Forumi » Poznate ljubavi srpskih vladara

Stefan Uroš II Milutin i njegove kraljice

    • 1436 postova
    09. фебруар 2016. 21.43.50 CET

    Pouzdano je da se najsposobniji vladar u srpskoj istoriji i najveći ktitor među njima ženio bar pet puta. Neki istraživači veruju da ni to nije konačan broj, i da je toliko brakova bilo posledica političkih, ali i nekih drugih razloga. Prvi brak sklopio je, najverovatnije, negde 1271-2. s izvesnom Jelenom koja mu je rodila Stefana, naslednika, i Anu (Nedu). O njoj se zna samo ime, poznato s freske u manastiru Ćurđevi stupovi. Izvesno je i da nije bila (kako se dugo verovalo) kći drugog po redu Milutinovog tasta, tesalskog despota Jovana I Anđela, s kojim se srpski kralj orodio oko 1282. zarad zajedničkih pohoda protiv vizantijskih Paleologa. Po nekim naznakama, vrlo je moguće da je prva Milutinova kraljica bila srpskog vlastelinskog porekla. Tesalska princeza, druga Milutinova kraljica, čije ime istorija ne pamti, bila je s njim veoma kratko. Već 1283, boraveći u gostima kod brata Dragutina, Milutin se smrtno zaljubio u bratovljevu svastiku, monahinju Jelisavetu, jednu od sestara mađarskog kralja Ladislava IV. Ona je kralju rodila kćer Caricu (Zoricu?), ali je njeno mesto u muževljevom srcu dogodine zauzela Ana, kći novog srpskog saveznika, bugarskog cara Georgija Tertera. Za Milutinovu naklonost prema lepšoj polovini čovečanstva znalo se nadaleko, na je to, po jednima, iskoristio vizantijski car Andronik II, kad više nije znao kako da izađe na kraj sa Srbima. Četrdesetčetvorogodišnjem srpskom kralju (pet godina starijem od njega) ponudio je za ženu svoju „šaljivu kćerkicu" Simonidu, dete od nepunih šest godina. Po drugima, Milutin je procenio da bi prijateljstvo s Vizantijom podiglo ugled tad već vrlo moćnoj i bogatoj Srbiji i zatražio je ruku careve sestre Jevdokije. Znajući da bi mu to bio peti brak i da je svojim postupcima prema ženama sablažnjavao Evropu, Jevdokija odbija prosidbu. Car mu onda nudi kći Simonidu, pod uslovom da je gaji kao kćerku dok ne Simonida Nemanjić, napuni dvanaest godina i da poništi sve ranije brakove. Milutin pristaje. Teodor Metohit, carigradski diplomata, naučnik i književnik, koji je s vizantijske strane ugovarao svadbu, ostavio je zanimljiv opis jednog od Milutinovih dvorova (verovatno srpskog). Sve je tu vidno odudaralo od prizora što su ga, tridesetak godina ranije, carigradski iѕaslanici zatekli u sirotinjskom i priprostom domu Milutinovog oca Uroša (ceo dvor blještao je od svilenih i zlatom izvezenih tkanina..) Opšti procvat omogućen je eksploatacijom sedam rudnika srebra, odakle je finansirana i srpska vojna moć, jer Milutin počinje da uzima veće najamničke jedinice. Međutim, njegov peti brak prouzrokovao je ozbiljne porodične i državne razmirice. Pre svega, raskid i desetogodišnji rat sa Dragutinom, razmirice s majkom, nezadovonjstvo i buna ljegovog naslednika Stefana koji se plašio da će Simonidina lukava majka Irina Jolanta (s kojom je, po nekima, čekajući da njegova kraljica odraste imao strasnu ljubavnu vezu) jednom od svojih sinova osigura srpski presto... Milutin je kasnije umro od šloga u svom dvoru u Nerodimlju (pored Uroševca). Sahranjen je u manastiru Banjska, otkud su 1389 njegove mošti prenesene u Trepču, pa u Sofiju (1460), gde se i danas, pred oltarom tamošnje saborne crkve nalazi njegov ćivot. Po nekim izvorima, Simonida je kao monahinja u Carigradu bila živa 1340.