Blogovi

Blogovi po datumu

Tagovi

Statistika

  • 472
    Blogs
  • 54
    Active Bloggers
468 blogs
  • 05 May 2016
    Izgubila sam mnoge borbe. I nije mi žao. Jer i porazi su deo života. Svaku pobedu znala sam da proslavim. Svaki poraz – sa suzama da ispratim. Valjda to tako obično biva. Ali ipak, kada sve stavim na papir, nisam ja ništa srećnija i ništa pametnija nego što sam juče bila. Samo sam nekako više oguglala na udarce, na uvrede. Sve lakše podnesem, sve brže prebrodim. Život me je mučio, život me naučio. Ali i dalje kroz taj isti ŽIVOT idem s osmehom. I NERVIRAM SVOJE NEPRIJATELJE I USREĆUJEM SVOJE PRIJATELJE… …jer jako dobro ZNAM da i PORAZI SU POBEDE!!! 
    1191 Objavio/la Bibaaa
  • By Bibaaa
    Izgubila sam mnoge borbe. I nije mi žao. Jer i porazi su deo života. Svaku pobedu znala sam da proslavim. Svaki poraz – sa suzama da ispratim. Valjda to tako obično biva. Ali ipak, kada sve stavim na papir, nisam ja ništa srećnija i ništa pametnija nego što sam juče bila. Samo sam nekako više oguglala na udarce, na uvrede. Sve lakše podnesem, sve brže prebrodim. Život me je mučio, život me naučio. Ali i dalje kroz taj isti ŽIVOT idem s osmehom. I NERVIRAM SVOJE NEPRIJATELJE I USREĆUJEM SVOJE PRIJATELJE… …jer jako dobro ZNAM da i PORAZI SU POBEDE!!! 
    May 05, 2016 1191
  • 20 Jul 2013
    Rat
    Reč.Nezaustavljivi porok svakog čoveka.Slovo, pa još jedno, pa još jedno. Da nema njih ne bismo hteli da pojedemo jedni druge zbog sopstvene gluposti kada nam zdrav razum spava, dok nam podsvest kopa grob, pa onda i svi drugi. Kada ne pričaš niko nema ni jedan razlog da te povredi.Zašto ne bi pričao?Stvaraš odbrambeni mehanizam za svaku zamku. Uvek imaš plan B. Odgovoriš najgorom istinom i blokiraš udarac i tako svaki sledeći i pritom totalno slepo postaješ gospodar lanca hejta i nepodnošljivosti između ljudi pa opet i straha od istih.A onda, onda povrediš i samog sebe. Lutaš beskonačnim mislima pa i sada lutaš, izgubićeš se. Probaj da vratiš vreme. Ne možeš? Zašto se onda uporno kaješ, umesto da SADA razmisliš koji korak dalje?Pričaj. Ne možeš? Boli te da kažeš? Reč je jača od svih sila na svetu! Udari me! Boleće. Proći će. Odgovori mi. Boleće me još više, ali da zaboravim ne mogu. Pa opet čovek si grešiš, oprošteno ti je. Izvini. Volim te. Odlazi. Boli me. Umreću. Preživećeš. Živi!!! Reči...Pametno iskoristi tu mogućnost da budeš kovač sopstvene sudbine. Nemoj sebi da zagorčaš život, kada si već tamo nekome.  Pričaj ali smisleno. Promišljeno!Iskreno smatram da je reč sama po sebi klopka za svaku sledeću. Može da bude i uzrok i posledica. Može da bude sve.Razmisli pre nego što mi odgovoriš! Možda baš ta reč može život da mi promeni.
    2070 Objavio/la D Boyanna
  • Rat
    Reč.Nezaustavljivi porok svakog čoveka.Slovo, pa još jedno, pa još jedno. Da nema njih ne bismo hteli da pojedemo jedni druge zbog sopstvene gluposti kada nam zdrav razum spava, dok nam podsvest kopa grob, pa onda i svi drugi. Kada ne pričaš niko nema ni jedan razlog da te povredi.Zašto ne bi pričao?Stvaraš odbrambeni mehanizam za svaku zamku. Uvek imaš plan B. Odgovoriš najgorom istinom i blokiraš udarac i tako svaki sledeći i pritom totalno slepo postaješ gospodar lanca hejta i nepodnošljivosti između ljudi pa opet i straha od istih.A onda, onda povrediš i samog sebe. Lutaš beskonačnim mislima pa i sada lutaš, izgubićeš se. Probaj da vratiš vreme. Ne možeš? Zašto se onda uporno kaješ, umesto da SADA razmisliš koji korak dalje?Pričaj. Ne možeš? Boli te da kažeš? Reč je jača od svih sila na svetu! Udari me! Boleće. Proći će. Odgovori mi. Boleće me još više, ali da zaboravim ne mogu. Pa opet čovek si grešiš, oprošteno ti je. Izvini. Volim te. Odlazi. Boli me. Umreću. Preživećeš. Živi!!! Reči...Pametno iskoristi tu mogućnost da budeš kovač sopstvene sudbine. Nemoj sebi da zagorčaš život, kada si već tamo nekome.  Pričaj ali smisleno. Promišljeno!Iskreno smatram da je reč sama po sebi klopka za svaku sledeću. Može da bude i uzrok i posledica. Može da bude sve.Razmisli pre nego što mi odgovoriš! Možda baš ta reč može život da mi promeni.
