Blogovi

Blogovi po datumu

Tagovi

Statistika

  • 472
    Blogs
  • 54
    Active Bloggers
72 blogs
  • 16 Nov 2017
    Dok ovog trenutka bezbrižno sedite u svojoj stolici i skrolujete sadržaj na svom pametnom telefonu, ležite u krevetu sa laptopom u krilu, ili sedite ispred svog kompjutera praveći pauzu između obaveza, jako zanimljive ali i šokantne stvari se dešavaju oko vas.   Od kako ste počeli da čitate ovaj blog, supermarketi u Nemačkoj su odbacili 3,7 tona jestive hrane; 12 automobila je prodato na celom svetu; u okeanima je pronađeno 9,98 tona smeća; nestao je gotovo hektar (10.000m2) tropskih šuma; rođena je 21 beba, a umrlo 9 ljudi; Amerikanci su konzumirali 75.000 flaša vode; Amerikanci su potrošili 60.000 plastičnih kesa; jedno dete je umrlo od gladi; Od kako ste počeli da čitate ovu rečenicu ljudi su bacili oko 1,3 tone plastičnog otpada.   Ove nedelje sam prisustvovala ''Green fest''-u koji se održavao u Domu omladine na kome se svake godine (već 8 godina unazad) puštaju kratkometražni i dugometražni filmovi koji za cilj imaju osvešćivanje zajednice o tome kako naše svakodnevne odluke utiču na pogoršanje/poboljšanje životne sredine. Dugo sam razmišljala kako da započnem ovaj blog i o čemu konkretno da pišem, jer ako pogledate malo bolje, negde oko 30% blogova i članaka na internetu je vezano za očuvanje životne sredine (hvala bogu nije napisano na papiru), ali eto, desilo se to da ja živim u zemlji Srbiji u kojoj ta tema nije čak ni među top 50 tema o kojima ljudi mogu da razmišljaju i urade nešto po pitanju promene na bolje. Isto tako se desilo da je sled okolonosti koji su vezani za mene kao individualca vodio ka tome da ću jednog dana postati mali borac za zdravu životnu sredinu. Ako želite da definišem reč 'borac' malo bolje, neću vam reći da sam išla da protestujem, da mašem nekim transparentom, spavam ispred kabineta 'onog ko je odgovoran za divlje deponije' ili budem deo organizacija kojima je primarni cilj da zarade pare i budu poznate po imenu dok u drugom planu čiste i menjaju nešto po pitanju životne sredine – ne, rećiću vam da sam odlučila da promenim nešto u svom životu, životu moje porodice, jer sve kreće od nas.   Malo edukacije: Mi živimo na planeti Zemlji. Ne postoji ni jedna druga planeta na koju trenutno možemo da se preselimo i nastavimo da živimo, nakon što ovu uništimo. Ni mi, a ni naša deca. Oko planete Zemlje se nalazi tanak, jako tanak omotač koji se zove Atmosfera - koji nas štiti od toplote Sunca tj sprečava prodiranje njegovih štetnih ultra - ljubičastih zraka  do našeg tla i time održava temperaturu naše Zemlje takvom da je ona plodna i zelena. Kada bi nestala Atmosfera, život na Zemlji bi se ugasio: na svetu bi nastala suša; ne bi bilo vode koja predstavlja osnovni uslov za život svim organizmima, ne bi bilo hrane i ne bi bilo nas.   Dakle Atmosfero, evo kako mi (barem ljudi u Srbiji) tebi zahvaljujemo na tome što si nam omogućila da sedimo u svojim kućama, stanovima i skrolujemo sadržaj na pametnom telefonu, buljimo u ekrane laptopova, gledamo filmove, učimo, treniramo, sanjamo, volimo i igramo se: Siromašna smo zemlja, pa nam je i cena zemljišta veoma niska i mi prodajemo tu zemlju na kojoj se svake godine otvaraju novi Shopping centri. Kao da želimo da završimo u Ginisovoj knjizi rekorda kao zemlja koja ima najveći broj Shopping centara. Onda u tim centrima kupujemo novu odeću, jer moramo da pratimo trend (od koga neko zaradjuje). Moramo da kupimo novu obuću (od koje neko zarađuje). Moramo da ažuriramo sistem na pametnom telefonu ali to ne možemo bez novog telefona, pa onda kupujemo novi telefon (od čega će neko zaraditi). Stalno pratimo napredak tehnologije, pa su tu i novi televizor, rerna, frižider, kompjuter, mikrotalasna, itd (od svega toga neko će zaraditi). Onda moramo da smestimo svoju iskrivljenu kičmu od gledanja u smartfon na neki udoban dušek koji zahteva i moderan krevet, pored koga ćemo da stavimo mali noćni stočić, pored koga ćemo da stavimo novi orman kako nam se ta nova odeća ne bi gužvala, pored koga ćemo da stavimo nov pisaći sto, jer stari nam se nije slagao sa svim ostalim nameštajem (i pogodite šta, od svega toga će neko zaraditi). Zatim moramo da držimo liniju, što nam i nije tako teško, ovde u Srbiji, ali ipak ponekad platimo sebi neki skupi tretman, radije nego trening, jer je praktičnije, dugoročnije i ne toliko skupo kad pogledaš koliko na godišnjem nivou košta trenirati neki sport. Na posao ćemo ići kolima koja smo jedva platili, verovatno uzeli polovna koja idu ili na dizel ili na benzin, jer nema šanse da se guramo u smrdljivom GSP-u (iako na svetskom tržištu postoje automobili koji sada idu na struju ili pola pola i rešili su pitanje emisije štetnih gasova u atmosferu). I na kraju dana i vi i ja, nakon što završimo sa čitanjem/pisanjem ovog bloga, lećićemo bezbrižni u svoj novi topli krevet, pored noćnog stočića, ormana i pisaćeg stola, u sobi u kojoj nas štiti PVC stolarija od promaje, ne razmišljajući o tome gde je otišlo sve ono što smo zamenili, ne razmišljajući o tome šta će biti sutra kad se probudimo.   