Blogovi

Blogovi po datumu

Tagovi

Statistika

  • 472
    Blogs
  • 54
    Active Bloggers
130 blogs
  • 23 Oct 2015
    Zdravo. Sećaš se mene? Nismo se dugo videle. Kao da si me zaboravila. Osećala sam se loše, manje važno, a važna sam. Bez mene ti si drugačija. Da li se sećaš kada si pustila moju ruku? Ne? Hajde onda da premotamo film... Oduvek si bila mnogo drugačija od drugih, bila si čista, dobra, neiskvarena, mnogo si manje kapirala od drugih površne stvari, uvek si u njima tražila dubinu. Toga se sećam jer ti vicevi nikad nisu išli u prilog, najviše jer si uvek poslednja počinjala sa se smeješ. Sećam se da ti je to teško padalo jer su te drugi ismevali kako si glupa, a nisi. Ti si samo uvek gledala da nadješ dublji smisao onoga što oni govore, pa si nekad toliko duboko kopala da nisi videla suštinu koja se sama nameće. Dok su se drugi hvalili time, ti si saginjala glavu iako je trebalo da bude obrnuto. Oni su bili ti koji su plitki, površni, ti si ta koja je tražila smisao. Iz tog razloga još kad si bila mladja, znala sam da imaš velikog potencijala da razaznaš ko je dobar, a ko loš čovek, ko je pakosan, ko želi samo da te iskoristi, i da ćeš uvek tražiti ono najbolje u ljudima. Nikad neću zaboraviti kada sam te držala za ruku dok si plakala kada si na vratima svoje osnovne škole videla njeno ime ispod svog na spisku za novonastalo odeljenje sačinjeno većinom od najomrženijih učenika. Tada si ušla u raskrsnicu koja je bila odlučujuća za tvoj dalji život. Tada si prvi put osetila nepravdu na svojim leđima. Tada je jedan deo tebe umro. Držala sam te za ruku dok su te zlostavljali učenici te iste škole godinama, ali nisi mi dala da uradim ništa. Mržnja se gomilala, bol zbog nanešene nepravde se povećavala i samo sam čekala trenutak kada ćemo zajedno da se suprotstavimo tim gadovima, koji nemaju trunku zdravog razuma u sebi. Ona koja je otrov za tu sredinu. Ona druga koja je izopačena u senci svojih roditelja. Ona treća koja je imala kompleks od same sebe. Ona četvrta koja nije znala šta drugo da radi. Ona peta koja ti je bila najbolja drugarica, pa zašto da ne? Oni koji su sjajno namazani svim bojama svojih roditelja, koji ih nisu naučili ničemu osim da budu arogantni egoisti koji gaze sve pred sobom. To je u nekom drugom životu možda mogla da bude dobra osobina. Plašila bi se tog života, znaš. Kada si najzad odlučila da staviš kraj na sve te klince, nikad nisam bila ponosnija. Pravda je konačno bila zadovoljena. Onda si opet ušla u raskrsnicu. Brisala sam ti suze kada si ga izgubila, sakrivala podočnjake ispod šminke da se ne vidi koliko te boli što si izgubila jedinog prijatelja. Ko je u tim godinama mogao da zna kako to izgleda kad izgubiš nekog koga voliš. Onda crno crno crno crno crno. Toga se sećam. Tada sam bila najživlja, najviše sam porasla. Tada si shvatila da sam uvek uz tebe i počela si da me se plašiš. Uvidela si koliko sam jaka i važna u tvom životu. Da nisi, veruj mi, stvari bi bile mnogo drugačije. U srednjoj školi si napravila divan prelaz u životu, na koji je trebalo navići se. Svi su te voleli iako si bila mnogo drugačija. Poštovali su te jer si bila razumna i dobra osoba bez skrivenih namera. Poštovali su te, jer su bili muškarci. Osećala si se kao da si došla do vrhunca života. Bila si ponosna! Medjutim, došla je opet ta surova životna realnost koja kaže da ne može baš sve da ide kako treba. Tada su ti koraci bili teški. Iskrivila ti se kičma. Osušila si se kao grančica jer si bila pod pritiskom veštice kojoj nisi mogla ništa. Često sam je čekala iza ćoška da vidim gde će da ode, da mi slučajno ne zaluta pesnica, mrzela sam tu odvratnu zmiju koja te je gledala kao miša koga maltretira. Ti si bila dobar igrač. Koliko god bila uplašena, držala si se. Naučila si sve! U ovom slučaju, draga, bez podrške roditelja ništa nisi mogla da uradiš. Ona je toliko pustila korenje da su se i neke druge veštice priklonile njoj. Otarasila si je se. Ona je sada samo jedna uvenula detelina koja čuči u toj školi i čeka da bude ubrana. Sada već postaje teško za mene da ti objasnim sve što sam videla jer imam mnogo crnih rupa u sećanju. Upisala si fakultet. Zakoračila si tako jaka na teritoriju koju si dugo planirala da osvojiš. Ti si sada bila domaćin. Želela si da budeš dovoljno dobra da te zapamte, jer ovo je sada bila stvarnost. Sa zadovoljstvom sam te gledala u gomili papira kako se gubiš dok dokazuješ neke, meni nepoznate jednačine i teoreme. Uživala si u tome. Iako su tvoje želje do nedavno bile usmerene ka umetnosti i nekom crtanju, pisanju, ti si sada tražila način da zavoliš ovo što radiš kako se ne bi mučila kao mnogi. Uspela si u tome. Ti si se ponovo izborila. Počela si da radiš na sebi jače nego bilo ko drugi koga sam tada znala. Prihvatila si se nekih projekata, učila jezike, putovala, maštala, sanjala, želela, volela, nadala se i nikad nisi prestala da SE IGRAŠ! Tada sam pala u tamu. Svi tvoji veliki strahovi, potonuli su samnom. Ja, tvoja najveća podrška, tvoja najveća motivacija, tvoj najveći strah, tvoj bol, tvoja prošlost i sadašnjost, počela sam da nestajem. Sada se samo s vremena na vreme pojavim u tvojim snovima da bi me videla, da se ne bi predala, da bi nastavila da se boriš, jer ovaj život nije ništa drugo nego niz bitki koje moraš da osvojiš da bi došla do sledeće destinacije/raskrsnice/stepenika. Drago mi je! Jer to si ti! To smo mi! Uvek tu da te podsetim čega se plašiš. S ljubavlju, Tvoja senka.
    2719 Objavio/la D Boyanna
  • Zdravo. Sećaš se mene? Nismo se dugo videle. Kao da si me zaboravila. Osećala sam se loše, manje važno, a važna sam. Bez mene ti si drugačija. Da li se sećaš kada si pustila moju ruku? Ne? Hajde onda da premotamo film... Oduvek si bila mnogo drugačija od drugih, bila si čista, dobra, neiskvarena, mnogo si manje kapirala od drugih površne stvari, uvek si u njima tražila dubinu. Toga se sećam jer ti vicevi nikad nisu išli u prilog, najviše jer si uvek poslednja počinjala sa se smeješ. Sećam se da ti je to teško padalo jer su te drugi ismevali kako si glupa, a nisi. Ti si samo uvek gledala da nadješ dublji smisao onoga što oni govore, pa si nekad toliko duboko kopala da nisi videla suštinu koja se sama nameće. Dok su se drugi hvalili time, ti si saginjala glavu iako je trebalo da bude obrnuto. Oni su bili ti koji su plitki, površni, ti si ta koja je tražila smisao. Iz tog razloga još kad si bila mladja, znala sam da imaš velikog potencijala da razaznaš ko je dobar, a ko loš čovek, ko je pakosan, ko želi samo da te iskoristi, i da ćeš uvek tražiti ono najbolje u ljudima. Nikad neću zaboraviti kada sam te držala za ruku dok si plakala kada si na vratima svoje osnovne škole videla njeno ime ispod svog na spisku za novonastalo odeljenje sačinjeno većinom od najomrženijih učenika. Tada si ušla u raskrsnicu koja je bila odlučujuća za tvoj dalji život. Tada si prvi put osetila nepravdu na svojim leđima. Tada je jedan deo tebe umro. Držala sam te za ruku dok su te zlostavljali učenici te iste škole godinama, ali nisi mi dala da uradim ništa. Mržnja se gomilala, bol zbog nanešene nepravde se povećavala i samo sam čekala trenutak kada ćemo zajedno da se suprotstavimo tim gadovima, koji nemaju trunku zdravog razuma u sebi. Ona koja je otrov za tu sredinu. Ona druga koja je izopačena u senci svojih roditelja. Ona treća koja je imala kompleks od same sebe. Ona četvrta koja nije znala šta drugo da radi. Ona peta koja ti je bila najbolja drugarica, pa zašto da ne? Oni koji su sjajno namazani svim bojama svojih roditelja, koji ih nisu naučili ničemu osim da budu arogantni egoisti koji gaze sve pred sobom. To je u nekom drugom životu možda mogla da bude dobra osobina. Plašila bi se tog života, znaš. Kada si najzad odlučila da staviš kraj na sve te klince, nikad nisam bila ponosnija. Pravda je konačno bila zadovoljena. Onda si opet ušla u raskrsnicu. Brisala sam ti suze kada si ga izgubila, sakrivala podočnjake ispod šminke da se ne vidi koliko te boli što si izgubila jedinog prijatelja. Ko je u tim godinama mogao da zna kako to izgleda kad izgubiš nekog koga voliš. Onda crno crno crno crno crno. Toga se sećam. Tada sam bila najživlja, najviše sam porasla. Tada si shvatila da sam uvek uz tebe i počela si da me se plašiš. Uvidela si koliko sam jaka i važna u tvom životu. Da nisi, veruj mi, stvari bi bile mnogo drugačije. U srednjoj školi si napravila divan prelaz u životu, na koji je trebalo navići se. Svi su te voleli iako si bila mnogo drugačija. Poštovali su te jer si bila razumna i dobra osoba bez skrivenih namera. Poštovali su te, jer su bili muškarci. Osećala si se kao da si došla do vrhunca života. Bila si ponosna! Medjutim, došla je opet ta surova životna realnost koja kaže da ne može baš sve da ide kako treba. Tada su ti koraci bili teški. Iskrivila ti se kičma. Osušila si se kao grančica jer si bila pod pritiskom veštice kojoj nisi mogla ništa. Često sam je čekala iza ćoška da vidim gde će da ode, da mi slučajno ne zaluta pesnica, mrzela sam tu odvratnu zmiju koja te je gledala kao miša koga maltretira. Ti si bila dobar igrač. Koliko god bila uplašena, držala si se. Naučila si sve! U ovom slučaju, draga, bez podrške roditelja ništa nisi mogla da uradiš. Ona je toliko pustila korenje da su se i neke druge veštice priklonile njoj. Otarasila si je se. Ona je sada samo jedna uvenula detelina koja čuči u toj školi i čeka da bude ubrana. Sada već postaje teško za mene da ti objasnim sve što sam videla jer imam mnogo crnih rupa u sećanju. Upisala si fakultet. Zakoračila si tako jaka na teritoriju koju si dugo planirala da osvojiš. Ti si sada bila domaćin. Želela si da budeš dovoljno dobra da te zapamte, jer ovo je sada bila stvarnost. Sa zadovoljstvom sam te gledala u gomili papira kako se gubiš dok dokazuješ neke, meni nepoznate jednačine i teoreme. Uživala si u tome. Iako su tvoje želje do nedavno bile usmerene ka umetnosti i nekom crtanju, pisanju, ti si sada tražila način da zavoliš ovo što radiš kako se ne bi mučila kao mnogi. Uspela si u tome. Ti si se ponovo izborila. Počela si da radiš na sebi jače nego bilo ko drugi koga sam tada znala. Prihvatila si se nekih projekata, učila jezike, putovala, maštala, sanjala, želela, volela, nadala se i nikad nisi prestala da SE IGRAŠ! Tada sam pala u tamu. Svi tvoji veliki strahovi, potonuli su samnom. Ja, tvoja najveća podrška, tvoja najveća motivacija, tvoj najveći strah, tvoj bol, tvoja prošlost i sadašnjost, počela sam da nestajem. Sada se samo s vremena na vreme pojavim u tvojim snovima da bi me videla, da se ne bi predala, da bi nastavila da se boriš, jer ovaj život nije ništa drugo nego niz bitki koje moraš da osvojiš da bi došla do sledeće destinacije/raskrsnice/stepenika. Drago mi je! Jer to si ti! To smo mi! Uvek tu da te podsetim čega se plašiš. S ljubavlju, Tvoja senka.