    Jul 20, 2013 2070
  • 28 Jan 2014
    Pao je prvi sneg. A, vala, pade I odluka da se ide na Parlamentarne izbore. Naravno, Nj.V. Prvi Podpredsednik Vlade se, kao, dugo netjkao, iz principijelnih razloga (kao mlada, koja tvrdi pazar), ali je, napokon, I njegov principijelni stav pao pred partijskom vecinom (zeljnom apsolutne vlasti). Uz to, I sjajni matematicar, sada vec bivsi Ministar, dade ostavku. Potpuno neocekivano. Mislim, neocekivano je to sto je bar za dva meseca produzio agoniju, pardon, mislio sam mandat. Jer posle onakvog “lapsusa” o 15 HILJADA milijardi Evra, koje ce Kina uloziti u srednju Evropu, ja bih dao ostavku I iz Kucnog Saveta, iz Drustva za zastitu zivotinja, iz Biblioteke, iz omiljene kafane, iz svega bre…ne bih smeo na ulicu par godina (Jedino bi ostao Dobrovoljni davalac krvi, jer mislim da se glupost ne moze preneti na taj nacin). E, sada se vracamo na paralelu Izbori (Predizborna kampanja) I Cirkus. Dakle, imacemo divnu zabavu. Klovnovi vec uvezbavaju svoje tacke. Jedino, sto se klovnovima u cirkusu, uglavnom smeju deca, a ovim iz Predizborne kampanje, smeju se odrasli, a deca nemaju pojma o cemu se radi. Imacemo I madjionicare. Izvlacice (opet) silne Ruske, Arapske, I ine “direktne investicije” iz rukava ili sesira. Oni, koji budu, malo bolje gledali, ukapirace da su te “direktne investicije” u stvari krediti (naravno, pod “najpovoljnijim uslovima”, ali, ipak, krediti) koje ce neko, nekada morati da vrati (Ili da ostatak istorije vracamo samo kamatu, a glavnica uvek ostane..kako vam volja). Ne bih, bas, da me kune potomstvo… Da, imacemo I nagradna takmicenja. Posto mi imamo svetskog sampiona u disciplini “Znacajno pravljenje pauza izmedju dve reci”, izazivac koji ga nadmasi dobija mesto u Skupstini. Privlacno, zar ne? Imacemo I takmicenje u govornistvu. Ko sklepa najbolji govor uz obaveznu upotrebu reci “kriminal”, “korupcija”, “reforme”, “strane investicije”, “bice novih hapsenja”, dobija Orden,a urucice mu ga licno…e, nije fer da sve kazemo, to je specijalno iznenadjenje. Kao I u svakom cirkusu, imamo odlicne bacace nozeva. Sad, mozda ne moraju to da budu, bas, nozevi, ali mogu biti uvrede, kletve, teske reci, optuzbe, lazi…Sjajno je to sto u Predizbornoj kampanji ne postoji mogucnost tuzbe za uvredu I slicno… Dakle, pusticemo u arenu sve..Duhove proslosti, Izdajnike I strane placenike, Nevladine organizacije, Partije, Stranke, Udruzenja, Sindikate, Medije, Strane konsultante, Strane ambasadore, Domace I Strane posmatrace, CESID, Nezavisne kandidate… Jedino je pravilo “Last man standing” …Na opste odusevljenje postovanog publikuma. Za zabavu izmedju tacaka bice zaduzen Orkestar Tabloida, sa svojim neprevazidjenim hitovima: “Spisak za hapsenje”, “Trazi se, ziv ili mrtav”, “Tajne spavace sobe nekih javnih licnosti”, “Ko je koga, kako, zasto I koliko”, “Ko koga nije, kako, zasto I koliko”, “Izvestaj sa berze silikona I botoxa”…U svakom slucaju, zabava do jutra… Najveca razlika izmedju Izbora I Cirkusa je u tome sto mi mislimo da ulaznicu za cirkus moramo da platimo, a izbori su besplatni. U stvari, kartu za cirkus mozemo da platimo I da idemo ili da ne platimo I da ne idemo, a za Izbore nam uzmu pare iz dzepova unapred, pa ti isao – ne isao, glasao – ne glasao. A kada Cirkus (Izbori) ode I prodje, ostace, opet ugazena poljana, gde ni najgladnija ovca nece naci koju travku da popase.
