Blogovi

Ekipa: 0 member(s)

Shares ?

2

Klikova ?

0

Viral Lift ?

0%

Tagovi

Pogledajte i ovo

  • 12 Feb 2016
    Burna i raznovrsnim lepim događajima bogata nedelja koja izmiče zapaprena je jučerašnjom sahranom devojke koja je umrla na dan kada je trebalo da se javi na posao, po odluci lekarske komisije čiji su je članovi osposobili proglasili sposobnom za rad. I to posle duge i jako,jako teške bolesti i uprkos svim onim nalazima, uputima, predlozima i mišljenjima njenih lekara, koji su preporučivali da bude penzionisana jer mora da se štedi  ako želi da poživi.I ranije je bilo problema sa odlukama lekarske komisije ali se, kaže slomljena majka preminule devojke za čiju smrt njih okrivljuje, ona bunila- suprostavljala se lekarima, objašnjavala im, svađala se sa njima. Borila se!Posle zadnje lekarske odluke nije rekla ni jednu jedinu reč. Samo je ćutala.Za kraj ove crtice ostavljam samo jedno veeeeeeliko?Neka ga tumači kako ko hoće.Uostalom, za nju je ionako kasno. Jedino, možda, ali samo možda... možemo pomoći nekome drugome, ako ovakve priče širimo, ako postignemo da se čuju i da probudimo savest u onima koji odlučuju. Svejedno da li su to sami članovi tih komisija koje, kako se ispostavlja, odlučuju ne samo o životu, nego i o smrti ili su u pitanju oni koji donose odluke, za njih obavezujuće, da štede na bolovanjima, na radnim danima, na- zdravlju i brizi o zdravlju čoveka. ***Jedna druga mlada devojka, na sreću živa i zdrava, doživela je ovih dana takođe veliku nepravdu, kojoj je kumovao sistem u kojem živimo i u kojem nema pravde za čoveka koji ima sve kvalitete, radne i ostale, ali nema "zaleđinu". Pa nema kome da se obrati kada krene u borbu za pravdu, nego ide redovnim putem za koji se uvek ispostavi da je krivudav, naporan i strm, a uz to ponegde i meandrira. Pa se na tim krivinama i u tim meandrima pokvarenjaštva, pakosti, nepoštenja i zlobe, ma koliko bila slatka pobeda, na kraju oseti i sva gorčina te borbe s vetrenjačama u kojima se progonjeni izjednačava sa progoniteljem. Da bi bili siti i vuk i preostale ovce. Ona, zaklana ili priklana, biva kolateralna šteta.- Meni je najvažnije to da i dalje dobro spavam, dobro jedem, da umem da se smejem i da imam jednaku želju da budem doterana, lepa, i pored svega što mi se izdešavalo- kaže ova heroina borbe mrava i lava u kojoj je pobedio mrav, svesna još na startu odiseje zvane "mobing i kako da li se boriti protiv njega" i potencijalne opasnosti da će na kraju i mrav morati da plati cenu svoje hrabrosti da se odupre progonu i da kaže "ne".***Jutros sam napisala status na Fjesbuku, kivna na kreatore našeg obrazovnog sistema kojima je najvažnije da bubamo nepotrebne formule i sve one lekcije zaboravljene čim se dobije ocena, a ne uče nas osnovnim životnim premisama."Davno, a možda i za sebe samu kasno, čula sam savet koji nije samo stavka u domenu popularne psihologije nego i jedna od najvećih životnih istina- čovek MORA da bude najvažniji samom sebi i da najviše voli sebe sama. Jer, samo ako je tako, ako je on sam zadovoljan, srećan,a zahvaljujući tome i poletan i oran i nasmejan, tek onda će biti najbolji za one oko sebe, koje na svaki drugi način voli najviše. Tek onda kada adekvatno vodi računa o sebi, kada neguje svoju dušu, svoju misao i sve svoje na adekvatan način, sav onaj veliki deo sebe koji daruje, posvećuje, odvaja za druge, nikada neće smatrati žrtvom.Neću ovu afirmaciju da kvarim uplitanjem bilo koje druge,mada igrica nalaže tri, upravo stoga što želim da do onih koji se prepoznaju u njoj na onaj nepoželjan način, stigne savršeno jasna, čista i nedvosmislena. Baš onakva kakvu nam je daruje, pre svega narodna mudrost, a onda je oblikuje i definiše i nauka."Ne bih ja vas više zamarala niti vam skretala pažnju na druge stvari. I ove tri crtice, za onoga ko zna da ra.... čita, puna kapa. Blog g.Negoslave možete pratiti OVDE
    8034 Objavio/la Bibaaa
  • 31 Jul 2013
          Dozvoli mi.. Da budna sanjam, u naručju tvom, blizina mi tvoja treba, kao nikad do sada. Toliko sam tuzna, ovih dana.. Samo me zagrli jako, i privi me uz sebe, na grudi mi glavu prisloni. Pusti da u tvome osmehu, nađem svoj mir, i dugu tvoje ljubavi...                     
    6697 Objavio/la Bibaaa
  • 24 Jul 2013
    Našle se dve ludače u kafani u kojoj se samo plače. Da li od smeha ili od dima priča ide dalje blago se njima. Za mnogima tamo Laza plače al' Bože ni Dule ne zna s'njima šta će. Njih dve ko van priče al' bitno je da nisu CICE... Smeju se nabedjenim mačkama koje se odmah s vrata bacaju oko vrata, jadne su bile i ostće takve ... Što se muških tiče priča je jadna ne smeta im ni mali bata... Čast izuzetcima koji su BAJE al' priča ide dalje... Dve ludače se našle pa sad razmišljaju koja će kad da plače... Suze im teku ko niz reku što od smeha što od boli al' njima je bitno da se voli... Nije ih briga šta drugi misle puca im štikla tako one misle... Nižu se dani i mnoge noći one se nadaju da bolje će im vreme doći. Teše jedna drugu da ne misle na tugu smeju se noćima tamo nekim očima... I tako priča ide dalje i ko to zna dokle će da traje...
    5034 Objavio/la Bibaaa
  • 14 Jan 2014
