mi VOLIMO NET

.. a ti?
Pozovi prijatelje

Objavljeni oglasi

  • 08. јануар 2019. - posted by Goran
    Sva literatura neophodna za polaganje ispita ovlasceni racunovodja + gratis testovi, skripte... srrskonsultacije@gmail.com   +Kontni okvir +PDV prirucnik +Prirucnik o transfernim cenama +Priručnik za OBRAČUN ZARADA, NAKNADA i DRUGIH PRIHODA fizičkih lica ...

Knjiga nedelje

Blog

468 blogs
  • 04 Feb 2017
    Bez reči, bez glasa... tebi mogu reći šta osećam i vidim u duši tvoga lika. Nije da želim biti nema, a čuti svaku tvoju lepu reč... ja samo želim da ostanem ona koja u sebi stvara... a stvoriti tebe u mojim mislima bilo je pomalo... lepo... a pomalo strano. A ipak si tu, osećam te u uzdahu, u dodiru... osećam te svojim telom, i neobuzdanom strašću. Mekoća dodira tvog budi u meni najepše želje, skrivene tajne i onaj davno izgubljeni osećaj da pripadam nekom, da trebaju mi  ruke koje znaju da miluju, i znaju da uzmu ovu snagu večne strasti koja bdije u meni. I kada kažem da želim, to je istina. Ako nekada u meni ostane praznina od osećaja, nepotpne misli i hladan san, tada nisam za tebe. Tada će misli da budu daleko, nedostižne i puste... Pogledom nađi zalutali osmeh, rukama uhvati poslednji dodir, jer tako ću opet da osetim ovu vrelinu i tada ću da pustim ovaj uzdah što delim sa tobom. Ostani tu dok budem željna, dok budeš sretan u mom naručju... jer želja je pusta bez pogleda, a telo je hladno bez mekoće tuđih ruku, bez daha na mojim usnama. Želim te u snovima, a oni su stvarni koliko i moja nadanja, želje i poljupci... Ako se nekada pitaš verujem li snovima, seti se mog pogleda... jer gledajući tebe ja sam budna sanjala!    
    1413 Objavio/la Bibaaa
  • By Bibaaa
    Bez reči, bez glasa... tebi mogu reći šta osećam i vidim u duši tvoga lika. Nije da želim biti nema, a čuti svaku tvoju lepu reč... ja samo želim da ostanem ona koja u sebi stvara... a stvoriti tebe u mojim mislima bilo je pomalo... lepo... a pomalo strano. A ipak si tu, osećam te u uzdahu, u dodiru... osećam te svojim telom, i neobuzdanom strašću. Mekoća dodira tvog budi u meni najepše želje, skrivene tajne i onaj davno izgubljeni osećaj da pripadam nekom, da trebaju mi  ruke koje znaju da miluju, i znaju da uzmu ovu snagu večne strasti koja bdije u meni. I kada kažem da želim, to je istina. Ako nekada u meni ostane praznina od osećaja, nepotpne misli i hladan san, tada nisam za tebe. Tada će misli da budu daleko, nedostižne i puste... Pogledom nađi zalutali osmeh, rukama uhvati poslednji dodir, jer tako ću opet da osetim ovu vrelinu i tada ću da pustim ovaj uzdah što delim sa tobom. Ostani tu dok budem željna, dok budeš sretan u mom naručju... jer želja je pusta bez pogleda, a telo je hladno bez mekoće tuđih ruku, bez daha na mojim usnama. Želim te u snovima, a oni su stvarni koliko i moja nadanja, želje i poljupci... Ako se nekada pitaš verujem li snovima, seti se mog pogleda... jer gledajući tebe ja sam budna sanjala!    
