Forumi » Ljubav

Prevara

    • 65 postova
    16. октобар 2016. 21.32.11 CEST

    Prevara - slatko zabranjeno voce od kako je sveta i veka
    Evo ovo kaže nauka.
    Karakteristična je za sve narode i kulture, pa čak i bogove. Grčke pogotovo, jer sve što je ljudsko njima nije bilo strano, pa je tako i sa vanbračnim avanturama. Tumači antičkih knjiga potvrđuju da je takve sklonosti imala upravo lepa i zavodljiva Afrodita. Svemoćni Zevs joj je za supruga podario svog hromog i ne tako dopadljivog sina Hefesta, boga vulkana, vatre i kovačke veštine. Afrodita se spanđala sa nabildovanim i lepo građenim Aresom, bogom rata, pa je muž rogonja - Hefest tobože otišao na „službeni put” i uz pomoć lukavstva uhvatio u prevari svoju lepu i božanstvenu suprugu.

    Dr Savo Bojovic, androlog

    Kako će se neka osoba ponašati u braku zavisi od mnogih faktora. Između ostalog i od shvatanja braka kao institucije, od strukture ličnosti, njenog vaspitanja, mikro i makro okruženja, obrazovanja, a pre svega od primarne porodice. Dr Savo Bojović, androlog, seksolog i ginekolog, bogatog iskustva u lečenju neplodnosti, pozabavio se ne samo vanbračnim, već i predbračnim i bračnim vezama i utvrdio da su „geni suštinska poruka života predaka” i da „nauka ovih dana pokazuje da je vernost u braku genski determinisana”.

    Da li je prevara nasledna?

    „Postoji genska koncentracija hormona koja praktično vlada organizmom, ali je bitan i uticaj vaspitanja, društvene sredine i obrazovanja. Ako je žena nasledila veliku koncentraciju hormona onda su i njene potrebe za dominacijom i ekspanzijom u društvu evidentne. To se jednostavno nasleđuje”, kaže za „Lepotu i zdravlje” dr Bojović. On navodi i da je pratio „znake zavođenja” pojedinaca u određenim porodicama i uverio se da su potpuno identični kod naslednika. Konkretno, ukoliko je otac veliki zavodnik, u večitoj potrazi za avanturom, verovatno je da će njegov sin, kome je otac uzor, imati takvo ponašanje. Takođe je prisutan i uticaj identifikacije i nesvesne imitacije, što se kasnije pretvara u rivalstvo. Naravno, uvek postoje i izuzeci i mogućnost da sinovi postanu sušta suprotnost svojim očevima.

    Kod nas se muško neverstvo smatra prednošću, a ne manom, mada je velika istina da žena u braku ne voli muža - preljubnika, ali nije voljna ni da se uda za mutavka i previše mirnog muškarca. Privlače ih muškarci sa ugrađenim mehanizmom osvajanja, šarmeri, i sa takvima češće ulaze u brak. Tek kasnije shvataju da postaju domaćice i „zatočenice u kući”, a on i dalje ostaje šarmer i osvajač van kuće.

    „Ako su muškarci neverniji od žena, postavlja se pitanje s kim oni to varaju svoje žene?”, pitaju se muškarci.

    Verodostojnih naučnih potvrda o „preljubničkom genu” nema. Izvesno je, međutim, da velika većina žena ne može da uđe u seksualnu vezu ako ne prorade emocije. Taj fenomen postoji i kod muškaraca, ali je ređi. Profesor Bojović opet navodi da je kod muškaraca i zbog građe polnih organa seksualni nagon veći nego kod žena. Otuda muškarac i ne mora da raguje emotivno da bi imao seksualni odnos, dok većina žena mora.

    Zašto su neverni?

    Generalno, razlikuju se tri tipa ličnosti, odnosno ponašanja. Osoba je u stabilnom stanju ako je posvećena svom braku, porodici i deci. Opredeljena je da izbegava sva iskušenja, odnosno situacije koje je mogu navesti na vanbračnu vezu. U labilnom stanju je osoba u kojoj je nagomilano mnogo seksualnog i emotivnog nezadovoljstva usled nezasite želje za ljubavlju i nežnošću. Najčešće se radi o osobi koja emotivno-seksualnu komponentu života smatra osnovnim kvalitetom životne sreće.

    Međutim, veliki broj takvih ličnosti u lutanju „zagubi” emocije pa svoje veze uglavnom svodi na seksualne. Indiferentno stanje javlja se kod osoba koje nisu preterano vezane za svoje porodično gnezdo i deluju pomalo nezainteresovano za ono što se dešava u porodici, ali isto tako nemaju unutrašnjih naboja i potrebe da tragaju za novim emotivno-seksualnim aktivnostima koje bi im ispunile vreme i popravile kvalitet življenja.

    Emocije se ipak navode kao najčešći pokretači povremenih ili trajnih polnih odnose izvan braka. Muškarac se odlučuje na takav korak kada je izvesno vreme odvojen od svoje žene pa nema mogućnosti da zadovolji svoje seksualne potrebe u braku. Greše one žene koje svoje supružnike iz bilo kojih razloga kažnjavaju i uskraćuju mogućnost da seksualne potrebe zadovolje u braku. Dr Bojović navodi da je određen broj muškaraca nezadovoljan onim što im supruga pruža na seksualnom planu - retko kad ga želi, otaljava bračne obaveze u krevetu i ne uživa posebno u seksu. Neki muškarci navode i nedovoljnu emotivnu povezanost sa suprugom ili potpunu odsutnost emocionalnog kontakta među njima.

