mi VOLIMO NET

.. a ti?
Pozovi prijatelje

Objavljeni oglasi

  • 08. јануар 2019. - posted by Goran
    Sva literatura neophodna za polaganje ispita ovlasceni racunovodja + gratis testovi, skripte... srrskonsultacije@gmail.com   +Kontni okvir +PDV prirucnik +Prirucnik o transfernim cenama +Priručnik za OBRAČUN ZARADA, NAKNADA i DRUGIH PRIHODA fizičkih lica ...

Knjiga nedelje

Blog

468 blogs
  • 02 Aug 2016
    DSR u borbi za 21. vek. Stvarno je bilo veliko zadovoljstvo sedeti sa ovim divnim i pametnim ljudima. Ako oni budu vodili budućnost nećemo imati nikakvih problema, a na ulicama će ponovo biti mladost i osmeh. Jednostavno ljudi znaju. Učinite to Vuče, Darko, Milane i Nenade. Mi smo 101% uz vas. All in all, that`s it. A sada priča o stvarima protiv kojih se oni bore, žele da ih sistemski promene i prilagode građanima zarad uspešnosti i boljeg poslovanja. Iz neznanja, neposlovnosti ili bahatosti uništava se jedan srpski pokušaj da na lak, brz i dosta povoljniji način poručite vozilo koje će vas prevesti iz tačke A do tačke B. Postoji mnogo prepametnih mladih ljudi koji ne mogu da rade i da se razvijaju u i iz Srbije. Previše barijera, sputavanja i loših zakona koji koče moderno poslovanje. Sigurno ste čuli za Car:go servis. Takozvani srpski Uber. Ona vam omogućava da na lak, brz i dosta povoljniji način poručite vozilo koje će vas prevesti iz tačke A do tačke B. Taj servis su pokrenuli sjajni mladi ambicionzi ljudi. Iz Srbije. Nisu želeli da svoj biznis pokreću iz Irske, Bugarske, Delavera. Ne. Samo iz Srbije. Želeli su, a i dalje žele, da ovde plaćaju poreze. Doprinose. Zapošljavaju domaće ljude. Nisu tražili nikakve beneficije, investicije države, povoljnosti. Ništa. Samo su hteli da ih država pusti da se razvijaju. Vuk Guberinić, Darko Vidić i Milan Trbojebić Ali. Uvek ima ono ali. To je nemoguće. Čekali smo dugo da dođe PayPal. Svi, uključujući i Narodnu Banku Srbije, koja je glavni kočničar modernizacije srpske privrede, reklu su da nema nikakvih prepreka za korišćenje tog servisa. I Car:Go je naravno omogućio svojim korisnicima da plaćaju za usluge prevoza putem PayPala. Ali. Opet ono ali sa početka pasusa. Dolaze problemi. PayPal nije dozvoljen u okviru Srbije. Jer, ovde je moguće plaćati samo dinarima. Iako sve preračunavamo u evrima. Plaćamo rentu za stan u evrima, platu preračunavamo u evre, stanove kupujemo u evrima, pa čak i automobile. Razmišljamo i volimo evre, ali dinar nam je nametnut. I to je sve u redu. Ali. Car:Go ne može da zna da li je korisnik stranac ili iz Srbije. Šta ako, hipotetički primer jako lako desiv u praksi, dođe Peri sa Vračara prijatelj Miquel iz Meksika, i hoće da plati prevoz ali kroz nalog Pere? Ili jednostavno Miquel napravi svoj nalog i plati PayPalom, ali u okviru Srbije? Car:Go ne zna odakle je Miquel. Niti ga interesuje. Niti može da u aplikaciji zabrani domaćim korisnicima da plaćaju PayPal, a da takvu mogućnost ostavi samo strancima. Prosto je tehnički neizvodljivo. Ali. To ljude iz Narodne Banke Srbije ne interesuje. Zato su im poslali inspekciju. Koja ih je maltretirala 6 meseci. Umesto da se fokusiraju na rast i razvoj, zapošljavanje novih ljudi, oni su vreme i novac (vreme je novac) trošili na objašnjavanje sa inspekcijama i Narodnom Bankom Srbije. Objašnjavali su im šta je to Uber, šta je to Car:go, šta je to PayPal, šta je to domicil. Ne vredi. Krše zakon. I on i sam PayPal. Da li će i PayPal biti kažnjen od strane presjajne Narodne Banke Srbije? Isti onaj PayPal za koji “ne postoje smetnja da radi u Srbiji”? Ostaje da se vidi. OBAVEZNO: Poslušajte naše gostovanje na Radio Beograd 1 gde smo detaljno pričali o ovim problemima. Da li je rešenje ugasiti firmu? Preseliti je van Srbije? Ili jednostavno prilagoditi zaostale i zastarele zakone i ljude iz 16. Veka i zameniti ih sa modernim, pametnim ljudima iz 21. Veka? Svi znamo odgovor. Zato nastavljamo da se borimo za normalnu i bolju Srbiju iz 21. veka! Sa velikim poštovanjem i uvažavanjem predstavljamo našeg gosta g.Predraga Jovanovića sa sajta Druga Strana Računara.
