Ime rodu dato je po nadvrtlaru bečke botaničke bašte J.Dieffenbacu (1796-1863). Rod broji oko
30 vrsta koje rastuu tropski oblastima Amerike.
Dieffenbachia picta je najčešće gajena vrsta iz Brazila. Odlikuje se uspravnim, člankovitim
čvrstim (skoro odrvenelim) stablom, najčešće visine 50-80cm, a prečnika oko 4cm. Internodije
su dugačke 2,5-4 cm. Listovi su krupni (lisna drška dužine oko 30 a širine 12-16cm), sa
peteljkama dužine 10-20cm svetlo zelene boje sa belim pegama i prugama. Prema boji i obliku
šare na listu kod ove vrste,razlikuju se više varieteta i sorti.
D. pangustior sjajno zeleni listovi i rektih mrlja izmedju lisnih nerava,
D.p. var. latior duguljasta,gruba liska a duž nerava pepaljasto siva i dr.
Razmožavanje i gajenje
Razmožava se reznicama (deo stabla) ili vršnim izbojcima. Reznice treba umočiti u ugljenu
prašinu, zatim se sade u treset ili smešu jednakih delova treseta i peska. Potrebna je
temperatura vazduha 25-30oC, povećana vlažnost vazduha i reznice se oživljavaju nakon 5-7
nedelja. Čim se na reznicama pojave mladi, svetlo zeleni listovi treba ih zasaditi u saksije. Biljke
treba saditi u hranljiv, propusan i rahao supstrat, uz zaštitu od jake direktne svetlosti. Treba
voditi računa da sadržaj azota i dužina zasena ne dovede do gubitka belih panaširanih mrlja na
listu. Treba ih redovno zalivati i orošavati mekom i mlakom vodom.
Krajem leta leje treba držati otvorene, tako da biljke što bolje očvrsnu pred prodaju. Preko zime
ne podnose temperature niže od 14oC uz smanjeno zalivanje. Takve biljke se nesmeju naglo
izložiti uslovima povećane temperature.
Biljke stare 5-6 meseci mogu se koristiti za razne aranžmane sa drugim cvećem, dok one od
godinu dana mogu da se koriske kao ukras svetlih, toplih prostorija, holova i izložbenih delova.