mi VOLIMO NET

.. a ti?
Pozovi prijatelje

Objavljeni oglasi

  • 08. јануар 2019. - posted by Goran
    Sva literatura neophodna za polaganje ispita ovlasceni racunovodja + gratis testovi, skripte... srrskonsultacije@gmail.com   +Kontni okvir +PDV prirucnik +Prirucnik o transfernim cenama +Priručnik za OBRAČUN ZARADA, NAKNADA i DRUGIH PRIHODA fizičkih lica ...

Knjiga nedelje

Blog

468 blogs
  • 06 Apr 2020
    Umru prijatelji umru roditelji a u tebi izrastu totemi. Izrastu u guši. Neki te dobro zaseku svojim krilima i zubima pa ostanu zakačeni za nepca, jednjak... Ne pomeraju se. Tvoje lice ne bude kao ranije. Tvoj glas i vrat ne stoje gde i nekada. Težak je protok vetra među granama i daskama naređanim u čoveku. Kao na đubrištu. Polako obuzimaju uspomene. Ono što je prošlo se budi. Otpočinje put. Toliku tugu ništa ne može potrti. Ni moltva ni alkohol. Ta svedenost pokreta i i količina daha, dojučerašnju naivu guta najlakši zalogaj. Od tada, pa u nedogled, na mesto negdašnjih snova dolazi iščekivanje. Čežnja. Beda vremena koja kuca dosadno kao jutarnji alarm i poziva te nazad i napred simultano. Gde si, kad ćeš, zašto smo... Ne zanima me. Do juče me je zanimalo. Danas me ne zanima. Sutra, hajde da se čujemo sutra. Danas možda potraje zauvek. Ne mogu baš ništa da obećam. Molim vas da ne mislite da sam gad. Ma, uostalom mislite šta hoćete. Danas me ne zanima šta mislite. Uopšte me ne zanimaju životi. I to bi bio ideal a svaki je ideal incident. Svako odustajanje kamen u očima. Sve biste vi vezali kanapom oko ruke i zauzdavali, a nema škole o drugom. Ne mogu se drugi klasifikovati kad je i za stoku to previše. Niko je ne pita. Niko ragu ne pita. Čoveku treba dati sunca. Sunca njemu treba. I milovanja, da. Ne modelijate. Samo nešto dajte. Dajte ako imate. Ako nemate, nema veze. Samo nemojte da ispadne da je nešto više, od svega što jeste, moglo da ispadne. Od danas ne mogu više. Molim vas! Da li mogu slobodno ući i razgledati? Sa sobom nosim kofer. Nosim štap. Veštačku nogu. Veštačku glavu. Može. Sve može. Odgovaram. Nema problema, samo, znajte nisam tu. I nemam ime. I imam manje nego što mislite da je uljudno. Tako je, razotkrivam se. Razumete. Totemi zadiru svojim krakom po mom dušniku i tu više nema mesta za još jedan par nozdrva, očiju, ruku od pomoći. Treba sad da nahranim sve te životinje. Moram da zalijem vrt. Vrtlog. Samo ne znam odakle. Kao da sam presušio. Presahlo je. Početak je bio onda kada mi se nedavno zgadilo sve ali ne, onako, kao uvreda - prolazno i otapajuće, bilo je tako da su sve boli utihnule i sve što je bilo nešto je postalo sve. Vratilo se svome izvoru. Istrpeti bol izumiranja je ništa u odnosu na bol i ništavilo poricanja. Zato priznajem. Ne mogu podneti blagu i mlaku podršku šake. Ne bih takvu ni usudu poverio. Kao ni dve ćorave mačke na uglu. S. Stojanović
    2261 Objavio/la Bibaaa
  • By Bibaaa
