Blogovi

Blogovi po datumu

Tagovi

Statistika

  • 472
    Blogs
  • 54
    Active Bloggers
72 blogs
  • 02 Oct 2013
    ћутањем склапам уморне капке примичеш ми се ко' вече тавно, тебе сам желео чудно и немо ал’ бешему, промаче  давно, чега се ми то играсмо и зашто ? живота подоста оста иза мене, учим искуство дружења стишином па ме у ноћи буде успомене, ко' кварна светлост што оку смета. И откуд Тебе . . .где ме сад наађе умишљен ево . . . . . назирем Ти лик ко обрис по дну . . .потонуле лађе.
  • ћутањем склапам уморне капке примичеш ми се ко' вече тавно, тебе сам желео чудно и немо ал’ бешему, промаче  давно, чега се ми то играсмо и зашто ? живота подоста оста иза мене, учим искуство дружења стишином па ме у ноћи буде успомене, ко' кварна светлост што оку смета. И откуд Тебе . . .где ме сад наађе умишљен ево . . . . . назирем Ти лик ко обрис по дну . . .потонуле лађе.
    Oct 02, 2013 1915
  • 30 Sep 2013
    на узбурканој падини твојих дојки сан ми омео умишљени пир
  • на узбурканој падини твојих дојки сан ми омео умишљени пир
    Sep 30, 2013 1720
  • 29 Sep 2013
    лудост ми је данас измишљати риме а још већа . . за љубав да молим у ствари не знам ни да л' да те волим чак сам превидео . . како ти је име   около море . . . Медитеран плави понеко једро ено где лепрша галебова мноштво крешти усред крша мисли разноразне врзмају по глави   но о нашој срећи не размишљам више обећања дата беху неопрезна сутра коју носи . . . никада се не зна залуд је и ова песма што се пише
  • лудост ми је данас измишљати риме а још већа . . за љубав да молим у ствари не знам ни да л' да те волим чак сам превидео . . како ти је име   около море . . . Медитеран плави понеко једро ено где лепрша галебова мноштво крешти усред крша мисли разноразне врзмају по глави   но о нашој срећи не размишљам више обећања дата беху неопрезна сутра коју носи . . . никада се не зна залуд је и ова песма што се пише
    Sep 29, 2013 2565
  • 26 Sep 2013
    данима откида као блесав ветар у души хаос живци избркани лутају мисли за неком кроз етар ноћи ми исте ко слуђени дани знојави лептир у снове ми не да лажљивом причом мами у мрак жаба крастача ево за врат седа у глави назирем скорашњи смак и све сам мање раме за под главу да терам магле из туђих сећања те речју топлом као жега траву убијам кајања због бивших давања
  • данима откида као блесав ветар у души хаос живци избркани лутају мисли за неком кроз етар ноћи ми исте ко слуђени дани знојави лептир у снове ми не да лажљивом причом мами у мрак жаба крастача ево за врат седа у глави назирем скорашњи смак и све сам мање раме за под главу да терам магле из туђих сећања те речју топлом као жега траву убијам кајања због бивших давања
    Sep 26, 2013 1857
  • 05 Sep 2013
    Neko zna ali većina verovatno ne, da Novozelandjane zovu još i Kivi.Za vreme drugog svetskog rata Novozelandski vojnici su dobili ime Kivi, kao npr. što je bilo popularno američke vojnike zvati Yanks, Engleske Poms itd.Od toga se izrodio naziv Kiviana, a u tom nazivu obuhvaćene su mnoge stvari koje sačinjavaju karakter i tradiciju Novog Zelanda. Novi Zeland je u svetu poznat po svojim prirodnim lepotama,čistom vazduhu, prostoru, i opuštenom stilu života.Ali posetioci će se svakako sresti sa nekim od predmeta koje Novozelandjani smatraju i to vrlo ponosno važnim stvarima, koje sačinjavaju deo njihove tradicije.Oni će možda naučiti da shvate da neki od ovih predmeta izgledaju na oko banalni, da bi bili bilo čiji deo tradicije ali kad upoznaju narod shvatiće ,da prvi utisak vara..Kiviana je itekako prisutna u srcu i glavi svakog Kivija.. Malo je verovatno da bi bilo koja zemlja uvrstila crnu majicu ili gumenu čizmu u svoje ikone.Oni ipak kod svakog Novozelandjanina predstavljaju deo istorije ,kao što su to i subotnja igra ragbija , kućica za odmor pored mora ili četvrtina hektara bašte.PavlovaNovozelandski nacionalni dezert o kome sam opširno pisala u jednom ranijem blogu.Baza napravljena od meringa koja se baškari u šlagu i kiti raznim bojama voća ,kajsija , jagoda, ananasa, borovnica, kupina i naravno kivi voća,. A moja ,zna se i zašto, višnjama Paua SkoljkaPaua je Maorsko ime za Haliotis iris(za one koji bi da istražuju dalje)Važan sastojak ishrane, a takodje voljena zbog predivnih boja školjki.I bez razmišljanja mogu da tvrdim, da ne postoji domaćinstvo u Novom Zelandu ,koje u jednom trenutku svoga postojanja nije imao neki predmet od Paua školjke.Jedna kuća vrlo čuvena, na Jugu Novog Zelanda je skoro bila izgradjena od ove skoljke(na žalost deka sa ove slike nije više živ).     