    Feb 04, 2017 1413
  • 21 Jan 2017
    Od kako sam se samoproglasila aktivistkinjom za borbu protiv onih koji ne vole matematiku, počela sam da razmišljam o potencijalnim argumentima kojima bih se ''borila'' protiv njih. I tako bih u regularnom, svakodnevnom životu pronalazila razne situacije u kojima sam bila presrećna što sam znala matematiku jer mi je to znanje pomoglo da pristupim problemu/situaciji iz pravog ugla. Ovo se pre svega odnosi na građenje strukture rešavanja problema, hijerarhije iliti reda vožnje kojim se stvari dešavaju. Verovali ili ne, razne oblasti koje smo svi nekada radili u osnovnoj ili srednjoj školi su u stvari napravljene kako bi u našim mozgovima uspostavile jedan stabilan logički sled okolnosti koji bi nas doveo do ispravnog rešenja. Te oblasti ne postoje samo da bi nam zakomplikovale život ili kako bi nekim Ajnštajnima iz NASA-e pomogle da lansiraju raketu, već da bi nas 'vaspitale' podsvesno da određene radnje obavljamo po određenom redosledu. Evo jedne zagonetke: Ako imaš u kutiji samo jednu šibicu i ulaziš u mračnu sobu u kojoj se nalaze: petrolejka, plinska svetiljka i peć na drva, šta ćeš prvo zapaliti?  Ili: U 3 noću te budi zvonjava na vratima. Došli su ti pijani prijatelji i gladni su. Imas čips, ajvar, džem i paštetu. Šta ćeš prvo da otvoriš? Prva zagonetka je laka i verovatno znate odgovor, ali na drugu 99% ljudi da pogrešan odgovor. Razlog zašto sam toliko odlučna da pišem ove tekstove o tome koliko i zašto volim matematiku jer zato što kada se tokom običnog dana nađem u situaciji da mi zatreba logika, nasmejem se i pomislim kako mi život ne bi bio podjednako sladak da se ne nađem u tim situacijama kada se nasmejem. Kada pogledate malo bolje, pogledajte koliko puta ste u toku jednog dana rešili jednačine sa dve, tri četiri nepoznate, integrale, izvode... Evo tih nekih situacija kroz tipičan običan dan: Probudio me je budilnik. Naravno da bih videla gde se nalazim pre nego što sam ga ugasila prvo sam otvorila oči. Onda sam ugasila budilnik. S obzirom da stalno menjam vreme alarma, pogledala sam koliko je u stvari sati. Preračunala koliko mi vremena treba još da spavam i skapirala da nemam više vremena za spavanje. Ustala sam i otišla u wc da operem zube. Obukla se, smućkala kafu, napunila torbu kojekakvim potrepštinama i krenula ka gradu. Nakon što sam završila sa obavezama, vratila sam se kući. Trebalo je da očistim celu kuću – veliko spremanje. Zamislite mene kako pravim plan za veliko spremanje: Presvlačim se, stavljam maramu oko glave da mi ne bi kapao znoj u oči, ređam hemijska sredstva po hronološkom redu kako ću koje da koristim, da kasnije ne bih mnogo razmišljala, stavljam gumene žute rukavice na ruke, zauzimam supermen pozu sa pesnicama na bokovima, uzdišem duboko i krećem u akciju. Presvlačenje posteljine – Ljudi moji, ovo je mozgalica i po. Kako okrenuti čaršav za jorgan tako da kada ga okreneš na tu stranu, možeš da uhvatiš sam jorgan da ispravna strana čaršava za jorgan bude napolju, a druga (unutrašnja) unutra. :D Palim veš mašinu Brisanje prašine – jer ona pada na pod. Kada bih prvo usisavala, pa brisala prašinu, to ne bi imalo smisla jer bi onda opet ta zanemarljivo mala količina prašine pala na pod i napravila dovoljan talog da se na nju neometano u zanemarljivo malom vremenskom rastojanju nataloži druga količina prašine sve dok ta količina prašine postane nezanemarljivo mala i onda Jovo nanovo. Usisavanje Brisanje podova – nakon usisavanja, kako bi se eventualni tragovi ili mrlje koje su se osušile skinuli. Luftiranje – od svih silnih hemija i svega Nakon ovako opuštenog dana bih sela popričala sa mojima, pogledala neku seriju, popila čaj i utonula u san.  ------------------------------- Dok nama matematičarima neke radnje nekad ne zvuče logično isto tako nekim filolozima, srpsko-jezičarima neke nebulozne štamparske greške paraju uši. Trebaš, trebam, trebamo, trebate = trebalo je!!! Bi ćeš = bićeš Ne moj = nemoj Downloadovanje = skidanje datoteke i skladištenje na kompjuter Forwardovanje = prosleđivanje Apdejtovanje = ažuriranje ITD itd itd...omg itd Vratimo se na moj tipičan dan. Kako bi on izgledao da ne postoji logičan sled okolnosti? Pa da vidimo...: Probudila me je posteljina. Naravno da bih videla gde se nalazim, obrisala sam prašinu, zatim sam se vratila kući i ugasila budilnik. Onda sam počela da usisavam čaj i prala zube hemijskim sredstvima. Sortirala sam hronološki sve veš mašine jer sam onda znala koliko mi je vremena ostalo da spavam gledajući seriju. Napunila sam torbu smućkanim kafama, udahnula duboko i obrisala pod.  --------------------------- Stvarno je svejedno da li ćete pogledati prvo levo ili desno, ako ne prelazite ulicu (U Evropi ili na Novom Zelandu) Setite se da je matematika grana filozofije i da neke radnje za koje svesno mislimo da su glupe, podsvesno nas grade kao racionalna, pametna bića. :D
    2654 Objavio/la D Boyanna
  • Od kako sam se samoproglasila aktivistkinjom za borbu protiv onih koji ne vole matematiku, počela sam da razmišljam o potencijalnim argumentima kojima bih se ''borila'' protiv njih. I tako bih u regularnom, svakodnevnom životu pronalazila razne situacije u kojima sam bila presrećna što sam znala matematiku jer mi je to znanje pomoglo da pristupim problemu/situaciji iz pravog ugla. Ovo se pre svega odnosi na građenje strukture rešavanja problema, hijerarhije iliti reda vožnje kojim se stvari dešavaju. Verovali ili ne, razne oblasti koje smo svi nekada radili u osnovnoj ili srednjoj školi su u stvari napravljene kako bi u našim mozgovima uspostavile jedan stabilan logički sled okolnosti koji bi nas doveo do ispravnog rešenja. Te oblasti ne postoje samo da bi nam zakomplikovale život ili kako bi nekim Ajnštajnima iz NASA-e pomogle da lansiraju raketu, već da bi nas 'vaspitale' podsvesno da određene radnje obavljamo po određenom redosledu. Evo jedne zagonetke: Ako imaš u kutiji samo jednu šibicu i ulaziš u mračnu sobu u kojoj se nalaze: petrolejka, plinska svetiljka i peć na drva, šta ćeš prvo zapaliti?  Ili: U 3 noću te budi zvonjava na vratima. Došli su ti pijani prijatelji i gladni su. Imas čips, ajvar, džem i paštetu. Šta ćeš prvo da otvoriš? Prva zagonetka je laka i verovatno znate odgovor, ali na drugu 99% ljudi da pogrešan odgovor. Razlog zašto sam toliko odlučna da pišem ove tekstove o tome koliko i zašto volim matematiku jer zato što kada se tokom običnog dana nađem u situaciji da mi zatreba logika, nasmejem se i pomislim kako mi život ne bi bio podjednako sladak da se ne nađem u tim situacijama kada se