Blogovi

User's Tags

Dubravka Belogrlic 's Entries

69 blogs
  • 26 Sep 2013
        Kod mene je proleće.Mada Novi Zeland zovu Zemlja večitog proleća.I kako i ja spadam u one mame koje rade u i oko kuće,uhvatilo i mene nešto da obavim taj prolećni ritual. Mnoge možda to mrze ali nemaju gde.Kad zasija sunce kroz prozorska okna,ona počnu da vape za novinama,sirćetom i vodom(metod nasledjen od moje bake),jel žele da zasijaju  u svom nekadašnjem sjaju.     Polica za knjige samo što se ne sruši,koliko je svega potrebnog i nepotrebnog natrpano na nju.     A oni  ćoškovi ispod zavesa ,cvile za malo pažnje,samo što se nisu ugušili od tereta paučine i prašine. Ovo gore opisano ,nije moja kuća.Moja kućica je mala i sve je u njoj racionalno  rasporedjeno i spakovano ali ima i u njoj ćoškova ispod zavesa,deo kauča čiji jedan deo je zauzeo mačak Karamelo,svesrdno opadajućom dlakom obeležavajući svoju teritoriju. Polica za knjige u kuhinji sa kuvarima.Koliko ljudi tu samo gostuje a neki i po nekoliko puta.             Ovde bi samo još trebalo dodati Narodni Kuvar.Valjda će se Neustrašivi nekad setiti ove rečenice.   Da i u Calinom ćosku za igranje ima velike pometnje, iako važi pravilo: da može da se igra samo sa kutijom igračaka koju izabere ali ako hoće drugu,onda prvo mora da spakuje onu s kojom se već igrala.Većinom to funkcioniše ali izgleda da sam poslednjih nekoliko nedelja bila popustljivija.     Usput rešim da ću i tatinu fotelju premestiti u šupu..Otkad se razboleo ne došeta se više do mene tako često..Odmah odbacim misao da tu stavim nešto novo. Srećom dekoracije na zidu 'vade'opštu situaciju.I da sam se nekim slučajem rodila ili udala u ovozemaljsko bogatstvo,ja bih verovatno sve pare potrošila na sllike.Ovako sakupljam radove mojih drugova i drugarica koji su ili jos,ili večito studiraju umetnost.Ko zna možda i ima neki čuveni umetnik u obećanju medju njima.     Zašto vam ovo pišem_Znam da kod mnogih proleće je na podužoj listi čekanja, ali eto odlučila sam da nek bude šta bude napravim ovu Generalku. Pa vas tako neću gnjaviti svojim blogovima  nekoliko nedelja.Ne treba mi naravno toliko da očistim kuću ali imam i drugih poslova ,a i kad nemam u procesu ću sigurno neke izmisliti. Predajem vam tastaturu pa izvolte,zabavite i vi mene malo   A da, proleće je.Pa zar ne bi trebalo da budem zaljubljena umesto da razmisljam o prolećnom čišćenju? Ma to je diverzija samo.Ko vam kaže da nisam                  
    2754 Objavio/la Dubravka Belogrlic
  •     Kod mene je proleće.Mada Novi Zeland zovu Zemlja večitog proleća.I kako i ja spadam u one mame koje rade u i oko kuće,uhvatilo i mene nešto da obavim taj prolećni ritual. Mnoge možda to mrze ali nemaju gde.Kad zasija sunce kroz prozorska okna,ona počnu da vape za novinama,sirćetom i vodom(metod nasledjen od moje bake),jel žele da zasijaju  u svom nekadašnjem sjaju.     Polica za knjige samo što se ne sruši,koliko je svega potrebnog i nepotrebnog natrpano na nju.     A oni  ćoškovi ispod zavesa ,cvile za malo pažnje,samo što se nisu ugušili od tereta paučine i prašine. Ovo gore opisano ,nije moja kuća.Moja kućica je mala i sve je u njoj racionalno  rasporedjeno i spakovano ali ima i u njoj ćoškova ispod zavesa,deo kauča čiji jedan deo je zauzeo mačak Karamelo,svesrdno opadajućom dlakom obeležavajući svoju teritoriju. Polica za knjige u kuhinji sa kuvarima.Koliko ljudi tu samo gostuje a neki i po nekoliko puta.             Ovde bi samo još trebalo dodati Narodni Kuvar.Valjda će se Neustrašivi nekad setiti ove rečenice.   Da i u Calinom ćosku za igranje ima velike pometnje, iako važi pravilo: da može da se igra samo sa kutijom igračaka koju izabere ali ako hoće drugu,onda prvo mora da spakuje onu s kojom se već igrala.Većinom to funkcioniše ali izgleda da sam poslednjih nekoliko nedelja bila popustljivija.     Usput rešim da ću i tatinu fotelju premestiti u šupu..Otkad se razboleo ne došeta se više do mene tako često..Odmah odbacim misao da tu stavim nešto novo. Srećom dekoracije na zidu 'vade'opštu situaciju.I da sam se nekim slučajem rodila ili udala u ovozemaljsko bogatstvo,ja bih verovatno sve pare potrošila na sllike.Ovako sakupljam radove mojih drugova i drugarica koji su ili jos,ili večito studiraju umetnost.Ko zna možda i ima neki čuveni umetnik u obećanju medju njima.     Zašto vam ovo pišem_Znam da kod mnogih proleće je na podužoj listi čekanja, ali eto odlučila sam da nek bude šta bude napravim ovu Generalku. Pa vas tako neću gnjaviti svojim blogovima  nekoliko nedelja.Ne treba mi naravno toliko da očistim kuću ali imam i drugih poslova ,a i kad nemam u procesu ću sigurno neke izmisliti. Predajem vam tastaturu pa izvolte,zabavite i vi mene malo   A da, proleće je.Pa zar ne bi trebalo da budem zaljubljena umesto da razmisljam o prolećnom čišćenju? Ma to je diverzija samo.Ko vam kaže da nisam                  
    Sep 26, 2013 2754
  • 25 Sep 2013
    Tu skoro odem kod mame na ručak.Gošća je i njena dugogodišnja prijateljica Rachel, jedna vitka ,blaga i vrlo pametna crnka, pred 40’tom.Znate od onih tipova koje su lepe ali ne toliko ali ipak ih primećujete.Uvek doterane i dodje vam spontano da sa njom razgovarate na Vi.Priča je pomalo čudna.Nije da nam scenario iste ne padne više puta u životu na pamet ali malo ko ima hrabrosti da ga sprovede u delo.Što je zaista šteta uzevši u obzir da je život samo jedan..Dakle, pre dve godine,Rachel je bila vrlo uspešna biznis žena.Imala je sve što se podrazumeva uspešnim u ovo moderno doba.Partnera sa kojim je živela već više godina,luksuzno opremljenu kuću koja je bila njihovo zajedničko vlasništvo.sportska kola, posao koji je radila sa velikim zalagenjem i vrlo uspešno.I kako jedan moj prijatelj kaže uvek par meseci nedostaje, da uradim u jednom danu sve što treba.Jednog takvog dana, vozeći kroz jutarnju gužvu, odgovarajući na bezbrojne telefonske pozive..odjednom je stala pored puta.I rešila tu pored puta ,kao da to nije ništa:Gotovo je sa starim životom, sa večitom jurnjavom i strahom ,da će neke neprdvidjene okolnosti okončati tok života u materijalnom blagostanju.Shvatila je da je rupa..praznina koju ju je nagrizla sve veća i veća i da ako je ne ispuni sad i odma ,može i ona lako potonuti u nju.Okrenula je  kola i odvezla se kući.Skuvala je sebi kafu i sela u baštu.Sad tek prvi put posle toliko godina zapazi da u bašti imaju kućicu za ptice.Pade joj na pamet da nikad nije ostavila nijedno zrnce  za njih..Napisala je nekoliko pisamaPismo poslodavcu da iz ličnih razloga ( koji poslodavac bi put oko sveta razumeo kao razlog da se ubije uspešna karijera) ,  napusta posao sa početkom :Od SADAPisma nekolicini prijateljaPozvala je Marka)( svog tadašnjeg partnera) ,.da dodje ranije kuci da se nešto(cuj nešto )dogovore.Dogovor se sveo na to (eh kad se civilizovani ljudi dogovaraju), da će Mark isplatiti polovinu vrednosti kuće i da ona odlazi...na Put oko sveta.Mark je naravno buljio u nju,( znate onaj pogled :Ženska glavo sta trabunjaš, nisi ti baš citava) ali je dovoljno poznavao Rachel da je znao da nema svrhe da je ubedjuje.Eh. ima tu sad više filmskih scenarija da li je Mark trebalo da ubedjuje Rachel da ostane ili ne, ali to je već drugi blog.Uglavnom sve je bilo onako kako je Rachel želela i ona je krenula na put oko sveta..na 6 meseci ,kako je tada planirala.Sećam se tog vremena, stomak mi je bio do zuba,samo što nisam dobila prenatalnu depresiju ,a razglednice koje su neke od mojih drugarica slale sa OE( Overseas Experience) nisu ni malo pomagale na bolje.Samo da pojasnim OE je tradicija u Novom Zelandu, da  pre nego što započente ozbiljne obaveze u životu jedno godinu dana putujete po svetu.