Reumatoidni artritis izaziva upalu, bol i oticanje zglobova. Dugotrajna upala vremenom može da ošteti zahvaćene zglobove. Težina stanja varira od blagog do ozbiljnog. Tretmani uključuju lekove koji suzbijaju upalu i lekove koji olakšavaju bol. Što se ranije počne s tretmanom, to su manje šanse da dođe do oštećenja zglobova. U nekim slučajevima, kada su zglobovi teško oštećeni, potrebna je i hiruška intervencija.
Artritis znači upala zglobova. Reumatoidni artritis (RA) je uobičajena i samo jedna od mnogih oblika artritisa. Oko 1 od 100 ljudi oboli od RA u nekom periodu života. To može da se desi svakome. Nije nasledna bolest. Može da se razvije u bilo kom životnom dobu, ali se najčešće javlja između 40. i 60. godine. Žene oboljevaju oko tri puta češće od muškaraca.
Zglob je mesto gde se dve kosti sastaju. Zglobovi omogućavaju pokretljivost i savitljivost raznih delova tela. Pokretanje kostiju vrše mišići koji povlače tetive pričvršćene za kost. Krajevi kostiju su prekriveni hrskavicom. Između hrskavica dve kosti koje čine zglob, nalazi se mala količina guste tečnosti koja se naziva sinovijalna tečnost. Ona podmazuje zglob i omogućava glatko kretanje unutar zgloba (sprečava trenje između kostiju).
Sinovijum je tkivo koje okružuje zglob. Sinovijalna tečnost se sastoji od ćelija sinovijuma. Spoljašnji deo sinovijuma se naziva kapsula. Kapsula je čvrsta, daje stabilnost zglobu i sprečava da kosti izlete iz zgloba. Stabilnost zgloba pomažu i ligamenti koji ga okružuju, kao i mišići.
Reumatoidni artritis se smatra za autoimuno oboljenje. Imuni sistem proizvodi antitela (male proteine) koji napadaju bakterije, viruse i druge klice. Kod osoba sa autoimunim bolestima, imuni sistem proizvodi antitela koja napadaju tkiva organizma. Još uvek nije poznato zašto se ovo dešava. Neke osobe imaju sklonost ka razvoju autoimunih oboljenja. Kod tih osoba, nešto može da pokrene njihov imuni sistem da napada sopstvena tkiva u organizmu. Šta pokreće imuni sistem da tako reaguje još nije poznato.
Kod ljudi sa RA, antitela napadaju sinovijum - tkivo koje okružuje svaki zglob. To izaziva upalu u zahvaćenom zglobu i oko njega. Vremenom, upala može da ošteti zglob, hrskavicu i delove kotiju u blizini zgloba.
Najčešće zahvaćeni zglobovi su mali zglobovi prstiju, palca, ručnog zgloba, stopala i članka. Ipak, svaki zglob može biti zahvaćen artritisom. Veoma često su pogođena kolena. Ređe kukovi, ramena, laktovi i vrat. Artritis je često i simetričan. Na primer, ako je zahvaćen jedan zglob na levoj ruci, često biva zahvaćen isti zglob i na desnoj ruci. Kod nekih osoba oboli samo nekoliko zglobova, a kod nekih mnogo više.
Simptomi u zglobovima:
Glavni simptomi su bol i ukočenost zglobova. Ukočenost je obično najveća rano ujutru nakon buđenja ili nakon mirovanja. Upala izaziva oticanje oko zahvaćenih zglobova.
Drugi simptomi:
Poznati su i kao ekstraartikularni simptomi reumatoidnog artritisa (što znači "van zglobova"). Mogu se javiti razni simptomi. Uzrok nekih nisu potpuno poznati:
U većini slučajeva simptomi se razvijaju postepeno, tokom nekoliko nedelja ili duže. Najčešće, prvo vam se može javiti ukočenost u rukama, zglobovima ili tabanima rano ujutru, koja tokom dana popušta. Jedno vreme može da se tako javlja i nestaje, ali kasnije postaje redovna pojava. Tada možete osetiti bol i oticanje u tim zglobovima. Onda i drugi zglobovi, kao što su kolena, mogu biti zahvaćeni.