Dozvolite da predstavim sliku onoga što će biti sutra. Sutra ćemo odlučiti da pravimo decu, jer kao i sve bakterije moramo da se razmnožavamo i nastavljamo ono što smo započeli. Ta deca će videti možda samo delić onoga što se može nazvati ekosistemom. Kad porastu i shvate šta je to bila Atmosfera, a šta je danas u njihovom vremenu, kriviće nas što nismo ništa uradili po pitanju promene, što smo bukvalno plaćali kako bi je uništili. Što smo bili sebični i nismo kapirali da recikliranje nije opterećenje, ono je olakšanje. Što nismo ništa u radili da ih zaštitimo od ogromnih nemira koji će nas zadesiti kao planetu kada nestane voda za piće. Pentagon bi rekao da Globalno zagrevanje nije pitanje poljoprivrednog sistema, već pitanje nacionalne bezbednosti. Već je 2017ta godina. Mi smo i dalje zavisni od fosilnih goriva. Mi i dalje palimo plastične kese dok smo tinejdžeri i počinjemo da pušimo, jer nam je dosadno. Mi i dalje pušimo cigarete, masovno. Mi i dalje kupujemo robu i trpamo je u plastične kese. Mi i dalje ne recikliramo. Mi i dalje kupujemo brzu hranu, zapakovanu u najgoru plastiku. Mi i dalje bacamo đubre u plastičnim kesama. Mi i dalje ne razmišljamo o tome šta će biti sutra. -        1 molekul metana koji se otpušta paljenjem bilo koje plastične ambalaže ima istu dozu štetnosti kao 23 molekula ugljendioksida koji se otpušta svaki put kada bilo šta zapalite. Sve to je kancerogeno i mi to udišemo. -        U severnom Pacifičkom okeanu postoji oko 6 puta više plastike nego planktona, što je direktan uzrok smrti ogromnog broja životinja – ptica i riba, koji ih greškom koriste kao hranu. Zamislite pticu koja polako umire u mukama zbog toga što joj je stomak prepun plastike. Zamislite da vi umirete zbog toga što vam je stomak prepun plastike i nikoga nije briga. -        Globalno zagrevanje je uzrok izbeljivanja korala širom sveta. Za slučaj da niste čuli za izbeljivanje korala, kada pobele to znači da oni više nisu živi i umiru. Korali su takođe životinje. Oni imaju sposobnost da se šire i prave sopstvenu infrastrukturu, što predstavlja utočište ogromnim količinama riba. Korali se izbeljuju kada prestanu da vrše svoju funkciju usled zagrevanja vode u kojoj žive. 25% Velikog koralnog grebena u Australiji je izumrlo. -        Šume i biljke oko nas upijaju ugljendioksid i talože ga kroz slojeve i slojeve svoje biologije. Kada dođe do šumskih požara taj ugljendioksid direktno ide u atmosferu. -        Jednom plastičnom deliću je potrebno 500-1000 godina da se razgradi, a to znači da od kako su ljudi otkrili magičnu hemijsku formulu za razne vrste plastike – ni jedan plastični deo nije uspeo da stigne da se razgradi. -        Kada isti taj plastični delić upadne u okean, sunce, slana voda i talasi ga izjedu i on postane nevidlljiv golim okom. Milioni i milioni morskih životinja zavise od te jedne kapiljice koja sadrži u sebi više plastike nego vode. -        Svakog trenutka kada upalimo auto, zapalimo cigaretu, zapalimo šporet na selu i u njega ubacimo sve što smatramo đubretom mi oštećujemo atmosferu i time naša planeta postaje sve toplija i toplija.   Ako se osećaš barem malo zabrinuto posle ovih nekoliko činjenica, neću te utešiti, postoji još mali milion činjenica na internetu koje mogu da te navedu da se rasplačeš od muke, kao što sam ja plakala dok sam pisala ovaj blog, postajući svesna znanja koje imam, ali to što se osećaš zabrinuto je sjajno! Zabrinutost vodi ka brizi, briga vodi ka PROMENI. Ti možeš da promeniš nešto. Ti, da, baš ti! Kreni od sebe i ne gledaj druge. Drugi će u tebe. Biraj papir, ne plastiku. Recikliraj.   Atmosfero, izvini.  
    3191 Objavio/la D Boyanna
  • Dok ovog trenutka bezbrižno sedite u svojoj stolici i skrolujete sadržaj na svom pametnom telefonu, ležite u krevetu sa laptopom u krilu, ili sedite ispred svog kompjutera praveći pauzu između obaveza, jako zanimljive ali i šokantne stvari se dešavaju oko vas.   Od kako ste počeli da čitate ovaj blog, supermarketi u Nemačkoj su odbacili 3,7 tona jestive hrane; 12 automobila je prodato na celom svetu; u okeanima je pronađeno 9,98 tona smeća; nestao je gotovo hektar (10.000m2) tropskih šuma; rođena je 21 beba, a umrlo 9 ljudi; Amerikanci su konzumirali 75.000 flaša vode; Amerikanci su potrošili 60.000 plastičnih kesa; jedno dete je umrlo od gladi; Od kako ste počeli da čitate ovu rečenicu ljudi su bacili oko 1,3 tone plastičnog otpada.   Ove nedelje sam prisustvovala ''Green fest''-u koji se održavao u Domu omladine na kome se svake godine (već 8 godina unazad) puštaju kratkometražni i dugometražni filmovi koji za cilj imaju osvešćivanje zajednice o tome kako naše svakodnevne odluke utiču na pogoršanje/poboljšanje životne sredine. Dugo sam razmišljala kako da započnem ovaj blog i o čemu konkretno da pišem, jer ako pogledate malo bolje, negde oko 30% blogova i članaka na internetu je vezano za očuvanje životne sredine (hvala bogu nije napisano na papiru), ali eto, desilo se to da ja živim u zemlji Srbiji u kojoj ta tema nije čak ni među top 50 tema o kojima ljudi mogu da razmišljaju i urade nešto po pitanju promene na bolje. Isto tako se desilo da je sled okolonosti koji su vezani za mene kao individualca vodio ka tome da ću jednog dana postati mali borac za zdravu životnu sredinu. Ako želite da definišem reč 'borac' malo bolje, neću vam reći da sam išla da protestujem, da mašem nekim transparentom, spavam ispred kabineta 'onog ko je odgovoran za divlje deponije' ili budem deo organizacija kojima je primarni cilj da zarade pare i budu poznate po imenu dok u drugom planu čiste i menjaju nešto po pitanju životne sredine – ne, rećiću vam da sam odlučila da promenim nešto u svom životu, životu moje porodice, jer sve kreće od nas.   Malo edukacije: Mi živimo na planeti Zemlji. Ne postoji ni jedna druga planeta na koju trenutno možemo da se preselimo i nastavimo da živimo, nakon što ovu uništimo. Ni mi, a ni naša deca. Oko planete Zemlje se nalazi tanak, jako tanak omotač koji se zove Atmosfera - koji nas štiti od toplote Sunca tj sprečava prodiranje njegovih štetnih ultra - ljubičastih zraka  do našeg tla i time održava temperaturu naše Zemlje takvom da je ona plodna i zelena. Kada bi nestala Atmosfera, život na Zemlji bi se ugasio: na svetu bi nastala suša; ne bi bilo vode koja predstavlja osnovni uslov za život svim organizmima, ne bi bilo hrane i ne bi bilo nas.   