    Oct 23, 2015 2719
  • 30 Sep 2015
    Montenegro tamo neke godine, more – prvi put posle 8 godina More, jadan, crnogorsko - da dođeš I nauživaš se kao da ti je poslednje letovanje ikada (ovo je sa reklame, da se razumemo).  Posle puno godina, dođoh (službemo, jer drugačije ne bih) i smestih se u polupraznu kuću (pola prazno znači da nije bilo ni jedne jedine žene, sve sami montenigeri klasikusi). Sama ova činjenica implicirala je svakodnevne višestruke posete obližnjem restoranu u cilju podmirivanja sopstvenog napaćenog sistema za preživljavanje (čitaj - stomak).  Činjenica koja je implicirana prethodnim, implicirala je i sledeće saznanje koje ću podeliti sa vama… obilje slobodnog vremena čekajući Godoa.. ili Godolju (kelnerica je bila žensko, bar bih rekao da je tako, poučen iskustvima iz čuvene rečenice pomenute u filmu ). Sve ovo je, naravno, bilo protkano neizvesnošću šta će se desiti kad pomenuta medjed konačno stigne sa tanjirom… (retko je bilo više od jednog tanjira).. treba to nositi…  Da se  “po jutru  dan poznaje”,  dokazao je još ulazak u autobus na aerodromu, kada sam primetio da su u pitanju izuzetno dobri i novi autobusi SA KLIMOM. Odmah mi pade na pamet da nešto ne valja, a to se i obistinilo kada je "ljubazna" organizatora rekla da u hotelu koji smo uplatili nema mesta zbog iznenada zakazanog kongresa neuropsihijatara, pa će nas bez dodatnih troškova smestiti u sličan hotel. Značenje reči “sličan” bilo je u tome što se nalazio na sličnom mestu, par kilometara dalje i što je imao još manje vode nego prvobitno planirani (na recepciji su nam rekli da je juče voda stigla oba puta na vreme).  Da, to je ona voda koja obično teče kroz česmu…  Naravno, bilo je tu i nekih drugih sličnosti koje nismo mogli baš temeljno da proverimo… na primer, kada su nam sa ponosom pokazivali sobe, u prvoj koju su otvorili, na krevetu se nalazilo parče tavanice, a u drugoj je sasvim slučajno od promaje otpao prozor baš u momentu kad smo mi naišli… Pa dobro, dešava se to, eto, maler poterao. A i šta će nam prozori i tavanica u Montenegro, tu nema ni kiše ni vetra… idila belosvetska…  Naravno, izabrao bih sve samo ne to, pa tako završih u kući iz prvih redova ove priče.  Prvi doručak u pomenutom restoranu je ličio na novi vodvilj. U širokom izboru (dva) omleta, ja sam poručio onaj sa sirom, za razliku od nekih mojih sapatnika koji su uzeli drugu opciju (sa slaninom). Posle izvesnog vremena, Godolja se pojavila bacajući tanjir, onako, sa dobrih pola metra visine, u fazonu, dobio si ovo kad već moram da ti donesem. Iako mi omlet nije baš omiljeno jelo, pokušao sam da nađem taj pomenuti sir, onako pažljivo, da ne primeti Godolja,  preturajući po lagano zagoreloj masi (vireći komšijama u tanjir i prepoznajući nešto što je čak i ličilo na neku slaninu)…. Posto i pored najbolje namere nisam uspeo da prepoznam nešto što bi ukazivalo na tragove prisustva sira, upitao sam, pazeći na udaljenost iz bezbednih razloga, gde je ovde sir. Na to sam dobio odgovor: “Hejde jadan, šta zakeraš. Pa prošlo je, nema”. Kasnije tog dana sam shvatio da taj izraz “prošlo je” znači da je nestalo. Ah da, nije to sve… na opšti smeh posle te izjave, lagano odlazeći mečkica je onako preko ramena odbrusila: “ajd jedi tuuuu, vidiš da ti se svi smejuuu”. Od svega je ipak najbolje bilo što sam uspeo da sabijem u grlo to sve i nestanem pre ponovnog pojavljivanja dotične dame… hmm.. dame…  Srećom, NIJESAM je više viđao tih dana. Valjda joj je sledeća smena počinjala sledeće nedelje.  I tako, okružen nekom čudnom prazninom, koju su povremeno prekidali krici iz obližnjeg hotela kada su ljudi shvatili da tog dana voda ipak nije došla oba puta, desilo se da imam vremena da presaberem neke utiske o boravku u CG, pa je ponešto ostalo i da se baci na ovaj sajber papir.  Setih se nekih razmišljana moje prijateljice koja je tvrdila da bi ovde došla da radi godinu dana, da se obogati “ka čovek” i posle da ima za ceo zhivot. Nije verovala koliko ljudi ovde komotno i lepo žive. Barem se tako chini.  Muškarci imaju jahte, čamce, Hammere za automobile, ronilačka odela sa full opremom.  Žene imaju mesečne plate od po 1500 eura (čak i pomenuta mečkica, dakle kelnerica a ne neki mercedes), ne razmišljaju ni o čemu, pa kad zakupe stan, kupe auto i plate kiriju mesečno, još im ostane 1000 eura da žive kao kraljice.  Razmišljala je, kad se uda za crnogorca, ima auto Land Rovera za koji može da zakači onu jahtu od 5000 kubika, dobije sasvim sigurno bar jednu vilu, kojoj bi, naravno dala ime po sebi, pošto bi vec, je l’te – bila kraljica…. I to ne bilo kakvu vilu, nego vilu sa kompletnim video i audio nadzorom, video interfonom, baštu, tj dvorishte sa komplet alarmnom centralom, detektorima pokreta, zvuka, razbijenog stakla, disanja, grickanja noktiju, struganja peta…  Idaelna varijanta joj je bila da joj muž, sasvim slučajno, bude kuvar, čime bi ona stvarno postala žena kralj.  Razmišljam ja… Da mi je da dodjem ovde na godinu dana, da radim ko crnac (da ne kazhem crnogorac) da zaradim za sve to, i josh da mi ostane… Pih… Gde ćeš lepše…  A znate li šta kažu ovde?    Srbija – ah, da to je ono mesto na kome možeš da crnčiš doživotno a i dalje ne možeš da priuštiš auto sa pet brzina i stan sa dve sobe.  Crna gora – ah, da to je ono mesto gde dođeš i već si bogat. Pa što bi onda bilo šta radio???  Heh, samo godinu dana… Samo godinu dana… Ala ih je bogato udao onaj Milo…. A more? Ma koje more… 
    1757 Objavio/la Chupko Chupavi
  • Montenegro tamo neke godine, more – prvi put posle 8 godina More, jadan, crnogorsko - da dođeš I nauživaš se kao da ti je poslednje letovanje ikada (ovo je sa reklame, da se razumemo).  Posle puno godina, dođoh (službemo, jer drugačije ne bih) i smestih se u polupraznu kuću (pola prazno znači da nije bilo ni jedne jedine žene, sve sami montenigeri klasikusi). Sama ova činjenica implicirala je svakodnevne višestruke posete obližnjem restoranu u cilju podmirivanja sopstvenog napaćenog sistema za preživljavanje (čitaj - stomak).  Činjenica koja je implicirana prethodnim, implicirala je i sledeće saznanje koje ću podeliti sa vama… obilje slobodnog vremena čekajući Godoa.. ili Godolju (kelnerica je bila žensko, bar bih rekao da je tako, poučen iskustvima iz čuvene rečenice pomenute u filmu ). Sve ovo je, naravno, bilo protkano neizvesnošću šta će se desiti kad pomenuta medjed konačno stigne sa tanjirom… (retko je bilo više od jednog tanjira).. treba to nositi…  Da se  “po jutru  dan poznaje”,  dokazao je još ulazak u autobus na aerodromu, kada sam primetio da su u pitanju izuzetno dobri i novi autobusi SA KLIMOM. Odmah mi pade na pamet da nešto ne valja, a to se i obistinilo kada je "ljubazna" organizatora rekla da u hotelu koji smo uplatili nema mesta zbog iznenada zakazanog kongresa neuropsihijatara, pa će nas bez dodatnih troškova smestiti u sličan hotel. Značenje reči “sličan” bilo je u tome što se nalazio na sličnom mestu, par kilometara dalje i što je imao još manje vode nego prvobitno planirani (na recepciji su nam rekli da je juče voda stigla oba puta na vreme).  Da, to je ona voda koja obično teče kroz česmu…  Naravno, bilo je tu i nekih drugih sličnosti koje nismo mogli baš temeljno da proverimo… na primer, kada su nam sa ponosom pokazivali sobe, u prvoj koju su otvorili, na krevetu se nalazilo parče tavanice, a u drugoj je sasvim slučajno od promaje otpao prozor baš u momentu kad smo mi naišli… Pa dobro, dešava se to, eto, maler poterao. A i šta će nam prozori i tavanica u Montenegro, tu nema ni kiše ni vetra… idila belosvetska…  Naravno, izabrao bih sve samo ne to, pa tako završih u kući iz prvih redova ove priče.  Prvi doručak u pomenutom restoranu je ličio na novi vodvilj. U širokom izboru (dva) omleta, ja sam poručio onaj sa sirom, za razliku od nekih mojih sapatnika koji su uzeli drugu opciju (sa slaninom). Posle izvesnog vremena, Godolja se pojavila bacajući tanjir, onako, sa dobrih pola metra visine, u fazonu, dobio si ovo kad već moram da ti donesem. Iako mi omlet nije baš omiljeno jelo, pokušao sam da nađem taj pomenuti sir, onako pažljivo, da ne primeti Godolja,  preturajući po lagano zagoreloj masi (vireći komšijama u tanjir i prepoznajući nešto što je čak i ličilo na neku slaninu)…. Posto i pored najbolje namere nisam uspeo da prepoznam nešto što bi ukazivalo na tragove prisustva sira, upitao sam, pazeći na udaljenost iz bezbednih razloga, gde je ovde sir. Na to sam dobio odgovor: “Hejde jadan, šta zakeraš. Pa prošlo je, nema”. Kasnije tog dana sam shvatio da taj izraz “prošlo je” znači da je nestalo. Ah da, nije to sve… na opšti smeh posle te izjave, lagano odlazeći mečkica je onako preko ramena odbrusila: “ajd jedi tuuuu, vidiš da ti se svi smejuuu”. Od svega je ipak najbolje bilo što sam uspeo da sabijem u grlo to sve i nestanem pre ponovnog pojavljivanja dotične dame… hmm.. dame…  Srećom, NIJESAM je više viđao tih dana. Valjda joj je sledeća smena počinjala sledeće nedelje.  