    1540 Objavio/la Bibaaa
  • By Bibaaa
    DSR u borbi za 21. vek. Stvarno je bilo veliko zadovoljstvo sedeti sa ovim divnim i pametnim ljudima. Ako oni budu vodili budućnost nećemo imati nikakvih problema, a na ulicama će ponovo biti mladost i osmeh. Jednostavno ljudi znaju. Učinite to Vuče, Darko, Milane i Nenade. Mi smo 101% uz vas. All in all, that`s it. A sada priča o stvarima protiv kojih se oni bore, žele da ih sistemski promene i prilagode građanima zarad uspešnosti i boljeg poslovanja. Iz neznanja, neposlovnosti ili bahatosti uništava se jedan srpski pokušaj da na lak, brz i dosta povoljniji način poručite vozilo koje će vas prevesti iz tačke A do tačke B. Postoji mnogo prepametnih mladih ljudi koji ne mogu da rade i da se razvijaju u i iz Srbije. Previše barijera, sputavanja i loših zakona koji koče moderno poslovanje. Sigurno ste čuli za Car:go servis. Takozvani srpski Uber. Ona vam omogućava da na lak, brz i dosta povoljniji način poručite vozilo koje će vas prevesti iz tačke A do tačke B. Taj servis su pokrenuli sjajni mladi ambicionzi ljudi. Iz Srbije. Nisu želeli da svoj biznis pokreću iz Irske, Bugarske, Delavera. Ne. Samo iz Srbije. Želeli su, a i dalje žele, da ovde plaćaju poreze. Doprinose. Zapošljavaju domaće ljude. Nisu tražili nikakve beneficije, investicije države, povoljnosti. Ništa. Samo su hteli da ih država pusti da se razvijaju. Vuk Guberinić, Darko Vidić i Milan Trbojebić Ali. Uvek ima ono ali. To je nemoguće. Čekali smo dugo da dođe PayPal. Svi, uključujući i Narodnu Banku Srbije, koja je glavni kočničar modernizacije srpske privrede, reklu su da nema nikakvih prepreka za korišćenje tog servisa. I Car:Go je naravno omogućio svojim korisnicima da plaćaju za usluge prevoza putem PayPala. Ali. Opet ono ali sa početka pasusa. Dolaze problemi. PayPal nije dozvoljen u okviru Srbije. Jer, ovde je moguće plaćati samo dinarima. Iako sve preračunavamo u evrima. Plaćamo rentu za stan u evrima, platu preračunavamo u evre, stanove kupujemo u evrima, pa čak i automobile. Razmišljamo i volimo evre, ali dinar nam je nametnut. I to je sve u redu. Ali. Car:Go ne može da zna da li je korisnik stranac ili iz Srbije. Šta ako, hipotetički primer jako lako desiv u praksi, dođe Peri sa Vračara prijatelj Miquel iz Meksika, i hoće da plati prevoz ali kroz nalog Pere? Ili jednostavno Miquel napravi svoj nalog i plati PayPalom, ali u okviru Srbije? Car:Go ne zna odakle je Miquel. Niti ga interesuje. Niti može da u aplikaciji zabrani domaćim korisnicima da plaćaju PayPal, a da takvu mogućnost ostavi samo strancima. Prosto je tehnički neizvodljivo. Ali. To ljude iz Narodne Banke Srbije ne interesuje. Zato su im poslali inspekciju. Koja ih je maltretirala 6 meseci. Umesto da se fokusiraju na rast i razvoj, zapošljavanje novih ljudi, oni su vreme i novac (vreme je novac) trošili na objašnjavanje sa inspekcijama i Narodnom Bankom Srbije. Objašnjavali su im šta je to Uber, šta je to Car:go, šta je to PayPal, šta je to domicil. Ne vredi. Krše zakon. I on i sam PayPal. Da li će i PayPal biti kažnjen od strane presjajne Narodne Banke Srbije? Isti onaj PayPal za koji “ne postoje smetnja da radi u Srbiji”? Ostaje da se vidi. OBAVEZNO: Poslušajte naše gostovanje na Radio Beograd 1 gde smo detaljno pričali o ovim problemima. Da li je rešenje ugasiti firmu? Preseliti je van Srbije? Ili jednostavno prilagoditi zaostale i zastarele zakone i ljude iz 16. Veka i zameniti ih sa modernim, pametnim ljudima iz 21. Veka? Svi znamo odgovor. Zato nastavljamo da se borimo za normalnu i bolju Srbiju iz 21. veka! Sa velikim poštovanjem i uvažavanjem predstavljamo našeg gosta g.Predraga Jovanovića sa sajta Druga Strana Računara.
    Aug 02, 2016 1540
  • 01 Aug 2016
    Sa velikim poštovanjem i uvažavanjem predstavljamo našeg gosta g.Predraga Jovanovića sa sajta Druga Strana Računara.  Ovom prilikom predstavljamo intervju koji je uradio sa Nikolom Čuturilo.   Nikola Čuturilo  je rođen 1962. god. Bio je član grupa: Siluete, Zamba, Elektricni Orgazam i Riblja Čorba (četiri studijska albuma). Odsvirao je preko hiljadu koncerata u zemlji i inostranstvu. 1990. godine započinje solo karijeru u okviru koje je izdao šest samostalnih studijskih albuma. Pisao je za Riblju Čorbu, Yu grupu, Bilju Krstić, Kerber, Dejana Cukića, Viktoriju, Zdravka Čolića, Lazu Ristovskog, Tanju Banjanin, Ogija Radivojevića, Vukašina Savića, hor Kolibri i mnogo druge. Radio je muziku za TV serijale “Fazoni i fore”, “Stimofonija”, “Sva ta ravnica”, ”Evropa bre”, “Ulica lipa“, a autor je i muzike za dokumentarni film “ Frejm po frejm” u produkciji Jugoslovenske kinoteke. U pozorištu je potpisao muziku  za “Najbolj nori dan” u režiji Paola Mađelija (N.Gorica), “Ukroćena Goropad” u reziji Milana Karadžića (Boško Buha), “Baš Čelik” u režiji Milana Karadžića (Pinokio) i ”Bunar” u režiji Egona Savina (Teatar Kult). Autor je himne Evropskog prvenstva u rukometu  koje se održalo 2012. u Srbiji. Dobitnik je estradne nagrade Srbije. I – Umetnost vs. šund Da li je pojavom kompjutera došlo do ekspanzije loših muzičara koji su koristili programe i semplove za snimanje svoje ionako minimalističke i prizemne muzike? Pojavom kompjutera došlo je pre svega do ekspanzije produkcije i zasićenja trzišta. Snimanje i objavljivanje muzike, postalo je odavno dostupno svakome. Da li je kompjuter ubio umetnički izraz u muzici i pojavom nabeđenih muzičara doneo šund na muzičko tržište? Kompjuter nije i ne može da ubije umetnički izraz kod autora, ukoliko isti postoji. Naprotiv, njegova adekvatna upotreba u različitim fazama kreiranja i usnimavanja, može samo da pospeši kvalitet, uštedi dragoceno vreme, nerve i sredstva. Sa druge strane ukoliko nema ideje kompjuter je svakako neće izmisliti umesto vas. Na kraju balade govorimo o uređaju koji može da se upotrebljava ili zloupotrebljava. II – Analogno vs. digitalno Da li kao muzičar možeš da čuješ razliku između analognog i digitalnog zvuka i da li misliš da tvoji slušaoci mogu isto da primete, posebno mlađi koji nisu imali prilike da slušaju ploče i trake? Moji počeci u studiju bili su u vreme osmokanlnih magnetofona i analognih mikseta. To je podrazumevalo posebnu logistiku usnimavanja zbog limitiranog broja kanala. U takvim, sa današnje distance primitivnim uslovima, nastali su mnogi snimci neprolazne vrednosti. Akcenat je bio na uvežbanosti benda, performansu, energiji i entuzijazmu. Jednostavno