    2087 Objavio/la Milan Vićentijević
  • Pao je prvi sneg. A, vala, pade I odluka da se ide na Parlamentarne izbore. Naravno, Nj.V. Prvi Podpredsednik Vlade se, kao, dugo netjkao, iz principijelnih razloga (kao mlada, koja tvrdi pazar), ali je, napokon, I njegov principijelni stav pao pred partijskom vecinom (zeljnom apsolutne vlasti). Uz to, I sjajni matematicar, sada vec bivsi Ministar, dade ostavku. Potpuno neocekivano. Mislim, neocekivano je to sto je bar za dva meseca produzio agoniju, pardon, mislio sam mandat. Jer posle onakvog “lapsusa” o 15 HILJADA milijardi Evra, koje ce Kina uloziti u srednju Evropu, ja bih dao ostavku I iz Kucnog Saveta, iz Drustva za zastitu zivotinja, iz Biblioteke, iz omiljene kafane, iz svega bre…ne bih smeo na ulicu par godina (Jedino bi ostao Dobrovoljni davalac krvi, jer mislim da se glupost ne moze preneti na taj nacin). E, sada se vracamo na paralelu Izbori (Predizborna kampanja) I Cirkus. Dakle, imacemo divnu zabavu. Klovnovi vec uvezbavaju svoje tacke. Jedino, sto se klovnovima u cirkusu, uglavnom smeju deca, a ovim iz Predizborne kampanje, smeju se odrasli, a deca nemaju pojma o cemu se radi. Imacemo I madjionicare. Izvlacice (opet) silne Ruske, Arapske, I ine “direktne investicije” iz rukava ili sesira. Oni, koji budu, malo bolje gledali, ukapirace da su te “direktne investicije” u stvari krediti (naravno, pod “najpovoljnijim uslovima”, ali, ipak, krediti) koje ce neko, nekada morati da vrati (Ili da ostatak istorije vracamo samo kamatu, a glavnica uvek ostane..kako vam volja). Ne bih, bas, da me kune potomstvo… Da, imacemo I nagradna takmicenja. Posto mi imamo svetskog sampiona u disciplini “Znacajno pravljenje pauza izmedju dve reci”, izazivac koji ga nadmasi dobija mesto u Skupstini. Privlacno, zar ne? Imacemo I takmicenje u govornistvu. Ko sklepa najbolji govor uz obaveznu upotrebu reci “kriminal”, “korupcija”, “reforme”, “strane investicije”, “bice novih hapsenja”, dobija Orden,a urucice mu ga licno…e, nije fer da sve kazemo, to je specijalno iznenadjenje. Kao I u svakom cirkusu, imamo odlicne bacace nozeva. Sad, mozda ne moraju to da budu, bas, nozevi, ali mogu biti uvrede, kletve, teske reci, optuzbe, lazi…Sjajno je to sto u Predizbornoj kampanji ne postoji mogucnost tuzbe za uvredu I slicno… Dakle, pusticemo u arenu sve..Duhove proslosti, Izdajnike I strane placenike, Nevladine organizacije, Partije, Stranke, Udruzenja, Sindikate, Medije, Strane konsultante, Strane ambasadore, Domace I Strane posmatrace, CESID, Nezavisne kandidate… Jedino je pravilo “Last man standing” …Na opste odusevljenje postovanog publikuma. Za zabavu izmedju tacaka bice zaduzen Orkestar Tabloida, sa svojim neprevazidjenim hitovima: “Spisak za hapsenje”, “Trazi se, ziv ili mrtav”, “Tajne spavace sobe nekih javnih licnosti”, “Ko je koga, kako, zasto I koliko”, “Ko koga nije, kako, zasto I koliko”, “Izvestaj sa berze silikona I botoxa”…U svakom slucaju, zabava do jutra… Najveca razlika izmedju Izbora I Cirkusa je u tome sto mi mislimo da ulaznicu za cirkus moramo da platimo, a izbori su besplatni. U stvari, kartu za cirkus mozemo da platimo I da idemo ili da ne platimo I da ne idemo, a za Izbore nam uzmu pare iz dzepova unapred, pa ti isao – ne isao, glasao – ne glasao. A kada Cirkus (Izbori) ode I prodje, ostace, opet ugazena poljana, gde ni najgladnija ovca nece naci koju travku da popase.