Dakle Atmosfero, evo kako mi (barem ljudi u Srbiji) tebi zahvaljujemo na tome što si nam omogućila da sedimo u svojim kućama, stanovima i skrolujemo sadržaj na pametnom telefonu, buljimo u ekrane laptopova, gledamo filmove, učimo, treniramo, sanjamo, volimo i igramo se: Siromašna smo zemlja, pa nam je i cena zemljišta veoma niska i mi prodajemo tu zemlju na kojoj se svake godine otvaraju novi Shopping centri. Kao da želimo da završimo u Ginisovoj knjizi rekorda kao zemlja koja ima najveći broj Shopping centara. Onda u tim centrima kupujemo novu odeću, jer moramo da pratimo trend (od koga neko zaradjuje). Moramo da kupimo novu obuću (od koje neko zarađuje). Moramo da ažuriramo sistem na pametnom telefonu ali to ne možemo bez novog telefona, pa onda kupujemo novi telefon (od čega će neko zaraditi). Stalno pratimo napredak tehnologije, pa su tu i novi televizor, rerna, frižider, kompjuter, mikrotalasna, itd (od svega toga neko će zaraditi). Onda moramo da smestimo svoju iskrivljenu kičmu od gledanja u smartfon na neki udoban dušek koji zahteva i moderan krevet, pored koga ćemo da stavimo mali noćni stočić, pored koga ćemo da stavimo novi orman kako nam se ta nova odeća ne bi gužvala, pored koga ćemo da stavimo nov pisaći sto, jer stari nam se nije slagao sa svim ostalim nameštajem (i pogodite šta, od svega toga će neko zaraditi). Zatim moramo da držimo liniju, što nam i nije tako teško, ovde u Srbiji, ali ipak ponekad platimo sebi neki skupi tretman, radije nego trening, jer je praktičnije, dugoročnije i ne toliko skupo kad pogledaš koliko na godišnjem nivou košta trenirati neki sport. Na posao ćemo ići kolima koja smo jedva platili, verovatno uzeli polovna koja idu ili na dizel ili na benzin, jer nema šanse da se guramo u smrdljivom GSP-u (iako na svetskom tržištu postoje automobili koji sada idu na struju ili pola pola i rešili su pitanje emisije štetnih gasova u atmosferu). I na kraju dana i vi i ja, nakon što završimo sa čitanjem/pisanjem ovog bloga, lećićemo bezbrižni u svoj novi topli krevet, pored noćnog stočića, ormana i pisaćeg stola, u sobi u kojoj nas štiti PVC stolarija od promaje, ne razmišljajući o tome gde je otišlo sve ono što smo zamenili, ne razmišljajući o tome šta će biti sutra kad se probudimo.   Dozvolite da predstavim sliku onoga što će biti sutra. Sutra ćemo odlučiti da pravimo decu, jer kao i sve bakterije moramo da se razmnožavamo i nastavljamo ono što smo započeli. Ta deca će videti možda samo delić onoga što se može nazvati ekosistemom. Kad porastu i shvate šta je to bila Atmosfera, a šta je danas u njihovom vremenu, kriviće nas što nismo ništa uradili po pitanju promene, što smo bukvalno plaćali kako bi je uništili. Što smo bili sebični i nismo kapirali da recikliranje nije opterećenje, ono je olakšanje. Što nismo ništa u radili da ih zaštitimo od ogromnih nemira koji će nas zadesiti kao planetu kada nestane voda za piće. Pentagon bi rekao da Globalno zagrevanje nije pitanje poljoprivrednog sistema, već pitanje nacionalne bezbednosti. Već je 2017ta godina. Mi smo i dalje zavisni od fosilnih goriva. Mi i dalje palimo plastične kese dok smo tinejdžeri i počinjemo da pušimo, jer nam je dosadno. Mi i dalje pušimo cigarete, masovno. Mi i dalje kupujemo robu i trpamo je u plastične kese. Mi i dalje ne recikliramo. Mi i dalje kupujemo brzu hranu, zapakovanu u najgoru plastiku. Mi i dalje bacamo đubre u plastičnim kesama. Mi i dalje ne razmišljamo o tome šta će biti sutra. -        1 molekul metana koji se otpušta paljenjem bilo koje plastične ambalaže ima istu dozu štetnosti kao 23 molekula ugljendioksida koji se otpušta svaki put kada bilo šta zapalite. Sve to je kancerogeno i mi to udišemo. -        U severnom Pacifičkom okeanu postoji oko 6 puta više plastike nego planktona, što je direktan uzrok smrti ogromnog broja životinja – ptica i riba, koji ih greškom koriste kao hranu. Zamislite pticu koja polako umire u mukama zbog toga što joj je stomak prepun plastike. Zamislite da vi umirete zbog toga što vam je stomak prepun plastike i nikoga nije briga. -        Globalno zagrevanje je uzrok izbeljivanja korala širom sveta. Za slučaj da niste čuli za izbeljivanje korala, kada pobele to znači da oni više nisu živi i umiru. Korali su takođe životinje. Oni imaju sposobnost da se šire i prave sopstvenu infrastrukturu, što predstavlja utočište ogromnim količinama riba. Korali se izbeljuju kada prestanu da vrše svoju funkciju usled zagrevanja vode u kojoj žive. 25% Velikog koralnog grebena u Australiji je izumrlo. -        Šume i biljke oko nas upijaju ugljendioksid i talože ga kroz slojeve i slojeve svoje biologije. Kada dođe do šumskih požara taj ugljendioksid direktno ide u atmosferu. -        Jednom plastičnom deliću je potrebno 500-1000 godina da se razgradi, a to znači da od kako su ljudi otkrili magičnu hemijsku formulu za razne vrste plastike – ni jedan plastični deo nije uspeo da stigne da se razgradi. -        Kada isti taj plastični delić upadne u okean, sunce, slana voda i talasi ga izjedu i on postane nevidlljiv golim okom. Milioni i milioni morskih životinja zavise od te jedne kapiljice koja sadrži u sebi više plastike nego vode. -        Svakog trenutka kada upalimo auto, zapalimo cigaretu, zapalimo šporet na selu i u njega ubacimo sve što smatramo đubretom mi oštećujemo atmosferu i time naša planeta postaje sve toplija i toplija.   Ako se osećaš barem malo zabrinuto posle ovih nekoliko činjenica, neću te utešiti, postoji još mali milion činjenica na internetu koje mogu da te navedu da se rasplačeš od muke, kao što sam ja plakala dok sam pisala ovaj blog, postajući svesna znanja koje imam, ali to što se osećaš zabrinuto je sjajno! Zabrinutost vodi ka brizi, briga vodi ka PROMENI. Ti možeš da promeniš nešto. Ti, da, baš ti! Kreni od sebe i ne gledaj druge. Drugi će u tebe. Biraj papir, ne plastiku. Recikliraj.   Atmosfero, izvini.  