Hokey Pokey SladoledNovi Zeland je naravno poznat kao veliki prozvodjač mleka i mlečnih proizvoda i ta industrija daje veliki doprinos blagostanju svih nas.Cenjeni su i u svetu zbog svog kvaliteta i raznovrsnosti.Onda nije ni čudo da je potrošnja sladoleda u samom svetskom vrhu.A najradije se jede bas novozelandski Hokey Pokey sladoled ,koji broj jedan za svih 50 godina od dana kad je lansiran.To je sladoled od vanile koji sadrzi komadiće stvrdnutog karamela.   Fish i ChipsOvo ne prevodim mislim da većina zna na šta se misli.Dakle ovo nije Novozelandski izum(da ne počnu Englezi da se bune ali je omiljeno i više nego u Engleskoj. I kod nas je petak..dan ribe i krompira.Ja to pravim sama ali kad prodjem pored malih radnjica koje to spremaju..teško odolim mirisima.Moram da dodam da je naravno kavalitet naše ribe daleko bolji od Engelskog:P   Jandals(japanke)Prevod ove reči nije nadam se potreban.Kao sto Holandjani imaju po nekoliko bicikla u kući, tako Novozelandjani obavezno imaju po nekoliko pari japanki(obuće jelte).Što je i razumljivo, uzimajući nonšalantni i opušten način života ovde.Ušla u proizvodnju i upotrebu 50tih godina i nikad više nije izašla.    RagbiDečaci ,devojčice, mladi ,stari svi se bave ragbijem i svi znaju ovaj sport.All Blacks naš nacionalni ragbi tim je duboko u svakom srcu pravog Kivija.Ovome posvećujem samo ovu rečenicu(ko me poznaje zna i zašto) Karirana košuljaKarirana flanelska košulja je obavezan deo Novozelandske garderobe u poslednjih 60 godina.Idealna za seljake, one koji rade u šumi, ribolovce, lovce i sve one koji u malo hladnijem danu nose nešto toplije.    Crna Majica I Gumene ČizmeCrna Majica je postala obavezan deo garderobe u letnjim danima.Gumene čizme nose svi..od školske dece koja skaču po baricama, do penzionisanih baštovana u suburbiji.,na farmi, u šumi, na pecanju u lovu , trampovanju ..ne postoji mesto gde se ne koristi.Čak postoji i godišnje takmičenje:Ko će dalje baciti gumenu čizmu: u Glavnom Gradu Gumene Čizme –Taihape   Kiwi(Voće) Kineska ribizla je rasla kao divlji zbun , dok je neki Novozelandski hortokulturisti nisu kultivirali i dali joj ime kivi.70tih i 80tih godina, u jeku proizvodnje mnogi su na ovom voću postali milioneri, jer je Novi Zeland bio jedini proizvodjač.No pojavilie su se i druge zemlje koje su počele da konkurišu svojom proizvodnjom ,pa se taj bum stišao.Nažalost niko se u euforiji nije dosetio da registruje brand kiwi.Ovo voće se proizvodi još uvek u velikim količinama, što dokazuje njegovu popularnost.Novozelandjani su ukrštanjem dobili i novu varijaciju, kivi voće žutog mesa, koje se po tome razlikuje od tradicionalnog zelenog. Nazvali su ga ‘Zespri’.Meni lično se ova druga varijacija više svidja, jer je nekako sočnija i sladja.Novozelandski hoteli često pozdravljaju svoje prekomorske posetioce sokom od kivija koji je dokazano vrlo prolaktičan.     L&PJe takodje itekako čuvana i čuvena ikona u NZ. Osvežavajuće piće, koje ima svoj specifičan ukus.World famous in New Zealand(kako reklama kaže).     Kuća za odmor ,pored mora ,bach   Ovo je skoro svaka porodica imala i oš uvek dosta njih ima.Mala drvena kuca blizu vode.Kuća gde se provodi leto sa decom , stvaraju se prijateljstva i pletu uspomene.         I naravno moglo bi se tu još nabrajati..trkački konji od kojih su neki bač proslavljeni ,Watties sos od paradajza itd.ali za sada i ovo je dovoljno informacija   
    7175 Objavio/la Dubravka Belogrlic
