Informacija

Ocena


Pogledajte i ovo

Social Share

Da li je ishrana koskama dobra za psa?

Recept

Koske su generalno opasne za vašeg ljubimca. One mogu prouzrokovati razne zdravstvene probleme. Iako se svi stručnjaci ne slažu sa ovim stavom, većina veterinara bi mogla da ispriča po koju horor priču vezanu za koske. Dugogodišnje mišljenje da su koske odgovarajuća nagrada psa više ne stoji. Kuvane koske su najopasnije i trebaju se izbegavati po svaku cenu. Kuvanjem se gube nutriciona svojstva. Proces kuvanja čini kost krtijom što povećava mogućnost da se koska rascepi i povredi unutrašnje organe, ili dođe do gušenja i drugih povreda. Sa druge strane sirove koske su predmet rasprave jer su mekše i potencijalno lakše za varenje. Međutim, ni sirove koske nisu bez rizika.

Najčešće povrede uzrokovane koskama su:

1. Lomljenje zuba. (Skupa poseta veterinaru).

2. Povreda usta i jezika. (Ove povrede mogu biti veoma krvave, a nastaju kada kost zaseče desni psa i jezik)

3. Proliv. (Psi sa osetljivim želudcem mogu dobiti proliv izazvan komadićima masti, srži ili hrskavice sa kostiju).

4. Zagušenje jednjaka. (Kost se zaglavi na putu ka želudcu. Pas tada pokušava da povrati kost, što može biti dugotrajno i bolno. Veterinarska nega je često potrebna).

5. Zagušenje dušnika. (Dešava se kada pas slučajno udahne komad koske. Veoma je opasno, jer može doći do ozbiljnih problema sa disanjem).

6. Zaglavljivanje koske u stomaku. (Kost prodje bez problema kroz jednjak, ali može da se zaglavi kada iz želuca ulazi u creva. Tada veterinar mora da uradi gornju gastrointestinalnu endoskopiju. Postupak u kome se na dugačkom crevu sa ugrađenom kamerom i hvataljkom vadi kost iz stomaka).

7. Zaglavljivanje koske u crevima. (Kost zaglavljena u crevima izaziva blokadu i neophodna je operacija).

8. Izazivanje zatvora. (Koske mogu da izazovu bolnu tranziciju kroz creva psa. Zbog oštrine, one grebu sluzokožu creva, što može da izazove veliki bol. Koske takođe sadrže dosta kalcijuma koji dodatno učvršćuje stolicu).

9. Obilno krvarenje iz rektuma. (Odmah odvesti psa kod veterinara).

10. Peritonitis. (Peritonistis može nastati kada kost probije creva i na tom mestu nastane bakterijska upala, usled izlivanja abdominalnog sadržaja u trbušnu duplju. Najčešće bakterije koje izazivaju upalu su streptokoke, stafilokoke, pneumokoke i anaerobne bakterije. Peritonitis se ispoljava kao jak bol u trbušnom delu. Veoma je opasan i ukoliko se brzo ne javite veterinaru, može biti koban.

Alternativa za kosti.

Bitno je da pas ima pravilnu i izbalansiranu ishranu u skladu sa svojim godinama. Svi psi moraju da žvaću, jer im je žvakanje prirodan instikt. Žvakanjem pas se stimulira i oslobađa tenzije, dok u isto vreme jača vilicu i skida naslage sa zuba što je odlično za oralnu higijenu.

1. Sirova koža. (rawhide bone)
Ovo je osušena koža koja može biti kravljeg ili konjskog porekla. U procesu pravljenja kože u industriji, spoljnji deo se odvaja (od čega se prave jakne, kožna sedišta u kolima, obuća itd.), dok se doljnji, sirovi slojevi kože koriste za ishranu pasa. Najčešće se pravi da bude u obliku koske sa dotatim ukusom (piletina, govedina). Treba imati na umu da davanjem sirove kože psu nije bez rizika. Postoji opet opasnost od gušenja, zatvora pa čak i trovanja. Trovanje se javlja jer nesavesni proizvođači koriste razne hemikalije (natrijum sulfid, vodonik peroksid) u procesu proizvodnje sirove kože. Problem je i u raznim lekovima koje se daju životinjama na farmama kako bi se povećala produktivnost (antibiotički kokteli i hormoni). Ako ikako možete izbegavajte sirovu kožu kao zamenu za kosti, a posebno izbegavajte sirovu kožu koja je uvezena iz Kine.