I tako, okružen nekom čudnom prazninom, koju su povremeno prekidali krici iz obližnjeg hotela kada su ljudi shvatili da tog dana voda ipak nije došla oba puta, desilo se da imam vremena da presaberem neke utiske o boravku u CG, pa je ponešto ostalo i da se baci na ovaj sajber papir.  Setih se nekih razmišljana moje prijateljice koja je tvrdila da bi ovde došla da radi godinu dana, da se obogati “ka čovek” i posle da ima za ceo zhivot. Nije verovala koliko ljudi ovde komotno i lepo žive. Barem se tako chini.  Muškarci imaju jahte, čamce, Hammere za automobile, ronilačka odela sa full opremom.  Žene imaju mesečne plate od po 1500 eura (čak i pomenuta mečkica, dakle kelnerica a ne neki mercedes), ne razmišljaju ni o čemu, pa kad zakupe stan, kupe auto i plate kiriju mesečno, još im ostane 1000 eura da žive kao kraljice.  Razmišljala je, kad se uda za crnogorca, ima auto Land Rovera za koji može da zakači onu jahtu od 5000 kubika, dobije sasvim sigurno bar jednu vilu, kojoj bi, naravno dala ime po sebi, pošto bi vec, je l’te – bila kraljica…. I to ne bilo kakvu vilu, nego vilu sa kompletnim video i audio nadzorom, video interfonom, baštu, tj dvorishte sa komplet alarmnom centralom, detektorima pokreta, zvuka, razbijenog stakla, disanja, grickanja noktiju, struganja peta…  Idaelna varijanta joj je bila da joj muž, sasvim slučajno, bude kuvar, čime bi ona stvarno postala žena kralj.  Razmišljam ja… Da mi je da dodjem ovde na godinu dana, da radim ko crnac (da ne kazhem crnogorac) da zaradim za sve to, i josh da mi ostane… Pih… Gde ćeš lepše…  A znate li šta kažu ovde?    Srbija – ah, da to je ono mesto na kome možeš da crnčiš doživotno a i dalje ne možeš da priuštiš auto sa pet brzina i stan sa dve sobe.  Crna gora – ah, da to je ono mesto gde dođeš i već si bogat. Pa što bi onda bilo šta radio???  Heh, samo godinu dana… Samo godinu dana… Ala ih je bogato udao onaj Milo…. A more? Ma koje more… 
    Sep 30, 2015 1757
  • 02 Sep 2015
    JobFair15 ─ Kreiraj svoju budućnost! Sajam poslova za studente i diplomce tehničko-tehnoloških i prirodno-matematičkih fakulteta svih univerziteta u Srbiji „JobFair15 ─ Kreiraj svoju budućnost!” biće održan, 2. i 3. novembra ove godine u Zgradi tehničkih fakulteta u Beogradu. Studentske organizacije BEST Beograd i EESTEC LK Beograd i ove godine predstaviće posetiocima mogućnost zaposlenja i razvoja profesionalnih karijera u kompanijama koje posluju u Srbiji. Cilj projekta je povezivanje studenata, budućih kvalitetnih kadrova, sa zainteresovanim kompanijama, smanjenje nezaposlenosti mladih i sprečavanje „odliva mozgova”, što je u oblasti tehničkih nauka veoma izraženo. Sajam godinama unazad predstavlja vezu između obrazovnog sistema naše države, kompanija kao poslodavaca i studenata. Studenti će imati priliku da se na jednom mestu upoznaju sa značajnim brojem kompanija iz tehničko-tehnoloških i prirodno-matematičkih struka, saznaju više o poslovima i praksama u ponudi, kao i o tome koja znanja i veštine je potrebno da razvijaju kako bi se lakše zaposlili. Edukativni deo Sajma obuhvata brojna predavanja i tribine, kao i Open Space Technology koncept radionica koje će kompanijama, stručnjacima i studentima dati priliku da zajedno rade na trenutnim tehnološkim problemima u zemlji i predstave trendove u strukama zastupljenim na Sajmu ove godine. JobFair godinama unazad podržavaju Ministarstvo omladine i sporta, svi tehnički fakulteti Univerziteta u Beogradu i Univerziteti Republike Srbije.  Izvor: IKT Bilten
    2282 Objavio/la VolimoNet
  • JobFair15 ─ Kreiraj svoju budućnost! Sajam poslova za studente i diplomce tehničko-tehnoloških i prirodno-matematičkih fakulteta svih univerziteta u Srbiji „JobFair15 ─ Kreiraj svoju budućnost!” biće održan, 2. i 3. novembra ove godine u Zgradi tehničkih fakulteta u Beogradu. Studentske organizacije BEST Beograd i EESTEC LK Beograd i ove godine predstaviće posetiocima mogućnost zaposlenja i razvoja profesionalnih karijera u kompanijama koje posluju u Srbiji. Cilj projekta je povezivanje studenata, budućih kvalitetnih kadrova, sa zainteresovanim kompanijama, smanjenje nezaposlenosti mladih i sprečavanje „odliva mozgova”, što je u oblasti tehničkih nauka veoma izraženo. Sajam godinama unazad predstavlja vezu između obrazovnog sistema naše države, kompanija kao poslodavaca i studenata. Studenti će imati priliku da se na jednom mestu upoznaju sa značajnim brojem kompanija iz tehničko-tehnoloških i prirodno-matematičkih struka, saznaju više o poslovima i praksama u ponudi, kao i o tome koja znanja i veštine je potrebno da razvijaju kako bi se lakše zaposlili. Edukativni deo Sajma obuhvata brojna predavanja i tribine, kao i Open Space Technology koncept radionica koje će kompanijama, stručnjacima i studentima dati priliku da zajedno rade na trenutnim tehnološkim problemima u zemlji i predstave trendove u strukama zastupljenim na Sajmu ove godine. JobFair godinama unazad podržavaju Ministarstvo omladine i sporta, svi tehnički fakulteti Univerziteta u Beogradu i Univerziteti Republike Srbije.  Izvor: IKT Bilten
    Sep 02, 2015 2282
  • 24 Jul 2015
      Ne, ne... ovo nije priča o Novaku Đokoviću, niti o nekom drugom teniseru... Mada, moglo bi biti dosta sličnosti - oni najbolji pobeđuju upravo drugim servisom.. ako prvi ne krene... Priča je u stvari lične evolutivne prirode, ili, u prevodu, kako sam od večitog skupljača korpi postao prvo prodavac istih, a kasnije i neko ko dobija najbolje (i opet, ne mislim na tenisere... mada... bilo je par teniserki...). Kad pisem nešto iz svog ugla, uvek je najteže početi, verovatno zato što mislim da vi znate šta je meni u mislima, a nekad je i meni samom to teško da pohvatam :)  Možda je najbolji početak jedan domaći zadatak koji mi je dala veoma bitna osoba u mom životu jednostavnom rečenicom: "e, mogao bi da budeš super lik, samo da se ne foliraš tako mnogo"... UH ! Da, bilo je to davno, ali i danas me rokne kad pomislim na taj trenutak. E, sad, nisam ovo "DAVNO" pomenuo da svi pomislite kako sam ja odavno super lik jer sam prestao da se foliram, nego je bitna ta osoba koja je u pravom momenu tako nešto rekla... I uspela je ...Zapitao sam se zašto se ja to foliram... dakle, nisam se pitao da li se foliram, jer sam znao da je u pravu, već zašto... Svakako je to jako težak momenat, kad moraš da zavučeš ruku duboko u svoja osećanja, u dušu, i da uhvatiš sve te momente zbog kojih pokušavaš da budeš neko drugi. Zatim, moraš da rešiš još teže pitanje: ZAŠTO to pokušavaš i po čijim merilima.  Tako i ja shvatih da u stvari pokušavam da se dopadnem nekom, tako što pokušavam da ličim nanekog trećeg po merilima koja postavlja neko četvrti. Hmmmm... pa nije ni čudo što sam pokupio riznicu svih mogućih oblika korpi... A korpe, ako zamotaš u celofan, pa još nabaciš koji cvetak, možeš da prodaš bilo kome, ali uvek ostaju korpe.  Reših da te korpe prodam samom sebi, bez celofana... Za neupućene, tako je nastao onaj pojam "pozitivna nula", kad nešto prodaješ samom sebi, ali bar nešto naučiš... I svaku korpu tako ja samoprodah i samokupih, a pri tom izmerih gde sam i šta sam grešio... Beše to opasno zaeban posao, smršao sam 5 kila, ali konačno shvatih suštinu: Takav sam kakav sam, kome se sviđa neka nosi, kome ne, neka ostavi... nekako uz tu suštinu dođe i sposobnost da pronađem u sebi taj drugi servis.. način kako ću da dobijem ono što želim na način koji najviše odgovara onom pravom JA, bez foliranja i onih drugih, trećih i četvrtih nebitnih faktora. Setih se onog poručnika (ili šta li je) iz Zone zamfirove kad viče TAKTIKAAAAA KATASTROFAAA.. Ma kakva taktika, drugi servis... pustis prvi onako APP, a onda drugim dobijaš...  I tako... Otkrio sam par neobičnih pojmova.. na primer, iskrenost... strpljenje... pa sam još otkrio i onu čudnu, daleku, stranu reč "IZVINI", kao i momenat kad je treba upotrebiti i obogatiti svoje jezičko izražavanje.... Dug bi niz ovih čudnih pojmova mogao biti, ali moram da vam ostavim po nešto da i sami otkrijete...  Tek, da kažem... korpe odavno više ne dobijam... ni životne, ni one druge... Čak su se i one persone koje su mi korpe nekad davale, ponovo pojavile u mom životu u sasvim drugoj formi... i danas smo prijatelji, pa se ponekad prisetimo svega... Ne čuvam ja ljubomorno ni tajnu mog drugog servisa, pa ko je prihvati. prihvati... a vi... odlučite sami. 