  • Neko zna ali većina verovatno ne, da Novozelandjane zovu još i Kivi.Za vreme drugog svetskog rata Novozelandski vojnici su dobili ime Kivi, kao npr. što je bilo popularno američke vojnike zvati Yanks, Engleske Poms itd.Od toga se izrodio naziv Kiviana, a u tom nazivu obuhvaćene su mnoge stvari koje sačinjavaju karakter i tradiciju Novog Zelanda. Novi Zeland je u svetu poznat po svojim prirodnim lepotama,čistom vazduhu, prostoru, i opuštenom stilu života.Ali posetioci će se svakako sresti sa nekim od predmeta koje Novozelandjani smatraju i to vrlo ponosno važnim stvarima, koje sačinjavaju deo njihove tradicije.Oni će možda naučiti da shvate da neki od ovih predmeta izgledaju na oko banalni, da bi bili bilo čiji deo tradicije ali kad upoznaju narod shvatiće ,da prvi utisak vara..Kiviana je itekako prisutna u srcu i glavi svakog Kivija.. Malo je verovatno da bi bilo koja zemlja uvrstila crnu majicu ili gumenu čizmu u svoje ikone.Oni ipak kod svakog Novozelandjanina predstavljaju deo istorije ,kao što su to i subotnja igra ragbija , kućica za odmor pored mora ili četvrtina hektara bašte.PavlovaNovozelandski nacionalni dezert o kome sam opširno pisala u jednom ranijem blogu.Baza napravljena od meringa koja se baškari u šlagu i kiti raznim bojama voća ,kajsija , jagoda, ananasa, borovnica, kupina i naravno kivi voća,. A moja ,zna se i zašto, višnjama Paua SkoljkaPaua je Maorsko ime za Haliotis iris(za one koji bi da istražuju dalje)Važan sastojak ishrane, a takodje voljena zbog predivnih boja školjki.I bez razmišljanja mogu da tvrdim, da ne postoji domaćinstvo u Novom Zelandu ,koje u jednom trenutku svoga postojanja nije imao neki predmet od Paua školjke.Jedna kuća vrlo čuvena, na Jugu Novog Zelanda je skoro bila izgradjena od ove skoljke(na žalost deka sa ove slike nije više živ).     Hokey Pokey SladoledNovi Zeland je naravno poznat kao veliki prozvodjač mleka i mlečnih proizvoda i ta industrija daje veliki doprinos blagostanju svih nas.Cenjeni su i u svetu zbog svog kvaliteta i raznovrsnosti.Onda nije ni čudo da je potrošnja sladoleda u samom svetskom vrhu.A najradije se jede bas novozelandski Hokey Pokey sladoled ,koji broj jedan za svih 50 godina od dana kad je lansiran.To je sladoled od vanile koji sadrzi komadiće stvrdnutog karamela.   Fish i ChipsOvo ne prevodim mislim da većina zna na šta se misli.Dakle ovo nije Novozelandski izum(da ne počnu Englezi da se bune ali je omiljeno i više nego u Engleskoj. I kod nas je petak..dan ribe i krompira.Ja to pravim sama ali kad prodjem pored malih radnjica koje to spremaju..teško odolim mirisima.Moram da dodam da je naravno kavalitet naše ribe daleko bolji od Engelskog:P   Jandals(japanke)Prevod ove reči nije nadam se potreban.Kao sto Holandjani imaju po nekoliko bicikla u kući, tako Novozelandjani obavezno imaju po nekoliko pari japanki(obuće jelte).Što je i razumljivo, uzimajući nonšalantni i opušten način života ovde.Ušla u proizvodnju i upotrebu 50tih godina i nikad više nije izašla.    RagbiDečaci ,devojčice, mladi ,stari svi se bave ragbijem i svi znaju ovaj sport.All Blacks naš nacionalni ragbi tim je duboko u svakom srcu pravog Kivija.Ovome posvećujem samo ovu rečenicu(ko me poznaje zna i zašto) Karirana košuljaKarirana flanelska košulja je obavezan deo Novozelandske garderobe u poslednjih 60 godina.Idealna za seljake, one koji rade u šumi, ribolovce, lovce i sve one koji u malo hladnijem danu nose nešto toplije.    Crna Majica I Gumene ČizmeCrna Majica je postala obavezan deo garderobe u letnjim danima.Gumene čizme nose svi..od školske dece koja skaču po baricama, do penzionisanih baštovana u suburbiji.,na farmi, u šumi, na pecanju u lovu , trampovanju ..ne postoji mesto gde se ne koristi.Čak postoji i godišnje takmičenje:Ko će dalje baciti gumenu čizmu: u Glavnom Gradu Gumene Čizme –Taihape   Kiwi(Voće) Kineska ribizla je rasla kao divlji zbun , dok je neki Novozelandski hortokulturisti nisu kultivirali i dali joj ime kivi.70tih i 80tih godina, u jeku proizvodnje mnogi su na ovom voću postali milioneri, jer je Novi Zeland bio jedini proizvodjač.No pojavilie su se i druge zemlje koje su počele da konkurišu svojom proizvodnjom ,pa se taj bum stišao.Nažalost niko se u euforiji nije dosetio da registruje brand kiwi.Ovo voće se proizvodi još uvek u velikim količinama, što dokazuje njegovu popularnost.Novozelandjani su ukrštanjem dobili i novu varijaciju, kivi voće žutog mesa, koje se po tome razlikuje od tradicionalnog zelenog. Nazvali su ga ‘Zespri’.Meni lično se ova druga varijacija više svidja, jer je nekako sočnija i sladja.Novozelandski hoteli često pozdravljaju svoje prekomorske posetioce sokom od kivija koji je dokazano vrlo prolaktičan.     L&PJe takodje itekako čuvana i čuvena ikona u NZ. Osvežavajuće piće, koje ima svoj specifičan ukus.World famous in New Zealand(kako reklama kaže).     Kuća za odmor ,pored mora ,bach   Ovo je skoro svaka porodica imala i oš uvek dosta njih ima.Mala drvena kuca blizu vode.Kuća gde se provodi leto sa decom , stvaraju se prijateljstva i pletu uspomene.         I naravno moglo bi se tu još nabrajati..trkački konji od kojih su neki bač proslavljeni ,Watties sos od paradajza itd.ali za sada i ovo je dovoljno informacija   