ono što si proižveo u gluvoj sobi bilo je i ono sto ćeš čuti sa trake ili sa vinila. Lično i dalje preferiram analogni snimak pre svega zbog topline i autentičnosti. Sa digitalijama ceo proces je postao jednostavniji. Sve se može popraviti i prepraviti.Sve je tehnički savršenije, ali negde u tom moru izdanja sve je manje prave inspiracije i duše. Ne znam da li neko mlađi uopšte ima predstavu o čemu govorim, ali to mi je potpuno razumljivo. Koje su po tebi prednosti digitalnog zvuka u odnosu na analogni, ukoliko ih i ima, i da li misliš da je digitalan zapis muzike doneo boljitak u toj umetnosti? Kao što rekoh ušteda vremena, nerava i sredstava je dragocena prednost. Dostupnost kompjutera u kućnim uslovima je takođe velika prednost. Mnogi autori muzike ne bi nikada bili u mogućnosti da sebi priušte korišćenje čitavog spektra instrumenata, zvukova i tehničkih pomagala da nije digitalija. Opet ponavljam, svakom autoru koji poseduje ideju i sopstveni umetnički izraz, korišćenje kompjutera je od esencijalne važnosti. III – Snimanje na traku vs. snimanje na kompjuter Da li misliš da se pojavom programa za snimanje muzike smanjila potražnja „dobrih“ muzičara, s obzirom da je tako lako odsvirati i ponoviti ono što se pogreši, i da li misliš da sada svako može da bude  studijski muzičar, bez obzira da li je kvalitetan instrumentalista (počevši od bubnjara svi instrumentalisti polako postaju višak) ili još gore vokal (danas svako može da peva)? Kvalitetan muzičar je poseban i nezamenljiv.Nikada ni mašina niti bilo koji program neće prići blizu magiji živog izvodjenja. Kvalitetan muzičar je pre svega poseban, originalan i neponovljiv. Ko ume da sluša taj će uvek čuti ovo o čemu govorim. U poplavi rijaliti programa ima onoliko pristojnih imitatora i reproduktivaca koji nikada neće biti original. Koliko je moguće napraviti dobar snimak muzike kod kuće na računaru, ukoliko se setimo kakvi su se sve instrumenti, sprave, prostorije pa i sami muzičari nekada koristili za isto? Presudna je ideja. Ukoliko je imate, uz entuzijazam i dobru energiju moguće je u kućnom studiju napraviti odličan snimak.U principu sve osim bubnjeva moze da se svira uživo tako da ovu varijantu rada i sam često upražnjavam, naročito kad radim primenjenu muziku. IV – Sviranje vs. programiranje Da li je elektronska muzika stvarno muzika, da li ona kao takva zapostavlja osnovnu karakteristiku te umetnosti koju upravo donosi svaki instrumentalista po svom osećaju, daru, sluhu pa na kraju i decenijama vežbe, učenja i živog izvođenja? Da, elektronska muzika je tu, ali ja stvarno nisam dobra adresa za bilo kakav komentar. Koliko kompjuter može da zameni čoveka u muzici, da li uopšte „običan“ slušalac može da primeti koji je instrument na snimku uživo odsvira, a koji „otkucan“ na tastaturi računara? Kompjuter može da pomogne muzičaru ali ne i da ga zameni. Da li običan slušalac može da prepozna otkucani ton ja ne znam, ali mi je interesantnije pitanje ”kakve posledice na formiranje pojedinca i njegovog ukusa, ostavljaju tako “odsvirani” tonovi?” V – Nosač zvuka vs. youtube Koliko je internet obezvredio cenu muzike i da li misliš da će autorska prava ikada biti ono što su nekad bila? Pristalica sam da ukoliko nešto vredi mora nešto i da košta. U ovoj konstalaciji gotovo je nemoguće ostvarivati bilo kakva autorska prava Da li je „youtube“ publika isto kao i hiljade ljudi na koncertu, da li oni nose istu težinu sa svojom kritikom posle odslušanih nekoliko minuta tvog rada u odnosu na ljude koji te slušaju par sati na koncertu i osećaju tvoju energiju? “Youtube” publika ne postoji, to je samo zbir pojedinaca. Kad si ispred ekrana ti si pasivan slušalac ili posmatrač. Razmena energije uživo je nešto sasvim drugo, tako da ovde ustvari nema nikakve paralele niti poređenja. VI – Plakati i mediji vs. društvene mreže Da li danas uspešna reklamna kampanja može da se uradi bez plakata i štampanih medija? Zavisi od toga koliko je zahtevan poduhvat. Ukoliko je u pitanju mali nastup u klubu verovatno su dovoljne samo društvene mreže. Ako se međutim radi o koncertu u većoj dvorani, potrebna su sva sredstva oglašavanja i reklame. Da li reklama na društvenim mrežama garantuje tačan odziv one slušalačke publike koja je klikom na Going rekla da će prisustvivati koncertu? Iz mog iskustva definitivno ne. VII – Borba za RnR Da li je bend trenutno aktivan i šta nam novo sprema? Trenutno radim na novom materijalu i čim to privedem kraju počećemo sa probama. Iskreno se nadam da će moje sledeće studijsko izdanje biti realizovano ove kalendarske godine. Predrag Jovanović Računajte na računare  
    1631 Objavio/la Bibaaa
  • By Bibaaa
    Sa velikim poštovanjem i uvažavanjem predstavljamo našeg gosta g.Predraga Jovanovića sa sajta Druga Strana Računara.  Ovom prilikom predstavljamo intervju koji je uradio sa Nikolom Čuturilo.   Nikola Čuturilo  je rođen 1962. god. Bio je član grupa: Siluete, Zamba, Elektricni Orgazam i Riblja Čorba (četiri studijska albuma). Odsvirao je preko hiljadu koncerata u zemlji i inostranstvu. 1990. godine započinje solo karijeru u okviru koje je izdao šest samostalnih studijskih albuma. Pisao je za Riblju Čorbu, Yu grupu, Bilju Krstić, Kerber, Dejana Cukića, Viktoriju, Zdravka Čolića, Lazu Ristovskog, Tanju Banjanin, Ogija Radivojevića, Vukašina Savića, hor Kolibri i mnogo druge. Radio je muziku za TV serijale “Fazoni i fore”, “Stimofonija”, “Sva ta ravnica”, ”Evropa bre”, “Ulica lipa“, a autor je i muzike za dokumentarni film “ Frejm po frejm” u produkciji Jugoslovenske kinoteke. U pozorištu je potpisao muziku  za “Najbolj nori dan” u režiji Paola Mađelija (N.Gorica), “Ukroćena Goropad” u reziji Milana Karadžića (Boško Buha), “Baš Čelik” u režiji Milana Karadžića (Pinokio) i ”Bunar” u režiji Egona Savina (Teatar Kult). Autor je himne Evropskog prvenstva u rukometu  koje se održalo 2012. u Srbiji. Dobitnik je estradne nagrade Srbije. I – Umetnost vs. šund Da li je pojavom kompjutera došlo do ekspanzije loših muzičara koji su koristili programe i semplove za snimanje svoje ionako minimalističke i prizemne muzike? Pojavom kompjutera došlo je pre svega do ekspanzije produkcije i zasićenja trzišta. Snimanje i objavljivanje muzike, postalo je odavno dostupno svakome. Da li je kompjuter ubio umetnički izraz u muzici i pojavom nabeđenih muzičara doneo šund na muzičko tržište? Kompjuter nije i ne može da ubije umetnički izraz