Što i nije tako loše uzevši u obzir izlolovanost Novog Zelanda u svetuNo da se vratimo Rachel.Javljala se mami ali ne sa previše detalja , onako da je sve ok.Mama nije insistirala previše na detaljima ipak je to bio Rachelin put oko sveta.I tako uz sve gurmanluke ,koje Rachel  voli, mama nas je ugostila i celo popodne smo uživali u njenim pričama i avanturama koje je doživela.Preopširno je sada ulaziti u detalje.Bilo je tu spavanja na kineskom zidu,kupanja ispod vodopada u Namibiji ali bilo je i suza koje nisu bile uvek radosnice.Bila  je i jedna kratka romansa sa nekim plavokosim Rusom.       Ali najviše od svega tu je sad bila jedna nova Rachel,koja je zatvorila rupu beznadja i besmisla i kreće izpočetka.Rachel živi u jednom malom apartmanu i ima svoju kompaniju za Motivaciju.Nije isključeno da će krenuti opet na neka istrživanja I Rachel je izgledala i zvučala sasvim sretno.Još uvek vitka i lepa ali ne baš toliko.Žena srednjih godina ,koja je imala hrabrosti da ispuni svoj san.Bravo!Možda se se zapitali ,šta se desilo sa Markom posle Rachelinog odlaska?Mark se nedugo posle njenog odlaska oženio bucmastom plavušom , koja uskoro  očekuje bebu.Eto Happy End 
    2729 Objavio/la Dubravka Belogrlic
  • Tu skoro odem kod mame na ručak.Gošća je i njena dugogodišnja prijateljica Rachel, jedna vitka ,blaga i vrlo pametna crnka, pred 40’tom.Znate od onih tipova koje su lepe ali ne toliko ali ipak ih primećujete.Uvek doterane i dodje vam spontano da sa njom razgovarate na Vi.Priča je pomalo čudna.Nije da nam scenario iste ne padne više puta u životu na pamet ali malo ko ima hrabrosti da ga sprovede u delo.Što je zaista šteta uzevši u obzir da je život samo jedan..Dakle, pre dve godine,Rachel je bila vrlo uspešna biznis žena.Imala je sve što se podrazumeva uspešnim u ovo moderno doba.Partnera sa kojim je živela već više godina,luksuzno opremljenu kuću koja je bila njihovo zajedničko vlasništvo.sportska kola, posao koji je radila sa velikim zalagenjem i vrlo uspešno.I kako jedan moj prijatelj kaže uvek par meseci nedostaje, da uradim u jednom danu sve što treba.Jednog takvog dana, vozeći kroz jutarnju gužvu, odgovarajući na bezbrojne telefonske pozive..odjednom je stala pored puta.I rešila tu pored puta ,kao da to nije ništa:Gotovo je sa starim životom, sa večitom jurnjavom i strahom ,da će neke neprdvidjene okolnosti okončati tok života u materijalnom blagostanju.Shvatila je da je rupa..praznina koju ju je nagrizla sve veća i veća i da ako je ne ispuni sad i odma ,može i ona lako potonuti u nju.Okrenula je  kola i odvezla se kući.Skuvala je sebi kafu i sela u baštu.Sad tek prvi put posle toliko godina zapazi da u bašti imaju kućicu za ptice.Pade joj na pamet da nikad nije ostavila nijedno zrnce  za njih..Napisala je nekoliko pisamaPismo poslodavcu da iz ličnih razloga ( koji poslodavac bi put oko sveta razumeo kao razlog da se ubije uspešna karijera) ,  napusta posao sa početkom :Od SADAPisma nekolicini prijateljaPozvala je Marka)( svog tadašnjeg partnera) ,.da dodje ranije kuci da se nešto(cuj nešto )dogovore.Dogovor se sveo na to (eh kad se civilizovani ljudi dogovaraju), da će Mark isplatiti polovinu vrednosti kuće i da ona odlazi...na Put oko sveta.Mark je naravno buljio u nju,( znate onaj pogled :Ženska glavo sta trabunjaš, nisi ti baš citava) ali je dovoljno poznavao Rachel da je znao da nema svrhe da je ubedjuje.Eh. ima tu sad više filmskih scenarija da li je Mark trebalo da ubedjuje Rachel da ostane ili ne, ali to je već drugi blog.Uglavnom sve je bilo onako kako je Rachel želela i ona je krenula na put oko sveta..na 6 meseci ,kako je tada planirala.Sećam se tog vremena, stomak mi je bio do zuba,samo što nisam dobila prenatalnu depresiju ,a razglednice koje su neke od mojih drugarica slale sa OE( Overseas Experience) nisu ni malo pomagale na bolje.Samo da pojasnim OE je tradicija u Novom Zelandu, da  pre nego što započente ozbiljne obaveze u životu jedno godinu dana putujete po svetu.Što i nije tako loše uzevši u obzir izlolovanost Novog Zelanda u svetuNo da se vratimo Rachel.Javljala se mami ali ne sa previše detalja , onako da je sve ok.Mama nije insistirala previše na detaljima ipak je to bio Rachelin put oko sveta.I tako uz sve gurmanluke ,koje Rachel  voli, mama nas je ugostila i celo popodne smo uživali u njenim pričama i avanturama koje je doživela.Preopširno je sada ulaziti u detalje.Bilo je tu spavanja na kineskom zidu,kupanja ispod vodopada u Namibiji ali bilo je i suza koje nisu bile uvek radosnice.Bila  je i jedna kratka romansa sa nekim plavokosim Rusom.       Ali najviše od svega tu je sad bila jedna nova Rachel,koja je zatvorila rupu beznadja i besmisla i kreće izpočetka.Rachel živi u jednom malom apartmanu i ima svoju kompaniju za Motivaciju.Nije isključeno da će krenuti opet na neka istrživanja I Rachel je izgledala i zvučala sasvim sretno.Još uvek vitka i lepa ali ne baš toliko.Žena srednjih godina ,koja je imala hrabrosti da ispuni svoj san.Bravo!Možda se se zapitali ,šta se desilo sa Markom posle Rachelinog odlaska?Mark se nedugo posle njenog odlaska oženio bucmastom plavušom , koja uskoro  očekuje bebu.Eto Happy End 
    Sep 25, 2013 2729
  • 21 Sep 2013
    Mnogi od vas  se možda sećaju izvanrednog filma "Bucket List",sa Džek Nikolsonom i Morgan Frimanom.   Mnogi takodje imaju takvu listu.Poslednja šoping lista u životu na kojoj zapisujemo:|Mesta koja želimo da  posetimo,ljude koje želimo da vidimo,stvari koje želimo da uradimo pre nego sto finalno "kick the Bucket" ili prim.prev prevrnemo kantu svoga života..poslednji put.   Meni lično se čini da bi više koristi bilo od Bucket liste koju napavite o stvarima koje NE želite da uradite pre nego što umrete. Naprimer|:   2000 dosadnih knjiga koje ne želim da pročitam Muzeji,galerije i mesta u svetu koja ne želim da posetim Ljudi (negativci) sa kojima ne želim da gubim veme  Poslovi ,koje ne želim da radim   Korisna je i Bucket lista koju možete napraviti svojoj deci ,kada se spreme da odlepršaju i osamostale se Mojoj klinki ja bih napisala u listi nešto ovako:   Plaćaj uvek kazne za pogrešno parkiranje ako voziš tudja kola(najverovatnije moja),inače dotična osoba može biti  kažnjena i zatvorom ,a znaš koliko ja mrzim da delim kupatilo sa drugima. Posle posete noćnom klubu ,pre nego što udješ u Taxi ,zastani i razmisli: Da li imaš :ključeve od stana,jaknu,dečka...mobilni..Ako si nešto zaboravila,vrati se i gledaj kao što je mama gledala. Uvek ispiraj sudove  pre nego što ih staviš u sudoperu.Ovo ti se može učiniti kao glup savet,ali kad dodbiješ račun za popravku iste,videćeš da nije tako Udaj se iz ljubavi,nema veze koliko na to budeš čekala Zapamti da je znanje jedino bogatstvo koje se lako uvećava i pametno ga troši Pozovi me redovno,znaš koliko te volim p.s Zadrži ključeve od moje kuće.   Ako su vam deca još tinejdžeri, onda će im reakcija na vašu listu biti sledeća     Kako je kod vas,pišete li vi neke liste osim šoping liste za prodavnicu.One male papirčiće koje ponekad i posle par godina nalazite zgužvane na dnu torbe?      