      Otvoreno pismo    U ovom otvorenom i tužnom pismu prozvala bih sve od opštinskih ustanova do g.Nikolića.Dragi moji svi se mi ujutru probodimo i budemo srećni što su naša deca živa i zdrava.Jeste li se ikad zapitali koliko je dece sa problemima i posebnim potrebama? Jeste li pomislili kroz kakvu torturu prolaze njihovi rodetilji.U ovom pismu ću navesti nažalost samo  tri primera ovakvih slučajeva koja se desavaju od Nove godine u mom bliskom okruženju.Svesna sam da država ima dosta problema , ali najveći problem države treba da su deca!!! Priča se o natalitetu, draga DRŽAVO prvo uskladite zakone, zaštite decu, pomozite deci koja su bolesna i onda imate pravo da pričajte o natalitetu.Zar vas nije sramota da se donacije sakupljaju po društvenim mrežama? Jesu li to naša deca zalužila? Znajući da odgovore neću dobiti, jel je bitnije da se uhvati neki TAJKUN, a zanate li koliko je tih istih TAJKUNA  u farmakoindrustiji ,medju doktorima, koji su povezani sa istima.No to nije moja tema za sad.Tema su DECA !!! Pa da počnemo ... Prva priča vezana je za moje malo blago, Užičanku Doris.Doris ima problem cerebijalne paralize, slepa je,nepokretna.Sticajem okolnosti za ovo dete sam čula  pre par godina, postali smo izuzetno dobri i dok je boravila u Beogradu na operacijama ja sam je posećivala, da pružim podršku njoj i njenoj majci.Slavica je u bolnici spavala na podu pored svog nepokretnog deteta, koliko sam je puta pitala, Slavice dokle ćeš izdržati? Odgovor je bio za moju Doris sve.Znam koliko je novca potrošila na lekove,na vitamine, na kreme protiv dekubita.Drago mi je da su ti  susreti  bili veoma veseli, toliko energije u tom detetu koje je osudjeno na večiti mrak,postelju...odlazeći od njih uvek sam ostajala nema, toliko snage i borbe u tom malom biću, zaista taj osećaj treba doživeti.Doda je svoju bitku dobila, ali nije dobila sa državnim vlastima.Slavica je samohrana majka koja vodi računa o njoj, nema mogućnosti zaposlenja, jel ko će da vodi računa o Doris.Njihovi problemi kreću sa Elektrodistribucijom zbog duga od oko 580.000 dinara.Dolaze da isključuju struju slepom detetu, koje je osudjeno na večni mrak.Država tu ništa ne može jel je EPS javno preduzeće, tužili su majku i doneta je presuda o plenidbi stvari .Strasno !!!     Hoće li detetu uzeti krevet na kome leži, hoće li odneti šporet na kojem joj majka kuva da jede? Večernje novosti su pokrenule akciju za malu Dodu, na nivou grada Užice.Uplate su male a rok od 20 dana do donošenja presude se bliži.Problem je još jedan Doda ide na još jednu operaciju u nizu, koja je očekuje za 20 dana.Hoće li se vratiti u hladan stan bez struje, lekovi koji će ostati u frižideru će se pokvariti, dragi moji pa gde će im duša? EPS najmanje što je mogao da uradi je otpis kamate, ali gospoda ni to ne želi.To je verovatno jedna mesečna plata direktora EPS-a.Grad Užice će preuzeti na sebe plaćanja električne energije, ali da se prethodni dug izmiri.Oni nemaju nikakvu ingirenciju nad EPSom, kažu da je nema i predsednik Nikolić.Pitam se pa ko ima? Gde je zakon o zaštiti ljudskih prava i dece? Ko može da reši ovaj problem, i problem još mnogo dece...ako neko zna odgovor nek se javi.   Želim da se zahvalim Deniru koji je snimo pesmu o Doris i što je pričao sa njom.Njena majka kaže da je bila presretna.   Pesmu poslušajte OVDE   Zahvaljujem se novinaru Večernjih novosti koji je prvi tekst objavio o Doris.Tekst možete pročitati OVDE Drugi tekst je takodje u Vecernjem novostima i možete pročitati OVDE   E sad idemo drugi slučaj..radi se o malom Milivoju, ovaj mali beban ima samo 5 meseci.Preživeo je tešku operaciju srca, i svoju životnu bitku dobio.U Srbiji se dnevno operiše jedno dete  od poremećaja rada srca.Od desetoro operisane dece jedno umre, oni koji prežive su osudjeni da do svoje osamnaeste godine života piju lekove.Znači da sumiramo, dete se operiše sve prodje u najboljem redu, i onda vam počinju muke i problemi.Kao da je malo tim roditeljima koji su potpisali da svesno ubijaju svoje dete, da dobiju pred operaciju 15 min vremena da se oproste od deteta, JEZIVO!!! Operacija prodje u najboljem redu , dete se probudi, dobije pravu terapiju u Institu, otpuste vas kući i treba da kupite detu lek.Saznajete da lek nije na pozitivnoj listi lekova, plaćate punu cenu leka od 1.800 dinara i još dobijete info da je lek za odrasle i da se prepravlja za decu i da za tu prepravku leka treba da platite 1.ooo dinara.Terapija koju platite je za 15 dana. Lek za decu postiji u EU naziva se Aldacton ,ali ga mi ne uvozimo jel postoji zamena za odrasle koju proizvodi Galenika.Pa dragi moji jel ovo normalno ? Koliko dece se operiše od poremećaja rada srca, pa jel su ti mali Andjeli osudjeni na lekove za odrasle koji se prepravljaju? Jel neko razgovarao sa  ovim  roditeljima odakle im novac, u ovoj bedi i nemaštini.Draga državo zaradjuješ na malim Andjelima, koji su od rodjenja borci. Stidi se majko Srbijo, i nemoj da pričaš o padu nataliteta, kad su ti deca nezaštićena !!!   I evo o leku             Za treći slučaj nisam dobila dokumentaciju, Filip je imao 25 godina i nažalost preminuo je.O ovom slučaju ću naknadno pisati.     Dragi moji možda je ovo što sam napisala fraza, mnogi od vas znaju dosta dece u svom okruženju sa sličnim mukama.Jedino što sam mogla da uradim je da napišem ovaj tekst, to je najmanje što mogu da učinim za svu decu, za sve DODE, MILIVOJE I FILIPE.Zapamtite jedno sutra i vi možete biti u ovakvoj situaciji, najmanje što možete da učinite je da se digne glas za prava dece, invalida...Još jedna stvar pripremajući se za ovaj tekst i naredne tekstove poslala sam gomilu zahteva za prijateljstvo ljudima na fejsbljak mreži.Doživela sam da mi blokiraju profil i da me pitaju zašto sam poslala toliko zahteva.Kako da ja njima objasnim da se kod nas skupljaju pare i donacije preko fejsbljaka. Svako ko želi da me kontaktira naći će me na www.volimo.net mreži .Pišemo se uskoro ponovo ...   I JOŠ JEDNA BITNA STVAR PODRŽITE PROTEST OSOBA SA INVALIDITETOM INFO
    4430 Objavio/la Bibaaa
Zabava 2.736 pregleda Jun 25, 2019
Ljubav bez adrese