U manjem broju slučajeva, primećen je drugačiji način razvoja simptoma. Na primer:
Težina stanja RA se veoma razlikuje od osbe do osobe. To je uglavnom hronično (trajno) stanje. Povremeno dolazi do pogoršanja simptoma (recidiva) koji se potom smiruju. Obično nema očiglednog razloga zašto se upala povremeno pojača, a zatim smiri.
Kod nekih osoba mogu proći meseci, pa i godine između ovih povremenih pogoršanja. Za vreme svakog pogoršanja može doći do nekog oštećenja zahvaćenog zgloba. Stepen onesposobljenosti do koga dolazi, obično zavisi od toga koliko je zahvaćeni zglob oštećen tokom vremena. U manjini slučajeva bolest je konstantno progresivna i teška oštećenja zglobova i onesposobljenost nastupaju veoma brzo.
Oštećenje zglobova
Upala može da ošteti hrskavicu koja postaje istrošena, a kost ispod nje otanjena. Kapsula zgloba i okolni ligamenti i tkiva oko zgloba takođe mogu biti oštećeni. Oštećenje zgloba nastupa postepeno, ali brzina kojom se oštećenje razvija razlikuje se od osobe do osobe. Vremenom oštećenje zgloba može dovesti do deformiteta i otežane funkcije zgloba. Na primer, prsti i zglob šake najčešće obole, tako da upotreba šake u svakodnevnom životu (hvatanje predmeta i dr.) postaje znatno teža.
Kod većine osoba sa reumatoidnim artritisom dolazi do izvesnog oštećenja zglobova. Stepen oštećenja se može kretati od blagog do teškog. Na početku bolesti teško je predvideti do koje mere će se bolest razvijati. Ipak, moderne metode lečenja često mogu ograničiti ili čak zaustaviti razvoj bolesti i ograničiti oštećenje zglobova.
Kada vam se prvi put jave bolovi u zglobovima, lekaru isprva može biti teško da sa sigurnošću kaže da imate RA. To je zato što bolove u zglobovima mogu prouzrokovati i mnogi drugi problemi. Ne postoji jedinstveni test koji dijagnostifikuje početni stadijum RA sa 100%-nom sigurnošću. Lekar, međutim, može sa sigurnošću da postavi dijagnozu RA na osnovu sledećih pokazatelja:
Može vam biti savetovano da uradite i druga ispitivanja krvi da bi se isključili drugi uzroci bolova u zglobovima.
Kod ljudi obolelih od reumatoidnog artritisa postoji povećan rizik od razvoja nekih drugih bolesti kao što su: kardiovaskularna oboljenja (angina, infarkt srca, moždani udar), anemija, infekcije i osteoporoza.
Nije poznato zašto osobe sa RA imaju veće šanse da razviju ove bolesti. Jedan od mogućih razloga je taj što osobe sa RA, u proseku, imaju i više faktora rizika koji utiču na oboljevanje od ovih bolesti. Na primer:
Druge komplikacije koje se mogu javiti su:
Ako vaš lekar posumnja na reumatoidni artritis, uputiće vas reumatologu da bi se potvrdila dijagnoza i odredila terapija. Veoma je važno otpočeti sa lečenjem što je ranije moguće, čim se pojave prvi simptomi jer je svako oštećenje zglobova trajno. Pravovremeno lečenje može da minimizira ili čak spreči trajno oštećenje zglobova.
Ne postoji lek za reumatoidni artritis. Međutim, lečenje može znatno da ublaži simptome i poboljša stanje. Glavni ciljevi lečenja su:
Lekovi koji modifikuju bolest (menjaju tok bolesti)
Lekovi koji menjaju tok bolesti ublažavaju simptome i smanjuju uticaj bolesti na oštećenje zglobova. Oni sprečavaju razvoj upale u zglobovima tako što blokiraju određene hemijske supstance koji učestvuju u zapaljenskom procesu. U ove lekove spadaju: metotreksat, sulfasalazin, soli zlata, leflunomid, penicilamin, azatioprin, ciklosporin. Terapija ovim lekovima obično počinje veoma rano, odmah nakon postavljanja dijagnoze RA. Često se kombinuju dva ili više lekova iz ove grupe, obično je to metotreksat u kombinaciji sa bar još jednim lekom. Što se ranije počne sa uzimanjem ovih lekova, to je njihova efikasnost veća.
