Da bismo na pravi način razumeli zašto nagrađivanje pozitivnog ponašanja
daje najbolje rezultate i o kakvoj vrsti nagrađivanja je reč, prvo moramo
ispitati dva razloga zbog kojih se deca ne ponašaju kako bi trebalo.
Prvi i najvažniji razlog zbog kog se deca loše ponašaju je taj što ne dobijaju
ono što im treba kako bi ostali u kontaktu sa svojim unutrašnjim osećanjima.
Deci su danas potrebni razumevanje, organizacija, smer i ritam i automatski
će biti više u kontaktu sa svojim emocijama.
Kada deca ne dobijaju ono što im je potrebno, van kontrole su i loše se
ponašaju. To ne čine jer su loša, već stoga što su van kontrole. Kada deca
dobijaju ono što im je potrebno, ostaju pod vašom kontolom i sarađuju.
Možete imati sjajan i bezbedan automobil, ali ako ispustite volan brzo ćete
doživeti udes. Ukoliko roditelji ne zadrže kontrolu, deca će isto tako doživeti
pad.
Drugi razlog zbog koga se deca ne ponašaju kako bi trebalo, prilično je
određen načinom na koji se roditelj nosi sa tim nepristojnim ponašanjem.
Ako nastavimo da obraćamo pažnju na to negativno ponašanje, deca
će nastaviti tako da se ponašaju. Kada se usmerite na negativno ponašanje,
dobijate ga još više. Kažnjavanje decu tera da se okrenu ka negativnom
ponašanju, a ne ka pozitivnom ponašanju.
Hvaliti decu zbog pozitivnog ponašanja, znači istaći dobre stvari koje oni
čine. Kažnjavanjem usredsređujete pažnju na ono loše što su uradili i
samo pothranjujete ideju da su u stvari rođeni loši i da im je potreban
oporavak. Isticanjem lošeg, dobro nema priliku da se ispolji.
U stvari, ono na šta obraćate pažnju, pojačava se. Kada kaznite dete, mnogo
pažnje posveti se negativnom ponašanju deteta.
Ukoliko nagradite pozitivno ponašanje deteta, ono će biti sve češće. Roditelji
treba da „uhvate“ dete kada učini nešto dobro, a ne da motre da li će dete
nešto pogrešno uraditi. Kad god se vaša deca kreću u pravom smeru,
pohvalite njihov uspeh, a ona će nastaviti da se kreću u tom pravcu.
Kad se istaknu pozitivne stvari koje su uradili i kada ih pohvalimo, deca
doživljavaju sebe kao uspešne i dobre. Ova pozitivna slika o njima samima
neće ih samo motivisati na saradnju već će kod njih stvoriti samopoštovanje,
samopouzdanje i spoznaju njihovih sposobnosti.
Međutim, ako roditelj koristi samo pohvale, to postaje kontraproduktivno.
One stimulišu, ali deci ne pružaju svo neophodno razumevanje, organizaciju,
smer i ritam.
Tri puta više moramo istaći dečje pozitivno ponašanje. Potrebno je više
pozitivnog stava da bi se napravio dobar balans negativnom. Deca često
prestanu da slušaju roditelje, jer ne dobijaju dovoljno priznanja za dobre
stvari koje su uradili.
Primeri kako da „uhvatite“ vaše dete kada radi nešto dobro i pozitivno:
– Primetio sam da si igračke stavio na svoje mesto; to je sjajno.
– Večeras se izvrsno koristiš priborom za jelo.
– Ti si stvarno vredan radnik.
– To je bio dobar pokušaj.
– U redu je, znam da se uvek trudiš najviše što možeš.
– Ostao si na pravom putu.
– Sve je tako lepo i uredno u tvojoj sobi.
– Sve si to sam uradio?
– Odlično si obavio posao.
– Mnogo si mi pomogao.
– Ti si mi od velike pomoći.
– Hvala što si me saslušao i što me nisi prekinuo.
– Baš si pametan.
– Volim te i volim što sam tvoja mama ili tata.
Izvor: „Deca su iz raja“ – Džon Grej