    3002 Objavio/la Chupko Chupavi
  •   Ne, ne... ovo nije priča o Novaku Đokoviću, niti o nekom drugom teniseru... Mada, moglo bi biti dosta sličnosti - oni najbolji pobeđuju upravo drugim servisom.. ako prvi ne krene... Priča je u stvari lične evolutivne prirode, ili, u prevodu, kako sam od večitog skupljača korpi postao prvo prodavac istih, a kasnije i neko ko dobija najbolje (i opet, ne mislim na tenisere... mada... bilo je par teniserki...). Kad pisem nešto iz svog ugla, uvek je najteže početi, verovatno zato što mislim da vi znate šta je meni u mislima, a nekad je i meni samom to teško da pohvatam :)  Možda je najbolji početak jedan domaći zadatak koji mi je dala veoma bitna osoba u mom životu jednostavnom rečenicom: "e, mogao bi da budeš super lik, samo da se ne foliraš tako mnogo"... UH ! Da, bilo je to davno, ali i danas me rokne kad pomislim na taj trenutak. E, sad, nisam ovo "DAVNO" pomenuo da svi pomislite kako sam ja odavno super lik jer sam prestao da se foliram, nego je bitna ta osoba koja je u pravom momenu tako nešto rekla... I uspela je ...Zapitao sam se zašto se ja to foliram... dakle, nisam se pitao da li se foliram, jer sam znao da je u pravu, već zašto... Svakako je to jako težak momenat, kad moraš da zavučeš ruku duboko u svoja osećanja, u dušu, i da uhvatiš sve te momente zbog kojih pokušavaš da budeš neko drugi. Zatim, moraš da rešiš još teže pitanje: ZAŠTO to pokušavaš i po čijim merilima.  Tako i ja shvatih da u stvari pokušavam da se dopadnem nekom, tako što pokušavam da ličim nanekog trećeg po merilima koja postavlja neko četvrti. Hmmmm... pa nije ni čudo što sam pokupio riznicu svih mogućih oblika korpi... A korpe, ako zamotaš u celofan, pa još nabaciš koji cvetak, možeš da prodaš bilo kome, ali uvek ostaju korpe.  Reših da te korpe prodam samom sebi, bez celofana... Za neupućene, tako je nastao onaj pojam "pozitivna nula", kad nešto prodaješ samom sebi, ali bar nešto naučiš... I svaku korpu tako ja samoprodah i samokupih, a pri tom izmerih gde sam i šta sam grešio... Beše to opasno zaeban posao, smršao sam 5 kila, ali konačno shvatih suštinu: Takav sam kakav sam, kome se sviđa neka nosi, kome ne, neka ostavi... nekako uz tu suštinu dođe i sposobnost da pronađem u sebi taj drugi servis.. način kako ću da dobijem ono što želim na način koji najviše odgovara onom pravom JA, bez foliranja i onih drugih, trećih i četvrtih nebitnih faktora. Setih se onog poručnika (ili šta li je) iz Zone zamfirove kad viče TAKTIKAAAAA KATASTROFAAA.. Ma kakva taktika, drugi servis... pustis prvi onako APP, a onda drugim dobijaš...  I tako... Otkrio sam par neobičnih pojmova.. na primer, iskrenost... strpljenje... pa sam još otkrio i onu čudnu, daleku, stranu reč "IZVINI", kao i momenat kad je treba upotrebiti i obogatiti svoje jezičko izražavanje.... Dug bi niz ovih čudnih pojmova mogao biti, ali moram da vam ostavim po nešto da i sami otkrijete...  Tek, da kažem... korpe odavno više ne dobijam... ni životne, ni one druge... Čak su se i one persone koje su mi korpe nekad davale, ponovo pojavile u mom životu u sasvim drugoj formi... i danas smo prijatelji, pa se ponekad prisetimo svega... Ne čuvam ja ljubomorno ni tajnu mog drugog servisa, pa ko je prihvati. prihvati... a vi... odlučite sami. 
    Jul 24, 2015 3002
  • 24 Jul 2015
         Sećam se jednog crtanog filma koji je prilično trapavo preveden baš ovako, kao ovaj moj naslov. Tema je bila jedan satiričan pogled na celokupnu evoluciju u kojoj je baš ovaj naš homo sapiens vulgaris trebalo da predstavlja kariku koja nedostaje.    Nisam siguran da je ovoj planeti baš taj sapiens nedostajao, ali je crtać stvarno super... mislim da mu je originalan naziv "Homo" ili "Huomo"... tako nešto... inače.. kasetu sa filmom pojeli su žuti mravi kod prijatelja koji je pozajmio da pogleda... ala je odgledao, svaka mu čast...    Elem... Da li znate onaj osećaj kad u životu nešto ostane onako nedovršeno, kao da nas je neko zaustavio na pola koraka i u tom položaju ostanemo godinama.... i nikako da se korak napravi... i tako, vremenom, to postane karika koja nije ostvarena, zatvorena... i traje... nedostaje. Kad god pomislimo na te korake.. ili karike.. ostane gorak ukus nečega što je ostalo u vazduhu... nedorečeno... Najgore su one priče, kad poletiš, a onda se sve zamrzne i tu stoji... predugo.... toliko dugo da misliš da to samo u tvojim mislima postoji, da su za sve druge te priče odavno zakopane u nekim, odavno tamnim, hodnicima zaboravljenih trenutaka nekog vremena koga više nema. A iz pola tog koraka... naučio sam pola svog života... kako bi bilo da nije ostalo na pola...    I tako.. prolazi vreme.... sve dok jednog dana, opet nekom čudnom igrom onog ko od gore vidi sve, par slučajnih reči u prolazu ne promeni sve... Udari kao munja u tu davno zaboravljenu kariku i postavi jednim potezom sve na svoje mesto... zatvori je tako da je niko nikad više pomeriti ne može. I shvatih da ti hodnici nisu bili tamni, da nije zaboravljeno... Na neki drugi način, neka druga karika...    I onda opet obučem onaj, već skoro zaboravljeni, kostim večitog dečaka, zagledam se u oblak i uživam u svojim osmesima.. i ne samo svojim.... Toliko je vremena prošlo, toliko smo naučili, proživeli... a osmesi... e pa osmesi su i dalje tu... a tu je i trema.. haha.. Zamisli... i veliki rebus u glavi - da li je moguće... E, pa izgleda da jeste ...   Kad veruješ.. sve je moguće... i zato, čitaoče, rođače, slučajni prolazniče, ko god da si .... Veruj.. samo veruj.. i sve je moguće! SVE je OSTVARIVO !   .. i tako.. sve to.. dok drugi osmeh spava....    ... posvećeno dinosaurusima iz doba Jure koji znaju razliku između oblaka i Clouda ...
    3283 Objavio/la Chupko Chupavi
  •      Sećam se jednog crtanog filma koji je prilično trapavo preveden baš ovako, kao ovaj moj naslov. Tema je bila jedan satiričan pogled na celokupnu evoluciju u kojoj je baš ovaj naš homo sapiens vulgaris trebalo da predstavlja kariku koja nedostaje.    Nisam siguran da je ovoj planeti baš taj sapiens nedostajao, ali je crtać stvarno super... mislim da mu je originalan naziv "Homo" ili "Huomo"... tako nešto... inače.. kasetu sa filmom pojeli su žuti mravi kod prijatelja koji je pozajmio da pogleda... ala je odgledao, svaka mu čast...    Elem... Da li znate onaj osećaj kad u životu nešto ostane onako nedovršeno, kao da nas je neko zaustavio na pola koraka i u tom položaju ostanemo godinama.... i nikako da se korak napravi... i tako, vremenom, to postane karika koja nije ostvarena, zatvorena... i traje... nedostaje. Kad god pomislimo na te korake.. ili karike.. ostane gorak ukus nečega što je ostalo u vazduhu... nedorečeno... Najgore su one priče, kad poletiš, a onda se sve zamrzne i tu stoji... predugo.... toliko dugo da misliš da to samo u tvojim mislima postoji, da su za sve druge te priče odavno zakopane u nekim, odavno tamnim, hodnicima zaboravljenih trenutaka nekog vremena koga više nema. A iz pola tog koraka... naučio sam pola svog života... kako bi bilo da nije ostalo na pola...    I tako.. prolazi vreme.... sve dok jednog dana, opet nekom čudnom igrom onog ko od gore vidi sve, par slučajnih reči u prolazu ne promeni sve... Udari kao munja u tu davno zaboravljenu kariku i postavi jednim potezom sve na svoje mesto... zatvori je tako da je niko nikad više pomeriti ne može. I shvatih da ti hodnici nisu bili tamni, da nije zaboravljeno... Na neki drugi način, neka druga karika...    I onda opet obučem onaj, već skoro zaboravljeni, kostim večitog dečaka, zagledam se u oblak i uživam u svojim osmesima.. i ne samo svojim.... Toliko je vremena prošlo, toliko smo naučili, proživeli... a osmesi... e pa osmesi su i dalje tu... a tu je i trema.. haha.. Zamisli... i veliki rebus u glavi - da li je moguće... E, pa izgleda da jeste ...   Kad veruješ.. sve je moguće... i zato, čitaoče, rođače, slučajni prolazniče, ko god da si .... Veruj.. samo veruj.. i sve je moguće! SVE je OSTVARIVO !   .. i tako.. sve to.. dok drugi osmeh spava....    ... posvećeno dinosaurusima iz doba Jure koji znaju razliku između oblaka i Clouda ...