Ovi lekovi nemaju trenutno dejstvo na upalu ili bol. Može proći nekoliko nedelja, nekad čak i nekoliko meseci pre nego što primetite neko dejstvo. Zbog toga je važno nastaviti sa uzimanjem lekova kako vam je prepisano, čak i ako vam se isprva učini da oni ne deluju. Dok uzimate ovu terapiju, verovatno ćete povremeno morati da radite anlizu krvi na C reaktivni protein (CRP). Ova anliza otkriva upalne procese u organizmu. Kako se intenzitet bolesti smanjuje, trebalo bi da se smanjuje i nivo CRP u krvi. Ako uzimanje lekova iz ove grupe daje dobre rezultate, verovatno ćete nastaviti sa uzimanjem jednog ili više njih na neodređeno vreme. Kada se dostigne zadovoljavajući nivo kontrole bolesti, lekar će vam možda malo smanjiti doze, ali ne ispod minimuma potrebnog da se nastavi sa kontrolom bolesti.
Svaki od ovih lekova ima drugačija neželjena dejstva. Ako vam jedan lek ne bude odgovarao, možda će vam neki drugi odgovarati. Neka neželjena dejstva mogu biti ozbiljna. Ozbiljna neželjena dejstva su retka i uključuju oštećenje jetre i štetna dejstva na koštanu srž. Redovne kontrole krvi mogu da otkriju moguća neželjena dejstva pre nego što postanu ozbiljna.
Biološki lekovi
Ovi lekovi su se pojavili u skorije vreme i takođe mogu da promene tok bolesti. Nazivaju se biološki lekovi jer oponašaju supstance koje proizvodi organizam, kao što su antitela. U ove lekove spadaju: etanercept, infliksimab, adalimumab, golimumab, infliksimab, anakinra, abatacept.
Biološki lekovi deluju tako što blokiraju hemijske supstance koje učestvuju u zapaljenskom procesu. Na primer, neki od ovih bioloških lekova blokiraju supstancu zvanu TNF-alfa koja igra važnu ulogu u izazivanju upala u zglobovima kod RA.
Biološki lekovi se daju injekcijama i prilično su skupi. Preporuka je da se biološki lekovi prepisuju tek nakon što terapije lekovima koji menjaju tok bolesti ne uspeju da ublaže simptome ili spreče napredovanje bolesti. Biološki lekovi se mogu davati u kombinaciji sa metotreksatom.
Održavanje oralne higijene može pomoći kod reumatoidnog artritisa
Izgleda da postoji povezanost između bolesti desni i reumatoidnog artritisa. Istraživanje je pokazalo da lečenjem bolesti desni smanjivao i RA. Teoretski, upala desni se povezuje sa mehanizmima imunog sistema umešanih u upalne procese kod RA, ali dalja istraživanja to tek treba da dokažu. U međuvremenu, redovne posete zubaru, pranje zuba i čišćenje koncem mogu da pomognu.
Ranije pomenuti lekovi koji menjaju tok bolesti i biološki lekovi utiču na razvoj bolesti olakšavaju simptome kada počnu da deluju. Ali, dok čekate da počnu da deluju, ili ako ne budu delovali dovoljno dobro, mogu vam zatrebati lekovi za ublažavanje simptoma.
Kada se upala pojača, odmaranje obolelih zglobova može da olakša bol. Specijalne udlage za zglobove, obuća, blaga masaža ili topli oblozi takođe mogu pomoći. Lekovi koji vam u ovu svrhu mogu biti prepisani su:
Nesteroidni antiinflamatorni lekovi
Ovi lekovi su veoma efikasni u ublažavanju bola i ukočenosti, a smanjuju i upalu. Najpoznatiji lek iz ove grupe je sigurno aspirin, ali su razvijeni i drugi lekovi sa sličnim dejstvom. Možda ćete morati da probate dva ili više različitih lekova da bi pronašli koji vam odgovara. Najčešća neželjena dejstva ovih lekova su bolovi u stomaku (dispepsija). Ređe, ali ozbiljno neželjeno dejstvo je krvarenje iz želuca. Stoga, lekar vam može prepisati drugi lek koji će vam zaštititi želudac od mogućih problema. Ako vam se jave bolovi u stomaku, krvarenje iz želuca, imate crnu stolicu ili povraćate krv dok uzimate ove lekove, prekinite da ih pijete i hitno se obratite lekaru.