    Sep 05, 2013 7175
  • 21 Aug 2013
    Postoji jedna stara indijanska priča koja govori o dvoje mladih indijanaca: o mladiću i devojci. Jednom se njih dvoje uputiše do velikog poglavice svoga plemena i rekoše mu odlučno: “Mi se volimo! Hoćemo da nam daš svoj blagoslov i da nas poučiš šta treba da činimo da bi naša ljubav trajala večno.” “Dobro”, – odgovori im poglavica. “Reći ću vam, šta da učinite. Ali prvo pođite sa mnom gore u planinu, no pre toga pronađite mi dva orla i ponesite ih sa sobom, a posle ćemo vidjeti šta dalje.” Dvoje mladih krenuše u različitim pravcima i nakon kraćeg vremena svako od njih donese po jednog orla. Kada stigoše na vrh planine, poglavica im ovako reče: “Uzmite sada ovo kratko uže i zavežite njegovim krajevima po jednu nogu svakom orlu.” Zaljubljeni ga poslušaše i vezaše noge pticama. “Sada ih pustite da lete!” – reče poglavica. Mladić i devojka baciše ptice u vis ka nebu, ali orlovi ne mogoše da polete, jer im noge beahu međusobno vezane. Oni padoše na zemlju i počeše da kljuju jedan drugoga, želeći da se oslobode užeta kojim su vezani. Tada stari indijanac reče: “Sada presecite uže!” Mladi izvršiše i tu naredbu, presekoše vezu i ponovo baciše orlove u nebo. Ovog puta ptice se brzo izdigoše u visine, zavrtiše se par puta u krug pa uzletiše ka snežnim vrhovima obližnje planine. A mudri poglavica im reče: “Eto, to je tajna večne ljubavi i sreće: ako su ljudi zavezani jedni za druge, nikada im neće uspeti da polete. Vi možete slobodno da letite i zajedno, ali ne da budete vezani. A ako se ipak vežete, nikada nećete moći da spoznate ni ljubav ni sreću.”
    1405 Objavio/la Bibaaa
  • By Bibaaa
    Postoji jedna stara indijanska priča koja govori o dvoje mladih indijanaca: o mladiću i devojci. Jednom se njih dvoje uputiše do velikog poglavice svoga plemena i rekoše mu odlučno: “Mi se volimo! Hoćemo da nam daš svoj blagoslov i da nas poučiš šta treba da činimo da bi naša ljubav trajala večno.” “Dobro”, – odgovori im poglavica. “Reći ću vam, šta da učinite. Ali prvo pođite sa mnom gore u planinu, no pre toga pronađite mi dva orla i ponesite ih sa sobom, a posle ćemo vidjeti šta dalje.” Dvoje mladih krenuše u različitim pravcima i nakon kraćeg vremena svako od njih donese po jednog orla. Kada stigoše na vrh planine, poglavica im ovako reče: “Uzmite sada ovo kratko uže i zavežite njegovim krajevima po jednu nogu svakom orlu.” Zaljubljeni ga poslušaše i vezaše noge pticama. “Sada ih pustite da lete!” – reče poglavica. Mladić i devojka baciše ptice u vis ka nebu, ali orlovi ne mogoše da polete, jer im noge beahu međusobno vezane. Oni padoše na zemlju i počeše da kljuju jedan drugoga, želeći da se oslobode užeta kojim su vezani. Tada stari indijanac reče: “Sada presecite uže!” Mladi izvršiše i tu naredbu, presekoše vezu i ponovo baciše orlove u nebo. Ovog puta ptice se brzo izdigoše u visine, zavrtiše se par puta u krug pa uzletiše ka snežnim vrhovima obližnje planine. A mudri poglavica im reče: “Eto, to je tajna večne ljubavi i sreće: ako su ljudi zavezani jedni za druge, nikada im neće uspeti da polete. Vi možete slobodno da letite i zajedno, ali ne da budete vezani. A ako se ipak vežete, nikada nećete moći da spoznate ni ljubav ni sreću.”
    Aug 21, 2013 1405
  • 31 Jul 2013
          Dozvoli mi.. Da budna sanjam, u naručju tvom, blizina mi tvoja treba, kao nikad do sada. Toliko sam tuzna, ovih dana.. Samo me zagrli jako, i privi me uz sebe, na grudi mi glavu prisloni. Pusti da u tvome osmehu, nađem svoj mir, i dugu tvoje ljubavi...                     
    6399 Objavio/la Bibaaa
  • By Bibaaa
          Dozvoli mi.. Da budna sanjam, u naručju tvom, blizina mi tvoja treba, kao nikad do sada. Toliko sam tuzna, ovih dana.. Samo me zagrli jako, i privi me uz sebe, na grudi mi glavu prisloni. Pusti da u tvome osmehu, nađem svoj mir, i dugu tvoje ljubavi...                     
