratko uže i zavežite njegovim krajevima po jednu nogu svakom orlu.” Zaljubljeni ga poslušaše i vezaše noge pticama. “Sada ih pustite da lete!” – reče poglavica. Mladić i devojka baciše ptice u vis ka nebu, ali orlovi ne mogoše da polete, jer im noge beahu međusobno vezane. Oni padoše na zemlju i počeše da kljuju jedan drugoga, želeći da se oslobode užeta kojim su vezani. Tada stari indijanac reče: “Sada presecite uže!” Mladi izvršiše i tu naredbu, presekoše vezu i ponovo baciše orlove u nebo. Ovog puta ptice se brzo izdigoše u visine, zavrtiše se par puta u krug pa uzletiše ka snežnim vrhovima obližnje planine. A mudri poglavica im reče: “Eto, to je tajna večne ljubavi i sreće: ako su ljudi zavezani jedni za druge, nikada im neće uspeti da polete. Vi možete slobodno da letite i zajedno, ali ne da budete vezani. A ako se ipak vežete, nikada nećete moći da spoznate ni ljubav ni sreću.”
    Aug 21, 2013 1404
  • 21 Aug 2013
    "Mirišem je kao cvijet: miris čist i drag. I znam da mogu sve u životu, s njom. Držim je na rukama i njišem je polako, polako, da je odvojim od svijeta, od straha, od ružnih sjećanja, da ostanem samo ja, svuda oko nje, u nedogled, kao nebo, kao more, da je prelijem nježnošću što vri u meni kao vrutak. Ne boj se, kažem. Volim te, kažem. Ko nam šta može, kažem. I osjećam se kao gospodar svijeta."
    2137 Objavio/la SeRgEj -
  • "Mirišem je kao cvijet: miris čist i drag. I znam da mogu sve u životu, s njom. Držim je na rukama i njišem je polako, polako, da je odvojim od svijeta, od straha, od ružnih sjećanja, da ostanem samo ja, svuda oko nje, u nedogled, kao nebo, kao more, da je prelijem nježnošću što vri u meni kao vrutak. Ne boj se, kažem. Volim te, kažem. Ko nam šta može, kažem. I osjećam se kao gospodar svijeta."
    Aug 21, 2013 2137
  • 21 Aug 2013
    On
    Otuđeni smo u ovom užurbanom svetu. Odbačeni. Dosta nam je posla, siti smo užitka. Oh, kako je ugodna i smirujuća samoća. Da li je zaista tako? Ne znamo gde prestaje strast, a počinje zasićenost. Naša sklonost da se podsmehujemo samoj mogućnosti da takva strast postoji i da iskrene i duboke osećaje ocenimo kao plačljivu sentimentalnost otežava nam da uđemo u carstvo nežnosti. Godinama je oko sebe podizala zidove da bi se zaštitila od muškaraca. Ne zato što je neko nekad povredio, nego da spreči da se to ikad dogodi.I dogodilo se... Ako dovoljno dugo posmatraš ljude oko sebe, možeš vrlo lako učiti iz njihovih grešaka i ne dopustiti sebi krivi sud. Uostalom lakše je učiti na tuđim greškama nego na svojim, manje bole. Uvek je mislila o njemu kao o biću nalik na leoparda. Nekako je spojio silnu žestinu, sa toplinom i dobrotom, a ostavljao je magloviti utisak tragedije u sebi. Posedovao je stenovitu  agresivnost, samo se činilo da je sposoban kontrolisati, uključiti je i kad poželi isključiti. Baš je to nju i zbunjivalo i privlačilo - neverovatna žestina, ali kontrolisana, odmerena poput strele oštra. Bio joj je tako poznat, a opet… tako stran. Reagovala bi na njegova raspoloženja kao barometar. U jednom trenutku bila bi neizmerno sretna, a već u drugom očajna. Mogao je i najmanjom gestom uveriti je da je ona najvažnija u njegovom životu, ali ostala je nepoverljiva jer nikako nije mogla prodreti u dubinu njegove duše… Sumnja, strah od intimnosti, izdaje… su prevladavajuće odlike modernog sveta ljudskih odnosa. Retki su oni koji se usude u potpunosti izraziti što osećaju, a previše je onih koji se boje bilo kakvih osećaja. U životu je osim zdravlja, časti i drugih nematerijalnih vrednosti vredna jedino ljubav. A ona ne pita želiš li je, jeste li spremni, jeste li je čekali, šta će neko reći, ima li prepreka, mogu li se preći…?! Čovek zapravo vredi onoliko koliko sebe može dati i daje ne očekujući ništa zauzvrat… Nesretni ne znaju i nadaju se. Sretan zna i ne nada se.  
    1238 Objavio/la Bibaaa
  • By Bibaaa
    On
    Otuđeni smo u ovom užurbanom svetu. Odbačeni. Dosta nam je posla, siti smo užitka. Oh, kako je ugodna i smirujuća samoća. Da li je zaista tako? Ne znamo gde prestaje strast, a počinje zasićenost. Naša sklonost da se podsmehujemo samoj mogućnosti da takva strast postoji i da iskrene i duboke osećaje ocenimo kao plačljivu sentimentalnost otežava nam da uđemo u carstvo nežnosti. Godinama je oko sebe podizala zidove da bi se zaštitila od muškaraca. Ne zato što je neko nekad povredio, nego da spreči da se to ikad dogodi.I dogodilo se... Ako dovoljno dugo posmatraš ljude oko sebe, možeš vrlo lako učiti iz njihovih grešaka i ne dopustiti sebi krivi sud. Uostalom lakše je učiti na tuđim greškama nego na svojim, manje bole. Uvek je mislila o njemu kao o biću nalik na leoparda. Nekako je spojio silnu žestinu, sa toplinom i dobrotom, a ostavljao je magloviti utisak tragedije u sebi. Posedovao je stenovitu  agresivnost, samo se činilo da je sposoban kontrolisati, uključiti je i kad poželi isključiti. Baš je to nju i zbunjivalo i privlačilo - neverovatna žestina, ali kontrolisana, odmerena poput strele oštra. Bio joj je tako poznat, a opet… tako stran. Reagovala bi na njegova raspoloženja kao barometar. U jednom trenutku bila bi neizmerno sretna, a već u drugom očajna. Mogao je i najmanjom gestom uveriti je da je ona najvažnija u njegovom životu, ali ostala je nepoverljiva jer nikako nije mogla prodreti u dubinu njegove duše… Sumnja, strah od intimnosti, izdaje… su prevladavajuće odlike modernog sveta ljudskih odnosa. Retki su oni koji se usude u potpunosti izraziti što osećaju, a previše je onih koji se boje bilo kakvih osećaja. U životu je osim zdravlja, časti i drugih nematerijalnih vrednosti vredna jedino ljubav. A ona ne pita želiš li je, jeste li spremni, jeste li je čekali, šta će neko reći, ima li prepreka, mogu li se preći…?! Čovek zapravo vredi onoliko koliko sebe može dati i daje ne očekujući ništa zauzvrat… Nesretni ne znaju i nadaju se. Sretan zna i ne nada se.  
    Aug 21, 2013 1238

Prethodni postovi na forumu

Vidi Sve

Nove objave