    Nov 16, 2017 3191
  • 01 Aug 2016
    Sa velikim poštovanjem i uvažavanjem predstavljamo našeg gosta g.Predraga Jovanovića sa sajta Druga Strana Računara.  Ovom prilikom predstavljamo intervju koji je uradio sa Nikolom Čuturilo.   Nikola Čuturilo  je rođen 1962. god. Bio je član grupa: Siluete, Zamba, Elektricni Orgazam i Riblja Čorba (četiri studijska albuma). Odsvirao je preko hiljadu koncerata u zemlji i inostranstvu. 1990. godine započinje solo karijeru u okviru koje je izdao šest samostalnih studijskih albuma. Pisao je za Riblju Čorbu, Yu grupu, Bilju Krstić, Kerber, Dejana Cukića, Viktoriju, Zdravka Čolića, Lazu Ristovskog, Tanju Banjanin, Ogija Radivojevića, Vukašina Savića, hor Kolibri i mnogo druge. Radio je muziku za TV serijale “Fazoni i fore”, “Stimofonija”, “Sva ta ravnica”, ”Evropa bre”, “Ulica lipa“, a autor je i muzike za dokumentarni film “ Frejm po frejm” u produkciji Jugoslovenske kinoteke. U pozorištu je potpisao muziku  za “Najbolj nori dan” u režiji Paola Mađelija (N.Gorica), “Ukroćena Goropad” u reziji Milana Karadžića (Boško Buha), “Baš Čelik” u režiji Milana Karadžića (Pinokio) i ”Bunar” u režiji Egona Savina (Teatar Kult). Autor je himne Evropskog prvenstva u rukometu  koje se održalo 2012. u Srbiji. Dobitnik je estradne nagrade Srbije. I – Umetnost vs. šund Da li je pojavom kompjutera došlo do ekspanzije loših muzičara koji su koristili programe i semplove za snimanje svoje ionako minimalističke i prizemne muzike? Pojavom kompjutera došlo je pre svega do ekspanzije produkcije i zasićenja trzišta. Snimanje i objavljivanje muzike, postalo je odavno dostupno svakome. Da li je kompjuter ubio umetnički izraz u muzici i pojavom nabeđenih muzičara doneo šund na muzičko tržište? Kompjuter nije i ne može da ubije umetnički izraz kod autora, ukoliko isti postoji. Naprotiv, njegova adekvatna upotreba u različitim fazama kreiranja i usnimavanja, može samo da pospeši kvalitet, uštedi dragoceno vreme, nerve i sredstva. Sa druge strane ukoliko nema ideje kompjuter je svakako neće izmisliti umesto vas. Na kraju balade govorimo o uređaju koji može da se upotrebljava ili zloupotrebljava. II – Analogno vs. digitalno Da li kao muzičar možeš da čuješ razliku između analognog i digitalnog zvuka i da li misliš da tvoji slušaoci mogu isto da primete, posebno mlađi koji nisu imali prilike da slušaju ploče i trake? Moji počeci u studiju bili su u vreme osmokanlnih magnetofona i analognih mikseta. To je podrazumevalo posebnu logistiku usnimavanja zbog limitiranog broja kanala. U takvim, sa današnje distance primitivnim uslovima, nastali su mnogi snimci neprolazne vrednosti. Akcenat je bio na uvežbanosti benda, performansu, energiji i entuzijazmu. Jednostavno ono što si proižveo u gluvoj sobi bilo je i ono sto ćeš čuti sa trake ili sa vinila. Lično i dalje preferiram analogni snimak pre svega zbog topline i autentičnosti. Sa digitalijama ceo proces je postao jednostavniji. Sve se može popraviti i prepraviti.Sve je tehnički savršenije, ali negde u tom moru izdanja sve je manje prave inspiracije i duše. Ne znam da li neko mlađi uopšte ima predstavu o čemu govorim, ali to mi je potpuno razumljivo. Koje su po tebi prednosti digitalnog zvuka u odnosu na analogni, ukoliko ih i ima, i da li misliš da je digitalan zapis muzike doneo boljitak u toj umetnosti? Kao što rekoh ušteda vremena, nerava i sredstava je dragocena prednost. Dostupnost kompjutera u kućnim uslovima je takođe velika prednost. Mnogi autori muzike ne bi nikada bili u mogućnosti da sebi priušte korišćenje čitavog spektra instrumenata, zvukova i tehničkih pomagala da nije digitalija. Opet ponavljam, svakom autoru koji poseduje ideju i sopstveni umetnički izraz, korišćenje kompjutera je od esencijalne važnosti. III – Snimanje na traku vs. snimanje na kompjuter Da li misliš da se pojavom programa za snimanje muzike smanjila potražnja „dobrih“ muzičara, s obzirom da je tako lako odsvirati i ponoviti ono što se pogreši, i da li misliš da sada svako može da bude  studijski muzičar, bez obzira da li je kvalitetan instrumentalista (počevši od bubnjara svi instrumentalisti polako postaju višak) ili još gore vokal (danas svako može da peva)? Kvalitetan muzičar je poseban i nezamenljiv.Nikada ni mašina niti bilo koji program neće prići blizu magiji živog izvodjenja. Kvalitetan muzičar je pre svega poseban, originalan i neponovljiv. Ko ume da sluša taj će uvek čuti ovo o čemu govorim. U poplavi rijaliti programa ima onoliko pristojnih imitatora i reproduktivaca koji nikada neće biti original. Koliko je moguće napraviti dobar snimak muzike kod kuće na računaru, ukoliko se setimo kakvi su se sve instrumenti, sprave, prostorije pa i sami muzičari nekada koristili za isto? Presudna je ideja. Ukoliko je imate, uz entuzijazam i dobru energiju moguće je u kućnom studiju napraviti odličan snimak.U principu sve osim bubnjeva moze da se svira uživo tako da ovu varijantu rada i sam često upražnjavam, naročito kad radim primenjenu muziku. IV – Sviranje vs. programiranje Da li je elektronska muzika stvarno muzika, da li ona kao takva zapostavlja osnovnu karakteristiku te umetnosti koju upravo donosi svaki instrumentalista po svom