    Jul 31, 2013 6399
  • 25 Jul 2013
    Ovo je pricha o jednom Nikoli.Sve je pochelo kada je Nikola imao 4 godine. Do svoje chetvrte godine Nikola nikada nije uspeo da stane na noge, chak ni uz pomoc njegovih roditelja on nikada ne bi bio dovoljno jak da napravi jedan korak. Kada je Nikola vec imao 4 godine, njegovi roditelji su hitno morali da izadju iz kuce, jer je Nikolinoj baki Dragici bilo jako loshe. Prvi put su ostavili Nikolu samog kod kuce. On se vec kretao slobodno, imao je slobodu da puzi svuda po kuci, jedino shto nije mogao da uradi jeste da otvori vrata, tako da su njegovi roditelji bezbrizhno mogli da izadju iz kuce. Koje su shanse da mali Nikola bash tog dana dok njih nema prohoda?Proshlo je 5 sati od kako su Nikolini roditelji bili van kuce. Nikola je bio jako gladan. Tada je nervozno plakao, vrishtao, sklupchan u coshku njihove velike dnevne sobe, ali ga niko nije chuo. Nakon 3 sata plakanja i dozivanja u pomoc bez ikakve nade da ce neko doci da mu pomogne, mali Nikola je pocheo da puzi svuda po kuci kako bi nashao neshto shto mu lichi na hranu. Kada je napravio 4 kruga po svojoj velikoj dnevnoj sobi, kuhinji, kupatilu, svojoj dechijoj sobi, Nikola je shvatio da mu nema pomoci. Onda se setio da kada god bi bilo vreme za jelo, njegova mama bi ishla do jednog coshka u kuci, napravljenog specijalno za odlaganje Nikoline hrane. Nikola je doshao do tog mesta, ali kada je podigao glavu da vidi gde je hrana, zatekao je samo dve drshke koje otvaraju velika drvena vrata.Onako gladan, uplakan, balav i krmeljiv od suza, odluchio je da po prvi put u svom zhivotu stane na noge i prezhivi.U Nikoli je proradio instikt da prezhivi, kada je imao samo 4 godine. I pogodite shta?! Nikola je uspeo, klimavo se popeo na noge i jako svojim malim bicepsima uspeo da otvori vrata od ostave i na prvoj polici nadje pahuljice koje je njegova mama chuvala samo za doruchak. Kada su se njegovi roditelji vratili, zatekli su Nikolu kako zadovoljno jede one pahuljice, dok su njegove ochi bile pune suza. Njegovi roditelji su ga uzeli u ruke, zagrlili i pocheli da mu se izvinjavaju shto su ga ostavili, objashnjavajuci da su morali neke stvari zajedno da zavrshe, misleci da ih Nikola razume i chuje, ali Nikola se sve vreme samo smejao sa i dalje punim ochima suza. Nikola je odrastao u lepog, jakog dechka. Vec je imao 18 godina, voleo je da slusha hip hop muziku, vozio je bicikl svaki dan, ponekad bi otishao i u skejt park, bio je sjajan zavisnik od adrenalina kada je bio tinejdzher. Sve dok jednog dana nije upoznao Unu koja je takodje volela lude stvari.Una i Nikola su pocheli da se druzhe, da izlaze zajedno, uvek su imali teme za razgovor i uvek im je bilo teshko da se razdvoje pa su razgovore nastavljali svako svojoj kuci za Skype-om. Njihovo prijateljstvo je trajalo godinama tako da su imali zajednichko drushtvo koje je stalno smishljalo nove ideje za nalet adrenalina. Nikola je tako u jednoj od egzibicija slomio nogu padom sa skejta, morao je da nosi gips sedam meseci. Prvih par meseci se nisu razdvajali, morali su da budu jedno sa drugim ali se Nikola se nikad nije usudio da prizna Uni da je voli, iako ju je voleo svim srcem. Jednog dana im je drushtvo predlozhilo da se zajedno u Markovom Golfu trojci, provozaju Majushkom ulicom, koja je poznata po tome shto ima dve oshtre krivine, za koje su prichali da su najsporije krivine zato shto nikad niko nije smeo da prodje tim putem brzhe od 10 na sat, da se nadju u 3h nocu 23. decembra dve ulice dalje i da se provozaju.Nikola se ponizno povukao i rekao drushtvu da ne rachuna na njega, ali je Una prihvatila da se nadje sa njima i tako su se Una i Nikola razishli.On to veche nije mogao da spava. Prevrtao se po krevetu obliven hladnim znojem, sa nekim chudnim jezivim osecajem u stomaku, pa je odluchio da prosheta da provezhba nogu koliko je mogao.Nikolina i Unina kuca se nije nalazila daleko od Plave chesme, koja je gledala na Majushku ulicu, pa je Nikola oko 2 sata nocu ustao iz kreveta i pocheo da sheta Shevskim bulevarom sve do Plave chesme. Napravio je 3 kruga i zastao kod Unine zgrade da vidi da li je kod kuce. Pogledao je gore u njen prozor i shvatio da je ipak izashla.Nastavio je da sheta kroz Lakojevu ulicu, preko Sopinog mosta i nazad. I dalje je imao jeziv osecaj u stomaku. Doshao