nasmejem. Kada pogledate malo bolje, pogledajte koliko puta ste u toku jednog dana rešili jednačine sa dve, tri četiri nepoznate, integrale, izvode... Evo tih nekih situacija kroz tipičan običan dan: Probudio me je budilnik. Naravno da bih videla gde se nalazim pre nego što sam ga ugasila prvo sam otvorila oči. Onda sam ugasila budilnik. S obzirom da stalno menjam vreme alarma, pogledala sam koliko je u stvari sati. Preračunala koliko mi vremena treba još da spavam i skapirala da nemam više vremena za spavanje. Ustala sam i otišla u wc da operem zube. Obukla se, smućkala kafu, napunila torbu kojekakvim potrepštinama i krenula ka gradu. Nakon što sam završila sa obavezama, vratila sam se kući. Trebalo je da očistim celu kuću – veliko spremanje. Zamislite mene kako pravim plan za veliko spremanje: Presvlačim se, stavljam maramu oko glave da mi ne bi kapao znoj u oči, ređam hemijska sredstva po hronološkom redu kako ću koje da koristim, da kasnije ne bih mnogo razmišljala, stavljam gumene žute rukavice na ruke, zauzimam supermen pozu sa pesnicama na bokovima, uzdišem duboko i krećem u akciju. Presvlačenje posteljine – Ljudi moji, ovo je mozgalica i po. Kako okrenuti čaršav za jorgan tako da kada ga okreneš na tu stranu, možeš da uhvatiš sam jorgan da ispravna strana čaršava za jorgan bude napolju, a druga (unutrašnja) unutra. :D Palim veš mašinu Brisanje prašine – jer ona pada na pod. Kada bih prvo usisavala, pa brisala prašinu, to ne bi imalo smisla jer bi onda opet ta zanemarljivo mala količina prašine pala na pod i napravila dovoljan talog da se na nju neometano u zanemarljivo malom vremenskom rastojanju nataloži druga količina prašine sve dok ta količina prašine postane nezanemarljivo mala i onda Jovo nanovo. Usisavanje Brisanje podova – nakon usisavanja, kako bi se eventualni tragovi ili mrlje koje su se osušile skinuli. Luftiranje – od svih silnih hemija i svega Nakon ovako opuštenog dana bih sela popričala sa mojima, pogledala neku seriju, popila čaj i utonula u san.  ------------------------------- Dok nama matematičarima neke radnje nekad ne zvuče logično isto tako nekim filolozima, srpsko-jezičarima neke nebulozne štamparske greške paraju uši. Trebaš, trebam, trebamo, trebate = trebalo je!!! Bi ćeš = bićeš Ne moj = nemoj Downloadovanje = skidanje datoteke i skladištenje na kompjuter Forwardovanje = prosleđivanje Apdejtovanje = ažuriranje ITD itd itd...omg itd Vratimo se na moj tipičan dan. Kako bi on izgledao da ne postoji logičan sled okolnosti? Pa da vidimo...: Probudila me je posteljina. Naravno da bih videla gde se nalazim, obrisala sam prašinu, zatim sam se vratila kući i ugasila budilnik. Onda sam počela da usisavam čaj i prala zube hemijskim sredstvima. Sortirala sam hronološki sve veš mašine jer sam onda znala koliko mi je vremena ostalo da spavam gledajući seriju. Napunila sam torbu smućkanim kafama, udahnula duboko i obrisala pod.  --------------------------- Stvarno je svejedno da li ćete pogledati prvo levo ili desno, ako ne prelazite ulicu (U Evropi ili na Novom Zelandu) Setite se da je matematika grana filozofije i da neke radnje za koje svesno mislimo da su glupe, podsvesno nas grade kao racionalna, pametna bića. :D
    Jan 21, 2017 2654
  • 21 Jan 2017
