Forumi » Začinsko i lekovito bilje

    • 1581 postova
    04. март 2016. 01.12.35 CET

     

    Ariš je samonikla biljka u gorskim područjima srednje Europe. Ime potiče iz vremena starih rimljana.

    Ariš je jedini četinar koji svake godine gubi listove, tj. iglice. Drvo je visoko od 20 do 40 metara, sa tankim, pognutim granama i šiljastom krošnjom. U početku je glatke kore,crvenosmeđe, koja vremenom zadeblja i ispuca. Drvo je crvene srži, intenzivnog mirisa na smolu, upotrebljava se za gradnju onih elemenata koji traže trajnost. Fine i mekane iglice rastu zasebno na dugim i tankim izdancima u kiticama po dvadeset do šezdeset u broju, a u jesen otpadaju. Ženski cvetovi se razvijaju u male šišarke. Kora, smola i iglice imaju balzamičan miris, nalik na limun.

    Ima ga u gorskim područjima, visine do 2000m, na svežem i vlažnom podneblju. Često čini ogromne šumske prostore. Rasporostranjen je po Alpima, Karpatima i u češkoj regiji Sudeti.

     

    Za lek se skupljaju zeleni cešeri u proleće i početkom leta, iglice u toku cele godine, a smola i kora u jesen.

     

    Iglice i mladi cešeri koriste se za kupku u lečenju nervno rastrojenih bolesnika, rekonvalescenata i jako slabih osoba. Isto tako, iglice i kora koriste se za pripremanje obloga za lečenje upaljenih rana, prignječenosti i čireva.
    Čaj pripremljen od kore ariša tera na mokrenje, leči vodenu bolest u početku, žuticu, reumu u zglobovima, osip i čireve. Smola pripremljena s vinom i medom čisti začepljenu jetru, drobi i lagano odvaja pesak i kamenje iz žuci, bubrega i mokraćnog mehura, a kod upale grla koristi se za grgoljenje.