Moja pošiljka nije ni otišla adresa je bila poznata ali zabranjena. Moja pisma su pisana za jedne divne oči koje se uvek smeju, za čoveka koji nikako nije smeo da se pojavi u mom životu ali bio je. Nemoguće je bilo izbeći ono što nikada niste imali, nešto od čega ti se vrti u glavi. Želja da nekog voliš bila je neumoljiva ali je ipak ostala samo želja.


I on je pisao kao i ja, za sebe. I on je voleo kao i ja, za nas. Poštovao je moj status, a naravno takav je bio i njegov, ali ko nam je mogao zabraniti da se gledamo, ko nam je mogao zabraniti da iz svakog našeg pokreta izbija bol, bol od ljubavi. Ko nam je mogao zabraniti kradom napisana pisamca, koja su nas dočekivala svakoga jutra. Kada smo od želje i strasti žurili od kuce kako bi ih čitali. Koliko ih je samo bilo...
Koliko je bilo puta napisano volim te, nedostaješ mi sreco, puno mi znaciš...
Znate li onu pesmu o vernoj ženi:
Znali ste da imam muža
i poklonili ste mi dva sjajna bisera
Dirnuta takvom vašom pažnjom
prišila sam ih na bluzu od crvene svile.
.
.
.
Vracam Vam blistave bisere
sa dve suze nalik na njih
zašto Vas nisam upoznala kad još nisam imala muža?