    4013 Objavio/la Dubravka Belogrlic
  • Mnogi od vas  se možda sećaju izvanrednog filma "Bucket List",sa Džek Nikolsonom i Morgan Frimanom.   Mnogi takodje imaju takvu listu.Poslednja šoping lista u životu na kojoj zapisujemo:|Mesta koja želimo da  posetimo,ljude koje želimo da vidimo,stvari koje želimo da uradimo pre nego sto finalno "kick the Bucket" ili prim.prev prevrnemo kantu svoga života..poslednji put.   Meni lično se čini da bi više koristi bilo od Bucket liste koju napavite o stvarima koje NE želite da uradite pre nego što umrete. Naprimer|:   2000 dosadnih knjiga koje ne želim da pročitam Muzeji,galerije i mesta u svetu koja ne želim da posetim Ljudi (negativci) sa kojima ne želim da gubim veme  Poslovi ,koje ne želim da radim   Korisna je i Bucket lista koju možete napraviti svojoj deci ,kada se spreme da odlepršaju i osamostale se Mojoj klinki ja bih napisala u listi nešto ovako:   Plaćaj uvek kazne za pogrešno parkiranje ako voziš tudja kola(najverovatnije moja),inače dotična osoba može biti  kažnjena i zatvorom ,a znaš koliko ja mrzim da delim kupatilo sa drugima. Posle posete noćnom klubu ,pre nego što udješ u Taxi ,zastani i razmisli: Da li imaš :ključeve od stana,jaknu,dečka...mobilni..Ako si nešto zaboravila,vrati se i gledaj kao što je mama gledala. Uvek ispiraj sudove  pre nego što ih staviš u sudoperu.Ovo ti se može učiniti kao glup savet,ali kad dodbiješ račun za popravku iste,videćeš da nije tako Udaj se iz ljubavi,nema veze koliko na to budeš čekala Zapamti da je znanje jedino bogatstvo koje se lako uvećava i pametno ga troši Pozovi me redovno,znaš koliko te volim p.s Zadrži ključeve od moje kuće.   Ako su vam deca još tinejdžeri, onda će im reakcija na vašu listu biti sledeća     Kako je kod vas,pišete li vi neke liste osim šoping liste za prodavnicu.One male papirčiće koje ponekad i posle par godina nalazite zgužvane na dnu torbe?      
    Sep 21, 2013 4013
  • 21 Sep 2013
    Žene mog života.. Znam naslov može da vas navede da mislite na na svašta, naročito u doba ove (sad već zabranjene Parade Ponosa).Osim toga nije baš ni tačan, jer su ova ženska bića još uvek klinke ali nekako mi je pao na pamet i nisam mogla da se setim boljeg.Ovo su zaista najvažnije osobe u mom životu..moja bratanica Megi i naravno moja Princeza Cali.Priču o Megi i njenom odrastanju sam več nekoliko puta na blogu pričala.Nju smo nazvali  Beba Čudo zbog načina kako je kod svoje majke Hrabrost rasla ,iako su joj šanse bile jedan u nekoliko miliona da će preživeti. Megi je danas 2 i po godine  stara i ima tako andjeosko blago lice i vesele je prirode.Vrlo je nežne gradje što je ne sprečava da se igra i guguće celog dana.Provesti vreme sa njom je moja najomiljenija zabava.Kad je pogledate znaćete i sami zašto. Uh,Gledajući ovo uhvati me bebostanje:)I naravno kad sam otvorila album ništa bez moje prve (i za sad jedine)  najveće ljubavi života, Moje princeze.Sećam se još tačno dana , ma minuta kad se rodila..i još više naše prve zajedničke noći ,kad sam je cele noći držala na grudima i gledala ,gledala..Evo sad je i raspričana i pametna i razigrana i mudra i joguna i ponekad rasplakana ali i sad i onda i zauvek Žena mog života-Ako sam vas ugnjavila..izvin'te..uhvatilo me nešto..ma mame bake tetke će razumeti..sta                                
    2787 Objavio/la Dubravka Belogrlic
  • Žene mog života.. Znam naslov može da vas navede da mislite na na svašta, naročito u doba ove (sad već zabranjene Parade Ponosa).Osim toga nije baš ni tačan, jer su ova ženska bića još uvek klinke ali nekako mi je pao na pamet i nisam mogla da se setim boljeg.Ovo su zaista najvažnije osobe u mom životu..moja bratanica Megi i naravno moja Princeza Cali.Priču o Megi i njenom odrastanju sam več nekoliko puta na blogu pričala.Nju smo nazvali  Beba Čudo zbog načina kako je kod svoje majke Hrabrost rasla ,iako su joj šanse bile jedan u nekoliko miliona da će preživeti. Megi je danas 2 i po godine  stara i ima tako andjeosko blago lice i vesele je prirode.Vrlo je nežne gradje što je ne sprečava da se igra i guguće celog dana.Provesti vreme sa njom je moja najomiljenija zabava.Kad je pogledate znaćete i sami zašto. Uh,Gledajući ovo uhvati me bebostanje:)I naravno kad sam otvorila album ništa bez moje prve (i za sad jedine)  najveće ljubavi života, Moje princeze.Sećam se još tačno dana , ma minuta kad se rodila..i još više naše prve zajedničke noći ,kad sam je cele noći držala na grudima i gledala ,gledala..Evo sad je i raspričana i pametna i razigrana i mudra i joguna i ponekad rasplakana ali i sad i onda i zauvek Žena mog života-Ako sam vas ugnjavila..izvin'te..uhvatilo me nešto..ma mame bake tetke će razumeti..sta                                
    Sep 21, 2013 2787
  • 19 Sep 2013
      Ma ne ,neću pevati.Nego sam mislila, dosta blogova sam pisala o nadzemnim lepotama Novog Zelanda pa da zavirimo malo i ispod zemlje.Ja nisam spelolog ali me fasciniralo ..prvo koliko pećina ima Na Novom Zelandu.Morala sam odabrati samo neke i nadam se da će vam se dopasti izbor.Poćecemo od onih koje su bliže meni..na Severnom Ostrvu. Jedna od najčuvenijih i svakako najlepših pećina je Waitomo pećina.To odavno znaju i svici, znate oni svetleći.I nije samo pećina najlepša .Čitava okolina sa nepreglednim zelenim poljima, mnogobrojnim vodopadima, spektakularnim vidicima i naravno svetski poznate krečnjačke formacije u Waitomo pećinskim sistemima, čine sve nezaboravnom posetom.Pre 30 miliona godina čitavo Waitomo područje nalazilo se  ispod mora.Danas iznad i ispod zemlje ovo je tetament istorije i kako je postajala priroda. .Waitomo je Maorska reč koja se sastoji iz dva dela.Wai što bi u prevodu bilo voda i tomo sto prevedeno znači Ulaz u rupu.Waitomo je medju najmirnijim predelima na Novom Zelandu i najredje je naseljen ( 2.7 ljudi ) Ne znam tačno ko je ova jedna sedmina ali tako to funkcionise u statistici po kvadratnom metru u odnosu na nacionalni prosek ,koji iznosi  14,1 posto ,što je opet smešno malo za ovaj naš ogroman prostor.     Mangaone Cave Ova pećina se nalazi u rezervatu koji je udaljen oko 40 km od Wairoa i do nje se dolzi uskim vijugavim puttem koji nema niakkve bankine. Detaljnije ispitane Waitomo pećine bile su otkrivene tek 1887 godine. Lokalni Maori poglavica Tane Tinorau u društvu Engleza Fred Mace su se spustili u pećine.Maori su naravno znali za ove pećine ali nisu nikad zalazili u njih.Napravljen je splav od trske, sa kojim su se jedino uz osvetljenje sveća spustili niz vodu koja je je uticala u pećinu..Kako udjose u prvu pećinu koja je bila, Pećina Svitaca, videše neka svetla, kako se ogledaju u vodi.Kad pogledaše uvis na plafonu je visilo i svetlelo  hiljade i hiljade svitaca. Presretni svojim otkrićem vraćali su se mnogo puta, pa su tako otkrili i gornji sprat pećine i lakši ulaz u nju.Ovaj ulaz se i dan danas koristi.1889 godine pećine su bile otvorene za turiste-Do 1906 poglavica Tane i njegova žena Huti su pratili turiste koji su istraživali pecćine.Onda je  država preuzela brigu o pećinama.1989 godine skoro 100 godina posle otkrića, vlasništvo pećina je vraćeno potomcima Tane, koji najvećim delom i vode turiste.                