    Muškarci ne vole „zvocanje” i neurotične žene. Zato, kao poseban razlog vanbračnih izleta navode njenu neurotičnost, posebno izraženu ljubomoru. Drugi, opet, kao razlog neverstva navode jednoličnost bračnog života koja umanjuje privlačnost i bliskost kontakta sa suprugom. Sigurno je i da neki muškarci stupaju u vanbračne polne odnose iz čiste muške sujete, odnosno zato što im se neka žena nudi, a oni smatraju da bi im muški prestiž bio oštećen kad bi propustili takvu priliku.

    Postoje i oni muškarci koji se vanbračno vezuju kad počnu da osećaju da im u braku opada polna moć, odnosno da im je interesovanje za suprotni pol sve slabije, pa ih na vanbračni izlet navodi znatiželja. Na takav potez lakše se odlučuju ako su u lošim bračnim odnosima kod kuće. Muškarčevi polni odnosi van braka ponekad su izraz osvete ženi zbog njene vlastoljubivosti prema mužu, za njeno nerazumevanje muževljevih seksualnih, emocionalnih i drugih potreba, ali i za njeno seksualno neverstvo.

    Ne isključuju se kao motiv bračnog neverstva i muškarčevi donžuanski motivi, odnosno pronalaženje naročitog zadovoljstva u neprestanom osvajanju novih seksualnih partnerki.

    Zašto smo neverne?

    Žene takođe imaju svoje motive za vanbračne veze, a to su hladnoća, nemar i osećanje zanemarenosti od strane supruga. Žena koja se u braku oseća odbačenom, neprihvaćenom, zapostavljenom i manje vrednom, sklona je promeni seksualnog partnera. Ona koja u bračnom seksu ne doživljava nikakvo zadovoljstvo već se u njemu čak oseća iskorišćenom, ima potrebu da proveri kako to izgleda sa drugim muškarcem. Ima i žena koje koje na neverstvo podstakne osvete suprugu za njegovo neverstvo.

    Pojedine žene kažu da su u vanbračnu vezu uplovile zbog muževljeve neuviđavnosti, samoživosti, autoritarnosti, nerealne ljubomore i drugih negativnih emocionalnih stavova. Sve to je ponekad samo puka ženska potreba da se opravda i zaštiti pred samom sobom. Druge pripadnice ženskog pola izjavljuju da su u vanbračnu vezu ušle iz čiste dosade, zato što u braku ne nalaze pravu afirmaciju svoje ličnosti i mogućnost da provode vreme koje će im doneti zadovoljstvo. Mali je broj žena koje ostvaruju vanbračnu vezu jer smatraju sebe potpunim ličnostima samo onda kada neprestano osvajaju druge muškarce i kad mogu sa njima neprestano da se poigravaju.

    Seks, ljubav i laži

    Izvesno je, međutim, da najveći procenat onih koji ulaze u vanbračne veze to čini zato što su okupirani i oduševljeni seksom, nalaze životnu energiju u njemu, on im predstavlja izvor najvećih ovozemaljskih zadovoljstava. Tragaju za finesama seksualne tehnike kojom se oslobađa ogromna energija i transformiše u pozitivni životni elan. Otuda je, kažu, razumljivo da su vanbračne seksualne veze njihova životna preokupacija.

    Bez obzira na svoje potrebe i želje, ljudi u vanbračnim vezama moraju da imaju jasno definisane ciljeve. Za mnoge je potpuno neshvatljivo - kako muškarac koji voli svoju suprugu, ima čvrst i stabilan brak i porodicu, ostvaruje vanbračne veze takvog intenziteta, da ne samo da uzbuđuje nego i zaluđuje svoje partnerke?

    „To se dešava, jer se radi o ljudima koji tačno znaju šta žele. Trude se da vode računa da nikoga ne ugroze i ne dovode u stanje patnje, a umeju i žele da uživaju u bogatstvu i raskoši ljubavi onih žena ili onih muškaraca koji imaju potrebu, istinsku želju da pruže i uzimaju lepotu seksualnog uživanja za kojom su čeznuli danima, nedeljama pa i godinama”, smatra dr Bojović.

    Međutim, veliki je broj onih koji se zaljube i izgube moć samokontrole, „pokvari im se kompas” pa ne mogu da se orijentišu gde su i šta rade. Ne vode računa o mogućim posledicama i u tom svom iracionalnom zanosu ljubavi i posesivnosti strepe da ne izgube svoju novostečenu ljubav u kojoj su našli sve ono što ranije u životu nikada nisu imali, o čemu su samo maštali.

    Pokušavaju da je sačuvaju, da je zadrže samo za sebe i ne žele da je dele ni sa kim. Tu padaju svi principi, ruše se ograde, razaraju se brakovi, a događaju se i fatalni završeci. Tim pre što se ne događa sve drugima. Svako ko pokušava da upliva u vanbračnu vezu, mora da računa na opasnosti od polnih i drugih bolesti, opakog HIV virusa, pa i od drugih posledica - mogućih fizičkih obračuna zbog ljubomore i izneverenih očekivanja.

    Hm, hm...