    Jul 24, 2015 3283
  • 10 Jun 2015
    Baš lep dan danas.... Evo.. opet prođoše neki surferi i uzvkuju DOLE BOTOVIIIIII, DOLE BOTOVIIIII..... Joj što me ubi ova kosijana, ne mogu da se raspetljam od nocas u 4 kad me probudilo neko kreštanje na chatu... Dakle.. ja ne znam koji su to botovi i sta kome smetaju.. Znam jednu Zvončicu, ali ona je baš fin bot, a i nije još gore da bi išla dole... Da, znam i Djenku, a on je isto tako fin i samo nariče onu muziku koju puštaju na radiju, pa da obavesti one koji kao slušaju a samo hotuju... E pa ako za njih vičete, onda stvaaaarnooo nije to lepo... Oni su čestiti botovi, skoro legende... Greotaaa.. dakle, ne hotanje, nego greota... nema H! A možda vi mislite na one zvrndove što nemaju šta da rade, pa po ceo dan pevaju ono: "Kako bubanj kažeeeee...."? Pa što ne kažete... E, da su oni gledali "Ben Hur", videli bi šta je bubanj... znali bi kako zvuči onaj što udara ritam na rimskoj galiji... Znate ono... tup glup glup, tup glup glup, tup glup glup.... A onda kad treba da ubrzaju brod.. on promeni ritam u tup tup glup, tup tup glup, tup tup glup.... Pa onda jos brže... tup tup tup, tup tup tup, tup tup tup..... E posle ih rokne ona druga stran(K)a i potonu sa tim bubnjem... Samo bubnjar pobegne... Da.. da.. da su to gledali.. ali nisu.. Evo opet ovi surferi viču isto, nego ne vidim ih dobro, rasčešljavam kosu... Ta mante ih ljudi... NE, neeeee .. ne taman'te, nego ta manite... ima spejs, zar ne vidite... Nemoj posle ja kriv zbog dronova i sličnog... Dobro nemaju prolepere da lete al im propeleri u prstima još brže rade.... onako u ritmu, onom gore pomenutom.... dok je bubnjar još tu... Eeee, koliko sam se ja takvih bubnjara nagledao.... Okupaju se, iseku nokte, ošišaju, presvuku... pa udri.. dok se opet ne presvuku.. Uh sto me muči ova moja kosa, ni da kucam ne mogu kako valja.. a i ne vidim dobro.... E sad, da li je to od botova, il bubnjara, il ostalih... ma rasčešljaću ja to već jednom... I tako... setih se.. u ona sad već davna crvena vremena... dolazi Perica u školu i kaže učiteljici... "naša kuca je oštenila 6 malih kuca i svi su komunisti" Odmah dobije pohvalu od učiteljice "Bravo Perice, tako treba.. to je u duhu tekovina revolucije... bla bla... "Posle par dana.. pita učiteljica Pericu o čemu razmišlja kad je van škole, a on kao iz topa: "Razmisljam o mojoj kuci i njenih 6 malih kućića koji su svi komunisti"Naravno, opet uslede pohvale.. Prođe tako opet par dana, dolazi direktor u obilazak razreda i učiteljica, da se pohvali svojim ideološkim uticajem na mlade generacije, pred svima ponovo pita Pericu o čemu razmišlja.. "Razmišljam o mojoj kuci i njenih 6 malih kućića od kojih je 5 komunista!"Učiteljica onako zabrinuto pita.. "Pa šta se desilo sa šestom kucom???"A Perica kaže: "A, pa to jedno je progledalo.... " Evo, ja se konačno izborih sa mojom kosom... a ovi botovi... ma progledaće i oni.. nekada..  
    3222 Objavio/la Chupko Chupavi
  • Baš lep dan danas.... Evo.. opet prođoše neki surferi i uzvkuju DOLE BOTOVIIIIII, DOLE BOTOVIIIII..... Joj što me ubi ova kosijana, ne mogu da se raspetljam od nocas u 4 kad me probudilo neko kreštanje na chatu... Dakle.. ja ne znam koji su to botovi i sta kome smetaju.. Znam jednu Zvončicu, ali ona je baš fin bot, a i nije još gore da bi išla dole... Da, znam i Djenku, a on je isto tako fin i samo nariče onu muziku koju puštaju na radiju, pa da obavesti one koji kao slušaju a samo hotuju... E pa ako za njih vičete, onda stvaaaarnooo nije to lepo... Oni su čestiti botovi, skoro legende... Greotaaa.. dakle, ne hotanje, nego greota... nema H! A možda vi mislite na one zvrndove što nemaju šta da rade, pa po ceo dan pevaju ono: "Kako bubanj kažeeeee...."? Pa što ne kažete... E, da su oni gledali "Ben Hur", videli bi šta je bubanj... znali bi kako zvuči onaj što udara ritam na rimskoj galiji... Znate ono... tup glup glup, tup glup glup, tup glup glup.... A onda kad treba da ubrzaju brod.. on promeni ritam u tup tup glup, tup tup glup, tup tup glup.... Pa onda jos brže... tup tup tup, tup tup tup, tup tup tup..... E posle ih rokne ona druga stran(K)a i potonu sa tim bubnjem... Samo bubnjar pobegne... Da.. da.. da su to gledali.. ali nisu.. Evo opet ovi surferi viču isto, nego ne vidim ih dobro, rasčešljavam kosu... Ta mante ih ljudi... NE, neeeee .. ne taman'te, nego ta manite... ima spejs, zar ne vidite... Nemoj posle ja kriv zbog dronova i sličnog... Dobro nemaju prolepere da lete al im propeleri u prstima još brže rade.... onako u ritmu, onom gore pomenutom.... dok je bubnjar još tu... Eeee, koliko sam se ja takvih bubnjara nagledao.... Okupaju se, iseku nokte, ošišaju, presvuku... pa udri.. dok se opet ne presvuku.. Uh sto me muči ova moja kosa, ni da kucam ne mogu kako valja.. a i ne vidim dobro.... E sad, da li je to od botova, il bubnjara, il ostalih... ma rasčešljaću ja to već jednom... I tako... setih se.. u ona sad već davna crvena vremena... dolazi Perica u školu i kaže učiteljici... "naša kuca je oštenila 6 malih kuca i svi su komunisti" Odmah dobije pohvalu od učiteljice "Bravo Perice, tako treba.. to je u duhu tekovina revolucije... bla bla... "Posle par dana.. pita učiteljica Pericu o čemu razmišlja kad je van škole, a on kao iz topa: "Razmisljam o mojoj kuci i njenih 6 malih kućića koji su svi komunisti"Naravno, opet uslede pohvale.. Prođe tako opet par dana, dolazi direktor u obilazak razreda i učiteljica, da se pohvali svojim ideološkim uticajem na mlade generacije, pred svima ponovo pita Pericu o čemu razmišlja.. "Razmišljam o mojoj kuci i njenih 6 malih kućića od kojih je 5 komunista!"Učiteljica onako zabrinuto pita.. "Pa šta se desilo sa šestom kucom???"A Perica kaže: "A, pa to jedno je progledalo.... " Evo, ja se konačno izborih sa mojom kosom... a ovi botovi... ma progledaće i oni.. nekada..  
    Jun 10, 2015 3222
  • 29 Apr 2015
    Nagradna igra "NAJ RECEPT" od 27 aprila do 10 maja   U toku je nagradna igra za sve REGISTROVANE članove mreže VolimoNet !Informacije i pravila pročitajte OVDE.Prva nagrada: paket iznenađenja za pripremu torti i kolača Druga nagrada: Kuvar Nenada Gladića - Lepog Brke, sa posvetom autora dobitniku Treća nagrada: Set kalupa za pečenje kolača Pet utešnih nagrada: oklagija sa ugraviranim simbolima mreže VolimoNet Žiri od tri člana odabraće pobednike1. Kristina Gašpar2. Nenad Gladić, Gastronomad3. Dule Berdić
    2737 Objavio/la VolimoNet
  • Nagradna igra "NAJ RECEPT" od 27 aprila do 10 maja   U toku je nagradna igra za sve REGISTROVANE članove mreže VolimoNet !Informacije i pravila pročitajte OVDE.Prva nagrada: paket iznenađenja za pripremu torti i kolača Druga nagrada: Kuvar Nenada Gladića - Lepog Brke, sa posvetom autora dobitniku Treća nagrada: Set kalupa za pečenje kolača Pet utešnih nagrada: oklagija sa ugraviranim simbolima mreže VolimoNet Žiri od tri člana odabraće pobednike1. Kristina Gašpar2. Nenad Gladić, Gastronomad3. Dule Berdić
    Apr 29, 2015 2737
  • 21 Apr 2015
    E, dragi moji...sela sam malo da odmorim posle napornog dana. Digla sve četiri u vis, uzela daljinski upravljač u ruke i šaltam kanale. Na svim našim relevantnim televizijskim stanicama, čitaj sa nacionalnom frekvencijom važno sapštenje, koje glasi: "Šta se desilo sa avionom našeg predsednika..."   Nemam vam ja pojma da je g.Nikolić pošao u Vatikan. S' toga reših da malo pročitam novine i da se informišem šta se zapravo tu desilo, ipak je predsednik u pitanju. Tako čitajući informacije stare par dana pročitam da se avion sa našim predsednikom vratio za Beograd sa JEDNIM MOTOROM. Ju, JUUU češkam se po glavi i pitam se:" Ko je LUD?". Sa JEDNIM MOTOROM vraćati se za Beograd i to sa predsednikom naše dršave, ma aman ljudi postoje aerodrumi u Splitu, Tivtu, Podgorici...pa razmišljam se, sleteo bi tamo.Nismo se nešto dzarkali sa našim dragim komšijama, da ne dozvole da avion sa predsednikom sleti kod njih. Mogao je i popiti kafu na aerodrumu dok se ne pošalje drugi avion, ko zna možda mu skupa kafa bila, ali ne znam ja da mu kafa u avionu malo nije došla glave.Ipak pitam se ja nako u sebi :" Ko je taj koji odlučuje da avion može sa jednim motorom da doleti do Beograda?" Nastavim tako da bunarim po našim novinama, usput se zgrožavajući na tekstove o ONIM starleticama i Dubaiu, o ovome ću drugi put pisati. Da, počela sam o tom čuvenom motoru... Kad imam šta da pročitam!!! Kriv je pilot što je prosuo kafu, to su rekli i na onim sredstvima javnog informisanja. Šta je sad poenta priče? Ja mislim da ministar unutrašnjih poslova g.Nebojša Stefanović treba da utvrdi koja je kafa kriva i koju je marku kafe pilot prolio po instrumentima!!! Mislim da domaća nije sigurno, neka uvozna je, 100% sam sigurna. Samo je poenta utvrdi koja marka kafe je  u pitanju, da znamo. Ja samo pijem domaće, što se sa slike da primetiti i nikad je ne prospem, ajd nikad ni ne pijem kafu kad vozim auto, avion još nisam vozila.Što ne znači da neću.. Ja kao građanin ove zemlje imam pravo da znam, koja marka kafe je kriva za ovakav nemio dogadjaj !!! Znate zašto ? Pa kad ne želim kod nekoga da idem, da kažem koju sam kafu prosula po novoj haljini...jeftin izgovor, eto ništa više vam neću reći ... Do sledećeg kucanja...Kissssssss p.s Slušajte pesmu od Bore Čorbe, mislim da je i naš gospon predsednik sluša.. Moram ja uvek da dodam...ispitaće to ipak g.Vučić... https://www.youtube.com/watch?v=TdCFw168xGk  
    1494 Objavio/la Rumenka
  • By Rumenka