je do Majushke ulice i odluchio da sacheka ispod velikog hrastovog drveta, sedeci na zemlji, da vidi da li ce Marko proci sa Unom i drushtvom u kolima, da im se javi. Pogledao je u nebo i video da je pun mesec, da je bela noc. Chekao je i chekao, oblivao ga je hladan znoj i kapci su pocheli da mu se sklapaju preko ochiju kada je u jednom trenutku chuo jezivu shkripu guma koja je kao vatra kada uhvati benzin, pochela da prolazi putem. Beli Golf je izleteo na put, udarajuci prednjim branikom od asfalt, dok su felne varnichile, ostavljajuci trag 10 metara unazad. Kako mu se auto priblizhavao tako je mogao da chuje paniku i vrisku koja je dolazila izuntar Markovih kola. Prestravio se, nije mogao da se pomeri kada je bio siguran da ce se njihov auto zabiti direktno u njega. Marko je pocheo da pritiska kochnicu kada je njegov auto udario u drugu uzbrdicu te krivine, dok je ishao oko 50 na sat, kada je auto legao udario u luk krivine i poleteo iznad Nikole zakucavajuci se u drvo dva metra iznad Nikoline glave. Auto je ostao zaglavljen izmedju grana zapaljen. Nije mogao da dishe u sekundi. Gume su se pushile dok niko iz kola nije davao znake zhivota. Tada je chuo Unu koja je plakala i dozivala Marka. Nikola je pocheo da urla iz sveg glasa da doziva Unu, kada je kao prva kap kishe na sushi Una proturila glavu iz kola. Vikao je da skochi, uhvatice je. Nije mogla. Zakucala se od straha. Kada je video da ne mozhe nishta da kazhe, odluchio je da pokusha da se popne, da je izvuche iz kola. Imao je gips na nozi! Prva grana hrasta je bila na metar iznad njega, morao je da se popne na prste na jednoj nozi i da skochi da bi se uhvatio za granu, pa za sledecu pa za josh jednu, shto je i uradio, dok je ochajnichki vukao svoju bezhivotnu nogu, kao da je nema. Prve kapi znoja su pochele da mu se spushtaju niz lice. Tada je Marko kao ni od kuda iskochio iz kola i pocheo da trchi koliko su ga noge nosile. Nikola i Una su ga dozivali u pomoc, ali se nije okretao. Dragan je bio bez svesti pa je Nikola morao da prihvati Dragana i da ga spusti. Vratio se po Unu, kada se kroshnja drveta iznad belog Golfa zapalila. Una i Nikola su se spustili na zemlju kada je Una vrisnula: ‘’Trchi!’’ Una je povukla Dragana i bacila ga dalje od drveta, dok je Nikola je pocheo da hramlje dolazeci do nje. Beli Golf je tada eksplodirao bacajuci varnichne svice nekih 50 metara u beskrajnost bele noci.Nikola je pao na zemlju! Nije verovao shta se desilo! Poshla mu je prva suza niz obraz stapajuci se sa znojem i prljavshtinom. Ubrzo je i policija doshla i dok su pregledali ostatke olupine nekada belog Golfa, Una je podigla Nikolinu glavu, pogledala ga u ochi i nezhno, plashljivo ga poljubila.Tada je zagrlio kao nikada do tad i odluchio da je ne pushta nikad vise!Svaki put kada bi proshetali tom ulicom, pogledali bi se i shvatili bi da je njihova ljubav toliko jaka, koliko i pun Mesec, koji se smeshio na nebu ponosno, osvetljujuci im put.
    2241 Objavio/la D Boyanna
  • Ovo je pricha o jednom Nikoli.Sve je pochelo kada je Nikola imao 4 godine. Do svoje chetvrte godine Nikola nikada nije uspeo da stane na noge, chak ni uz pomoc njegovih roditelja on nikada ne bi bio dovoljno jak da napravi jedan korak. Kada je Nikola vec imao 4 godine, njegovi roditelji su hitno morali da izadju iz kuce, jer je Nikolinoj baki Dragici bilo jako loshe. Prvi put su ostavili Nikolu samog kod kuce. On se vec kretao slobodno, imao je slobodu da puzi svuda po kuci, jedino shto nije mogao da uradi jeste da otvori vrata, tako da su njegovi roditelji bezbrizhno mogli da izadju iz kuce. Koje su shanse da mali Nikola bash tog dana dok njih nema prohoda?Proshlo je 5 sati od kako su Nikolini roditelji bili van kuce. Nikola je bio jako gladan. Tada je nervozno plakao, vrishtao, sklupchan u coshku njihove velike dnevne sobe, ali ga niko nije chuo. Nakon 3 sata plakanja i dozivanja u pomoc bez ikakve nade da ce neko doci da mu pomogne, mali Nikola je pocheo da puzi svuda po kuci kako bi nashao neshto shto mu lichi na hranu. Kada je napravio 4 kruga po svojoj velikoj dnevnoj sobi, kuhinji, kupatilu, svojoj dechijoj sobi, Nikola je shvatio da mu nema pomoci. Onda se setio da kada god bi bilo vreme za jelo, njegova mama bi ishla do jednog coshka u kuci, napravljenog specijalno za odlaganje Nikoline hrane. Nikola