kod autora, ukoliko isti postoji. Naprotiv, njegova adekvatna upotreba u različitim fazama kreiranja i usnimavanja, može samo da pospeši kvalitet, uštedi dragoceno vreme, nerve i sredstva. Sa druge strane ukoliko nema ideje kompjuter je svakako neće izmisliti umesto vas. Na kraju balade govorimo o uređaju koji može da se upotrebljava ili zloupotrebljava. II – Analogno vs. digitalno Da li kao muzičar možeš da čuješ razliku između analognog i digitalnog zvuka i da li misliš da tvoji slušaoci mogu isto da primete, posebno mlađi koji nisu imali prilike da slušaju ploče i trake? Moji počeci u studiju bili su u vreme osmokanlnih magnetofona i analognih mikseta. To je podrazumevalo posebnu logistiku usnimavanja zbog limitiranog broja kanala. U takvim, sa današnje distance primitivnim uslovima, nastali su mnogi snimci neprolazne vrednosti. Akcenat je bio na uvežbanosti benda, performansu, energiji i entuzijazmu. Jednostavno ono što si proižveo u gluvoj sobi bilo je i ono sto ćeš čuti sa trake ili sa vinila. Lično i dalje preferiram analogni snimak pre svega zbog topline i autentičnosti. Sa digitalijama ceo proces je postao jednostavniji. Sve se može popraviti i prepraviti.Sve je tehnički savršenije, ali negde u tom moru izdanja sve je manje prave inspiracije i duše. Ne znam da li neko mlađi uopšte ima predstavu o čemu govorim, ali to mi je potpuno razumljivo. Koje su po tebi prednosti digitalnog zvuka u odnosu na analogni, ukoliko ih i ima, i da li misliš da je digitalan zapis muzike doneo boljitak u toj umetnosti? Kao što rekoh ušteda vremena, nerava i sredstava je dragocena prednost. Dostupnost kompjutera u kućnim uslovima je takođe velika prednost. Mnogi autori muzike ne bi nikada bili u mogućnosti da sebi priušte korišćenje čitavog spektra instrumenata, zvukova i tehničkih pomagala da nije digitalija. Opet ponavljam, svakom autoru koji poseduje ideju i sopstveni umetnički izraz, korišćenje kompjutera je od esencijalne važnosti. III – Snimanje na traku vs. snimanje na kompjuter Da li misliš da se pojavom programa za snimanje muzike smanjila potražnja „dobrih“ muzičara, s obzirom da je tako lako odsvirati i ponoviti ono što se pogreši, i da li misliš da sada svako može da bude  studijski muzičar, bez obzira da li je kvalitetan instrumentalista (počevši od bubnjara svi instrumentalisti polako postaju višak) ili još gore vokal (danas svako može da peva)? Kvalitetan muzičar je poseban i nezamenljiv.Nikada ni mašina niti bilo koji program neće prići blizu magiji živog izvodjenja. Kvalitetan muzičar je pre svega poseban, originalan i neponovljiv. Ko ume da sluša taj će uvek čuti ovo o čemu govorim. U poplavi rijaliti programa ima onoliko pristojnih imitatora i reproduktivaca koji nikada neće biti original. Koliko je moguće napraviti dobar snimak muzike kod kuće na računaru, ukoliko se setimo kakvi su se sve instrumenti, sprave, prostorije pa i sami muzičari nekada koristili za isto? Presudna je ideja. Ukoliko je imate, uz entuzijazam i dobru energiju moguće je u kućnom studiju napraviti odličan snimak.U principu sve osim bubnjeva moze da se svira uživo tako da ovu varijantu rada i sam često upražnjavam, naročito kad radim primenjenu muziku. IV – Sviranje vs. programiranje Da li je elektronska muzika stvarno muzika, da li ona kao takva zapostavlja osnovnu karakteristiku te umetnosti koju upravo donosi svaki instrumentalista po svom osećaju, daru, sluhu pa na kraju i decenijama vežbe, učenja i živog izvođenja? Da, elektronska muzika je tu, ali ja stvarno nisam dobra adresa za bilo kakav komentar. Koliko kompjuter može da zameni čoveka u muzici, da li uopšte „običan“ slušalac može da primeti koji je instrument na snimku uživo odsvira, a koji „otkucan“ na tastaturi računara? Kompjuter može da pomogne muzičaru ali ne i da ga zameni. Da li običan slušalac može da prepozna otkucani ton ja ne znam, ali mi je interesantnije pitanje ”kakve posledice na formiranje pojedinca i njegovog ukusa, ostavljaju tako “odsvirani” tonovi?” V – Nosač zvuka vs. youtube Koliko je internet obezvredio cenu muzike i da li misliš da će autorska prava ikada biti ono što su nekad bila? Pristalica sam da ukoliko nešto vredi mora nešto i da košta. U ovoj konstalaciji gotovo je nemoguće ostvarivati bilo kakva autorska prava Da li je „youtube“ publika isto kao i hiljade ljudi na koncertu, da li oni nose istu težinu sa svojom kritikom posle odslušanih nekoliko minuta tvog rada u odnosu na ljude koji te slušaju par sati na koncertu i osećaju tvoju energiju? “Youtube” publika ne postoji, to je samo zbir pojedinaca. Kad si ispred ekrana ti si pasivan slušalac ili posmatrač. Razmena energije uživo je nešto sasvim drugo, tako da ovde ustvari nema nikakve paralele niti poređenja. VI – Plakati i mediji vs. društvene mreže Da li danas uspešna reklamna kampanja može da se uradi bez plakata i štampanih medija? Zavisi od toga koliko je zahtevan poduhvat. Ukoliko je u pitanju mali nastup u klubu verovatno su dovoljne samo društvene mreže. Ako se međutim radi o koncertu u većoj dvorani, potrebna su sva sredstva oglašavanja i reklame. Da li reklama na društvenim mrežama garantuje tačan odziv one slušalačke publike koja je klikom na Going rekla da će prisustvivati koncertu? Iz mog iskustva definitivno ne. VII – Borba za RnR Da li je bend trenutno aktivan i šta nam novo sprema? Trenutno radim na novom materijalu i čim to privedem kraju počećemo sa probama. Iskreno se nadam da će moje sledeće studijsko izdanje biti realizovano ove kalendarske godine. Predrag Jovanović Računajte na računare  
    Aug 01, 2016 1631
  • 23 Jul 2016
    Slomiće vam srce i vi ćete slamati drugima srca. Posvađaćete se s najboljim prijateljem ili se čak zaljubiti u njega. Kukaćete zbog vremena koje leti brže nego što ga možete uhvatiti. Nikad ga nećete moći zaustaviti. Zato fotografišite sve što stignete, smejte se do suza kad god možete, opraštajte ljudima njihove greške i volite kao da nikad niste bili povređeni. Činite dobro jer je to jedino merilo pametno proživljenog života. U životu ništa nije garantovano, nema predaha sa problemima i najčešće nema druge šanse koju ćete dobiti. Sve što možete je da živite život punim plućima, da kažete ljudima koje volite koliko su vam dragi, da odjebete one koji vas guše i crpe energiju. Jedino vreme kad možete uraditi nešto totalno blesavo i neponovljivo je sada. Zato prestanite ovo čitati i uradite baš to....