2. Najlonske koske.
Ove nejestive koske su napravljene od čistog najlona što ih čini izuzetno jakim. Napravljene su u obiku koske i služe za žvakanje. Najčesće su sa dodatnim ukusom piletine ili govedine radi bolje stimulacije psa. Dobra stvar kod najlonskih kosti je to što se ne rascepljuje i ne predstavlja pretnju gušenja. Mali delovi najlona se prilikom žvakanja mogu progutati ali oni ne predstavljaju opasnost po zdravlje psa, jer ti sitni komadi samo prođju kroz digestivni sistem.

3. Kong.
Kong je igracka od netoksične gume koja je šuplja u centru i ima veći otvor na jednom kraju. Šupljina se može napuniti hranom i na taj način pas može da utoli svoju želju za žvakanjem. Kong se može prati u mašini za sudove. Postoje različite veličine i tvrdoće konga. Spektar pokriva od mekanih kongova za mlečne zube štenaca pa sve do tvrdih, napravljenih za najjače čeljusti psećeg sveta. Kong možete puniti sa hranom koju vaš pas voli (hrana iz konzerve, parčići mesa, puter od kikirikija…). Kong je odlična igračka koja će uposliti um i vilicu vašeg ljubimca.


4. Bob A Lot.
Ova igračka u obliku kruške se takođe može puniti hranom, a na sebi ima otvore kroz koje hrana ispada dok se pas igra sa njom. Napravljena je od plastike a na vrhu je guma koja može da se žvaće. Hrana u obliku granula je idealna za “bob a lot”.

5. Dental štapići.
Dental štapići najčešće se sastoje od glutena, glicerina, prirodne arome, celuloznih vlakana u prahu… Služe za održavanje oralne higijena psa. Dental štapići pomažu kod održavanja i čišćenja zuba, zdravlja desni, zadaha. Važno je da pas žvaće dental štapić, a ne da ga samo brzo proguta.

Ukoliko želite da dajete koske svom psu, obratite pažnju na sledeća pravila:

1. Koske moraju da budu sirove. Nikada nemojte davati psu kuvane, dimljene ili pečene koske.

2.Nemojte psu davati isečene koske. Sečene koske se češće rascepljuju.

  1.  Odaberite kosku koju pas može da žvaće ali ne i da je sažvaće u celosti.
    Najpogodnije su velike goveđe koske koje sadrže veće količine srži.
  2.  Koska bi trebalo da bude zamrznuta najmanje 72 sata, a nakon toga je treba ostaviti da se sama od sebe odmrzne i tek tada da psu. Na ovaj način se smanjuje rizik od parazita.
  3.  Izbegavajte često davanje koski, kako bi sačuvali zube psa. Ograničite davanje koski na dva puta mesečno.
  4.  Uvek nadgledajte psa kada mu date kosku. Ukoliko primetite da se koska rascepljuje na oštre komadiće, udaljite psa i skolonite kosku. Ne dozolite psu da odnese kosku i da je zakopa. Psima je zakopavanje koski instiktivna reakcija, ali je potencijalno loša stvar. Koska se nakon vremena može osušiti, a ni vi nećete moći da nadgledate psa kada je kasnije iskopa.
  5.  Ukoliko imate više od jednog psa, izbegavajte da budu zajedno kada im dajete koske. Psi mogu postati veoma teritorijalni kada su koske u pitanju, pa može doći do sukoba.

Zapamtite da gore navedena pravila neće sprečiti sve probleme koje smo naveli na početku teksta, ali mogu da značajno smanje rizik.

Konsultujte se sa vašim veterinarom u vezi ishrane koskama.

 

Social Share