    ''Dobar dan profesore!'' -         ''E zdravo. Sedi tu sačekaj samo malo.'' Posle pet minuta buljenja u ekran kaže: ''E gde smo...šta smo...a da, ti si došla da popraviš osmicu kod mene iz elektrotehnike, jel tako?'' ''Tako je! Jedva čekam, mnogo sam učila.'' -         ''E pa znaš kako, mislim da ipak ne može više od osam, znaš...nije dobro ovo...'' (otvara moju ispitnu svesku i pokazuje prstom na zadatak) ''...ovo nije metod koji sam ja vama pokazivao.'' ''Kako nije? Ja sam ovaj zadatak učila iz sveske, nisam imala drugi način nego Vaš, sa predavanja.'' -        ''Ne, ne ovo nije način na koji sam ja predavao.'' Vadim svesku koju sam ponela za svaki slučaj, tražim taj zadatak, otvaram, stavljam je na njegov sto. -        ''Ne, ovo nije ono što sam ja radio, ne znam šta, ali ovo si ti nešto pogrešno radila sama.'' Zbunjeno gledam u njega, gledam u kolegu koji sedi u tom kabinetu, takođe čekajući svoj deo usmenog ispita. Kolega kome sam ja objašnjavala tu istu elektrotehniku par sati pred ispit. Kolega gleda u mene i mršti se u fazonu, nemam pojma o čemu pričate. ''Ali ne razumem profesore...već 3 puta izlazim na ispit, pokušavajući da popravim 8 na 10 i Vi ne želite ni da me pitate... Evo pitajte me nešto, bilo šta... Sećate se kad ste me prošli put pitali šta je magnetni fluks i sve o njemu... E pa ovog puta sam čitala o ogledima sa usamljenom metalnom konturom koja provodi struju i oko sebe pravi magnetni fluks, kako bih mogla više da odgovorim na to pitanje, zbog čega je to magnetno polje homogeno i gde su te linije koje nemaju ni početak ni kraj i zbog čega...'' -        ''Znam ja da si ti uporna, i veruj mi upornost se ceni, ali ja tebi neću dati 10.'' Kolega uskače: ''Profesore zašto maltretirate koleginicu?'' -        ''Vi se ne mešajte!'' Opa, pa on zna da persira. ''Ali ne razumem profesore... Jel Vi imate neki problem samnom, jel sam ja Vas nekako uspela da uvredim nečime?'' -        ''Znaš, ja tebe ne razumem, tako si lepa, plava, mlada devojka, koja umesto da se uda i pravi decu, ti učiš ovaj fakultet koji nije za tebe. Znaš, ti ne pripadaš ovde...'' Meni kreću suze na oči... Ne verujem šta slušam! Kolega me gleda, u fazonu 'nemoj, nije vredno'... -        ''Ne može 10.'' Počinjem da grcam od besa i suza i sve vreme pokušavam da se suzdržim, jer želim da ispadnem hrabra, da ne padnem toliko nisko da plačem u kabinetu profesora šoviniste, ali ne uspevam. Uzimam index, panično pakujem stvari, razmišljam o kolegi koji se zauzeo za mene i koga je sada profa verovatno uzeo za zub i neće ga pustiti da prođe, a šteta, baš sam mu lepo sve objasnila... Uspevam nekako da izgovorim ''Onda 8. Doviđenja!'' i napuštam njegov kabinet jednom za svagda. Krijem lice rukama od ostalih ljudi sa fakulteta, dok trčećim korakom odlazim do wc-a. Ulazim, zaključavam se i pucam! Posle 20 minuta uspevam da se utešim rečenicom da je do njega, a ne do mene i izlazim u hodnik. Ispred fakulteta srećem kolegu koji je polagao samnom, kome sam ja objašnjavala, koji puši cigaru i smeška se. Prilazim...Pitam ga kako je prošao, šta je dobio... Kaže: ''8, nije me ni pitao.'' STOP   Recimo da smo zamrzli poslednju scenu u kojoj moj kolega meni izgovara sudbodonosnu rečenicu odozgo. Sad zamislite kako se sve ovo premotava unazad sve do trenutka kada meni profesor kaže: ''Ne može 10.'' PLAY ''Ne može 10.'' Evo šta je trebalo da kažem: -        ''Kako to mislite ne može 10??? Jel to zato što sam lepa, plava, devojka, koja je odlučila da ne bude nečija žena ili nečija majka sa 20 godina, već da upiše težak fakultet i izbori se za svoja prava kao lepša manjina i izgradi sebi budućnost kakvu sama želim, a ne kakvu moj muž želi za mene??? Jel to zato što sam Vam već dokazala koliko mogu da budem uporna prijavljujući ispit i ispočetka učeći sve kako bih dobila više – što i zaslužujem? Da li zato birate da mi ne persirate? Da li mi se svaki put iza leđa smejete kada odem iz Vašeg kabineta misleći kako sam naivna i lakoverna što se džabe trudim? Da li uživate u tome? Da li Vam je sujeta toliko pojela zdrav razum?? Umesto da budete profesor o kome ću sutra sa zadovoljstvom pričati svojoj deci, kako me je motivisao da učim, Vi ste izabrali da budete najveći seronja koga se verovatno neću sećati za koju godinu? Umesto da nas motivišete, Vi birate da nas gazite jer Vam to ego govori da treba da radite. E pa neka Vam je na savesti moja osmica velika kao desetka. Ja sam barem položila. Žao mi je, ali Vi profesore, ste pali!''  
    1593 Objavio/la D Boyanna
  • ''Dobar dan profesore!'' -         ''E zdravo. Sedi tu sačekaj samo malo.'' Posle pet minuta buljenja u ekran kaže: ''E gde smo...šta smo...a da, ti si došla da popraviš osmicu kod mene iz elektrotehnike, jel tako?'' ''Tako je! Jedva čekam, mnogo sam učila.'' -         ''E pa znaš kako, mislim da ipak ne može više od osam, znaš...nije dobro ovo...'' (otvara moju ispitnu svesku i pokazuje prstom na zadatak) ''...ovo nije metod koji sam ja vama pokazivao.'' ''Kako nije? Ja sam ovaj zadatak učila iz sveske, nisam imala drugi način nego Vaš, sa predavanja.'' -        ''Ne, ne ovo nije način na koji sam ja predavao.'' Vadim svesku koju sam ponela za svaki slučaj, tražim taj zadatak, otvaram, stavljam je na njegov sto. -        ''Ne, ovo nije ono što sam ja radio, ne znam šta, ali ovo si ti nešto pogrešno radila sama.'' Zbunjeno gledam u njega, gledam u kolegu koji sedi u tom kabinetu, takođe čekajući svoj deo usmenog ispita. Kolega kome sam ja objašnjavala tu istu elektrotehniku par sati pred ispit. Kolega gleda u mene i mršti se u fazonu, nemam pojma o čemu pričate. ''Ali ne razumem profesore...već 3 puta izlazim na ispit, pokušavajući da popravim 8 na 10 i Vi ne želite ni da me pitate... Evo pitajte me nešto, bilo šta... Sećate se kad ste me prošli put pitali šta je magnetni fluks i sve o njemu... E pa ovog puta sam čitala o ogledima sa usamljenom metalnom konturom koja provodi struju i oko sebe pravi magnetni fluks, kako bih mogla više da odgovorim na to pitanje, zbog čega je to magnetno polje homogeno i gde su te linije koje nemaju ni početak ni kraj i zbog čega...'' -        ''Znam ja da si ti uporna, i veruj mi upornost se ceni, ali ja tebi neću dati 10.'' Kolega uskače: ''Profesore zašto maltretirate koleginicu?'' -        ''Vi se ne mešajte!'' Opa, pa on zna da persira. ''Ali ne razumem profesore... Jel Vi imate neki problem samnom, jel sam ja Vas nekako uspela da uvredim nečime?'' -        ''Znaš, ja tebe ne razumem, tako si lepa, plava, mlada devojka, koja umesto da se uda i pravi decu, ti učiš ovaj fakultet koji nije za tebe. Znaš, ti