    1573 Objavio/la Rumenka
  • By Rumenka
    Slomiće vam srce i vi ćete slamati drugima srca. Posvađaćete se s najboljim prijateljem ili se čak zaljubiti u njega. Kukaćete zbog vremena koje leti brže nego što ga možete uhvatiti. Nikad ga nećete moći zaustaviti. Zato fotografišite sve što stignete, smejte se do suza kad god možete, opraštajte ljudima njihove greške i volite kao da nikad niste bili povređeni. Činite dobro jer je to jedino merilo pametno proživljenog života. U životu ništa nije garantovano, nema predaha sa problemima i najčešće nema druge šanse koju ćete dobiti. Sve što možete je da živite život punim plućima, da kažete ljudima koje volite koliko su vam dragi, da odjebete one koji vas guše i crpe energiju. Jedino vreme kad možete uraditi nešto totalno blesavo i neponovljivo je sada. Zato prestanite ovo čitati i uradite baš to....
    Jul 23, 2016 1573
  • 22 Jul 2016
    Sa velikim poštovanjem i uvažavanjem predstavljamo našeg gosta g.Predraga Jovanovića sa sajta Druga Strana Računara   KAKO DO STVARANJA KVALITETNE REGIONALNE MUZIČKE SCENE – GRUPA EL KACHON – SRB VS SLO   Već sam pričao Bane Lokner i moja malenkost  imamo neizmernu želju da oživimo regionalnu muzičku scenu na način dostojan R’n’R kao muzičkog pravca, neestradizovanog i dostojansvenog. Taiskreno verujem da će nam u tome pomoći priča članova benda El Kachon koju sačinjavaju muzičari iz Slovenije i Srbije, pa su zato i kompetentni da odgovore na sledeća pitanja i koliko je to moguće objasne razlike u stvarima koje nisu primarne, ali su sastavni deo R’n’R isto koliko i samo muzičko umeće. Kada izvučemo najbolje od svih i to najbolje svuda  primenimo onda je i uspeh neizostavan. Članovi benda El Kachon su bila o razlikama između stvari bez kojih ne možemo zamisliti nastup i uspeh jednog benda, gde kao osnovu uzimamo da bend ima nesporan muzički kvalitet. Pitanja su bila o razlikama između Slovenačkih i Srpskih: 1. Studija 2. Klubova 3. Festivala 4. Medija 5. Menadžmenta. Andrej Barbič – Krt: Želeo bih, da bi svuda bilo više takvih koji bi prvenstveno bili kreativni prostor sa određenom zadimljenom atmosferom za davanje svojih osećanja u besmrtnost, a to znači snimanje pesme. Trenutak kojim se upisuješ u večnost je previše puta sterilan i previše organizovan hehe! Nadam se, da u Srbiji još postoje takvi, u Sloveniji su retki, i oni domaći imaju svoja pravila ponašanja i radni ritam. Želeo bih videti više klubova u obe države sa tačno određenim žanrovskim pravcem, gde mogu da se predstave bendovi, a i oni sa ličnim ispovestima i da nije svuda najbitnije da je žurka i da se računa količina prodanog pića. Ali to je već kultura posećivanja događaja, možda je u Srbiji više entuzijazma na tom području, mada verujem da to gaje starije generacije, mlađi bi samo žurku. Imam isto mišljenje kao o klubovima. Što se tiče veličine i količine, samo ako spomenem Beer Fest i novosadski Exit mislim da Srbija caruje na tom području. Mada je i kod nas lepa istorijska zbirka festivala, na žalost već pokojni Rock Otočec, Schengenfest u Vinici, pa žanrovski Metal Camp sada Metal Days i takođe pokojni Soča Riversplash. Imam osećaj, da sa godinama u Sloveniji festivali gube na vrednosti. Takođe se generacije smenjuju, zato je u slučaju žanrovske muzike dobro, jer dovuče veliki broj posetioca iz inostranstva (metalci su vrlo verna publika). U Sloveniji sam opazio previše raštrkanosti i nestručnog obaveštavanja, naravno ima izuzetaka. Žanr Rock muzike nije toliko prisutan u medijima jer se većina sve više bavi žutom štampom. Zbog procene umetnika, da time izgube na vrednosti i verodostojnosti, sami izbegavaju te medije, bolje neshvaćeni umetnik nego poznati autor na pikniku sa turbo-folk pevačicom koja ima istu izdavačku kuću. I kod nas je previše komercijalnih radio stanica i premalo pravih muzičkih urednika, ustvari ih niko ne poštuje. Stručnjake na svom području izguruju instant radijski voditelji, koji su duhoviti kao preparirani vepar na banketu, nisu društveno kritični i ne daju nikakve analize i dublje poglede na muziku i društvo, već su populistični idioti, koji imaju predobru platu za prelaki posao. U stilu – ne mogu oni mene toliko malo da plate, koliko ja mogu ništa da ne radim. Možda novac tu nije najbitniji faktor, već činjenica da ljudi na tim radio stanicama vole da su bitni. A svi zvuče isto. Malo sam odlutao. Imamo još par vrdnih pohvale muzičkih kritičara, urednika i par časopisa, ipak premalo. Rad benda kao što smo mi daje drugačiju sliku na terenu i nije ni malo sjajna. Smem da tvrdim da je u Srbiji slična situacija, mada ne planiramo da se povučemo, zar ne? Nemam iskustva da bih dao mišljenje. Mileta Grujić – Miša: Kreativniji u Sloveniji, napredniji u razmišljanju, nisu imali turbo oboljenja kao studiji u Srbiji. Generalno. Što ne znači da u Srbiji nema dobrih studija, mada danas studio čini čovek. Ili človek, meni je svejedno. Srazmerno veličini dve države, u Sloveniji ih ima više, meni su zanimljiviji jer sam tek nešto više od godinu dana u Sloveniji. Koliko mogu da primetim, Srbija ima mnogo veće i jače festivale, ali se Slovenija može pohvaliti manjim i interesantnijim, alternativnijim. Ko se u Sloveniji žali na medije, neka dođe malo u Srbiju da vidi. U Srbiji jedino stvar spašavaju pojedinci koji imaju dostup etru, pa se bore protiv vetrenjača (kojih ima u Banatu i Bačkoj) Ne znam za Peđu (komentar na Žiginu parolu),  ali mnoge znam u Srbiji i bolje da ih ne znam, u Sloveniji ih na sreću ne poznajem, osim što sam upoznao Šekija iz pesme ZPušenja, koji je… Žiga Dobravc – Žika: Studiji za snimanje u Srbiji su cenovno mnogo dostupniji. Studiji za vežbanje su takođe jeftiniji i ima ih daleko više nego u Sloveniji. U Srbiji je daleko više klubova, u celoj Sloveniji ih je od 15-20 koji još uvek rade. Klubska scena je u Sloveniji umrla, zbog službi obezbeđenja i SAZAS-a (u Srbiji SOKOJ) koji naplaćuju ogromne izdatke. Možda je u Srbiji scena još živa. Posete koncerata su bolje i publika je više zainteresovana za R’n’R. Srbija je veća, posledično je i više festivala. Scena