    Umru prijatelji umru roditelji a u tebi izrastu totemi. Izrastu u guši. Neki te dobro zaseku svojim krilima i zubima pa ostanu zakačeni za nepca, jednjak... Ne pomeraju se. Tvoje lice ne bude kao ranije. Tvoj glas i vrat ne stoje gde i nekada. Težak je protok vetra među granama i daskama naređanim u čoveku. Kao na đubrištu. Polako obuzimaju uspomene. Ono što je prošlo se budi. Otpočinje put. Toliku tugu ništa ne može potrti. Ni moltva ni alkohol. Ta svedenost pokreta i i količina daha, dojučerašnju naivu guta najlakši zalogaj. Od tada, pa u nedogled, na mesto negdašnjih snova dolazi iščekivanje. Čežnja. Beda vremena koja kuca dosadno kao jutarnji alarm i poziva te nazad i napred simultano. Gde si, kad ćeš, zašto smo... Ne zanima me. Do juče me je zanimalo. Danas me ne zanima. Sutra, hajde da se čujemo sutra. Danas možda potraje zauvek. Ne mogu baš ništa da obećam. Molim vas da ne mislite da sam gad. Ma, uostalom mislite šta hoćete. Danas me ne zanima šta mislite. Uopšte me ne zanimaju životi. I to bi bio ideal a svaki je ideal incident. Svako odustajanje kamen u očima. Sve biste vi vezali kanapom oko ruke i zauzdavali, a nema škole o drugom. Ne mogu se drugi klasifikovati kad je i za stoku to previše. Niko je ne pita. Niko ragu ne pita. Čoveku treba dati sunca. Sunca njemu treba. I milovanja, da. Ne modelijate. Samo nešto dajte. Dajte ako imate. Ako nemate, nema veze. Samo nemojte da ispadne da je nešto više, od svega što jeste, moglo da ispadne. Od danas ne mogu više. Molim vas! Da li mogu slobodno ući i razgledati? Sa sobom nosim kofer. Nosim štap. Veštačku nogu. Veštačku glavu. Može. Sve može. Odgovaram. Nema problema, samo, znajte nisam tu. I nemam ime. I imam manje nego što mislite da je uljudno. Tako je, razotkrivam se. Razumete. Totemi zadiru svojim krakom po mom dušniku i tu više nema mesta za još jedan par nozdrva, očiju, ruku od pomoći. Treba sad da nahranim sve te životinje. Moram da zalijem vrt. Vrtlog. Samo ne znam odakle. Kao da sam presušio. Presahlo je. Početak je bio onda kada mi se nedavno zgadilo sve ali ne, onako, kao uvreda - prolazno i otapajuće, bilo je tako da su sve boli utihnule i sve što je bilo nešto je postalo sve. Vratilo se svome izvoru. Istrpeti bol izumiranja je ništa u odnosu na bol i ništavilo poricanja. Zato priznajem. Ne mogu podneti blagu i mlaku podršku šake. Ne bih takvu ni usudu poverio. Kao ni dve ćorave mačke na uglu. S. Stojanović
    Apr 06, 2020 2261
  • 23 Jan 2020
    Pile moje, ne gledaj nikada levo ni desno, osim kad prelaziš ulicu. Sa strane stoje bolji i gori, jedni će ti ubiti samopouzdanje, drugi veru. Nemoj ćutati pred nepravdom, niti lajati na slabije. Ma koliko da je sličnih, ti si jedinstven, poštuj to. Ne spavaj sa upaljenom lampom, navikavaj oči na mrak. U mraku se bolje vidi srcem, očinji vid lažljiv je, prevrtljiv. Ne veruj slepo u svaku lepu reč, pusti da prođje vreme, umesto da čekaš da dođe. Vreme je uvek tu, mi ponekad nismo. Pile moje, mnogo toga ti ne umem reći, al znam gde stoji nevidljivo kamenje za saplitanje, padala sam, znam koji su izvori zatvoreni, otrovala sam se, znam kako se ustaje, uspravna sam. Ne slušaj me uvek, samo kad tiho govorim. Moja je buka