Stabljika je visoka 2-3 metra, cveta u septembru i oktobru a cvet je sličan suncokretu. Koren biljke je gomoljast, nepravilnog oblika i veličine i može biti alternativa za krompir. Gomolji čičoke mogu se jesti kao sirovi gomolj ili kao salata – tanko narezana a takođe se može pržiti, kuvati ili peći. Mlade stabljike s lišćem visine do 30 cm mogu se koristiti u ishrani ljudi, kao zeleno povrće i varivo. Lekoviti su gomolji, vretenasti i izduženi, koji sadrže polisaharid inulin, za razliku od krompira koji sadrži skrob.
Inulin je glavni sastojak čičoke. To je probiotik koji stimuliše razvoj bifidobakterija i acidofila, bakterija koje blagotvorno utiču na naše zdravlje i koje eliminišu štetne mikroorganizme iz crevne flore, sprečavaju crijevne infekcije, pomažu kod opstipacije, poboljšavaju apsorpciju minerala za 20 odsto, jačaju imunitet i pomažu u prevenciji raka debelog crijeva. Inulin normalizuje nivo holesterola i triglicerida u krvi i na taj način sprečava nastanak kardiovaskularnih oboljenja i postepeno smanjuju masne naslage koje muče ljude s viškom kilograma.
U gomolju se nalazi do 25% inulina, polisaharida koji se u toku varenja ponaša kao rastvorljivo biljno vlakno i probiotik (pomaže održavanje probiotskih Bifidobacteria). Zbog toga je veoma dobra i preporučljiva hrana za dijabetičare, ali i osobe koje boluju od arterioskleroze i gojaznosti.
Sadrži mnogo kalcijuma, gvožđa, cinka, vitamina B1 i B2, do 2 % belančevina, kalijuma, fosfora, vitamina A, te manje vitamina C i D, proteina, masti, celuloze, ugljenih hidrata.
Poznato je da osobe koje jedu sirov gomolj čičoke manje obolevaju od karijesa zuba. Pomaže i kod probavnih infekcija, alergija na hranu, visokog krvnog pritiska, povišene masnoće u krvi i kardiovaskularnih oboljenja.
Preporučuje se i malokrvnim osobama.
Čičoka se odlikuje niskom energetskom vrijednošću (79 kcal/100 g) i sadržajem vitamina i minerala. Dobar je izvor kalijuma i fosfora. Kalijum je važan za kontrolu krvnog pritiska, prenos živčanih impulsa, rad mišića i srca te regulaciju vode u telu.
Čičoka takođe sadrži kalcijum, magnezijum i gvožđe u nešto manjim količinama, međutim, zahvaljujući inulinu, njihova je apsorpcija poboljšana. Važan su sastojak čičoke vitamini koji su, kao i minerali, važni za pravilno funkcioniranje organizma. Ona sadrži vitamine B-skupine, vitamin C, vitamin D i provitamin A (beta-karoten).
Čičoka se vadi iz zemlje u novembru ali može ostati u zemlji tokom zime tako da je možete svežu imati i u aprilu.
Salata od čičoke
Sastojci:
200 g krtola čičoke
kašika maslinovog ulja
so
limun
Po želji se može dodati i peršunov list, paradajz, luk, kupus, kisela pavlaka.
Priprema:
Oprane i oljuštene krtole izrendati na tanke rezance. Sitno seckani peršunov list posuti po rezancima i sve preliti mešavinom od ulja i limunovog soka.
Čorba od čičoke
Sastojci:
4 krtole čičoke
2 šargarepe
koren peršuna sa listom
150 g kuvanog krompira
kašika bezglutenskog brašna
3 kašike maslaca
2 dl pavlake
so
Priprema:
šargarepu i peršun oprati, iseckati na tanke kolutove i pržiti na maslacu dok ne porumene, dodati brašno i litar posoljene vode. U međuvremenu čičoku oprati, tanko oljuštiti i iseći na kockice. U ključalu vodu dodati čičoku, a kada omekša, dodati i krompir isečen na kocke. Gotovu čorbu začiniti pavlakom i seckanim lišćem peršuna.
Lekovita tinktura od čičoke
Sastojci:
domaća rakija ili 70-postotni alkohol
4 krtole čičoke
Priprema:
Biljka čičoka (krtola) se opere i izrenda na sitna rezanca. Potom je ubacite u staklenu teglu i prelijte alkoholom tako da izrendana masa potpuno bude prekrivena tečnošću. Teglu dobro zatvorite poklopcem, kako vazduh ne bi ulazio u nju. Potrebno je da odstoji 10 do 14 dana, a za to vreme je povremeno protresite i čuvajte na sobnoj temperaturi. Nakon toga, kroz cediljku ili gazu je procedite u posebnu bočicu.
Ovako pripremljenu tinkturu možete uzimati svakog dana i to po jednu kašičicu pre obroka.