je doshao do tog mesta, ali kada je podigao glavu da vidi gde je hrana, zatekao je samo dve drshke koje otvaraju velika drvena vrata.Onako gladan, uplakan, balav i krmeljiv od suza, odluchio je da po prvi put u svom zhivotu stane na noge i prezhivi.U Nikoli je proradio instikt da prezhivi, kada je imao samo 4 godine. I pogodite shta?! Nikola je uspeo, klimavo se popeo na noge i jako svojim malim bicepsima uspeo da otvori vrata od ostave i na prvoj polici nadje pahuljice koje je njegova mama chuvala samo za doruchak. Kada su se njegovi roditelji vratili, zatekli su Nikolu kako zadovoljno jede one pahuljice, dok su njegove ochi bile pune suza. Njegovi roditelji su ga uzeli u ruke, zagrlili i pocheli da mu se izvinjavaju shto su ga ostavili, objashnjavajuci da su morali neke stvari zajedno da zavrshe, misleci da ih Nikola razume i chuje, ali Nikola se sve vreme samo smejao sa i dalje punim ochima suza. Nikola je odrastao u lepog, jakog dechka. Vec je imao 18 godina, voleo je da slusha hip hop muziku, vozio je bicikl svaki dan, ponekad bi otishao i u skejt park, bio je sjajan zavisnik od adrenalina kada je bio tinejdzher. Sve dok jednog dana nije upoznao Unu koja je takodje volela lude stvari.Una i Nikola su pocheli da se druzhe, da izlaze zajedno, uvek su imali teme za razgovor i uvek im je bilo teshko da se razdvoje pa su razgovore nastavljali svako svojoj kuci za Skype-om. Njihovo prijateljstvo je trajalo godinama tako da su imali zajednichko drushtvo koje je stalno smishljalo nove ideje za nalet adrenalina. Nikola je tako u jednoj od egzibicija slomio nogu padom sa skejta, morao je da nosi gips sedam meseci. Prvih par meseci se nisu razdvajali, morali su da budu jedno sa drugim ali se Nikola se nikad nije usudio da prizna Uni da je voli, iako ju je voleo svim srcem. Jednog dana im je drushtvo predlozhilo da se zajedno u Markovom Golfu trojci, provozaju Majushkom ulicom, koja je poznata po tome shto ima dve oshtre krivine, za koje su prichali da su najsporije krivine zato shto nikad niko nije smeo da prodje tim putem brzhe od 10 na sat, da se nadju u 3h nocu 23. decembra dve ulice dalje i da se provozaju.Nikola se ponizno povukao i rekao drushtvu da ne rachuna na njega, ali je Una prihvatila da se nadje sa njima i tako su se Una i Nikola razishli.On to veche nije mogao da spava. Prevrtao se po krevetu obliven hladnim znojem, sa nekim chudnim jezivim osecajem u stomaku, pa je odluchio da prosheta da provezhba nogu koliko je mogao.Nikolina i Unina kuca se nije nalazila daleko od Plave chesme, koja je gledala na Majushku ulicu, pa je Nikola oko 2 sata nocu ustao iz kreveta i pocheo da sheta Shevskim bulevarom sve do Plave chesme. Napravio je 3 kruga i zastao kod Unine zgrade da vidi da li je kod kuce. Pogledao je gore u njen prozor i shvatio da je ipak izashla.Nastavio je da sheta kroz Lakojevu ulicu, preko Sopinog mosta i nazad. I dalje je imao jeziv osecaj u stomaku. Doshao je do Majushke ulice i odluchio da sacheka ispod velikog hrastovog drveta, sedeci na zemlji, da vidi da li ce Marko proci sa Unom i drushtvom u kolima, da im se javi. Pogledao je u nebo i video da je pun mesec, da je bela noc. Chekao je i chekao, oblivao ga je hladan znoj i kapci su pocheli da mu se sklapaju preko ochiju kada je u jednom trenutku chuo jezivu shkripu guma koja je kao vatra kada uhvati benzin, pochela da prolazi putem. Beli Golf je izleteo na put, udarajuci prednjim branikom od asfalt, dok su felne varnichile, ostavljajuci trag 10 metara unazad. Kako mu se auto priblizhavao tako je mogao da chuje paniku i vrisku koja je dolazila izuntar Markovih kola. Prestravio se, nije mogao da se pomeri kada je bio siguran da ce se njihov auto zabiti direktno u njega. Marko je pocheo da pritiska kochnicu kada je njegov auto udario u drugu uzbrdicu te krivine, dok je ishao oko 50 na sat, kada je auto legao udario u luk krivine i poleteo iznad Nikole zakucavajuci se u drvo dva metra iznad Nikoline glave. Auto je ostao zaglavljen izmedju grana zapaljen. Nije mogao da dishe u sekundi. Gume su se pushile dok niko iz kola nije davao znake zhivota. Tada je chuo Unu koja je plakala i dozivala Marka. Nikola je pocheo da urla iz sveg glasa da doziva Unu, kada je kao prva kap kishe na sushi Una proturila glavu iz kola. Vikao je da skochi, uhvatice je. Nije