    E, dragi moji...sela sam malo da odmorim posle napornog dana. Digla sve četiri u vis, uzela daljinski upravljač u ruke i šaltam kanale. Na svim našim relevantnim televizijskim stanicama, čitaj sa nacionalnom frekvencijom važno sapštenje, koje glasi: "Šta se desilo sa avionom našeg predsednika..."   Nemam vam ja pojma da je g.Nikolić pošao u Vatikan. S' toga reših da malo pročitam novine i da se informišem šta se zapravo tu desilo, ipak je predsednik u pitanju. Tako čitajući informacije stare par dana pročitam da se avion sa našim predsednikom vratio za Beograd sa JEDNIM MOTOROM. Ju, JUUU češkam se po glavi i pitam se:" Ko je LUD?". Sa JEDNIM MOTOROM vraćati se za Beograd i to sa predsednikom naše dršave, ma aman ljudi postoje aerodrumi u Splitu, Tivtu, Podgorici...pa razmišljam se, sleteo bi tamo.Nismo se nešto dzarkali sa našim dragim komšijama, da ne dozvole da avion sa predsednikom sleti kod njih. Mogao je i popiti kafu na aerodrumu dok se ne pošalje drugi avion, ko zna možda mu skupa kafa bila, ali ne znam ja da mu kafa u avionu malo nije došla glave.Ipak pitam se ja nako u sebi :" Ko je taj koji odlučuje da avion može sa jednim motorom da doleti do Beograda?" Nastavim tako da bunarim po našim novinama, usput se zgrožavajući na tekstove o ONIM starleticama i Dubaiu, o ovome ću drugi put pisati. Da, počela sam o tom čuvenom motoru... Kad imam šta da pročitam!!! Kriv je pilot što je prosuo kafu, to su rekli i na onim sredstvima javnog informisanja. Šta je sad poenta priče? Ja mislim da ministar unutrašnjih poslova g.Nebojša Stefanović treba da utvrdi koja je kafa kriva i koju je marku kafe pilot prolio po instrumentima!!! Mislim da domaća nije sigurno, neka uvozna je, 100% sam sigurna. Samo je poenta utvrdi koja marka kafe je  u pitanju, da znamo. Ja samo pijem domaće, što se sa slike da primetiti i nikad je ne prospem, ajd nikad ni ne pijem kafu kad vozim auto, avion još nisam vozila.Što ne znači da neću.. Ja kao građanin ove zemlje imam pravo da znam, koja marka kafe je kriva za ovakav nemio dogadjaj !!! Znate zašto ? Pa kad ne želim kod nekoga da idem, da kažem koju sam kafu prosula po novoj haljini...jeftin izgovor, eto ništa više vam neću reći ... Do sledećeg kucanja...Kissssssss p.s Slušajte pesmu od Bore Čorbe, mislim da je i naš gospon predsednik sluša.. Moram ja uvek da dodam...ispitaće to ipak g.Vučić... https://www.youtube.com/watch?v=TdCFw168xGk  
    Apr 21, 2015 1494
  • 30 Mar 2015
    Posle mnogih svojih problema i čitanja knjiga i preslušavanja sebe...shvatila sam šta je samouverenost. Samouverenost, šta je to? Ne znate da se zauzmete za sebe? Čini vam se da vredite manje od drugih? Prosto se ukočite u društvenim situacijama? Ili se neprestano plašite da će vas drugi odbaciti, posebno ako je u pitanju suprotan pol? Ili se vaš unutrašnji glas često žali na vas: "Ovo ne možeš! Opet si pogrešila! Pogledaj se, nisi ni za gde!" Samouverenost je karakteristika koja opisuje koliko poverenja neka osoba ima u svoje sposobnosti i delanje. Samouvereni smo kada verujemo u sebe, kada smo iznutra usmereni tako da osećamo poverenje u svoje vlastite sposobnosti, kvalitete i prosuđivanje. Ponekad se samouverenost izjednačuje sa odsustvom sumnje, mada to nije ispravno. Takođe, i veoma samouverene osobe ponekad imaju sumnje, mada se one ne osećaju loše kada pogreše, jer njihov doživljaj sopstvenih vrednosti nije povezan sa njihovim postignućima. Izgleda kao da su neki ljudi rođeni sa samopouzdanjem, dok se drugi njemu moraju naučiti. Ne mislite valjda da su veoma lepi, pametni i sposobni ljudi takođe i uvek puni samopouzdanja! Često je potpuno suprotno. Sa druge strane, kada neko zna da ceni samog sebe, to se takođe odražava na celokupan izgled te osobe, tako da ona izgleda privlačnije. Najbitnije je kako doživljavate sami sebe, svoju sopstvenu vrednost, jer to utiče i na to kako vas drugi vide. Svaki čovek na ovom svetu ima nekoliko vrlina i nekoliko mana. U koju kategoriju spadam? Kategoriju ljudi sa premalo samouverenosti možemo grubo podeliti u tri grupe. Oni koji spadaju u prvu uvek osećaju da su isključeni, nebitni, odbačeni. Nemaju osećaj da kontrolišu svoj život, prožima ih negativizam, često ponavljaju: ne mogu, ne bih smeo, moram, nemam izbora. Ljudi iz druge grupe na prvi pogled deluju potpuno suprotno: u nju spadaju oni koji spolja izgledaju izvanredno samouvereni, kao da uvek drže konce u rukama, često imaju jaku volju i nalaze se na vodećim pozicijama. Ipak, to je samo maska za negativnu sliku koju imaju o sebi. U stvari, ove osobe su često vrlo napete, ne znaju da se opuste, previše zahtevaju od sebe i drugih, a kritiku teško podnose. Njihovo nisko samopouzdanje se pokazuje u momentima kada se sve ne odigra onako kako su planirali. U tim trenucima oni za svoje greške okrivljuju druge. Često se boje novina koje im drugi predlažu, radije se drže pravila. Ovaj tip ljudi često odbija da prizna da nešto nije u redu, jer sami sebe doživljavaju kao veoma sposobne, kompetentne, mada je su stvarnosti vrlo nesigurani. Treća grupa je sastavljena od ljudi koji se trude da uvek usreće i nasmeju druge. Sa njima je sve u redu dok neprestano zbijanje šala ne postane sredstvo kojim pokušavaju da sakriju svoju preosetljivost i nesigurnost. Primer ovog tipa je dete ili adolescent sa problemima u učenju, koje postaje "razredni klovn". Takođe, oni koji spadaju u ovu grupu su i osobe koje vole da zbijaju šale na račun drugih, i sve to da bi sakrile nesigurost i da bi se ponižavanjem drugih za trenutak osetile boljim. Otkriveno je da postoji šest glavnih područja na osnovu kojih ljudi grade osećanje sopstvene vrednosti: vrline;društvena podrška;akademska kompetentnost;fizička privlačnost;odobravanje drugih. Ljudi koji svoje samopouzdanje grade samo na jednom od tih područja, npr. na akademskim uspesima, mogu u slučaju neuspeha na tom polju biti mnogo više povređeni nego neko ko svoje samopouzdanje gradi na drugim područjima, posebno ako je u slučaju npr. student koji je dobio slabu ocenu na ispitu. Te spoznaje vam mogu biti od koristi, ako razmislite na kom polju vas neuspesi mogu najviše pogoditi. Velika je verovatnoća da je to upravo ono područje na kome vi gradite osećaj sopstvene vrednosti. Kada postanete svesni ovog područja, pokušajte da svoje vrednosti proširite i na ostala područja. Primer: ako ste do sada bili usmereni samo na studiranje ili zapošljenje i svaki neuspeh na tom polju vas je činio veoma nesrećnim, bilo bi dobro da se usmerite i na ostala područja. Počnite da se bavite na primer dobrotvornim radom (područje odnosa sa drugim ljudima) ili sportom (područje fizičkog izgleda). Za početak se okušajte u situaciji pri kojoj je verovatnoća uspeha velika, zatim postepeno napredujte.Kako postati samopouzdaniji? Samouverenost se može pridobiti, mada nemojte očekivati neka instant rešenja, jer se ni vaše samovrednovanje ni način ponašanja nisu takođe formirali preko noći. Sa spoznajom i delanjem će se promeniti i vaše viđenje samoga sebe, a u isto vreme i način na koji vas drugi ljudi doživljavaju. Najpre se zapitajte: šta zaista mislim o sebi? Pri tom budite što iskreniji. Ako želite da nešto promenite, to je prva stvar koju morate da imate na umu. Spoznajte sve delove samoga sebe, one koji vam se sviđaju, kao i one koje ne volite. Kakva sam ja osoba? Šta osećam, kako doživljavam, kako razmišljam, kako reagujem na ono što me okružuje? Ne sudite sebi. Ako trenutno mislite da ste glupi i potpuno nesposobni, to je samo način na koji doživljavate sebe. Za sada. Nemojte ni drugima suditi. Možda je vašem manjku samopouzdanja bitno doprinela neka osoba, koja vam je bila bliska i koja vas je u svakoj prilici kritikovala, ali ako to iskustvo budete oživljavali opet i nanovo, to vam neće mnogo pomoći. Radije razmišljajte o tome kakva osoba želite da postanete, zatim sledi trenutak da učinite i prve korake ka tome. Počnite sa delanjem. Možda bi vam pomoglo kada biste to sve zapisali na papir, pri čemu biste morali biti mnogo konkretniji. Primer (područje karaktreristika ličnosti): previše sam ljubomorna, sitničava, kritična. Želela bih da budem velikodušnija, ljupkija, otvorenija. Pravite male korake. Ako vam je jedan od ciljeva da budete spretniji u razgovoru sa drugima i do sada ste izbegavali nova poznanstva, onda ne bi bilo najrazumnije započeti razgovor sa strancem u autobusu, koji vam je dosta privlačan. Radije namerno započnite razgovor sa prodavačem u prodavnici, izaberite nekog ko izgleda prijatno. Da li izgleda previše jednostavno da bi delovalo? Ipak deluje. Tajna je: treba biti aktivan. Ako samo kukate, ne preduzimate korake, možete do smrti čekati rezultate. Još nekoliko rečenica kao pomoć. Da li se uvek usresređujete na negativne stvari? To je veoma čest izazov. Razmislite o svemu što čini vaš život, što je lepo, na šta ste ponosni, na čemu ste zahvalni. Pogledajte, šta ste sve već postigli u životu. Ako vam je preteško, potražite pomoć od dobre prijateljice ili prijatelja, nekoga kome je stalo do vas. Nemojte se stalno porediti sa drugima na vašu štetu! Svaki čovek je u nečemu dobar, a u nečemu loš. Ono što me je najviše iznenadilo na mom profesionalnom putu jeste spoznaja da svaki čovek ima neku slabu tačku, strahove, nesigurnosti. Bez obzira na to kako izgleda, koliko hijerarhijski visoko mesto zauzima u firmi, koliko čvrstu vezu ima sa voljenom osobom. Prestanite da neprestano razmišljate: šta drugi misle? Imajte na umu da se i oni koji su najsigurniji u sebe ponekad plaše. Njihova tajna je u tome što ne dopuštaju da ih taj strah odvuče od postizanja svojih ciljeva. Rešavajte svoje probleme. Nemojte ih izbegavati ili se plašiti od njih. Ako bi ste ih izbegavali, mali problemi bi postali veći, veliki i nerešivi. Dopustite mogućnost da u isto vreme gradite samopouzdanje i rešavate manje probleme. Napravite nešto novo, izađite iz dosadašnjih okvira! Krenite na fitnes, učlanite se u planinarsko društvo ili na tečaj joge, krenite na kulinarski tečaj, masažu, kupite ruž crvene boje, koji ste do sada izbegavali, ili pak zelene baletanke, ako ste do sada nosili jedino crne cipele sa visokom štiklom. Fizička aktivnost je od posebne koristi. Osećaćete se bolje i, recimo bobu bob, izgledaćete i atraktivnije. Odeća i spoljašni izgled u celosti odaju prvi utisak o vama, zato vredi ne štediti energiju ni na tom planu. Na Beauty Maniji to nikako ne bi smelo biti preteško! Poslušajte mišljenje drugih, ali odlučujte sami - takođe, ako odlučite pogrešno, odlučili ste onako kako je najbolje za vas a ne za drugoga. Nikada se nemojte kladiti na jednu kartu, razvoj vaše ličnosti teče na više od jednog područja. Ne usmeravajte se samo na karijeru ili na materinstvo. Iskoristite svaku priliku da naučite nešto novo, bilo to italijanski ili bonsai - šta god vas čini srećnim. Izražavajte svoja mišljenja, ubeđenja, emocije i potrebe otvoreno i jasno, i u isto vreme nemojte tražiti za to prava od drugih ljudi. Naučite se reći ne ako je potrebno. Sa kakvim ljudima se družite? Ako vam stalno skreću pažnju na vaše mane i koriste vas kako bi se na vaš račun osećali samouverenijim, možda je vreme da još jednom razmislite. I povrh svega: imajte na umu da je vaš život u pitanju. Sigurno ne želite da čekate 80-tu da biste počeli da živite punim plućima.