    Jan 28, 2014 2087
  • 05 May 2016
    Nikada nećeš razumeti tu prazninu u mom srcu. Nikada je nećeš znati zagrliti, ispuniti. Nikada nećeš znati razumeti tu maglu u mom pogledu. Kad odlutam, kad zastanem u pola reči, u pola koraka. Uvek ću ti ostati daleko. Uvek ću ti odgovoriti : “Nije mi ništa”. A svašta mi je. Tu u mom srcu se kruni jedna bajka, tu u mom srcu se ruši jedan grad, tu u mom srcu fali jedan zagrljaj. Postoje zemlje u koje nikada neću kročiti i ne žalim za tim. Žalim za jednom koja više ne postoji. Postoje ljudi koje nikada neću sresti i ne žalim za tim. Žalim za onima koje sam sretala, a sada su daleko. Ma, nije mi ništa…A svašta mi je. Donesu dani neke čudne oblake u moju glavu. Senke mi igraju po zidovima. Sećanja me ophode čitavog dana. A srce ludo čuva te dragocene suze duboko u džepu, suviše dragocene da bi se prosipale uzaludno, suviše dragocene da bi se poklanjale svakom. Ne, nije mi ništa…A svašta mi je. U mojoj glavi jedan maleni repati đavo stanuje. Izokrene mi svaki trenutak, poseje sumnju, uprlja svaku tuđu reč i onda se kikoće kao nevaljalo dete. Šapuće mi pogrešne reči na usne, povlači pogrešne konce mojim pokretima. Đavo je to, zna kako da mi pokvati trenutak. Nije mi ništa…A svašta mi je. Kada bi samo nekako znao kada da ćutiš, a kada da pričaš. Kada bi samo nekako znao da je sve što trebam zagrljaj, onaj najduži, onaj najjači. Kada bi samo nekako znao da je sav taj prkos u meni samo moga srca štit. Kada bi samo znao da je moj dom u tvom srcu i ćutao dugo, dugo … i grlio me jako, jako … i voleo me ludo, ludo … Zato me ne pitaj više šta mi je, kad nikada nećeš znati. Nije mi ništa … 
    1396 Objavio/la Bibaaa
  • By Bibaaa
    Nikada nećeš razumeti tu prazninu u mom srcu. Nikada je nećeš znati zagrliti, ispuniti. Nikada nećeš znati razumeti tu maglu u mom pogledu. Kad odlutam, kad zastanem u pola reči, u pola koraka. Uvek ću ti ostati daleko. Uvek ću ti odgovoriti : “Nije mi ništa”. A svašta mi je. Tu u mom srcu se kruni jedna bajka, tu u mom srcu se ruši jedan grad, tu u mom srcu fali jedan zagrljaj. Postoje zemlje u koje nikada neću kročiti i ne žalim za tim. Žalim za jednom koja više ne postoji. Postoje ljudi koje nikada neću sresti i ne žalim za tim. Žalim za onima koje sam sretala, a sada su daleko. Ma, nije mi ništa…A svašta mi je. Donesu dani neke čudne oblake u moju glavu. Senke mi igraju po zidovima. Sećanja me ophode čitavog dana. A srce ludo čuva te dragocene suze duboko u džepu, suviše dragocene da bi se prosipale uzaludno, suviše dragocene da bi se poklanjale svakom. Ne, nije mi ništa…A svašta mi je. U mojoj glavi jedan maleni repati đavo stanuje. Izokrene mi svaki trenutak, poseje sumnju, uprlja svaku tuđu reč i onda se kikoće kao nevaljalo dete. Šapuće mi pogrešne reči na usne, povlači pogrešne konce mojim pokretima. Đavo je to, zna kako da mi pokvati trenutak. Nije mi ništa…A svašta mi je. Kada bi samo nekako znao kada da ćutiš, a kada da pričaš. Kada bi samo nekako znao da je sve što trebam zagrljaj, onaj najduži, onaj najjači. Kada bi samo nekako znao da je sav taj prkos u meni samo moga srca štit. Kada bi samo znao da je moj dom u tvom srcu i ćutao dugo, dugo … i grlio me jako, jako … i voleo me ludo, ludo … Zato me ne pitaj više šta mi je, kad nikada nećeš znati. Nije mi ništa … 
    May 05, 2016 1396
  • 20 Jul 2013