osećaju, daru, sluhu pa na kraju i decenijama vežbe, učenja i živog izvođenja? Da, elektronska muzika je tu, ali ja stvarno nisam dobra adresa za bilo kakav komentar. Koliko kompjuter može da zameni čoveka u muzici, da li uopšte „običan“ slušalac može da primeti koji je instrument na snimku uživo odsvira, a koji „otkucan“ na tastaturi računara? Kompjuter može da pomogne muzičaru ali ne i da ga zameni. Da li običan slušalac može da prepozna otkucani ton ja ne znam, ali mi je interesantnije pitanje ”kakve posledice na formiranje pojedinca i njegovog ukusa, ostavljaju tako “odsvirani” tonovi?” V – Nosač zvuka vs. youtube Koliko je internet obezvredio cenu muzike i da li misliš da će autorska prava ikada biti ono što su nekad bila? Pristalica sam da ukoliko nešto vredi mora nešto i da košta. U ovoj konstalaciji gotovo je nemoguće ostvarivati bilo kakva autorska prava Da li je „youtube“ publika isto kao i hiljade ljudi na koncertu, da li oni nose istu težinu sa svojom kritikom posle odslušanih nekoliko minuta tvog rada u odnosu na ljude koji te slušaju par sati na koncertu i osećaju tvoju energiju? “Youtube” publika ne postoji, to je samo zbir pojedinaca. Kad si ispred ekrana ti si pasivan slušalac ili posmatrač. Razmena energije uživo je nešto sasvim drugo, tako da ovde ustvari nema nikakve paralele niti poređenja. VI – Plakati i mediji vs. društvene mreže Da li danas uspešna reklamna kampanja može da se uradi bez plakata i štampanih medija? Zavisi od toga koliko je zahtevan poduhvat. Ukoliko je u pitanju mali nastup u klubu verovatno su dovoljne samo društvene mreže. Ako se međutim radi o koncertu u većoj dvorani, potrebna su sva sredstva oglašavanja i reklame. Da li reklama na društvenim mrežama garantuje tačan odziv one slušalačke publike koja je klikom na Going rekla da će prisustvivati koncertu? Iz mog iskustva definitivno ne. VII – Borba za RnR Da li je bend trenutno aktivan i šta nam novo sprema? Trenutno radim na novom materijalu i čim to privedem kraju počećemo sa probama. Iskreno se nadam da će moje sledeće studijsko izdanje biti realizovano ove kalendarske godine. Predrag Jovanović Računajte na računare  
    1631 Objavio/la Bibaaa
  • By Bibaaa
    Sa velikim poštovanjem i uvažavanjem predstavljamo našeg gosta g.Predraga Jovanovića sa sajta Druga Strana Računara.  Ovom prilikom predstavljamo intervju koji je uradio sa Nikolom Čuturilo.   Nikola Čuturilo  je rođen 1962. god. Bio je član grupa: Siluete, Zamba, Elektricni Orgazam i Riblja Čorba (četiri studijska albuma). Odsvirao je preko hiljadu koncerata u zemlji i inostranstvu. 1990. godine započinje solo karijeru u okviru koje je izdao šest samostalnih studijskih albuma. Pisao je za Riblju Čorbu, Yu grupu, Bilju Krstić, Kerber, Dejana Cukića, Viktoriju, Zdravka Čolića, Lazu Ristovskog, Tanju Banjanin, Ogija Radivojevića, Vukašina Savića, hor Kolibri i mnogo druge. Radio je muziku za TV serijale “Fazoni i fore”, “Stimofonija”, “Sva ta ravnica”, ”Evropa bre”, “Ulica lipa“, a autor je i muzike za dokumentarni film “ Frejm po frejm” u produkciji Jugoslovenske kinoteke. U pozorištu je potpisao muziku  za “Najbolj nori dan” u režiji Paola Mađelija (N.Gorica), “Ukroćena Goropad” u reziji Milana Karadžića (Boško Buha), “Baš Čelik” u režiji Milana Karadžića (Pinokio) i ”Bunar” u režiji Egona Savina (Teatar Kult). Autor je himne Evropskog prvenstva u rukometu  koje se održalo 2012. u Srbiji. Dobitnik je estradne nagrade Srbije. I – Umetnost vs. šund Da li je pojavom kompjutera došlo do ekspanzije loših muzičara koji su koristili programe i semplove za snimanje svoje ionako minimalističke i prizemne muzike? Pojavom kompjutera došlo je pre svega do ekspanzije produkcije i zasićenja trzišta. Snimanje i objavljivanje muzike, postalo je odavno dostupno svakome. Da li je kompjuter ubio umetnički izraz u muzici i pojavom nabeđenih muzičara doneo šund na muzičko tržište? Kompjuter nije i ne može da ubije umetnički izraz kod autora, ukoliko isti postoji. Naprotiv, njegova adekvatna upotreba u različitim fazama kreiranja i usnimavanja, može samo da pospeši kvalitet, uštedi dragoceno vreme, nerve i sredstva. Sa druge strane ukoliko nema ideje kompjuter je svakako neće izmisliti umesto vas. Na kraju balade govorimo o uređaju koji može da se upotrebljava ili zloupotrebljava. II – Analogno vs. digitalno Da li kao muzičar možeš da čuješ razliku između analognog i digitalnog zvuka i da li misliš da tvoji slušaoci mogu isto da primete, posebno mlađi koji nisu imali prilike da slušaju ploče i trake? Moji počeci u studiju bili su u vreme osmokanlnih magnetofona i analognih mikseta. To je podrazumevalo posebnu logistiku usnimavanja zbog limitiranog broja kanala. U takvim, sa današnje distance primitivnim uslovima, nastali su mnogi snimci neprolazne vrednosti. Akcenat je bio na uvežbanosti benda, performansu, energiji i entuzijazmu. Jednostavno ono što si proižveo u gluvoj sobi bilo je i ono sto ćeš čuti sa trake ili sa vinila. Lično i dalje preferiram analogni snimak pre svega zbog topline i autentičnosti. Sa digitalijama ceo proces je postao jednostavniji. Sve se može popraviti i prepraviti.Sve je tehnički savršenije, ali negde u tom moru izdanja