ne pripadaš ovde...'' Meni kreću suze na oči... Ne verujem šta slušam! Kolega me gleda, u fazonu 'nemoj, nije vredno'... -        ''Ne može 10.'' Počinjem da grcam od besa i suza i sve vreme pokušavam da se suzdržim, jer želim da ispadnem hrabra, da ne padnem toliko nisko da plačem u kabinetu profesora šoviniste, ali ne uspevam. Uzimam index, panično pakujem stvari, razmišljam o kolegi koji se zauzeo za mene i koga je sada profa verovatno uzeo za zub i neće ga pustiti da prođe, a šteta, baš sam mu lepo sve objasnila... Uspevam nekako da izgovorim ''Onda 8. Doviđenja!'' i napuštam njegov kabinet jednom za svagda. Krijem lice rukama od ostalih ljudi sa fakulteta, dok trčećim korakom odlazim do wc-a. Ulazim, zaključavam se i pucam! Posle 20 minuta uspevam da se utešim rečenicom da je do njega, a ne do mene i izlazim u hodnik. Ispred fakulteta srećem kolegu koji je polagao samnom, kome sam ja objašnjavala, koji puši cigaru i smeška se. Prilazim...Pitam ga kako je prošao, šta je dobio... Kaže: ''8, nije me ni pitao.'' STOP   Recimo da smo zamrzli poslednju scenu u kojoj moj kolega meni izgovara sudbodonosnu rečenicu odozgo. Sad zamislite kako se sve ovo premotava unazad sve do trenutka kada meni profesor kaže: ''Ne može 10.'' PLAY ''Ne može 10.'' Evo šta je trebalo da kažem: -        ''Kako to mislite ne može 10??? Jel to zato što sam lepa, plava, devojka, koja je odlučila da ne bude nečija žena ili nečija majka sa 20 godina, već da upiše težak fakultet i izbori se za svoja prava kao lepša manjina i izgradi sebi budućnost kakvu sama želim, a ne kakvu moj muž želi za mene??? Jel to zato što sam Vam već dokazala koliko mogu da budem uporna prijavljujući ispit i ispočetka učeći sve kako bih dobila više – što i zaslužujem? Da li zato birate da mi ne persirate? Da li mi se svaki put iza leđa smejete kada odem iz Vašeg kabineta misleći kako sam naivna i lakoverna što se džabe trudim? Da li uživate u tome? Da li Vam je sujeta toliko pojela zdrav razum?? Umesto da budete profesor o kome ću sutra sa zadovoljstvom pričati svojoj deci, kako me je motivisao da učim, Vi ste izabrali da budete najveći seronja koga se verovatno neću sećati za koju godinu? Umesto da nas motivišete, Vi birate da nas gazite jer Vam to ego govori da treba da radite. E pa neka Vam je na savesti moja osmica velika kao desetka. Ja sam barem položila. Žao mi je, ali Vi profesore, ste pali!''  
    Jan 21, 2017 1593
  • 05 Jan 2017
    Slomiće vam srce i vi ćete slamati drugima srca. Posvađaćete se s najboljim prijateljem ili se čak zaljubiti u njega. Kukaćete zbog vremena koje leti brže nego što ga možete uhvatiti. Nikad ga nećete moći zaustaviti. Zato fotografišite sve što stignete, smejte se do suza kad god možete, opraštajte ljudima njihove greške i volite kao da nikad niste bili povređeni. Činite dobro jer je to jedino merilo pametno proživljenog života. U životu ništa nije garantovano, nema predaha sa problemima i najčešće nema druge šanse koju ćete dobiti. Sve što možete je da živite život punim plućima, da kažete ljudima koje volite koliko su vam dragi, da odjebete one koji vas guše i crpe energiju. Jedino vreme kad možete uraditi nešto totalno blesavo i neponovljivo je sada. Zato prestanite ovo čitati i uradite baš to.  Srećna Nova godina !!!