na festivalima je slična, manje poznati bendovi sviraju u lošim terminima i simbolično su plaćeni u obe države. mediji su manje vište jednaki. Veze, poznanstva i pare, pa može i tvoja pesma da se pusti. Stas je više puta bitniji nego glas. (guzice i sise, samo da ne vise) Srpski menadžment funkcijoniše bolje i jeftinije. Neka živi Peđa! Tomi Perinčič: Pretpostavljam da nema razlike, verovatno su određeni studiji u Sbiji jeftiniji nego u Sloveniji. Prvi utisak je da u Srbiji ima mnogo više klubova u kojima se svira R’n’R. Mislim da nema nikakve razlike, imaju iste prepreke i probleme. No comment. No comment. Primož Malenšek – PimpS: No comment. Slična situacija, čini mi se da je PR u manjim klubovima u Srbiji bolji nego u Sloveniji. Šteta da je zakon zabrane pušenja u Sloveniji. Slično u obe države. U Srbiji, čini mi se, organizatori prave manju razliku između stranih i domaćih muzičara. No comment. No comment. Dejan Sondža: Nisam imao priliku da snimam u studiju u Srbiji od 1998.g tako da ne znam kakva je trenutna situacija. Za Sloveniju mogu da kažem da se veoma trude i u većini slučajeva uspevaju da održe korak sa vremenom. Poslednji snimci koje sam čuo i uporedio sa srpskim su produkcijski daleko bolji i moderniji. Prednost klubova po Srbiji je da su pića jeftinija, cene karata prilagođene tržištu i dozvoljeno je pušenje u zatvorenom prostoru. U slovenačkim klubovima je u većini slučajeva odlična oprema, bend dobije pored honorara hranu i piće i svirke počinju i završavaju u pristojnije sate, do ponoći ili sat kasnije. Sa festivalima je izjednačena situacija. Glavni bend (Headliner) dobije sve počasti. Ostali bendovi ili nisu plaćeni ili je to mizerno i sa velikim kašnjenjem, ne dobiju zasluženu reklamu niti jedan ljudski odnos i poštovanje. Ponašaju se prema bendu kao da su došli da smetaju, a ne da su pozvani da sviraju. Tu su dostigli EU standard hehe! Sa medijima nismo imali dosta posla, ali u zadnje vreme je u Sloveniji na snazi zakon sa kvotama. Što znači da moraju da puštaju više muzike na slovenačkom jeziku, situacija je poprilično jadna. Ako bend nije već stekao neku slavu, nema ni priliku da se pojavi u javnosti i da dobije medijsku podršku. Sve ide preko veza i vezica i na štetu benda. Nije važan kvalitet već koga poznaješ. U Srbiji nije dobro, ali je mnogo jednostavnije, zna se tačna cena puštanja spota na TV ili radiju. U pokušaju da pronađem osobu za P.R. ili agenciju, naišao sam na veliki problem. Prva stvar je da ljudi sa kojima sam pregovarao ne znaju svoj posao, imaju duplo manje kontakta od mene i treće je da su tražili previše para, a to nisu mogli da opravdaju delima. Situaciju u Srbiji ne poznajem, par iskustava od pre par godina imam jako negativnih. Mada zadnja saradnja sa Predragom Jovanovićem vraća nadu u organizacijske i poslovne sposobnosti na teritoriji Srbije. Ili je izolovan primer? Tina Gerbec Radaković: Za sada sam snimala samo u Sloveniji, ali smo imali dosta puta probe sa El Brew u Srbiji u par različitih studija. Mada je verovatno da to nisu studiji u kojima se i snima. Razlika je predpodstavljam jedino u ceni. U Sloveniji je sve dosta skuplje. Pa eto, koliko smo svirali po Srbiji…na par mesta. U Srbiji još uvek ljude interesuje rokenrol. Ovde bi svi nešto novo, nešto drugačije i to se menja svaki mesec dana, mada teško je praviti poređenje kad je naša zemlja velika kao vaš glavni grad. Mislim da je trenutno takva situacija da su svi festivali isti, gledano sa strane benda. Možda su na severu malo bolje organizovani, ali isto je sranje ako nisi hedlajner. Podrazumeva se da bend ne bude ispoštovan od strane organizatora, da se kasni sa tonskim probama i da na kraju verovatno bend nastupa bez tonske. Ne postoji primerno mesto da se bend pripremi za nastup, organizatori otaljavaju posao i na kraju je još dugo čekanje na honorar uz mnogo muke. Razlika je da ih naravno ima više u Srbiji nego u našem malom selu. Za sada smo više interesovanja imali u Srbiji nego kod nas. Videćemo gde to sve vodi, ali važi pravilo ako sam ne uradiš, džaba ti menadžer. Jedino nam ostaje da se sami borimo i trudimo svim snagama.   Predrag Jovanović
    1695 Objavio/la Bibaaa
  • By Bibaaa
    Sa velikim poštovanjem i uvažavanjem predstavljamo našeg gosta g.Predraga Jovanovića sa sajta Druga Strana Računara   KAKO DO STVARANJA KVALITETNE REGIONALNE MUZIČKE SCENE – GRUPA EL KACHON – SRB VS SLO   Već sam pričao Bane Lokner i moja malenkost  imamo neizmernu želju da oživimo regionalnu muzičku scenu na način dostojan R’n’R kao muzičkog pravca, neestradizovanog i dostojansvenog. Taiskreno verujem da će nam u tome pomoći priča članova benda El Kachon koju sačinjavaju muzičari iz Slovenije i Srbije, pa su zato i kompetentni da odgovore na sledeća pitanja i koliko je to moguće objasne razlike u stvarima koje nisu primarne, ali su sastavni deo R’n’R isto koliko i samo muzičko umeće. Kada izvučemo najbolje od svih i to najbolje svuda  primenimo onda je i uspeh neizostavan. Članovi benda El Kachon su bila o razlikama između stvari bez kojih ne možemo zamisliti nastup i uspeh jednog benda, gde kao osnovu uzimamo da bend ima nesporan muzički kvalitet. Pitanja su bila o razlikama između Slovenačkih i Srpskih: 1. Studija 2. Klubova 3. Festivala 4. Medija 5. Menadžmenta. Andrej Barbič – Krt: Želeo bih, da bi svuda bilo više takvih koji bi prvenstveno bili kreativni prostor sa određenom zadimljenom atmosferom za davanje svojih osećanja u besmrtnost, a to znači snimanje pesme. Trenutak kojim se upisuješ u večnost je previše puta sterilan i previše organizovan hehe! Nadam se, da u Srbiji još postoje takvi, u Sloveniji su retki, i oni domaći imaju svoja pravila ponašanja i radni ritam. Želeo bih videti više klubova u obe države sa tačno određenim žanrovskim pravcem, gde mogu da se predstave bendovi, a i oni sa ličnim ispovestima i da nije svuda najbitnije da je žurka i da se računa količina prodanog pića. Ali to je već kultura posećivanja događaja, možda je u Srbiji više entuzijazma na tom području, mada verujem da to gaje starije generacije, mlađi bi