sve je manje prave inspiracije i duše. Ne znam da li neko mlađi uopšte ima predstavu o čemu govorim, ali to mi je potpuno razumljivo. Koje su po tebi prednosti digitalnog zvuka u odnosu na analogni, ukoliko ih i ima, i da li misliš da je digitalan zapis muzike doneo boljitak u toj umetnosti? Kao što rekoh ušteda vremena, nerava i sredstava je dragocena prednost. Dostupnost kompjutera u kućnim uslovima je takođe velika prednost. Mnogi autori muzike ne bi nikada bili u mogućnosti da sebi priušte korišćenje čitavog spektra instrumenata, zvukova i tehničkih pomagala da nije digitalija. Opet ponavljam, svakom autoru koji poseduje ideju i sopstveni umetnički izraz, korišćenje kompjutera je od esencijalne važnosti. III – Snimanje na traku vs. snimanje na kompjuter Da li misliš da se pojavom programa za snimanje muzike smanjila potražnja „dobrih“ muzičara, s obzirom da je tako lako odsvirati i ponoviti ono što se pogreši, i da li misliš da sada svako može da bude  studijski muzičar, bez obzira da li je kvalitetan instrumentalista (počevši od bubnjara svi instrumentalisti polako postaju višak) ili još gore vokal (danas svako može da peva)? Kvalitetan muzičar je poseban i nezamenljiv.Nikada ni mašina niti bilo koji program neće prići blizu magiji živog izvodjenja. Kvalitetan muzičar je pre svega poseban, originalan i neponovljiv. Ko ume da sluša taj će uvek čuti ovo o čemu govorim. U poplavi rijaliti programa ima onoliko pristojnih imitatora i reproduktivaca koji nikada neće biti original. Koliko je moguće napraviti dobar snimak muzike kod kuće na računaru, ukoliko se setimo kakvi su se sve instrumenti, sprave, prostorije pa i sami muzičari nekada koristili za isto? Presudna je ideja. Ukoliko je imate, uz entuzijazam i dobru energiju moguće je u kućnom studiju napraviti odličan snimak.U principu sve osim bubnjeva moze da se svira uživo tako da ovu varijantu rada i sam često upražnjavam, naročito kad radim primenjenu muziku. IV – Sviranje vs. programiranje Da li je elektronska muzika stvarno muzika, da li ona kao takva zapostavlja osnovnu karakteristiku te umetnosti koju upravo donosi svaki instrumentalista po svom osećaju, daru, sluhu pa na kraju i decenijama vežbe, učenja i živog izvođenja? Da, elektronska muzika je tu, ali ja stvarno nisam dobra adresa za bilo kakav komentar. Koliko kompjuter može da zameni čoveka u muzici, da li uopšte „običan“ slušalac može da primeti koji je instrument na snimku uživo odsvira, a koji „otkucan“ na tastaturi računara? Kompjuter može da pomogne muzičaru ali ne i da ga zameni. Da li običan slušalac može da prepozna otkucani ton ja ne znam, ali mi je interesantnije pitanje ”kakve posledice na formiranje pojedinca i njegovog ukusa, ostavljaju tako “odsvirani” tonovi?” V – Nosač zvuka vs. youtube Koliko je internet obezvredio cenu muzike i da li misliš da će autorska prava ikada biti ono što su nekad bila? Pristalica sam da ukoliko nešto vredi mora nešto i da košta. U ovoj konstalaciji gotovo je nemoguće ostvarivati bilo kakva autorska prava Da li je „youtube“ publika isto kao i hiljade ljudi na koncertu, da li oni nose istu težinu sa svojom kritikom posle odslušanih nekoliko minuta tvog rada u odnosu na ljude koji te slušaju par sati na koncertu i osećaju tvoju energiju? “Youtube” publika ne postoji, to je samo zbir pojedinaca. Kad si ispred ekrana ti si pasivan slušalac ili posmatrač. Razmena energije uživo je nešto sasvim drugo, tako da ovde ustvari nema nikakve paralele niti poređenja. VI – Plakati i mediji vs. društvene mreže Da li danas uspešna reklamna kampanja može da se uradi bez plakata i štampanih medija? Zavisi od toga koliko je zahtevan poduhvat. Ukoliko je u pitanju mali nastup u klubu verovatno su dovoljne samo društvene mreže. Ako se međutim radi o koncertu u većoj dvorani, potrebna su sva sredstva oglašavanja i reklame. Da li reklama na društvenim mrežama garantuje tačan odziv one slušalačke publike koja je klikom na Going rekla da će prisustvivati koncertu? Iz mog iskustva definitivno ne. VII – Borba za RnR Da li je bend trenutno aktivan i šta nam novo sprema? Trenutno radim na novom materijalu i čim to privedem kraju počećemo sa probama. Iskreno se nadam da će moje sledeće studijsko izdanje biti realizovano ove kalendarske godine. Predrag Jovanović Računajte na računare  
    Aug 01, 2016 1631
  • 03 May 2015
    Prolaze puste nocimisleci na tebe,prolaze hladni trenucinadajuci se da ces doci,prolaze hiljadu satii sve to bez tebeprolazi sve...A tebe kraj mene nema. Prosao sam juce pored tebei srce mi jako poskocilo,prolazicu i danasi srce ce zaplakati opet,procicu i sutra...I srce je jos uvek tvoje Prolazi moje vremei sve to bez tebe,prolaze hiljadu ljudiali nijedan nije kao ti,prolazim ovom ulicoma tad sam bio sa tobom,prolazim...hodam i...i spominjem tebe. Prolazis sad pored mene,ali ne sama,koja steta.Prolazim i zelim da pricam sa tobom,ali si suvise zauzetai prolazim sa nama u secanjeOh!Kako je lepo bilo...Steta prosli su ti trenuci,kako su e samo lako igubili. Prolazi sve...i tebe i dalje nema,i sve je bez tebe,prolaze hiljadu satinadajuce se da ces doci,prolaze hladni trenucimisleci stalno na tebe,prolaze i puste moje noci.