Ruakuri Cave Prema Maorskoj legendi Ruakuri Pećina, rua znači   brvnara a kuri ker, otkrivena je pre 400 do 500 godina kada je jedan maldi Maorski  lovac lovio ptice.Napali su ga divlji kerovi na samom ulazu pećine i on je pobegao u nju Kada ste u pećini čućete žubor vodopada u blizini.Ovo je inače najduža pećina ,koja će ako je verovati onima koji su krenuli na taj put većim delom svoga putovanja ostali otvorenih usta. Ovo je takodje jedina pećina u Južnoj Hemisferi koja je podešena za posetioce u invalidskim kolicima         Aranui Pećina Čim udjete u Aranui pećinu naićićete na džinovske insekte Weta, koji su jedinstveni na Novozelandskom području.I pored najbolje volje nisam uspela da pronadjem srpsko ime.Ako neko prepozna na slici, neka dojavi. Pećinska Weta se razlikuje od svojih rodjaka po veličini svojih krakova i antena u odnosu na razmere njihovog tela.Duge antene im pomažu da se lakše kreću kroz mračne prostore u pećini.Imaju oči ali ih najviše koriste da izbegnu svetlo.Noću izlaze iz pećine i u okolnim šumama traže hranu.Kada je pun mesec, zbog svetlosti neće napustiti pećinu   U Novembru 1910, mlad Maorski lovac Ruruku Aranui je lovio divlje svinje sa svojim kerom,koji je pojurio  divlju svinju nizbrdo.Aranui je trčao za njima ali u jednom trenutku i ker i divlja svinja su nestali. Lavež kera doveo je Aranui do malog otvora na proplanku.On je puzeći ušao kroz taj otvor i gle..u ogromnoj podzemnoj pećini našao i kera i divlju svinju.Očigledno pećina je nazvana po njemu                     Kawiti Caves.    I tako, mogli bi smo još zaista dugo ići pod  zemljom i otkrivati ove lepote.Za kraj sam ipak odabrala Nikau Pećinu                   Nikau pećina se nalazi u Waikaretu,mirnom stočarskom  i ovčarskom području sa fascinirajućim pejzažima i krečnjačkom podlogom. Vozeći slikovitim predelima možete napraviti i mali zaobilazak i posetiti  Weathertop Hollow, jednu od lokacija na kojima je  snimljen Lord of the Rings.             Kawiti pećine su nekoliko kilometara južno od Kawakawa.Poznate su i kao Waiomio pećine.I ove pećine su omiljene kao prebivalište svitaca. Kada udjete u pećinu oni svetle kao male zeleno plave zvezdice.Vrlo je interesantno sresti se sa stanovnikom ove pećine džinovskom  jeguljom  
    6950 Objavio/la Dubravka Belogrlic
  •   Ma ne ,neću pevati.Nego sam mislila, dosta blogova sam pisala o nadzemnim lepotama Novog Zelanda pa da zavirimo malo i ispod zemlje.Ja nisam spelolog ali me fasciniralo ..prvo koliko pećina ima Na Novom Zelandu.Morala sam odabrati samo neke i nadam se da će vam se dopasti izbor.Poćecemo od onih koje su bliže meni..na Severnom Ostrvu. Jedna od najčuvenijih i svakako najlepših pećina je Waitomo pećina.To odavno znaju i svici, znate oni svetleći.I nije samo pećina najlepša .Čitava okolina sa nepreglednim zelenim poljima, mnogobrojnim vodopadima, spektakularnim vidicima i naravno svetski poznate krečnjačke formacije u Waitomo pećinskim sistemima, čine sve nezaboravnom posetom.Pre 30 miliona godina čitavo Waitomo područje nalazilo se  ispod mora.Danas iznad i ispod zemlje ovo je tetament istorije i kako je postajala priroda. .Waitomo je Maorska reč koja se sastoji iz dva dela.Wai što bi u prevodu bilo voda i tomo sto prevedeno znači Ulaz u rupu.Waitomo je medju najmirnijim predelima na Novom Zelandu i najredje je naseljen ( 2.7 ljudi ) Ne znam tačno ko je ova jedna sedmina ali tako to funkcionise u statistici po kvadratnom metru u odnosu na nacionalni prosek ,koji iznosi  14,1 posto ,što je opet smešno malo za ovaj naš ogroman prostor.     Mangaone Cave Ova pećina se nalazi u rezervatu koji je udaljen oko 40 km od Wairoa i do nje se dolzi uskim vijugavim puttem koji nema niakkve bankine. Detaljnije ispitane Waitomo pećine bile su otkrivene tek 1887 godine. Lokalni Maori poglavica Tane Tinorau u društvu Engleza Fred Mace su se spustili u pećine.Maori su naravno znali za ove pećine ali nisu nikad zalazili u njih.Napravljen je splav od trske, sa kojim su se jedino uz osvetljenje sveća spustili niz vodu koja je je uticala u pećinu..Kako udjose u prvu pećinu koja je bila, Pećina Svitaca, videše neka svetla, kako se ogledaju u vodi.Kad pogledaše uvis na plafonu je visilo i svetlelo  hiljade i hiljade svitaca. Presretni svojim otkrićem vraćali su se mnogo puta, pa su tako otkrili i gornji sprat pećine i lakši ulaz u nju.Ovaj ulaz se i dan danas koristi.1889 godine pećine su bile otvorene za turiste-Do 1906 poglavica Tane i njegova žena Huti su pratili turiste koji su istraživali pecćine.Onda je  država preuzela brigu o pećinama.1989 godine skoro 100 godina posle otkrića, vlasništvo pećina je vraćeno potomcima Tane, koji najvećim delom i vode turiste.                Ruakuri Cave Prema Maorskoj legendi Ruakuri Pećina, rua znači   brvnara a kuri ker, otkrivena je pre 400 do 500 godina kada je jedan maldi Maorski  lovac lovio ptice.Napali su ga divlji kerovi na samom ulazu pećine i on je pobegao u nju Kada ste u pećini čućete žubor vodopada u blizini.Ovo je inače najduža pećina ,koja će ako je verovati onima koji su krenuli na taj put većim delom svoga putovanja ostali otvorenih usta. Ovo je takodje jedina pećina u Južnoj Hemisferi koja je podešena za posetioce u invalidskim kolicima         Aranui Pećina Čim udjete u Aranui pećinu naićićete na džinovske insekte Weta, koji su jedinstveni na Novozelandskom području.I pored najbolje volje nisam uspela da pronadjem srpsko ime.Ako neko prepozna na slici, neka dojavi. Pećinska Weta se razlikuje od svojih rodjaka po veličini svojih krakova i antena u odnosu na razmere njihovog tela.Duge antene im pomažu da se lakše kreću kroz mračne prostore u pećini.Imaju oči ali ih najviše koriste da izbegnu svetlo.Noću izlaze iz pećine i u okolnim šumama traže hranu.Kada je pun mesec, zbog svetlosti neće napustiti pećinu   U Novembru 1910, mlad Maorski lovac Ruruku Aranui je lovio divlje svinje sa svojim kerom,koji je pojurio  divlju svinju nizbrdo.Aranui je trčao za njima ali u jednom trenutku i ker i divlja svinja su nestali. Lavež kera doveo je Aranui do malog otvora na proplanku.On je puzeći ušao kroz taj otvor i gle..u ogromnoj podzemnoj pećini našao i kera i divlju svinju.Očigledno pećina je nazvana po njemu                     Kawiti Caves.    I tako, mogli bi smo još zaista dugo ići pod  zemljom i otkrivati ove lepote.Za kraj sam ipak odabrala Nikau Pećinu                   Nikau pećina se nalazi u Waikaretu,mirnom stočarskom  i ovčarskom području sa fascinirajućim pejzažima i krečnjačkom podlogom. Vozeći slikovitim predelima možete napraviti i mali zaobilazak i posetiti  Weathertop Hollow, jednu od lokacija na kojima je  snimljen Lord of the Rings.             Kawiti pećine su nekoliko kilometara južno od Kawakawa.Poznate su i kao Waiomio pećine.I ove pećine su omiljene kao prebivalište svitaca. Kada udjete u pećinu oni svetle kao male zeleno plave zvezdice.Vrlo je interesantno sresti se sa stanovnikom ove pećine džinovskom  jeguljom  