samo žurku. Imam isto mišljenje kao o klubovima. Što se tiče veličine i količine, samo ako spomenem Beer Fest i novosadski Exit mislim da Srbija caruje na tom području. Mada je i kod nas lepa istorijska zbirka festivala, na žalost već pokojni Rock Otočec, Schengenfest u Vinici, pa žanrovski Metal Camp sada Metal Days i takođe pokojni Soča Riversplash. Imam osećaj, da sa godinama u Sloveniji festivali gube na vrednosti. Takođe se generacije smenjuju, zato je u slučaju žanrovske muzike dobro, jer dovuče veliki broj posetioca iz inostranstva (metalci su vrlo verna publika). U Sloveniji sam opazio previše raštrkanosti i nestručnog obaveštavanja, naravno ima izuzetaka. Žanr Rock muzike nije toliko prisutan u medijima jer se većina sve više bavi žutom štampom. Zbog procene umetnika, da time izgube na vrednosti i verodostojnosti, sami izbegavaju te medije, bolje neshvaćeni umetnik nego poznati autor na pikniku sa turbo-folk pevačicom koja ima istu izdavačku kuću. I kod nas je previše komercijalnih radio stanica i premalo pravih muzičkih urednika, ustvari ih niko ne poštuje. Stručnjake na svom području izguruju instant radijski voditelji, koji su duhoviti kao preparirani vepar na banketu, nisu društveno kritični i ne daju nikakve analize i dublje poglede na muziku i društvo, već su populistični idioti, koji imaju predobru platu za prelaki posao. U stilu – ne mogu oni mene toliko malo da plate, koliko ja mogu ništa da ne radim. Možda novac tu nije najbitniji faktor, već činjenica da ljudi na tim radio stanicama vole da su bitni. A svi zvuče isto. Malo sam odlutao. Imamo još par vrdnih pohvale muzičkih kritičara, urednika i par časopisa, ipak premalo. Rad benda kao što smo mi daje drugačiju sliku na terenu i nije ni malo sjajna. Smem da tvrdim da je u Srbiji slična situacija, mada ne planiramo da se povučemo, zar ne? Nemam iskustva da bih dao mišljenje. Mileta Grujić – Miša: Kreativniji u Sloveniji, napredniji u razmišljanju, nisu imali turbo oboljenja kao studiji u Srbiji. Generalno. Što ne znači da u Srbiji nema dobrih studija, mada danas studio čini čovek. Ili človek, meni je svejedno. Srazmerno veličini dve države, u Sloveniji ih ima više, meni su zanimljiviji jer sam tek nešto više od godinu dana u Sloveniji. Koliko mogu da primetim, Srbija ima mnogo veće i jače festivale, ali se Slovenija može pohvaliti manjim i interesantnijim, alternativnijim. Ko se u Sloveniji žali na medije, neka dođe malo u Srbiju da vidi. U Srbiji jedino stvar spašavaju pojedinci koji imaju dostup etru, pa se bore protiv vetrenjača (kojih ima u Banatu i Bačkoj) Ne znam za Peđu (komentar na Žiginu parolu),  ali mnoge znam u Srbiji i bolje da ih ne znam, u Sloveniji ih na sreću ne poznajem, osim što sam upoznao Šekija iz pesme ZPušenja, koji je… Žiga Dobravc – Žika: Studiji za snimanje u Srbiji su cenovno mnogo dostupniji. Studiji za vežbanje su takođe jeftiniji i ima ih daleko više nego u Sloveniji. U Srbiji je daleko više klubova, u celoj Sloveniji ih je od 15-20 koji još uvek rade. Klubska scena je u Sloveniji umrla, zbog službi obezbeđenja i SAZAS-a (u Srbiji SOKOJ) koji naplaćuju ogromne izdatke. Možda je u Srbiji scena još živa. Posete koncerata su bolje i publika je više zainteresovana za R’n’R. Srbija je veća, posledično je i više festivala. Scena na festivalima je slična, manje poznati bendovi sviraju u lošim terminima i simbolično su plaćeni u obe države. mediji su manje vište jednaki. Veze, poznanstva i pare, pa može i tvoja pesma da se pusti. Stas je više puta bitniji nego glas. (guzice i sise, samo da ne vise) Srpski menadžment funkcijoniše bolje i jeftinije. Neka živi Peđa! Tomi Perinčič: Pretpostavljam da nema razlike, verovatno su određeni studiji u Sbiji jeftiniji nego u Sloveniji. Prvi utisak je da u Srbiji ima mnogo više klubova u kojima se svira R’n’R. Mislim da nema nikakve razlike, imaju iste prepreke i probleme. No comment. No comment. Primož Malenšek – PimpS: No comment. Slična situacija, čini mi se da je PR u manjim klubovima u Srbiji bolji nego u Sloveniji. Šteta da je zakon zabrane pušenja u Sloveniji. Slično u obe države. U Srbiji, čini mi se, organizatori prave manju razliku između stranih i domaćih muzičara. No comment. No comment. Dejan Sondža: Nisam imao priliku da snimam u studiju u Srbiji od 1998.g tako da ne znam kakva je trenutna situacija. Za Sloveniju mogu da kažem da se veoma trude i u većini slučajeva uspevaju da održe korak sa vremenom. Poslednji snimci koje sam čuo i uporedio sa srpskim su produkcijski daleko bolji i moderniji. Prednost klubova po Srbiji je da su pića jeftinija, cene karata prilagođene tržištu i dozvoljeno je pušenje u zatvorenom prostoru. U slovenačkim klubovima je u većini slučajeva odlična oprema, bend dobije pored honorara hranu i piće i svirke počinju i završavaju u pristojnije sate, do ponoći ili sat kasnije. Sa festivalima je izjednačena situacija. Glavni bend (Headliner) dobije sve počasti. Ostali bendovi ili nisu plaćeni ili je to mizerno i sa velikim kašnjenjem, ne dobiju zasluženu reklamu niti jedan ljudski odnos i poštovanje. Ponašaju se prema bendu kao da su došli da smetaju, a ne da su pozvani da sviraju. Tu su dostigli EU standard hehe! Sa medijima nismo imali dosta posla, ali u zadnje vreme je u Sloveniji na snazi zakon sa kvotama. Što znači da moraju da puštaju više muzike na slovenačkom jeziku, situacija je poprilično jadna. Ako bend nije već stekao neku slavu, nema ni priliku da se pojavi u javnosti i da dobije medijsku podršku. Sve ide preko veza i vezica i na štetu benda. Nije važan kvalitet već koga poznaješ. U Srbiji nije dobro, ali je mnogo jednostavnije, zna se tačna cena puštanja spota na TV ili radiju. U pokušaju da pronađem osobu za P.R. ili agenciju, naišao sam na veliki problem. Prva stvar je da ljudi sa kojima sam pregovarao ne znaju svoj posao, imaju duplo manje kontakta od mene i treće je da su tražili previše para, a to nisu mogli da opravdaju delima. Situaciju u Srbiji ne poznajem, par iskustava od pre par godina imam jako negativnih. Mada zadnja saradnja sa Predragom Jovanovićem