    2752 Objavio/la Ludi Zmaj
  • Prolaze puste nocimisleci na tebe,prolaze hladni trenucinadajuci se da ces doci,prolaze hiljadu satii sve to bez tebeprolazi sve...A tebe kraj mene nema. Prosao sam juce pored tebei srce mi jako poskocilo,prolazicu i danasi srce ce zaplakati opet,procicu i sutra...I srce je jos uvek tvoje Prolazi moje vremei sve to bez tebe,prolaze hiljadu ljudiali nijedan nije kao ti,prolazim ovom ulicoma tad sam bio sa tobom,prolazim...hodam i...i spominjem tebe. Prolazis sad pored mene,ali ne sama,koja steta.Prolazim i zelim da pricam sa tobom,ali si suvise zauzetai prolazim sa nama u secanjeOh!Kako je lepo bilo...Steta prosli su ti trenuci,kako su e samo lako igubili. Prolazi sve...i tebe i dalje nema,i sve je bez tebe,prolaze hiljadu satinadajuce se da ces doci,prolaze hladni trenucimisleci stalno na tebe,prolaze i puste moje noci.
    May 03, 2015 2752
  • 29 Apr 2015
    Kazes mi da nemam osecanjaa zivis od mrznje.Kazes da te nije brigaa trazis mi oprostaj.Kazes da ne zelis saznatiipak molis mene.Da,znam,ostra siili samo zelis da te takvu vidim.Meni nisi takva,ni sad ni na pocetkune mogu vise lagati kad znam...Jednom sam i ja bio takavAli sam naucio i prastao samto isto treba i ti da uradis...Da,znam,strah te jekazes da te niko ne poznajea kako te onda ja znam?Kazes da ne znas za pravu ljubava ona te je takvom napravila!Poznajem te cak i ako to ne priznajes...Da,znam,tako je.
    2934 Objavio/la Ludi Zmaj
  • Kazes mi da nemam osecanjaa zivis od mrznje.Kazes da te nije brigaa trazis mi oprostaj.Kazes da ne zelis saznatiipak molis mene.Da,znam,ostra siili samo zelis da te takvu vidim.Meni nisi takva,ni sad ni na pocetkune mogu vise lagati kad znam...Jednom sam i ja bio takavAli sam naucio i prastao samto isto treba i ti da uradis...Da,znam,strah te jekazes da te niko ne poznajea kako te onda ja znam?Kazes da ne znas za pravu ljubava ona te je takvom napravila!Poznajem te cak i ako to ne priznajes...Da,znam,tako je.
    Apr 29, 2015 2934
  • 23 Apr 2015
    Na jednom beskrajnom plavetnilu,jedno dete nacrtalo je suncesa zestokim junskim varnicama. Iznad morasve moje misliuzdizu se ka slobodi,trazeci jedan odredjeni put,jednu nikad zapustenu stazu. Pevali smo...moj san na krilima vetra,ka nebeskim visinama! Ocigledno je sunce nacrtano decijom rukombilo je sunce moje srece,sunce mog plavog poemaugnezden u jednoj skoljci.Kako je dobro!Volim jedan ceo svetsmeskajuci se cisto!
    2942 Objavio/la Ludi Zmaj
  • Na jednom beskrajnom plavetnilu,jedno dete nacrtalo je suncesa zestokim junskim varnicama. Iznad morasve moje misliuzdizu se ka slobodi,trazeci jedan odredjeni put,jednu nikad zapustenu stazu. Pevali smo...moj san na krilima vetra,ka nebeskim visinama! Ocigledno je sunce nacrtano decijom rukombilo je sunce moje srece,sunce mog plavog poemaugnezden u jednoj skoljci.Kako je dobro!Volim jedan ceo svetsmeskajuci se cisto!
    Apr 23, 2015 2942
  • 14 Apr 2015
    Daj mi jos jedan trenutak srece,da mogu verovati u besmrtnost,da pustim i san da otera,tugu koja se u dusi prelama. Daj mi jedan cas da cujem more,da utopim u njoj zaborav,da mogu plivati u mokrim talasima,koje noc voli slusati. Daj mi jos jedan dan da letim ka nebu,da mogu imati oduska da se nadam,da ne izgubim ljubav iz vida,i u dusi da nemam vise nemira. Daj mi jos jedan tren verovanja,da mogu ponovi imati zelja,da se ne izgubim u losem svetu,i da ne vode moju brigu.
    2423 Objavio/la Ludi Zmaj
  • Daj mi jos jedan trenutak srece,da mogu verovati u besmrtnost,da pustim i san da otera,tugu koja se u dusi prelama. Daj mi jedan cas da cujem more,da utopim u njoj zaborav,da mogu plivati u mokrim talasima,koje noc voli slusati. Daj mi jos jedan dan da letim ka nebu,da mogu imati oduska da se nadam,da ne izgubim ljubav iz vida,i u dusi da nemam vise nemira. Daj mi jos jedan tren verovanja,da mogu ponovi imati zelja,da se ne izgubim u losem svetu,i da ne vode moju brigu.
