Digitalna fotografija, za razliku od klasične, ne koristi film već sliku "vidi" preko elektroničkog senzora kao skup binarnih podataka. To omogućava spremanje i uređivanje slika na kompjuteru. Danas su digitalni fotoaparati prodavaniji od klasičnih. Osim snimanja fotografija, oni često omogućuju i snimanje videa i zvuka.
Mane i prednosti digitalne fotografije
Za normalnog korisnika koji poseduje kompjuter, prednosti digitalnih fotoaparata obično prevagnu nad manama. No, profesionalni korisnici imaju podeljenja mišljenja.
Prednosti
Digitalni fotoaparati omogućuju pregled snimaka na licu mjesta (bez razvijanja), što znači da fotograf može lako uočiti greške kod snimanja i ispraviti ih dok još nije prekasno. Pošto se slike mogu i brisati, može se snimati mnogo uzastopnih slika s malim razlikama, izbrisati loše i sačuvati samo uspešne. Kod klasičnih fotoaparata to bi bilo preskupo. Možete i odabrati samo neke fotografije koje ćete ispisati na papir (ako ih uopće želite izstampati). Ako imate komp sa stampacem, nije potrebno fotografije nositi u foto-studio - one se mogu stampati i kod kuće. Takođee, fotografije se na kompu mogu i obraditi te poboljšati (npr. pooštriti, kontrolisati kontrast, intenzitet boje...).
Na jednu memorijsku karticu moguće je snimiti stotine fotografija (zavisno o kapacitetu kartice i kvalitetu slike), dok se na jedan film može stati oko 36 fotografija najviše.
Vrlo korisna činjenica kod digitalnih fotoaparata je ta da oni beleže dodatne podatke o fotografiji uz samu sliku (npr. upotreba blica, ekspozicija, blenda, ISO osetljivost, vreme fotografisanja, datum, model fotoaparata...). To je korisno kod organizacije fotografija na kompu ili kod naknadne analize snimaka. Neki klasični aparati takođe omogućuju beleženje datuma ili vremena fotografiranja, no taj podatak se ispisuje na samu sliku.
Fotografija se može kopirati bezbroj puta bez narušavanja kvaliteta.
Mane
Klasični aparati su jeftiniji od digitalnih.
Digitalni aparati jako troše bateriju, pa je potrebno ili često puniti bateriju ili često kupovati nove baterije.
Filmovi velikih ISO osetljivosti daju manje zrnatu sliku nego digitalni senzori iste osetljivosti. Takođe, postoje tipovi filmova za koje nema ekvivalent kod digitalnih fotoaparata (npr. film za infra crvenu svetlost). Zatim, filmovi imaju mnogo veću razlučivost od digitalnih fotoaparata. Procenjene ekvivalentne vrednosti su:
35mm film ~ 19 megapiksela
120 film ~ 69 megapiksela
veliki format ~ 1135 megapiksela
Za poredjenje, moderni kompaktni digitalni fotoaparati imaju 4-7 megapiksela, profesionalni digitalni SLR aparati 6-17 megapiksela, a ekstremni i vrlo skupi digitalni aparati imaju do 297 megapiksela. (uzmite u obzir da je nemoguće precizno uporediti film i digitalnu sliku)
Slike na filmu su pouzdane za dokumentaciju. Mogu se lako spremiti u orman dok su digitalne slike izgubljene u slučaju kvara hard diska. Takođe, na filmu se lako i pouzdano mogu uočiti sve naknadne promene dok ne postoji software koji može otkriti što je (ako je išta) promenjeno na digitalnoj slici.