    Sep 19, 2013 6950
  • 15 Sep 2013
    Moj gost ,Gosn Čerevićan me uvek nasmeje kad čitam njegove pisanije.Pa sam ga zamolila za gostovanje ovuda da i vi pročitate.Volim kad se smejete  pa zaraditoga   Inače on sam sebe ovako opisuje:Светислав Стојановић ,пензионер,на блогу пак,у покушају,да зарад немира, одвајкада у глави ми присутног ,писањем, разоткријем самсесеби. оба2 овако, када плеоназмом насловим саставми, будем уживцима затечен, мис’им . . о чем’ би’ ја то ум’о пажњу читалаца намамити мого.додуше пабирака има . . . вазда. свакодневна двосмисленост игрорека којима смо сведоци ,посебно оних давни, ишколе, а по присету, ево прибележених , просто се намеће  - вама се не диже кад ја улазим, присећам се указа В. професорке историје, него нека се јави ко је отсутан, а ти Милане седи тамо на место и дођи одговарати питање под бројем А , ви други само причајте и да никог нисам чула осим саму себе, и да знате у среду ћу вам дати ненајављени контролни.још једном ћу поновити и више нећу, мада можда и хоћу. Зоране,опоменем ли те још , избаци ћу те без опомене. - гај јулије Цезар ,крену Милан, стицајем околности, je живео у првом веку пре Нове Године.он је случајно рођен.као дете био је дечак. сигурно да вероватно постоје нека истраживања а и поједини појединци су трагали умро је пред крај своје смрти.незнам,завршава некако незавршено,мислим, погубљен је и био је осуђен на смрт,но ако претпоставимо претпоставка је - ма не причај, телац један, ово твоје досадашње излагање Милане, професорка ће, просто је комично колико је смешно, јер нема везе што си причао.није ти добра концентрација пажње него што пре завршимо, пре ћемо бити готови.наиме грешка је у мени, има откад ниси одговарао. Сви ми овде имамо очи и чујемо, ниси  мутав, него ти се језик изгледа запетљао иза зуба. знање је индивидуална ствар појединца, а реч је нешто што се намерно употребљава за израз нечега, одње овог пута зависи хоћеш ли добити један или идеш на поправни. код тебе је ситуација чиста, али не знам што ћеш имати наполугодисту  и запамти разлика између човека и животиње је умни разум. што сам ја овим тиме желела рећи,ти ме ниси задовољио,нека ти отац сутра дође. а сад Љубице устани, што седиш ту као овца која је појела мачку ти си добровољац.и упали успут светло да се боље чује   уразреду притајени пиш док смо се гледали тихо, неверујући отслушаном утом  чујем професорку где ми се обраћа - ти С. јесам ли ја теби лепо рекла да седиш лепо као сто и сви остали стоје. него дај излуфтајте прозоре, загушљивоје, зар неосетите, а видим и имате отиске ципела по ногама. . . . прекидеме баш умоменту кацам прву строфу песмице насловљене Чупасто корење  на тееки исписиво, а гласилаје у прозор јој упиљени (Професорка гола сва) граном дуда закриљени Милан ија . . . . обадва*   Ха . . бешему. ----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- * е сад, да ли је плеоназам, отом би се  могло, додуше Правопис пак вели да је "обадва" стилски појачано значење од "оба".
    7573 Objavio/la Dubravka Belogrlic
  • Moj gost ,Gosn Čerevićan me uvek nasmeje kad čitam njegove pisanije.Pa sam ga zamolila za gostovanje ovuda da i vi pročitate.Volim kad se smejete  pa zaraditoga   Inače on sam sebe ovako opisuje:Светислав Стојановић ,пензионер,на блогу пак,у покушају,да зарад немира, одвајкада у глави ми присутног ,писањем, разоткријем самсесеби. оба2 овако, када плеоназмом насловим саставми, будем уживцима затечен, мис’им . . о чем’ би’ ја то ум’о пажњу читалаца намамити мого.додуше пабирака има . . . вазда. свакодневна двосмисленост игрорека којима смо сведоци ,посебно оних давни, ишколе, а по присету, ево прибележених , просто се намеће  - вама се не диже кад ја улазим, присећам се указа В. професорке историје, него нека се јави ко је отсутан, а ти Милане седи тамо на место и дођи одговарати питање под бројем А , ви други само причајте и да никог нисам чула осим саму себе, и да знате у среду ћу вам дати ненајављени контролни.још једном ћу поновити и више нећу, мада можда и хоћу. Зоране,опоменем ли те још , избаци ћу те без опомене. - гај јулије Цезар ,крену Милан, стицајем околности, je живео у првом веку пре Нове Године.он је случајно рођен.као дете био је дечак. сигурно да вероватно постоје нека истраживања а и поједини појединци су трагали умро је пред крај своје смрти.незнам,завршава некако незавршено,мислим, погубљен је и био је осуђен на смрт,но ако претпоставимо претпоставка је - ма не причај, телац један, ово твоје досадашње излагање Милане, професорка ће, просто је комично колико је смешно, јер нема везе што си причао.није ти добра концентрација пажње него што пре завршимо, пре ћемо бити готови.наиме грешка је у мени, има откад ниси одговарао. Сви ми овде имамо очи и чујемо, ниси  мутав, него ти се језик изгледа запетљао иза зуба. знање је индивидуална ствар појединца, а реч је нешто што се намерно употребљава за израз нечега, одње овог пута зависи хоћеш ли добити један или идеш на поправни. код тебе је ситуација чиста, али не знам што ћеш имати наполугодисту  и запамти разлика између човека и животиње је умни разум. што сам ја овим тиме желела рећи,ти ме ниси задовољио,нека ти отац сутра дође. а сад Љубице устани, што седиш ту као овца која је појела мачку ти си добровољац.и упали успут светло да се боље чује   уразреду притајени пиш док смо се гледали тихо, неверујући отслушаном утом  чујем професорку где ми се обраћа - ти С. јесам ли ја теби лепо рекла да седиш лепо као сто и сви остали стоје. него дај излуфтајте прозоре, загушљивоје, зар неосетите, а видим и имате отиске ципела по ногама. . . . прекидеме баш умоменту кацам прву строфу песмице насловљене Чупасто корење  на тееки исписиво, а гласилаје у прозор јој упиљени (Професорка гола сва) граном дуда закриљени Милан ија . . . . обадва*   Ха . . бешему. ----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- * е сад, да ли је плеоназам, отом би се  могло, додуше Правопис пак вели да је "обадва" стилски појачано значење од "оба".