    1274 Objavio/la Rumenka
  • By Rumenka
    Posle mnogih svojih problema i čitanja knjiga i preslušavanja sebe...shvatila sam šta je samouverenost. Samouverenost, šta je to? Ne znate da se zauzmete za sebe? Čini vam se da vredite manje od drugih? Prosto se ukočite u društvenim situacijama? Ili se neprestano plašite da će vas drugi odbaciti, posebno ako je u pitanju suprotan pol? Ili se vaš unutrašnji glas često žali na vas: "Ovo ne možeš! Opet si pogrešila! Pogledaj se, nisi ni za gde!" Samouverenost je karakteristika koja opisuje koliko poverenja neka osoba ima u svoje sposobnosti i delanje. Samouvereni smo kada verujemo u sebe, kada smo iznutra usmereni tako da osećamo poverenje u svoje vlastite sposobnosti, kvalitete i prosuđivanje. Ponekad se samouverenost izjednačuje sa odsustvom sumnje, mada to nije ispravno. Takođe, i veoma samouverene osobe ponekad imaju sumnje, mada se one ne osećaju loše kada pogreše, jer njihov doživljaj sopstvenih vrednosti nije povezan sa njihovim postignućima. Izgleda kao da su neki ljudi rođeni sa samopouzdanjem, dok se drugi njemu moraju naučiti. Ne mislite valjda da su veoma lepi, pametni i sposobni ljudi takođe i uvek puni samopouzdanja! Često je potpuno suprotno. Sa druge strane, kada neko zna da ceni samog sebe, to se takođe odražava na celokupan izgled te osobe, tako da ona izgleda privlačnije. Najbitnije je kako doživljavate sami sebe, svoju sopstvenu vrednost, jer to utiče i na to kako vas drugi vide. Svaki čovek na ovom svetu ima nekoliko vrlina i nekoliko mana. U koju kategoriju spadam? Kategoriju ljudi sa premalo samouverenosti možemo grubo podeliti u tri grupe. Oni koji spadaju u prvu uvek osećaju da su isključeni, nebitni, odbačeni. Nemaju osećaj da kontrolišu svoj život, prožima ih negativizam, često ponavljaju: ne mogu, ne bih smeo, moram, nemam izbora. Ljudi iz druge grupe na prvi pogled deluju potpuno suprotno: u nju spadaju oni koji spolja izgledaju izvanredno samouvereni, kao da uvek drže konce u rukama, često imaju jaku volju i nalaze se na vodećim pozicijama. Ipak, to je samo maska za negativnu sliku koju imaju o sebi. U stvari, ove osobe su često vrlo napete, ne znaju da se opuste, previše zahtevaju od sebe i drugih, a kritiku teško podnose. Njihovo nisko samopouzdanje se pokazuje u momentima kada se sve ne odigra onako kako su planirali. U tim trenucima oni za svoje greške okrivljuju druge. Često se boje novina koje im drugi predlažu, radije se drže pravila. Ovaj tip ljudi često odbija da prizna da nešto nije u redu, jer sami sebe doživljavaju kao veoma sposobne, kompetentne, mada je su stvarnosti vrlo nesigurani. Treća grupa je sastavljena od ljudi koji se trude da uvek usreće i nasmeju druge. Sa njima je sve u redu dok neprestano zbijanje šala ne postane sredstvo kojim pokušavaju da sakriju svoju preosetljivost i nesigurnost. Primer ovog tipa je dete ili adolescent sa problemima u učenju, koje postaje "razredni klovn". Takođe, oni koji spadaju u ovu grupu su i osobe koje vole da zbijaju šale na račun drugih, i sve to da bi sakrile nesigurost i da bi se ponižavanjem drugih za trenutak osetile boljim. Otkriveno je da postoji šest glavnih područja na osnovu kojih ljudi grade osećanje sopstvene vrednosti: vrline;društvena podrška;akademska kompetentnost;fizička privlačnost;odobravanje drugih. Ljudi koji svoje samopouzdanje grade samo na jednom od tih područja, npr. na akademskim uspesima, mogu u slučaju neuspeha na tom polju biti mnogo više povređeni nego neko ko svoje samopouzdanje gradi na drugim područjima, posebno ako je u slučaju npr. student koji je dobio slabu ocenu na ispitu. Te spoznaje vam mogu biti od koristi, ako razmislite na kom polju vas neuspesi mogu najviše pogoditi. Velika je verovatnoća da je to upravo ono područje na kome vi gradite osećaj sopstvene vrednosti. Kada postanete svesni ovog područja, pokušajte da svoje vrednosti proširite i na ostala područja. Primer: ako ste do sada bili usmereni samo na studiranje ili zapošljenje i svaki neuspeh na tom polju vas je činio veoma nesrećnim, bilo bi dobro da se usmerite i na ostala područja. Počnite da se bavite na primer dobrotvornim radom (područje odnosa sa drugim ljudima) ili sportom (područje fizičkog izgleda). Za početak se okušajte u situaciji pri kojoj je verovatnoća uspeha velika, zatim postepeno napredujte.Kako postati samopouzdaniji? Samouverenost se može pridobiti, mada nemojte očekivati neka instant rešenja, jer se ni vaše samovrednovanje ni način ponašanja nisu takođe formirali preko noći. Sa spoznajom i delanjem će se promeniti i vaše viđenje samoga sebe, a u isto vreme i način na koji vas drugi ljudi doživljavaju. Najpre se zapitajte: šta zaista mislim o sebi? Pri tom budite što iskreniji. Ako želite da nešto promenite, to je prva stvar koju morate da imate na umu. Spoznajte sve delove samoga sebe, one koji vam se sviđaju, kao i one koje ne volite. Kakva sam ja osoba? Šta osećam, kako doživljavam, kako razmišljam, kako reagujem na ono što me okružuje? Ne sudite sebi. Ako trenutno mislite da ste glupi i potpuno nesposobni, to je samo način na koji doživljavate sebe. Za sada. Nemojte ni drugima suditi. Možda je vašem manjku samopouzdanja bitno doprinela neka osoba, koja vam je bila bliska i koja vas je u svakoj prilici kritikovala, ali ako to iskustvo budete oživljavali opet i nanovo, to vam neće mnogo pomoći. Radije razmišljajte o tome kakva osoba želite da postanete, zatim sledi trenutak da učinite i prve korake ka tome. Počnite sa delanjem. Možda bi vam pomoglo kada biste to sve zapisali na papir, pri čemu biste morali biti mnogo konkretniji. Primer (područje karaktreristika ličnosti): previše sam ljubomorna, sitničava, kritična. Želela bih da budem velikodušnija, ljupkija, otvorenija. Pravite male korake. Ako vam je jedan od ciljeva da budete spretniji u razgovoru sa drugima i do sada ste izbegavali nova poznanstva, onda ne bi bilo najrazumnije započeti razgovor sa strancem u autobusu, koji vam je dosta privlačan. Radije namerno započnite razgovor sa prodavačem u prodavnici, izaberite nekog ko izgleda prijatno. Da li izgleda previše jednostavno da bi delovalo? Ipak deluje. Tajna je: treba biti aktivan. Ako samo kukate, ne preduzimate korake, možete do smrti čekati rezultate. Još nekoliko rečenica kao pomoć. Da li se uvek usresređujete na negativne stvari? To je veoma čest izazov. Razmislite o svemu što čini vaš život, što je lepo, na šta ste ponosni, na čemu ste zahvalni. Pogledajte, šta ste sve već postigli u životu. Ako vam je preteško, potražite pomoć od dobre prijateljice ili prijatelja, nekoga kome je stalo do vas. Nemojte se stalno porediti sa drugima na vašu štetu! Svaki čovek je u nečemu dobar, a u nečemu loš. Ono što me je najviše iznenadilo na mom profesionalnom putu jeste spoznaja da svaki čovek ima neku slabu tačku, strahove, nesigurnosti. Bez obzira na to kako izgleda, koliko hijerarhijski visoko mesto zauzima u firmi, koliko čvrstu vezu ima sa voljenom osobom. Prestanite da neprestano razmišljate: šta drugi misle? Imajte na umu da se i oni koji su najsigurniji u sebe ponekad plaše. Njihova tajna je u tome što ne dopuštaju da ih taj strah odvuče od postizanja svojih ciljeva. Rešavajte svoje probleme. Nemojte ih izbegavati ili se plašiti od njih. Ako bi ste ih izbegavali, mali problemi bi postali veći, veliki i nerešivi. Dopustite mogućnost da u isto vreme gradite samopouzdanje i rešavate manje probleme. Napravite nešto novo, izađite iz dosadašnjih okvira! Krenite na fitnes, učlanite se u planinarsko društvo ili na tečaj joge, krenite na kulinarski tečaj, masažu, kupite ruž crvene boje, koji ste do sada izbegavali, ili pak zelene baletanke, ako ste do sada nosili jedino crne cipele sa visokom štiklom. Fizička aktivnost je od posebne koristi. Osećaćete se bolje i, recimo bobu bob, izgledaćete i atraktivnije. Odeća i spoljašni izgled u celosti odaju prvi utisak o vama, zato vredi ne štediti energiju ni na tom planu. Na Beauty Maniji to nikako ne bi smelo biti preteško! Poslušajte mišljenje drugih, ali odlučujte sami - takođe, ako odlučite pogrešno, odlučili ste onako kako je najbolje za vas a ne za drugoga. Nikada se nemojte kladiti na jednu kartu, razvoj vaše ličnosti teče na više od jednog područja. Ne usmeravajte se samo na karijeru ili na materinstvo. Iskoristite svaku priliku da naučite nešto novo, bilo to italijanski ili bonsai - šta god vas čini srećnim. Izražavajte svoja mišljenja, ubeđenja, emocije i potrebe otvoreno i jasno, i u isto vreme nemojte tražiti za to prava od drugih ljudi. Naučite se reći ne ako je potrebno. Sa kakvim ljudima se družite? Ako vam stalno skreću pažnju na vaše mane i koriste vas kako bi se na vaš račun osećali samouverenijim, možda je vreme da još jednom razmislite. I povrh svega: imajte na umu da je vaš život u pitanju. Sigurno ne želite da čekate 80-tu da biste počeli da živite punim plućima.