    1409 Objavio/la Bibaaa
  • By Bibaaa
    Slomiće vam srce i vi ćete slamati drugima srca. Posvađaćete se s najboljim prijateljem ili se čak zaljubiti u njega. Kukaćete zbog vremena koje leti brže nego što ga možete uhvatiti. Nikad ga nećete moći zaustaviti. Zato fotografišite sve što stignete, smejte se do suza kad god možete, opraštajte ljudima njihove greške i volite kao da nikad niste bili povređeni. Činite dobro jer je to jedino merilo pametno proživljenog života. U životu ništa nije garantovano, nema predaha sa problemima i najčešće nema druge šanse koju ćete dobiti. Sve što možete je da živite život punim plućima, da kažete ljudima koje volite koliko su vam dragi, da odjebete one koji vas guše i crpe energiju. Jedino vreme kad možete uraditi nešto totalno blesavo i neponovljivo je sada. Zato prestanite ovo čitati i uradite baš to.  Srećna Nova godina !!!
    Jan 05, 2017 1409
  • 27 Nov 2016
    Daljine su tu da nas podcete da negde idemo i da nas neko treba.Makar to trajalo samo kratko,par sati ili samo jedan trenutak,koji je lagano gubi izmedju vagona zivota,u guzvi putnika koji negde zure,jer ih upravo neko ceka,mozda i ne zure samo idu svojim zivotom,kako bi sagradili taj zivot sa smislom.
    2410 Objavio/la Voljena
  • By Voljena
    Daljine su tu da nas podcete da negde idemo i da nas neko treba.Makar to trajalo samo kratko,par sati ili samo jedan trenutak,koji je lagano gubi izmedju vagona zivota,u guzvi putnika koji negde zure,jer ih upravo neko ceka,mozda i ne zure samo idu svojim zivotom,kako bi sagradili taj zivot sa smislom.
    Nov 27, 2016 2410
  • 07 Nov 2016
        Na vreme naucilaNa vreme naucila da kada se osecam ko ispala sa kolovoza,kao da sam nesto izgubila onako usput a voz je vec krenuo.Naucila sam da prihvatim da su moje emocija i moja osecanja upravo Ono sto me cini.Mogu biti i srecna i tuzna u isto vreme.Srecna zbog drugih kada vidim njihovu radost. Zivot je mac sa ostrice dve,a ljubav je Ono sto nas izvlaci,ljubav prema sebi samima,prema svome detetu,ta bezgranicna i bezuslovna ljubav.I ljubav prema svojim najblizima..oni su ti na koje covek moze da se osloni kada mu je najteze.E bas tada kad mu dodje ona zuta minuta,kad covek ni sam sebe ne razume,ali idé napred gura ka necemu sto se zove buducnost.Radujem se jos jednim novim iskustvom.jer nikad nije kasno da se pocne ispocetka..
    2780 Objavio/la Voljena
  • By Voljena
        Na vreme naucilaNa vreme naucila da kada se osecam ko ispala sa kolovoza,kao da sam nesto izgubila onako usput a voz je vec krenuo.Naucila sam da prihvatim da su moje emocija i moja osecanja upravo Ono sto me cini.Mogu biti i srecna i tuzna u isto vreme.Srecna zbog drugih kada vidim njihovu radost. Zivot je mac sa ostrice dve,a ljubav je Ono sto nas izvlaci,ljubav prema sebi samima,prema svome detetu,ta bezgranicna i bezuslovna ljubav.I ljubav prema svojim najblizima..oni su ti na koje covek moze da se osloni kada mu je najteze.E bas tada kad mu dodje ona zuta minuta,kad covek ni sam sebe ne razume,ali idé napred gura ka necemu sto se zove buducnost.Radujem se jos jednim novim iskustvom.jer nikad nije kasno da se pocne ispocetka..
    Nov 07, 2016 2780

Prethodni postovi na forumu

Vidi Sve

Nove objave