istresanje muke, a ćutanje najčešća istina. Neka te imaju, imaj i ti njih, al uvek čuvaj seme svoje ličnosti u gvozdenoj kutiji na dnu srca, da uvek možeš ponovo da nikneš, jer lomiće te. Od ljudi nema zaklona. Ne laži sebe. Druge ćeš već lagati, u želji da ih spaseš ili da ih oteraš. Sebe ćeš samo istinom spasti. Pile moje, veruj. U bilo šta što osetiš duboko pod kožom kao svoje, jer vera je vodilja, a dok koračaš, živ si. Grdiće te, grliće te, zasmejaće te, rasplakaće te. Budi posramljen, umiljat, radostan, tužan, dozvoli da ti svaka ljudska emocija oboji deo srca, samo veruj, da niko osim tebe ne ume tvojim putem, da nikog osim tebe Gospod nije tvojim teretom upregao, niti obasjao istom svetlošću kojom obasjava tebe. Sve što činiš, čini po svojoj savesti, ne po uzoru na druge. Jer to u tvojim očima, to je dobrota, čak i kad se budeš rvao s demonima, veruj mi, sreća je samo kad si svoj, šta god bili oni oko tebe, pile moje...
    2084 Objavio/la Bibaaa
  • By Bibaaa
    Pile moje, ne gledaj nikada levo ni desno, osim kad prelaziš ulicu. Sa strane stoje bolji i gori, jedni će ti ubiti samopouzdanje, drugi veru. Nemoj ćutati pred nepravdom, niti lajati na slabije. Ma koliko da je sličnih, ti si jedinstven, poštuj to. Ne spavaj sa upaljenom lampom, navikavaj oči na mrak. U mraku se bolje vidi srcem, očinji vid lažljiv je, prevrtljiv. Ne veruj slepo u svaku lepu reč, pusti da prođje vreme, umesto da čekaš da dođe. Vreme je uvek tu, mi ponekad nismo. Pile moje, mnogo toga ti ne umem reći, al znam gde stoji nevidljivo kamenje za saplitanje, padala sam, znam koji su izvori zatvoreni, otrovala sam se, znam kako se ustaje, uspravna sam. Ne slušaj me uvek, samo kad tiho govorim. Moja je buka istresanje muke, a ćutanje najčešća istina. Neka te imaju, imaj i ti njih, al uvek čuvaj seme svoje ličnosti u gvozdenoj kutiji na dnu srca, da uvek možeš ponovo da nikneš, jer lomiće te. Od ljudi nema zaklona. Ne laži sebe. Druge ćeš već lagati, u želji da ih spaseš ili da ih oteraš. Sebe ćeš samo istinom spasti. Pile moje, veruj. U bilo šta što osetiš duboko pod kožom kao svoje, jer vera je vodilja, a dok koračaš, živ si. Grdiće te, grliće te, zasmejaće te, rasplakaće te. Budi posramljen, umiljat, radostan, tužan, dozvoli da ti svaka ljudska emocija oboji deo srca, samo veruj, da niko osim tebe ne ume tvojim putem, da nikog osim tebe Gospod nije tvojim teretom upregao, niti obasjao istom svetlošću kojom obasjava tebe. Sve što činiš, čini po svojoj savesti, ne po uzoru na druge. Jer to u tvojim očima, to je dobrota, čak i kad se budeš rvao s demonima, veruj mi, sreća je samo kad si svoj, šta god bili oni oko tebe, pile moje...
    Jan 23, 2020 2084
  • 22 Jan 2020
    ''Mirišeš   Na oktobar Lepiš se za prste Za bokove Padam, želim da padam Boli me od sreće u grudima Ti me držiš  Čvrsto Sklanjaš mi kosu iza ušiju Nežan si dok ti prsti drhte Šapućeš Noćas si moja deformacija Gladan si života Krhki  Otkucaji  Dva srca Razdvojena kožom Ljubav je ovaj sekund Kunem se Zauvek, dodaješ.''   - Ana Gord
