Po legendi lilium candidum - beli ljiljan nastao je od kapi mleka koja je kapnula na zemlju dok je Hera dojila Herkulesa. Naime, budući da je on bio sin boga Zevsa i smrtne žene Alkmene, Zevs je htio da se nadoji s grudi njegove žene, boginje Here kako bi postao besmrtan. Dok je spavala, položili su joj ga na grudi i kad se nadojio, nekoliko kapi mleka se prosulo svemirom te je nastao mlecni put, a od kapi koja je pala na zemlju nastao je beli ljiljan.
Prema bibliji, uskrsni ljiljan je rastao u getsemanskom vrtu u kojem je Juda izdao Isusa. Beli ljiljani, su prema legendi, nikli na mestu gde su Isusove suze i znoj kapali u poslednjim trenucima života. Beli ljiljan je i simbol čistoće blažene device Marije.
Prema legendi, kad su posetili Marijin grob tri dana nakon njene sahrane, u njemu nije bilo ništa osim buketa veličanstvenih belih ljiljana.
U jednom ipak drugačijem znaku ženstvenosti, ljiljani su imali značajno mesto u raju Adama i Eve. Prema predanju, kad je Eva napustila Edenski vrt, prolila je iskrene suze kajanja, i iz tih pokajničkih suza nikli su i ljiljani.
Ljiljani su bili zastitni znaci vitezova templara.