Mnogi uzimaju antiinflamatorne lekove uporedo sa lekovima koji menjaju tok bolest (opisani u prethodnom poglavlju) tokom nekoliko nedelja, dok ovi ne počnu da deluju. Onda kada lekovi počnu da deluju, doze antiinflamatornih lekova mogu da se smanje ili potpuno obustave.
Lekovi protiv bolova - analgetici
Paracetamol često pomaže. On nema antiinflamatorno (antizapaljensko) dejstvo, ali koristi za ublažavanje bolova kao dodatak ili umesto antiinflamatornog leka. Kodein je još jedan analgetik koji se ponekad koristi.
Napomena: Nesteroidni antiinflamatorni lekovi i analgetici olakšavaju simptome RA, ali ne menjaju napredak bolesti i ne sprečavaju oštećenje zglobova. Ne morate da ih uzimate ako se simptomi smire uzimanjem lekova koji menjaju tok bolesti.
Steroidi
Ovi lekovi pomažu u smanjenju upale. Često se praktikuje kratkotrajno uzimanje steroida da se ublaži pojačanje simptoma kod kojih nesteroidni antiinflamatorni lekovi nisu mnogo pomogli. Takođe, kada se postavi dijagnoza RA, kratkotrajno uzimanje ovih lekova pomaže u ublažavanju simptoma dok se čeka na početak dejstva lekova koji menjaju tok bolesti. Injekcija steroida direktno u zglob se ponekad koristi za ublažavanje jakog pogoršanja simptoma u određenom zglobu.
Glavna neželjena dejstva steroida se javljaju kada se koriste duže od nekoliko nedelja. Što je doza veća, veća je i verovatnoća da će doći do problema. Ozbiljna neželjena dejstva koja se mogu javiti ako uzimate steroide duže od nekoliko nedelja, ili ako vam se često daju injekcije, mogu biti: osteoporoza, tanjenje kože, dobijanje na telesnoj težini, gubljenje mišićne mase i povećan rizik od ozbiljnih infekcija.
Kao što smo napomenuli ranije, kod osoba sa RA ponekad dolazi do razvoja upala u drugim delovima tela kao što su pluća, srce, krvni sudovi ili oči. Moguć je i razvoj anemije. Mogu biti potrebne različite metode lečenja u slučaju pojave neke od ovih tegoba.
Već smo napomenuli da, ako imate RA, imate i povećan rizik od dobijanja kardiovaskularnih oboljenja (angina, infarkt, moždani udar), osteoporoze i infekcija. Prema tome, treba uraditi sve što se može da bi se smanjio rizik od dobijanja ovih bolesti.
Na primer, ako je moguće:
Neke osobe pokušavaju sa komplementarnim terapijama kao što su posebni načini ishrane, narukvice, akupunktura i dr. Malo je naučnih dokaza koliko su ovakvi tretmani efikasni kod RA. Posebno se čuvajte plaćanja velike sume novca sumnjivim ljudima koji obećavaju neverovatan uspeh. Za savet je najbolje obratiti se lekaru.
Izgledi u vezi oštećenja zglobova su možda i bolji nego što mnogi zamišljaju:
Ova statistika je verovatno zastarela, s obzirom na napredak u lečenju RA poslednjih godina. Lekovima se simptomi često veoma dobro mogu držati pod kontrolom. Prognoze za osobe sa RA su danas mnogo bolje nego pre samo nekoliko godina zbog novih i boljih lekova, posebno lekova za modifikaciju bolesti.
Treba imati na umu i povećan rizik od boleti koje su u tesnoj vezi sa RA kao što su kardiovaskularne bolesti (vidi gornji deo teksta). Zbog toga je prosečan životni vek osoba sa RA nešto kraći u odnosu na ostatak populacije. Zato je veoma važno eliminisati faktore koji utiču na pojavu ovih oboljenja kao što su pušenje, neadekvatna ishrana, gojaznost itd.