    Sep 15, 2013 7573
  • 13 Sep 2013
    Kutija Spasa Dakle,ja sam je tako prekrstila, a znam da će se svi koji su prezaposleni složiti samnom kad je ovde otvore i vide o čemu se radi. Jedna malda žena je pobedivši na takmičenju  Masterchef New Zealand ,odlučila da sa još nekoliko entuzijasta kad je reč o hrani (uključujući  i svoga supruga),započne ovu kompaniju. Ideja je da svake nedelje oni koji su pretplaćeni dobiju ovu Kutiju spasa koja sadrži  SVE sastojke za 5 večera za 4 -5 osoba ) ili manje ako vam je porodica manja ili živite sami. Sve to uz detaljan recept  koji je lako i brzo spremiti Kada ste se predplatili, svake nededlje vam na adresu isporuče ovu Kutiju Spasa. Proizvodi koje dobijate su najsvežiji i visokog kvaliteta. Ne znam gde živite ali sigurna sam da svuda ima ljudi koji su zainteresovani za olakšanje u kuhinji posle napornog dana. Ulaganja su minimalna jer klijenti predpaltom osiguravaju vaš fond za nabavku.Morate se naravno pridržavati poslovne etike i zaista isporučiti ono što ste obećali. Ako govorite engleski dodajem i link o ovoj kompaniji a Novom Zelandu..i naravno onima koji ne govore a želelei bi više da znaju stojim na raspolaganju za detaljnije informacije . Oni koji žive u Beogradu npr: U vašem gradu ima preko 70 stranih Ambasada... Pa onda Ministarstva, pa strana i domaća preduzeća,ma lista potencijalnih zainteresovanih je bezgranična.   Raditi na dobroj ideji je bolje nego imati dobru ideju. http://www.myfoodbag.co.nz/how-it-works      
    4325 Objavio/la Dubravka Belogrlic
  • Kutija Spasa Dakle,ja sam je tako prekrstila, a znam da će se svi koji su prezaposleni složiti samnom kad je ovde otvore i vide o čemu se radi. Jedna malda žena je pobedivši na takmičenju  Masterchef New Zealand ,odlučila da sa još nekoliko entuzijasta kad je reč o hrani (uključujući  i svoga supruga),započne ovu kompaniju. Ideja je da svake nedelje oni koji su pretplaćeni dobiju ovu Kutiju spasa koja sadrži  SVE sastojke za 5 večera za 4 -5 osoba ) ili manje ako vam je porodica manja ili živite sami. Sve to uz detaljan recept  koji je lako i brzo spremiti Kada ste se predplatili, svake nededlje vam na adresu isporuče ovu Kutiju Spasa. Proizvodi koje dobijate su najsvežiji i visokog kvaliteta. Ne znam gde živite ali sigurna sam da svuda ima ljudi koji su zainteresovani za olakšanje u kuhinji posle napornog dana. Ulaganja su minimalna jer klijenti predpaltom osiguravaju vaš fond za nabavku.Morate se naravno pridržavati poslovne etike i zaista isporučiti ono što ste obećali. Ako govorite engleski dodajem i link o ovoj kompaniji a Novom Zelandu..i naravno onima koji ne govore a želelei bi više da znaju stojim na raspolaganju za detaljnije informacije . Oni koji žive u Beogradu npr: U vašem gradu ima preko 70 stranih Ambasada... Pa onda Ministarstva, pa strana i domaća preduzeća,ma lista potencijalnih zainteresovanih je bezgranična.   Raditi na dobroj ideji je bolje nego imati dobru ideju. http://www.myfoodbag.co.nz/how-it-works      
    Sep 13, 2013 4325
  • 12 Sep 2013
    Ako putujete Novozelandskim putevima kroz sela videćete pored puta,male stolove  sa povrćem,voćem.jajima.,medom,i raznim drugim proizvodima dotičnog domaćinstva Stanete uzmete šta hoćete, a novac ostavite u 'Honesty Boxć' Kutiju Poštenja. Mene ovo oduševljava.Nije teško znati kako se nešto radi. Teško je samo to raditi.        
    2922 Objavio/la Dubravka Belogrlic
  • Ako putujete Novozelandskim putevima kroz sela videćete pored puta,male stolove  sa povrćem,voćem.jajima.,medom,i raznim drugim proizvodima dotičnog domaćinstva Stanete uzmete šta hoćete, a novac ostavite u 'Honesty Boxć' Kutiju Poštenja. Mene ovo oduševljava.Nije teško znati kako se nešto radi. Teško je samo to raditi.        
    Sep 12, 2013 2922
  • 05 Sep 2013
    Neko zna ali većina verovatno ne, da Novozelandjane zovu još i Kivi.Za vreme drugog svetskog rata Novozelandski vojnici su dobili ime Kivi, kao npr. što je bilo popularno američke vojnike zvati Yanks, Engleske Poms itd.Od toga se izrodio naziv Kiviana, a u tom nazivu obuhvaćene su mnoge stvari koje sačinjavaju karakter i tradiciju Novog Zelanda. Novi Zeland je u svetu poznat po svojim prirodnim lepotama,čistom vazduhu, prostoru, i opuštenom stilu života.Ali posetioci će se svakako sresti sa nekim od predmeta koje Novozelandjani smatraju i to vrlo ponosno važnim stvarima, koje sačinjavaju deo njihove tradicije.Oni će možda naučiti da shvate da neki od ovih predmeta izgledaju na oko banalni, da bi bili bilo čiji deo tradicije ali kad upoznaju narod shvatiće ,da prvi utisak vara..Kiviana je itekako prisutna u srcu i glavi svakog Kivija.. Malo je verovatno da bi bilo koja zemlja uvrstila crnu majicu ili gumenu čizmu u svoje ikone.Oni ipak kod svakog Novozelandjanina predstavljaju deo istorije ,kao što su to i subotnja igra ragbija , kućica za odmor pored mora ili četvrtina hektara bašte.PavlovaNovozelandski nacionalni dezert o kome sam opširno pisala u jednom ranijem blogu.Baza napravljena od meringa koja se baškari u šlagu i kiti raznim bojama voća ,kajsija , jagoda, ananasa, borovnica, kupina i naravno kivi voća,. A moja ,zna se i zašto, višnjama Paua SkoljkaPaua je Maorsko ime za Haliotis iris(za one koji bi da istražuju dalje)Važan sastojak ishrane, a takodje voljena zbog predivnih boja školjki.I bez razmišljanja mogu da tvrdim, da ne postoji domaćinstvo u Novom Zelandu ,koje u jednom trenutku svoga postojanja nije imao neki predmet od Paua školjke.Jedna kuća vrlo čuvena, na Jugu Novog Zelanda je skoro bila izgradjena od ove skoljke(na žalost deka sa ove slike nije više živ).     Hokey Pokey SladoledNovi Zeland je naravno poznat kao veliki prozvodjač mleka i mlečnih proizvoda i ta industrija daje veliki doprinos blagostanju svih nas.Cenjeni su i u svetu zbog svog kvaliteta i raznovrsnosti.Onda nije ni čudo da je potrošnja sladoleda u samom svetskom vrhu.A najradije se jede bas novozelandski Hokey Pokey sladoled ,koji broj jedan za svih 50 godina od dana kad je lansiran.To je sladoled od vanile koji sadrzi komadiće stvrdnutog karamela.   Fish i ChipsOvo ne prevodim mislim da većina zna na šta se misli.Dakle ovo nije Novozelandski izum(da ne počnu Englezi da se bune ali je omiljeno i više nego u Engleskoj. I kod nas je petak..dan ribe i krompira.Ja to pravim sama ali kad prodjem pored malih radnjica koje to spremaju..teško odolim mirisima.Moram da dodam da je naravno kavalitet naše ribe daleko bolji od Engelskog:P   Jandals(japanke)Prevod ove reči nije nadam se potreban.Kao sto Holandjani imaju po nekoliko bicikla u kući, tako Novozelandjani obavezno imaju po nekoliko pari japanki(obuće jelte).