Kao kad ti tlo izmiće pod nogama, nama je izmicala ljubav, malo po malo, nije nestala , prekinuta je. Zabranjena! Bilo bi lakše da smo bile dve nezrele osobe koje idu glavom kroz zid, jedno od nas dvoje na to nije bilo spremno. Ne, nije to greška, netreba je ispravljati. Dignute glave smo se povukli. Teško,
jedva...
I oboje smo isto mislili: da li smo pokazali jedno drugom koliko smo voleli?
Godine posle toga su prošle. Da li je prošla i ljubav, ne ,nije samo su se stišale strasti, tvoje oči se nisu više smejale a moj brod je potonuo. Razdvojile su nas godine, razdvojile su nas okolnosti ali ne, osećam te svugde, tvoj miris je tu ...
I onda ponovni susret, potkrepljen uslovima da se sve to nastavi. Stajali smo jedno pored drugog, gladala sam u čoveka zbog koga i danas zadrhtim, zbog koga je bol još uvek prisutan, stajao je i on pored mene sa nadom u očima, sa cigaretom u ruci koja je blago drhtala, nemi sa milion pitanja ...
Mislim da bih mogla voleti još jače, još bolje, mislim da nije trebalo da se sretnemo, samo smo oživeli emocije, shvatili da se nije puno promenilo ali i da još uvek postoje vetrenjače protiv kojih bi se trebali boriti . Ali i dalje smo bili nemoćni... I došlo je ono čega sam se plašila čitajuci Desankinu pesmu Strah,, poslednja nedelja našeg drugovanja,, ali znam i to da nikada,, necemo ozdraviti od čudesnog tugovanja.,,
...i opet je imala potrebu da mu piše..da izlije na papiru svoje emocije, želje, razmisljanja... Uobicajeni pocetak svakok pisma.."Zdravo"..malo prostora i osećaj da sve stane u jednu rečenicu. Al to je nemoguće...mora da krene redom. Od proslošti, sadašnjosti, budućnosti. Rečenice se redjaju a misli jurnule kao da se takmiče koja će pre da dodirne beli papir. Imala je toliko toga što bi napisala, al je ipak pazila na stil da pismo ima svoj početak, sadrzaj i kraj.
Bio je deo njene proslosti, daleko u sadašnjosti a nevidljiv u budućnosti. Odjednom se zapitala.."Dali on oseća da mu sad piše?", " Dali u mislima opet gleda njene oči koje će mu sve reći?".
Pisala je dugo, uzela vec drugi list papira i iznosila svoja osećanja. Prošlost je bila izlivena časa...sadašnjost joj je donela i lepe i tužne trenutke . Borila se sa bolom u duši zbog neočekivane bolesti svoje mame, posla koji nije ni malo jednostavan i zbog koga na neko vreme mora da napusti dom, prijatelje grad u kome je odrasla i dožviela toliko lepih a i ružnih stvari. Buducnost je neizvesna i zove je da lagano krene prema njoj. Nije osetila kako vreme prolazi, koliko je dugo pisala. U podsvesti je videla njegov lik..tamo..daleko..negde gde je pronašao zaborav.
Uzela je papirnu maramicu da na papiru istapka vlažnost poneke suze koja je pala i razmrljala po neko slovo.


U potpisu je stavila samo prvo slovo svog imena..dovoljno.
Sklopila je oba lista papira, stavila u omot i baš kad je želela da napše adresu....postala je svesna da je nema. Otvorila je fioku svog pisačeg stola izvadila jednu crvenu fasciklu i ostavila pismo u njoj,..pismo koje nikad nece stiči na adresu nekog koga je tako malo poznavala.
Mora da se sprema, pakuje....i krene prema budućnosti sa koferima punim proslošti.

 

P.S Pozdrav svim mojim dragim prijateljima, reših da se malo oglasim, jel kao što možete da vidite da su svi moj blogovi nestali....kako ne znam...reč ZNAM sam prestala da upotrebljavam, jel sve što sam znala shvatila sam da u životu čovek ništa ne zna...puno Vas pozdravljam pa do sledeće slobodne prilike...možda neki blog kako se zaposliti kod najtraženijeg poslodavca u regionu pa i šire..

pozzz od Bibeee

 

We're sorry!We are currently experiencing some technical issues. Please try again later.

Error code: a0670e :) 

Tags: #ljubav