vraća nadu u organizacijske i poslovne sposobnosti na teritoriji Srbije. Ili je izolovan primer? Tina Gerbec Radaković: Za sada sam snimala samo u Sloveniji, ali smo imali dosta puta probe sa El Brew u Srbiji u par različitih studija. Mada je verovatno da to nisu studiji u kojima se i snima. Razlika je predpodstavljam jedino u ceni. U Sloveniji je sve dosta skuplje. Pa eto, koliko smo svirali po Srbiji…na par mesta. U Srbiji još uvek ljude interesuje rokenrol. Ovde bi svi nešto novo, nešto drugačije i to se menja svaki mesec dana, mada teško je praviti poređenje kad je naša zemlja velika kao vaš glavni grad. Mislim da je trenutno takva situacija da su svi festivali isti, gledano sa strane benda. Možda su na severu malo bolje organizovani, ali isto je sranje ako nisi hedlajner. Podrazumeva se da bend ne bude ispoštovan od strane organizatora, da se kasni sa tonskim probama i da na kraju verovatno bend nastupa bez tonske. Ne postoji primerno mesto da se bend pripremi za nastup, organizatori otaljavaju posao i na kraju je još dugo čekanje na honorar uz mnogo muke. Razlika je da ih naravno ima više u Srbiji nego u našem malom selu. Za sada smo više interesovanja imali u Srbiji nego kod nas. Videćemo gde to sve vodi, ali važi pravilo ako sam ne uradiš, džaba ti menadžer. Jedino nam ostaje da se sami borimo i trudimo svim snagama.   Predrag Jovanović
    Jul 22, 2016 1695
  • 20 Jul 2016
    Slatke muke su oni trenuci kad ti se ne sviđa posebno situacija u kojoj se nalaziš, ali znaš da je to zapravo jako dobro (iako možda nisi ni svestan): Kad moraš počistiti haos nakon dobre žurke, ali ne mariš jer si bio s prijateljima. Kad ti odeća postane malo tesna, ali ne mariš jer imaš dovoljno hrane. Kad te senka prati dok radiš, ali ne mariš jer si napolju po sunčanom danu. Kad nađeš parking mesto na samom kraju parkinga, ali ne mariš jer možeš da hodaš. Kad moraš očistiti prozore, oribati pod i spremiti rublje, ali ne mariš jer imaš krov nad glavom. Kad dobiješ veliki račun za grejanje, ali ne mariš jer ti je toplo. Kad te ujutro probudi taj prokleti budilnik, ali ne mariš jer si živ.  Kad imaš pored sebe ljubav, koji ti izmami osmeh na lice i kad su ti sve lađe potunule...
    1913 Objavio/la Betty Boop
  • Slatke muke su oni trenuci kad ti se ne sviđa posebno situacija u kojoj se nalaziš, ali znaš da je to zapravo jako dobro (iako možda nisi ni svestan): Kad moraš počistiti haos nakon dobre žurke, ali ne mariš jer si bio s prijateljima. Kad ti odeća postane malo tesna, ali ne mariš jer imaš dovoljno hrane. Kad te senka prati dok radiš, ali ne mariš jer si napolju po sunčanom danu. Kad nađeš parking mesto na samom kraju parkinga, ali ne mariš jer možeš da hodaš. Kad moraš očistiti prozore, oribati pod i spremiti rublje, ali ne mariš jer imaš krov nad glavom. Kad dobiješ veliki račun za grejanje, ali ne mariš jer ti je toplo. Kad te ujutro probudi taj prokleti budilnik, ali ne mariš jer si živ.  Kad imaš pored sebe ljubav, koji ti izmami osmeh na lice i kad su ti sve lađe potunule...
    Jul 20, 2016 1913
  • 14 Jul 2016
    Svako od nas ima mogućnost za dva različita izbora o tome šta će učiniti sa svojim životom. Prvi izbor je da postanemo manje nego što možemo. Da zarađujemo manje. Da imamo manje. Da čitamo manje i mislimo manje. Da pokušavamo manje i da se disciplinujemo manje. To su izbori koji vode do praznog života. A drugi izbor? Da uradiš sve! Da postaneš sve moguće što možeš. Da pročitaš svaku knjigu koju možeš. Da zarađuješ maksimalno koliko možeš. Da daješ i deliš što više možeš. Da težiš i stvaraš i postižeš što je više moguće. Svako od nas ima izbora. Da uradi ili da ne uradi. Da bude ili da ne bude. Da bude sve ili da bude manje, ili ništa. Kao drvo, za sve nas bi bio vredan izazov da se ispružimo (razgranamo) i gore i dole i levo i desno, do punih mera naših sposobnosti. Zašto da ne uradimo sve što možemo, svakog momenta koji možemo, najbolje što možemo, i što duže možemo? Naš krajnji cilj u životu bi trebao da bude da ostvarimo što više našeg talenta i sposobnosti i volje. Zadovoljiti se manjim nego što možemo, znači pasti u bezvredne poduhvate. Rezultati su najbolja mera ljudskog napretka. Ne pričanje o dostignućima. Ne objašnjenja. Ne pravdanja. Rezultati! A ako su naši rezultati manje nego što nam naše mogućnosti pružaju, onda moramo težiti da postanemo više danas, nego što bi bili sutra. Najveća nagrada je rezervisana za one koji donose dosta vrednosti sebi i svetu oko njih, kao rezultat onoga ko su i šta su postali. 
    1476 Objavio/la Betty Boop
  • Svako od nas ima mogućnost za dva različita izbora o tome šta će učiniti sa svojim životom. Prvi izbor je da postanemo manje nego što možemo. Da zarađujemo manje. Da imamo manje. Da čitamo manje i mislimo manje. Da pokušavamo manje i da se disciplinujemo manje. To su izbori koji vode do praznog života. A drugi izbor? Da uradiš sve! Da postaneš sve moguće što možeš. Da pročitaš svaku knjigu koju možeš. Da zarađuješ maksimalno koliko možeš. Da daješ i deliš što više možeš. Da težiš i stvaraš i postižeš što je više moguće. Svako od nas ima izbora. Da uradi ili da ne uradi. Da bude ili da ne bude. Da bude sve ili da bude manje, ili ništa. Kao drvo, za sve nas bi bio vredan izazov da se ispružimo (razgranamo) i gore i dole i levo i desno, do punih mera naših sposobnosti. Zašto da ne uradimo sve što možemo, svakog momenta koji možemo, najbolje što možemo, i što duže možemo? Naš krajnji cilj u životu bi trebao da bude da ostvarimo što više našeg talenta i sposobnosti i volje. Zadovoljiti se manjim nego što možemo, znači pasti u bezvredne poduhvate. Rezultati su najbolja mera ljudskog napretka. Ne pričanje o dostignućima. Ne objašnjenja. Ne pravdanja. Rezultati! A ako su naši rezultati manje nego što nam naše mogućnosti pružaju, onda moramo težiti da postanemo više danas, nego što bi bili sutra. Najveća nagrada je rezervisana za one koji donose dosta vrednosti sebi i svetu oko njih, kao rezultat onoga ko su i šta su postali. 
    Jul 14, 2016 1476

Prethodni postovi na forumu

Vidi Sve

Nove objave