Što je i razumljivo, uzimajući nonšalantni i opušten način života ovde.Ušla u proizvodnju i upotrebu 50tih godina i nikad više nije izašla.    RagbiDečaci ,devojčice, mladi ,stari svi se bave ragbijem i svi znaju ovaj sport.All Blacks naš nacionalni ragbi tim je duboko u svakom srcu pravog Kivija.Ovome posvećujem samo ovu rečenicu(ko me poznaje zna i zašto) Karirana košuljaKarirana flanelska košulja je obavezan deo Novozelandske garderobe u poslednjih 60 godina.Idealna za seljake, one koji rade u šumi, ribolovce, lovce i sve one koji u malo hladnijem danu nose nešto toplije.    Crna Majica I Gumene ČizmeCrna Majica je postala obavezan deo garderobe u letnjim danima.Gumene čizme nose svi..od školske dece koja skaču po baricama, do penzionisanih baštovana u suburbiji.,na farmi, u šumi, na pecanju u lovu , trampovanju ..ne postoji mesto gde se ne koristi.Čak postoji i godišnje takmičenje:Ko će dalje baciti gumenu čizmu: u Glavnom Gradu Gumene Čizme –Taihape   Kiwi(Voće) Kineska ribizla je rasla kao divlji zbun , dok je neki Novozelandski hortokulturisti nisu kultivirali i dali joj ime kivi.70tih i 80tih godina, u jeku proizvodnje mnogi su na ovom voću postali milioneri, jer je Novi Zeland bio jedini proizvodjač.No pojavilie su se i druge zemlje koje su počele da konkurišu svojom proizvodnjom ,pa se taj bum stišao.Nažalost niko se u euforiji nije dosetio da registruje brand kiwi.Ovo voće se proizvodi još uvek u velikim količinama, što dokazuje njegovu popularnost.Novozelandjani su ukrštanjem dobili i novu varijaciju, kivi voće žutog mesa, koje se po tome razlikuje od tradicionalnog zelenog. Nazvali su ga ‘Zespri’.Meni lično se ova druga varijacija više svidja, jer je nekako sočnija i sladja.Novozelandski hoteli često pozdravljaju svoje prekomorske posetioce sokom od kivija koji je dokazano vrlo prolaktičan.     L&PJe takodje itekako čuvana i čuvena ikona u NZ. Osvežavajuće piće, koje ima svoj specifičan ukus.World famous in New Zealand(kako reklama kaže).     Kuća za odmor ,pored mora ,bach   Ovo je skoro svaka porodica imala i oš uvek dosta njih ima.Mala drvena kuca blizu vode.Kuća gde se provodi leto sa decom , stvaraju se prijateljstva i pletu uspomene.         I naravno moglo bi se tu još nabrajati..trkački konji od kojih su neki bač proslavljeni ,Watties sos od paradajza itd.ali za sada i ovo je dovoljno informacija   
    7174 Objavio/la Dubravka Belogrlic
  • Neko zna ali većina verovatno ne, da Novozelandjane zovu još i Kivi.Za vreme drugog svetskog rata Novozelandski vojnici su dobili ime Kivi, kao npr. što je bilo popularno američke vojnike zvati Yanks, Engleske Poms itd.Od toga se izrodio naziv Kiviana, a u tom nazivu obuhvaćene su mnoge stvari koje sačinjavaju karakter i tradiciju Novog Zelanda. Novi Zeland je u svetu poznat po svojim prirodnim lepotama,čistom vazduhu, prostoru, i opuštenom stilu života.Ali posetioci će se svakako sresti sa nekim od predmeta koje Novozelandjani smatraju i to vrlo ponosno važnim stvarima, koje sačinjavaju deo njihove tradicije.Oni će možda naučiti da shvate da neki od ovih predmeta izgledaju na oko banalni, da bi bili bilo čiji deo tradicije ali kad upoznaju narod shvatiće ,da prvi utisak vara..Kiviana je itekako prisutna u srcu i glavi svakog Kivija.. Malo je verovatno da bi bilo koja zemlja uvrstila crnu majicu ili gumenu čizmu u svoje ikone.Oni ipak kod svakog Novozelandjanina predstavljaju deo istorije ,kao što su to i subotnja igra ragbija , kućica za odmor pored mora ili četvrtina hektara bašte.PavlovaNovozelandski nacionalni dezert o kome sam opširno pisala u jednom ranijem blogu.Baza napravljena od meringa koja se baškari u šlagu i kiti raznim bojama voća ,kajsija , jagoda, ananasa, borovnica, kupina i naravno kivi voća,. A moja ,zna se i zašto, višnjama Paua SkoljkaPaua je Maorsko ime za Haliotis iris(za one koji bi da istražuju dalje)Važan sastojak ishrane, a takodje voljena zbog predivnih boja školjki.I bez razmišljanja mogu da tvrdim, da ne postoji domaćinstvo u Novom Zelandu ,koje u jednom trenutku svoga postojanja nije imao neki predmet od Paua školjke.Jedna kuća vrlo čuvena, na Jugu Novog Zelanda je skoro bila izgradjena od ove skoljke(na žalost deka sa ove slike nije više živ).     Hokey Pokey SladoledNovi Zeland je naravno poznat kao veliki prozvodjač mleka i mlečnih proizvoda i ta industrija daje veliki doprinos blagostanju svih nas.Cenjeni su i u svetu zbog svog kvaliteta i raznovrsnosti.Onda nije ni čudo da je potrošnja sladoleda u samom svetskom vrhu.A najradije se jede bas novozelandski Hokey Pokey sladoled ,koji broj jedan za svih 50 godina od dana kad je lansiran.To je sladoled od vanile koji sadrzi komadiće stvrdnutog karamela.   Fish i ChipsOvo ne prevodim mislim da većina zna na šta se misli.Dakle ovo nije Novozelandski izum(da ne počnu Englezi da se bune ali je omiljeno i više nego u Engleskoj. I kod nas je petak..dan ribe i krompira.Ja to pravim sama ali kad prodjem pored malih radnjica koje to spremaju..teško odolim mirisima.Moram da dodam da je naravno kavalitet naše ribe daleko bolji od Engelskog:P   Jandals(japanke)Prevod ove reči nije nadam se potreban.Kao sto Holandjani imaju po nekoliko bicikla u kući, tako Novozelandjani obavezno imaju po nekoliko pari japanki(obuće jelte).Što je i razumljivo, uzimajući nonšalantni i opušten način života ovde.Ušla u proizvodnju i upotrebu 50tih godina i nikad više nije izašla.    RagbiDečaci ,devojčice, mladi ,stari svi se bave ragbijem i svi znaju ovaj sport.All Blacks naš nacionalni ragbi tim je duboko u svakom srcu pravog Kivija.Ovome posvećujem samo ovu rečenicu(ko me poznaje zna i zašto) Karirana košuljaKarirana flanelska košulja je obavezan deo Novozelandske garderobe u poslednjih 60 godina.Idealna za seljake, one koji rade u šumi, ribolovce, lovce i sve one koji u malo hladnijem danu nose nešto toplije.    Crna Majica I Gumene ČizmeCrna Majica je postala obavezan deo garderobe u letnjim danima.Gumene čizme nose svi..od školske dece koja skaču po baricama, do penzionisanih baštovana u suburbiji.,na farmi, u šumi, na pecanju u lovu , trampovanju ..ne postoji mesto gde se ne koristi.