    Apr 14, 2015 2423
  • 08 Apr 2015
    Plutam u neznanjudanima i nocima,kroz prostor ljubaviposoljen zvezdama... Opija me ljubavna zelja.Kad telo ti osecam,najezim se.Zeleo bi da te stezen sto jacei da zivim...Ne samo u snovima... Misli su mi ka tebi i verujemDa me vidis u svome snu.Stalno se osecam kraj tebei zeleo bi da te imam...vidis... Postoje samo iluzije i snovikoje dan za danom zelim,a dusa-mi,cini mi se,ostaje samo sa jednim snom...NIKO NE MOZE... Ni nebo bi mesec,ni zvezde ni olujane mogu zaustaviti jednu ludu ljubavkoja muci i ubija...! Ni snovi ni zaboravni poziv ni beznadjene mogu ljubav zaustaviti...ona je ipak nadmocna!
    2614 Objavio/la Ludi Zmaj
  • Plutam u neznanjudanima i nocima,kroz prostor ljubaviposoljen zvezdama... Opija me ljubavna zelja.Kad telo ti osecam,najezim se.Zeleo bi da te stezen sto jacei da zivim...Ne samo u snovima... Misli su mi ka tebi i verujemDa me vidis u svome snu.Stalno se osecam kraj tebei zeleo bi da te imam...vidis... Postoje samo iluzije i snovikoje dan za danom zelim,a dusa-mi,cini mi se,ostaje samo sa jednim snom...NIKO NE MOZE... Ni nebo bi mesec,ni zvezde ni olujane mogu zaustaviti jednu ludu ljubavkoja muci i ubija...! Ni snovi ni zaboravni poziv ni beznadjene mogu ljubav zaustaviti...ona je ipak nadmocna!
    Apr 08, 2015 2614
  • 29 Mar 2015
    Zaboravio sam je po prvi put danas,sve sto je ostalo bice sanona,sad,place ili se smejemisli samo na nasi na sve sto ce ostati...Iza tuznih srcaa dvaju dusa koja su se volela. Jedan dan prolazi,drugi dolazii tako se brise svecak i kad bi se desio susretnece vise imati smisla. Ostao sam sa secanjemgodinama srece i radostidanima sa vedrim nebomi okasnelim nocima. Nije ni smrt,ni bolprolazice i godine koje nadolazebice mnogo srece i radostiali samo jedno secanje. U razdvojena srcacak i kad bi usamljena bilaona ce se kad tad ponovo nacistalno u krug,do samoga kraja.
    2165 Objavio/la Ludi Zmaj
  • Zaboravio sam je po prvi put danas,sve sto je ostalo bice sanona,sad,place ili se smejemisli samo na nasi na sve sto ce ostati...Iza tuznih srcaa dvaju dusa koja su se volela. Jedan dan prolazi,drugi dolazii tako se brise svecak i kad bi se desio susretnece vise imati smisla. Ostao sam sa secanjemgodinama srece i radostidanima sa vedrim nebomi okasnelim nocima. Nije ni smrt,ni bolprolazice i godine koje nadolazebice mnogo srece i radostiali samo jedno secanje. U razdvojena srcacak i kad bi usamljena bilaona ce se kad tad ponovo nacistalno u krug,do samoga kraja.
    Mar 29, 2015 2165
  • 21 Mar 2015
    Sta li je smrt?Susret sa tamom-Stalno prognana...Njeno je prisustvoNasa odsutnost.Ona pocinje da postojiOnog trena kadMi prestajemo biti.Sama smrt po sebiNe znaci nista;Ona je samo iluzija,kosmar iz kojegSe vise ne budis.Sve se svodiNa patnju,Na strah od rastankasa voljenim osobama.
    2376 Objavio/la Ludi Zmaj
  • Sta li je smrt?Susret sa tamom-Stalno prognana...Njeno je prisustvoNasa odsutnost.Ona pocinje da postojiOnog trena kadMi prestajemo biti.Sama smrt po sebiNe znaci nista;Ona je samo iluzija,kosmar iz kojegSe vise ne budis.Sve se svodiNa patnju,Na strah od rastankasa voljenim osobama.
    Mar 21, 2015 2376
  • 14 Mar 2015
    Sam u krevetu,zatvorenih ocijui suzom koja izgore mi licekad pomislim da se ujutrumoram buditi iz ovoga sna.Ne mogu ti reci sve sto osecamniti sve sto pomislimNe verujes kad kazem Volim te?Nemam razloga da te slazem.Trudim se da otvorim ocinadajuci se da san tek pocinjevodjen ljubavlju i zedjupravim korak da se priblizim.Vodjen zadnjom nadomjer dok stignem do tebeprosejavam stihove i rimereci sto nesmem ti reci u lice.Dajem sve sto je najbolje u menii,veruj mi,dao bi i zivot svojda me zora ne uhvatiplakajuci,misleci na tebe.Jedno je delo gore od ubistvajer ubila si mi svaku nadukako da trazim ti drugu sansukad ne dobih jos ni prvu?Osecam kako gubim te,lagano,lagano...Iako nisi nikad moja bilaI cak ako nisi ti krivaLjubavi,ne mogu ti prastati.Postoje rane koje jos uvek bolejer patio sam toliko togaDanas imam slomljena krilaAl ipak pokusavam leteti.
    2507 Objavio/la Ludi Zmaj
  • Sam u krevetu,zatvorenih ocijui suzom koja izgore mi licekad pomislim da se ujutrumoram buditi iz ovoga sna.Ne mogu ti reci sve sto osecamniti sve sto pomislimNe verujes kad kazem Volim te?Nemam razloga da te slazem.Trudim se da otvorim ocinadajuci se da san tek pocinjevodjen ljubavlju i zedjupravim korak da se priblizim.Vodjen zadnjom nadomjer dok stignem do tebeprosejavam stihove i rimereci sto nesmem ti reci u lice.Dajem sve sto je najbolje u menii,veruj mi,dao bi i zivot svojda me zora ne uhvatiplakajuci,misleci na tebe.Jedno je delo gore od ubistvajer ubila si mi svaku nadukako da trazim ti drugu sansukad ne dobih jos ni prvu?Osecam kako gubim te,lagano,lagano...Iako nisi nikad moja bilaI cak ako nisi ti krivaLjubavi,ne mogu ti prastati.Postoje rane koje jos uvek bolejer patio sam toliko togaDanas imam slomljena krilaAl ipak pokusavam leteti.
    Mar 14, 2015 2507