mogla. Zakucala se od straha. Kada je video da ne mozhe nishta da kazhe, odluchio je da pokusha da se popne, da je izvuche iz kola. Imao je gips na nozi! Prva grana hrasta je bila na metar iznad njega, morao je da se popne na prste na jednoj nozi i da skochi da bi se uhvatio za granu, pa za sledecu pa za josh jednu, shto je i uradio, dok je ochajnichki vukao svoju bezhivotnu nogu, kao da je nema. Prve kapi znoja su pochele da mu se spushtaju niz lice. Tada je Marko kao ni od kuda iskochio iz kola i pocheo da trchi koliko su ga noge nosile. Nikola i Una su ga dozivali u pomoc, ali se nije okretao. Dragan je bio bez svesti pa je Nikola morao da prihvati Dragana i da ga spusti. Vratio se po Unu, kada se kroshnja drveta iznad belog Golfa zapalila. Una i Nikola su se spustili na zemlju kada je Una vrisnula: ‘’Trchi!’’ Una je povukla Dragana i bacila ga dalje od drveta, dok je Nikola je pocheo da hramlje dolazeci do nje. Beli Golf je tada eksplodirao bacajuci varnichne svice nekih 50 metara u beskrajnost bele noci.Nikola je pao na zemlju! Nije verovao shta se desilo! Poshla mu je prva suza niz obraz stapajuci se sa znojem i prljavshtinom. Ubrzo je i policija doshla i dok su pregledali ostatke olupine nekada belog Golfa, Una je podigla Nikolinu glavu, pogledala ga u ochi i nezhno, plashljivo ga poljubila.Tada je zagrlio kao nikada do tad i odluchio da je ne pushta nikad vise!Svaki put kada bi proshetali tom ulicom, pogledali bi se i shvatili bi da je njihova ljubav toliko jaka, koliko i pun Mesec, koji se smeshio na nebu ponosno, osvetljujuci im put.
    Jul 25, 2013 2241
  • 24 Jul 2013
    Našle se dve ludače u kafani u kojoj se samo plače. Da li od smeha ili od dima priča ide dalje blago se njima. Za mnogima tamo Laza plače al' Bože ni Dule ne zna s'njima šta će. Njih dve ko van priče al' bitno je da nisu CICE... Smeju se nabedjenim mačkama koje se odmah s vrata bacaju oko vrata, jadne su bile i ostće takve ... Što se muških tiče priča je jadna ne smeta im ni mali bata... Čast izuzetcima koji su BAJE al' priča ide dalje... Dve ludače se našle pa sad razmišljaju koja će kad da plače... Suze im teku ko niz reku što od smeha što od boli al' njima je bitno da se voli... Nije ih briga šta drugi misle puca im štikla tako one misle... Nižu se dani i mnoge noći one se nadaju da bolje će im vreme doći. Teše jedna drugu da ne misle na tugu smeju se noćima tamo nekim očima... I tako priča ide dalje i ko to zna dokle će da traje...
    4834 Objavio/la Bibaaa
  • By Bibaaa
    Našle se dve ludače u kafani u kojoj se samo plače. Da li od smeha ili od dima priča ide dalje blago se njima. Za mnogima tamo Laza plače al' Bože ni Dule ne zna s'njima šta će. Njih dve ko van priče al' bitno je da nisu CICE... Smeju se nabedjenim mačkama koje se odmah s vrata bacaju oko vrata, jadne su bile i ostće takve ... Što se muških tiče priča je jadna ne smeta im ni mali bata... Čast izuzetcima koji su BAJE al' priča ide dalje... Dve ludače se našle pa sad razmišljaju koja će kad da plače... Suze im teku ko niz reku što od smeha što od boli al' njima je bitno da se voli... Nije ih briga šta drugi misle puca im štikla tako one misle... Nižu se dani i mnoge noći one se nadaju da bolje će im vreme doći. Teše jedna drugu da ne misle na tugu smeju se noćima tamo nekim očima... I tako priča ide dalje i ko to zna dokle će da traje...
    Jul 24, 2013 4834
  • 23 Jul 2013
    "Ne pitaj ništa više. Ima više tajne u tvojoj kosi no u hiljadu pitanja. Tu pred nama je noć, nekoliko časova i jedna večnost, dok jutro ne zatutnji kraj prozora. Da se ljudi vole u tome je sve; čudo i najrazumljivija stvar što postoji, to sam osetio danas, kad se noć rastapala u cvetni žbun i vetar mirisao na jagode, a bez ljubavi je čovek samo mrtvac na odsustvu, ništa drugo nego nekoliko datuma i neko slučajno ime..."
    1533 Objavio/la SeRgEj -
  • "Ne pitaj ništa više. Ima više tajne u tvojoj kosi no u hiljadu pitanja. Tu pred nama je noć, nekoliko časova i jedna večnost, dok jutro ne zatutnji kraj prozora. Da se ljudi vole u tome je sve; čudo i najrazumljivija stvar što postoji, to sam osetio danas, kad se noć rastapala u cvetni žbun i vetar mirisao na jagode, a bez ljubavi je čovek samo mrtvac na odsustvu, ništa drugo nego nekoliko datuma i neko slučajno ime..."
    Jul 23, 2013 1533