Čak postoji i godišnje takmičenje:Ko će dalje baciti gumenu čizmu: u Glavnom Gradu Gumene Čizme –Taihape   Kiwi(Voće) Kineska ribizla je rasla kao divlji zbun , dok je neki Novozelandski hortokulturisti nisu kultivirali i dali joj ime kivi.70tih i 80tih godina, u jeku proizvodnje mnogi su na ovom voću postali milioneri, jer je Novi Zeland bio jedini proizvodjač.No pojavilie su se i druge zemlje koje su počele da konkurišu svojom proizvodnjom ,pa se taj bum stišao.Nažalost niko se u euforiji nije dosetio da registruje brand kiwi.Ovo voće se proizvodi još uvek u velikim količinama, što dokazuje njegovu popularnost.Novozelandjani su ukrštanjem dobili i novu varijaciju, kivi voće žutog mesa, koje se po tome razlikuje od tradicionalnog zelenog. Nazvali su ga ‘Zespri’.Meni lično se ova druga varijacija više svidja, jer je nekako sočnija i sladja.Novozelandski hoteli često pozdravljaju svoje prekomorske posetioce sokom od kivija koji je dokazano vrlo prolaktičan.     L&PJe takodje itekako čuvana i čuvena ikona u NZ. Osvežavajuće piće, koje ima svoj specifičan ukus.World famous in New Zealand(kako reklama kaže).     Kuća za odmor ,pored mora ,bach   Ovo je skoro svaka porodica imala i oš uvek dosta njih ima.Mala drvena kuca blizu vode.Kuća gde se provodi leto sa decom , stvaraju se prijateljstva i pletu uspomene.         I naravno moglo bi se tu još nabrajati..trkački konji od kojih su neki bač proslavljeni ,Watties sos od paradajza itd.ali za sada i ovo je dovoljno informacija   
    Sep 05, 2013 7174
  • 03 Sep 2013
    Moje selo je malo, uspavano i opruženo na zelenim livadama opkoljeno proplancima, na kojima se kao belo cveće prepoznaju ovce. Moje selo je malo ali ima sve što mu treba  da živi dobrim životom. Svi u mom selu su Life style( način života) milioneri.Ima tu ,lokalni pekar, mesar, fish i chips , neizbežni Kinez , jedan Italijan, restoran čak,radnja delikatesa, nekoliko manjih radnjica za svakodnevne potrebe, popravljač mašina i bicikla i bila je jedna mala antikvarnica.   A ustvari htela sam da vam ispričam priču o vlasniku antikvarnice , Gospodinu Bilu, koga sam redovno šetajući kerove sretala ..pogurenog, ali uvek raspoloženog za razgovor, mada nešto manje odkad je Gospodja Mary , njegova supruga umrla prošle godine. Uvek je imao neku interesatnu priču ili da me obavesti o nekom komadu koji će mi vrlo povoljno prodati,(mada je znao da je i to povoljno iznad mojih mogućnosti).Ponekad bi me pozvao telefonom da mi dojavi striktno poverljivu vest ,da se u bližoj okolini sprema rušenje neke stare zgrade, a tu se medju ruševinama uvek može naći finih starih stvari, koje se sa malo ljubavi restauracije pretvore u predivne komade .Nisam ga nikad pitala za godine ,a i to vrlo teško kod ljudi procenim uzevši u obzir da je najstarija osoba u mojoj okolini moj tata(skoro 80) ali on izgleda bar 20 godina mladje ..tako da to nije dobra uporedba.Onako zguren i izboran meni se Gospodin Bill činio preko sto .Volela sam da pričam sa njim, jer je uvek imao nešto interesantno, nekad iz svog ličnog života, a nekad o drugim stanovnicima u selu.Naravno on je sve poznavao ..neke od rodjenja.Tako sam saznala da su mu deca još davno otisla u Ameriku, da je čuo da ima i unuke ali da ga nikad, nikad više nisu posetili.Mislio je da je Gospodja Mary baš zbog toga umrla..od tuge što su je zaboravili...Zašto vam pričam ovu priču?Evo tu pred Uskrs , nekoliko nedelja pre toga sretnem gospodina Bila.Zatvara antikvarnicu ..priča i njemu je vreme da se smiri.A tačno pre desetak dana  kuca na vrata lokalni sveštenik i kaže: "Pre nego što je zatvorio radnju Gospodin Bil mi je ostavio ovo da vam donesem, da ga se sećate"Kutija je bila ogromna ,pa nisam ni mogla da zamislim šta bi bilo u njoj.Ali kad sam je otvorila pronadjoh jedna stara dečija kolica iz njegove radnje , pred kojima sam ja često stajala i uzdisala ali nikad nisam skupila dovoljno novca da ih i kupim.Stari Bill je umro nekoliko dana posle toga..i ni ne stigoh da odem, da mu se zahvalim.Kako on reče ..smirio se.Neću ga nikad zaboraviti, tog pogurenog ćoveka koji je i u svojim najtežim momentima u životu kad bi ste ga upitali kako je, uvek odgovarao : Not Bad , nije loše.Neka počiva u miru.            
    3967 Objavio/la Dubravka Belogrlic
  • Moje selo je malo, uspavano i opruženo na zelenim livadama opkoljeno proplancima, na kojima se kao belo cveće prepoznaju ovce. Moje selo je malo ali ima sve što mu treba  da živi dobrim životom. Svi u mom selu su Life style( način života) milioneri.Ima tu ,lokalni pekar, mesar, fish i chips , neizbežni Kinez , jedan Italijan, restoran čak,radnja delikatesa, nekoliko manjih radnjica za svakodnevne potrebe, popravljač mašina i bicikla i bila je jedna mala antikvarnica.   A ustvari htela sam da vam ispričam priču o vlasniku antikvarnice , Gospodinu Bilu, koga sam redovno šetajući kerove sretala ..pogurenog, ali uvek raspoloženog za razgovor, mada nešto manje odkad je Gospodja Mary , njegova supruga umrla prošle godine. Uvek je imao neku interesatnu priču ili da me obavesti o nekom komadu koji će mi vrlo povoljno prodati,(mada je znao da je i to povoljno iznad mojih mogućnosti).Ponekad bi me pozvao telefonom da mi dojavi striktno poverljivu vest ,da se u bližoj okolini sprema rušenje neke stare zgrade, a tu se medju ruševinama uvek može naći finih starih stvari, koje se sa malo ljubavi restauracije pretvore u predivne komade .Nisam ga nikad pitala za godine ,a i to vrlo teško kod ljudi procenim uzevši u obzir da je najstarija osoba u mojoj okolini moj tata(skoro 80) ali on izgleda bar 20 godina mladje ..tako da to nije dobra uporedba.Onako zguren i izboran meni se Gospodin Bill činio preko sto .Volela sam da pričam sa njim, jer je uvek imao nešto interesantno, nekad iz svog ličnog života, a nekad o drugim stanovnicima u selu.Naravno on je sve poznavao ..neke od rodjenja.Tako sam saznala da su mu deca još davno otisla u Ameriku, da je čuo da ima i unuke ali da ga nikad, nikad više nisu posetili.Mislio je da je Gospodja Mary baš zbog toga umrla..od tuge što su je zaboravili...Zašto vam pričam ovu priču?Evo tu pred Uskrs , nekoliko nedelja pre toga sretnem gospodina Bila.Zatvara antikvarnicu ..priča i njemu je vreme da se smiri.A tačno pre desetak dana  kuca na vrata lokalni sveštenik i kaže: "Pre nego što je zatvorio radnju Gospodin Bil mi je ostavio ovo da vam donesem, da ga se sećate"Kutija je bila ogromna ,pa nisam ni mogla da zamislim šta bi bilo u njoj.Ali kad sam je otvorila pronadjoh jedna stara dečija kolica iz njegove radnje , pred kojima sam ja često stajala i uzdisala ali nikad nisam skupila dovoljno novca da ih i kupim.Stari Bill je umro nekoliko dana posle toga..i ni ne stigoh da odem, da mu se zahvalim.Kako on reče ..smirio se.Neću ga nikad zaboraviti, tog pogurenog ćoveka koji je i u svojim najtežim momentima u životu kad bi ste ga upitali kako je, uvek odgovarao : Not Bad , nije loše.Neka počiva u miru.            
    Sep 03, 2013 3967