    2005 Objavio/la D Boyanna
  • ''Mirišeš   Na oktobar Lepiš se za prste Za bokove Padam, želim da padam Boli me od sreće u grudima Ti me držiš  Čvrsto Sklanjaš mi kosu iza ušiju Nežan si dok ti prsti drhte Šapućeš Noćas si moja deformacija Gladan si života Krhki  Otkucaji  Dva srca Razdvojena kožom Ljubav je ovaj sekund Kunem se Zauvek, dodaješ.''   - Ana Gord
    Jan 22, 2020 2005
  • 22 Jan 2020
    ''Dodir koji nedostaje Da umiri Utiša Smanji Nemire Dodir koji nedostaje Da uspori vreme Izbriše bore Dileme i probleme Da te razbudi Razvrdri Raznese Dodir koji nedostaje Leti i zimi U jutru i po noći Na suncu i na snegu Kad se pliva i kad se skija Kad se smeje i kad se jeca Kad se poleće i kad se sleće U specijalnim prilikama I neprilikama. Dodir koji nedostaje  Na svim pregibima i nagibima  Ispod vrata, Na usnama, Na kolenima. Dodir koji miriše na mandarinu Ruzmarin i ružu. Na detinjstvo, praznike i najmilije. Onaj od kojeg se koži vraćaju Oblik Jedrina I sjaj. Dodir koji nedostaje za  Oporavak Ozdravljenje Preobražaj. Onaj - samo tvoj - dodir...''
    2027 Objavio/la D Boyanna
  • ''Dodir koji nedostaje Da umiri Utiša Smanji Nemire Dodir koji nedostaje Da uspori vreme Izbriše bore Dileme i probleme Da te razbudi Razvrdri Raznese Dodir koji nedostaje Leti i zimi U jutru i po noći Na suncu i na snegu Kad se pliva i kad se skija Kad se smeje i kad se jeca Kad se poleće i kad se sleće U specijalnim prilikama I neprilikama. Dodir koji nedostaje  Na svim pregibima i nagibima  Ispod vrata, Na usnama, Na kolenima. Dodir koji miriše na mandarinu Ruzmarin i ružu. Na detinjstvo, praznike i najmilije. Onaj od kojeg se koži vraćaju Oblik Jedrina I sjaj. Dodir koji nedostaje za  Oporavak Ozdravljenje Preobražaj. Onaj - samo tvoj - dodir...''
    Jan 22, 2020 2027
  • 22 Jan 2020
    ''Da sam se ja pitala Naši razgovori bi još trajali Menjali bi se samo dani Sobe i ulice Kafanski stolovi Izlozi I prolaznici. Da sam se ja pitala Ti bi bio moja  Prva i poslednja stanica I ne bi bilo potrebe  Napuštati snove  Ni zbog čega. Da sam se ja pitala Sve pesme bi otišle  U najtamniju šuzmu  A mi bismo zauvek hodali Jedno kraj drugog.''   -Brankica Veljković
    1828 Objavio/la D Boyanna
  • ''Da sam se ja pitala Naši razgovori bi još trajali Menjali bi se samo dani Sobe i ulice Kafanski stolovi Izlozi I prolaznici. Da sam se ja pitala Ti bi bio moja  Prva i poslednja stanica I ne bi bilo potrebe  Napuštati snove  Ni zbog čega. Da sam se ja pitala Sve pesme bi otišle  U najtamniju šuzmu  A mi bismo zauvek hodali Jedno kraj drugog.''   -Brankica Veljković
    Jan 22, 2020 1828
  • 15 Jan 2020
    Videh danas negde u šumi, u drvetu ugravirano ono ''Kakve su ti misli, takavi ti je život.''. Pomislih kako su moje super, samo kad bi hteo da pliva samnom...
    1920 Objavio/la D Boyanna
  • Videh danas negde u šumi, u drvetu ugravirano ono ''Kakve su ti misli, takavi ti je život.''. Pomislih kako su moje super, samo kad bi hteo da pliva samnom...
    Jan 15, 2020 1920

Prethodni postovi na forumu

Vidi Sve

Nove objave