    Mar 30, 2015 1274
  • 15 Mar 2015
      “Novi Zeland je na vrhu uspeha u kvalitetu svog školskog sitema prema OECD Better Life index 2013 Školovanje je obavezno za svu decu od 5 do 16 godina starosti(poneka kreću u školu I sa 6,roditelji odlučuju) Osnovna škola traje od 5 do 12 godine starosti ,a potom se ide u srednju ,Gimaziju,High School ili Koledž.Postoje I takozvane Intermediate škole koje su neka vrsta prelaza iz odnovne u srednju I koje traju  dve godine.Mnoge osnovne škole mogu u svom sastavu imati I posebnu Imtermediate Školu       Dobijam dosta pitanja u vezi daljnjeg školovanja dece , ako bi ste došli da živite na NovomZelandu. Ograničiću se ovde na uzrast od 5 do12 godina starih.Kao prvo da kažem iz iskustva onih koji su sa decom već došli, da naša deca napreduju I u Engelsko govornim školama, fantastično!-Ona koja su več pohadjala školu u Srbiji dolaze sa mnogo većim znanjem  od svojih vršnjaka.U osnovnu školu polazi se sa 5 godina starosti odmah nakon petog rodjendana.Većina dece pre toga pohadja razne vrtiće I predškolske ustanove,koje su mahom besplatne za 20 sati nedeljno a za višak sati vrlo pristupačnih cena.Ako roditelji rade to se čak ukoliko je puno vreme I nadoknadjuje preko šeme Family Support. Ja sam došla u drugom razredu I osim nekoliko fraza nisam znala Engleski.Imala sam posebnu učiteljicu koja me je jednom dnevno izvodila u šetnju u školsko dvorište I okolinu I učila me raznim rečima.Mnoge osnovne škole imaju takvu pomoć.No I bez toga deca brzo savladuju jezik,kao sundjer su.U osnovnu školu nosimo školsku torbu u kojoj nam mama ili tata spakuju ručak ,mozda stave rezervnu odeću ili kišnu kabanicu.I to je to.Nema knjiga I svesaka to je sve u školi,čak I one koji roditelji po listi koju dobiju iz škole nabave.U prvih dva razreda domaći zadatak se sastoji od čitanja I spelovanja reči.To je sve.Od trećeg razreda deca dobiju jedan list sa zadacima iz raznih prdmeta ,matematike,engleskog I sl.Ovo se do 6 razreda nadogradjuje i vrlo je pristupačno.Akcenat je na tome da deca u školi nauče ono što im je potrebno ,a da se posle škole ili odmaraju ili posvete raznim sportskim,muzičkim ,dramskim I ostalim aktivnostima  ,po izboru.Mnoge škole nude ovo I u svojim programima I sekcijama.Takodje mnoge škole nude After School Care ,servis da deca ostaju  u školi do 6 sati uveče I posvete se raznim aktivnostima.Ovaj servis se plaća ali je vrlo pristupačan.Takodje za vreme školskih raspusta kojih ima dosta za vreme školske godine ima raznoraznih programa u koji se deca   mogu uključiti. Raspored ove godine Term 1: Februar do sredine-Aprila  Dve nedelje raspusta Term 2: Kraj Aprila do početka Jula - Dve nedelje raspusta Term 3: Sredina Jula to kraja seSeptembra - Dve nedelje rasousta Term 4: Sredina Oktobra do sredine Decembra  šest nedelja letnji raspust Ovde nisam navela razne ostale praznike,Praznik rada,Waitangi  Dan,Rodjendan kraljice I sl,kad su deca takodje slobodna.Školovanje u osnovnoj školi je besplatno,mada roditelji dobrovoljno daju priloge, koji se koriste za kupovinu materijala za razne hobije,školska putovanja I sl.Postoje takodje I privatne škole ,koje su dosta skupe I ne nude ništa više nego državne.Posoje takodje I samo muške ili samo ženske  škole.Ovo smo  nasledili od Engleza.Ali većina roditelja se odlučuje za mešane škole.Takodje u nekim osnovnim   školama deca nose školske uniforme ,ovo važi I za srednje škole.Prava blagodet za roditelje I po novčaniku I po vaspitanju dece da ne moraju nositi brand odelo da bi pripadala.   Dodatne informacije možete videti I na sledećem sajtuhttp://www.minedu.govt.nz/Parents.aspxSve u svenu jedna opšte opuštena atmosfera kao što I treba da bude kad decu pošaljemo u život bez mame I tate.Rado ću odgovoriti na sva dodatna pitanja koja vas interesuju
    4612 Objavio/la Dubravka Belogrlic
  •   “Novi Zeland je na vrhu uspeha u kvalitetu svog školskog sitema prema OECD Better Life index 2013 Školovanje je obavezno za svu decu od 5 do 16 godina starosti(poneka kreću u školu I sa 6,roditelji odlučuju) Osnovna škola traje od 5 do 12 godine starosti ,a potom se ide u srednju ,Gimaziju,High School ili Koledž.Postoje I takozvane Intermediate škole koje su neka vrsta prelaza iz odnovne u srednju I koje traju  dve godine.Mnoge osnovne škole mogu u svom sastavu imati I posebnu Imtermediate Školu       Dobijam dosta pitanja u vezi daljnjeg školovanja dece , ako bi ste došli da živite na NovomZelandu. Ograničiću se ovde na uzrast od 5 do12 godina starih.Kao prvo da kažem iz iskustva onih koji su sa decom već došli, da naša deca napreduju I u Engelsko govornim školama, fantastično!-Ona koja su več pohadjala školu u Srbiji dolaze sa mnogo većim znanjem  od svojih vršnjaka.U osnovnu školu polazi se sa 5 godina starosti odmah nakon petog rodjendana.Većina dece pre toga pohadja razne vrtiće I predškolske ustanove,koje su mahom besplatne za 20 sati nedeljno a za višak sati vrlo pristupačnih cena.Ako roditelji rade to se čak ukoliko je puno vreme I nadoknadjuje preko šeme Family Support. Ja sam došla u drugom razredu I osim nekoliko fraza nisam znala Engleski.Imala sam posebnu učiteljicu koja me je jednom dnevno izvodila u šetnju u školsko dvorište I okolinu I učila me raznim rečima.Mnoge osnovne škole imaju takvu pomoć.No I bez toga deca brzo savladuju jezik,kao sundjer su.U osnovnu školu nosimo školsku torbu u kojoj nam mama ili tata spakuju ručak ,mozda stave rezervnu odeću ili kišnu kabanicu.I to je to.Nema knjiga I svesaka to je sve u školi,čak I one koji roditelji po listi koju dobiju iz škole nabave.U prvih dva razreda domaći zadatak se sastoji od čitanja I spelovanja reči.To je sve.Od trećeg razreda deca dobiju jedan list sa zadacima iz raznih prdmeta ,matematike,engleskog I sl.Ovo se do 6 razreda nadogradjuje i vrlo je pristupačno.Akcenat je na tome da deca u školi nauče ono što im je potrebno ,a da se posle škole ili odmaraju ili posvete raznim sportskim,muzičkim ,dramskim I ostalim aktivnostima  ,po izboru.Mnoge škole nude ovo I u svojim programima I sekcijama.Takodje mnoge škole nude After School Care ,servis da deca ostaju  u školi do 6 sati uveče I posvete se raznim aktivnostima.Ovaj servis se plaća ali je vrlo pristupačan.Takodje za vreme školskih raspusta kojih ima dosta za vreme školske godine ima raznoraznih programa u koji se deca   mogu uključiti. Raspored ove godine Term 1: Februar do sredine-Aprila  Dve nedelje raspusta Term 2: Kraj Aprila do početka Jula - Dve nedelje raspusta Term 3: Sredina Jula to kraja seSeptembra - Dve nedelje rasousta Term 4: Sredina Oktobra do sredine Decembra  šest nedelja letnji raspust Ovde nisam navela razne ostale praznike,Praznik rada,Waitangi  Dan,Rodjendan kraljice I sl,kad su deca takodje slobodna.Školovanje u osnovnoj školi je besplatno,mada roditelji dobrovoljno daju priloge, koji se koriste za kupovinu materijala za razne hobije,školska putovanja I sl.Postoje takodje I privatne škole ,koje su dosta skupe I ne nude ništa više nego državne.Posoje takodje I samo muške ili samo ženske  škole.Ovo smo  nasledili od Engleza.Ali većina roditelja se odlučuje za mešane škole.Takodje u nekim osnovnim   školama deca nose školske uniforme ,ovo važi I za srednje škole.Prava blagodet za roditelje I po novčaniku I po vaspitanju dece da ne moraju nositi brand odelo da bi pripadala.   Dodatne informacije možete videti I na sledećem sajtuhttp://www.minedu.govt.nz/Parents.aspxSve u svenu jedna opšte opuštena atmosfera kao što I treba da bude kad decu pošaljemo u život bez mame I tate.Rado ću odgovoriti na sva dodatna pitanja koja vas interesuju
    Mar 15, 2015 4612