    Kako postati slobodan? Prepustiti se trenutku I u njemu, samo jednom momentu, jasno videti mikrokosmos jednog makrokosmosa. Kome to podje za rukom, on postaje slobodan! Nashe senke nisu slobodne! One su te koje nas primoravaju da se plashimo jedni drugih. Poenta je da sushtinu osetimo svim chulima, jer samo tako mozhemo da dobijemo odgovor na pitanje koje nas muchi. Dodaj josh neshto svojim chulima I shvaticesh.De La Sableiere je rekao: ‘’Teshko je ukrotiti svoje strasti, nemoguce ih je zadovoljiti.’’, ali da li je toliko muchno pokushati?Bori se, zhivi, govori, dishi duboko, saznaj vishe I IGRAJ SE! Sreca lezhi u trudu, na putu do uspeha. Sreca lezhi u onim sitnim pobedama koje nas guraju napred.Biti Slobodan ne znachi ne obavezivati se – vec se najpre obavezati samom sebi!Biti svoj ne znachi ne deliti sebe sa drugima – vec razumeti svakog! Tema nije vazhna, vazhna je rech! Jedna topla, dobronamerna, uteshna rech koja nam vrati osmeh na lice, samo jedan trenutak koji nam oduzme dah. Postao si slobodan!Ako vidish zhar u mokroj travi, idi I ne brini…Ugasice se…Zhivot se ne meri brojem uzdisaja koje napravimo, vec trenucima koji nam oduzmu dah… J
    1999 Objavio/la D Boyanna
  • Kako postati slobodan? Prepustiti se trenutku I u njemu, samo jednom momentu, jasno videti mikrokosmos jednog makrokosmosa. Kome to podje za rukom, on postaje slobodan! Nashe senke nisu slobodne! One su te koje nas primoravaju da se plashimo jedni drugih. Poenta je da sushtinu osetimo svim chulima, jer samo tako mozhemo da dobijemo odgovor na pitanje koje nas muchi. Dodaj josh neshto svojim chulima I shvaticesh.De La Sableiere je rekao: ‘’Teshko je ukrotiti svoje strasti, nemoguce ih je zadovoljiti.’’, ali da li je toliko muchno pokushati?Bori se, zhivi, govori, dishi duboko, saznaj vishe I IGRAJ SE! Sreca lezhi u trudu, na putu do uspeha. Sreca lezhi u onim sitnim pobedama koje nas guraju napred.Biti Slobodan ne znachi ne obavezivati se – vec se najpre obavezati samom sebi!Biti svoj ne znachi ne deliti sebe sa drugima – vec razumeti svakog! Tema nije vazhna, vazhna je rech! Jedna topla, dobronamerna, uteshna rech koja nam vrati osmeh na lice, samo jedan trenutak koji nam oduzme dah. Postao si slobodan!Ako vidish zhar u mokroj travi, idi I ne brini…Ugasice se…Zhivot se ne meri brojem uzdisaja koje napravimo, vec trenucima koji nam oduzmu dah… J
    Jul 20, 2013 1999
  • 21 Aug 2013
    "Mirišem je kao cvijet: miris čist i drag. I znam da mogu sve u životu, s njom. Držim je na rukama i njišem je polako, polako, da je odvojim od svijeta, od straha, od ružnih sjećanja, da ostanem samo ja, svuda oko nje, u nedogled, kao nebo, kao more, da je prelijem nježnošću što vri u meni kao vrutak. Ne boj se, kažem. Volim te, kažem. Ko nam šta može, kažem. I osjećam se kao gospodar svijeta."
    2191 Objavio/la SeRgEj -
  • "Mirišem je kao cvijet: miris čist i drag. I znam da mogu sve u životu, s njom. Držim je na rukama i njišem je polako, polako, da je odvojim od svijeta, od straha, od ružnih sjećanja, da ostanem samo ja, svuda oko nje, u nedogled, kao nebo, kao more, da je prelijem nježnošću što vri u meni kao vrutak. Ne boj se, kažem. Volim te, kažem. Ko nam šta može, kažem. I osjećam se kao gospodar svijeta."
    Aug 21, 2013 2191
  • 20 Jul 2013
    Brojim poraze koji mi se nechujno prishunjavaju, dolaze, chujem kazaljku na satu koja nekom chudnom moci uspeva da mi kazhe da vreme leti…Svaka sekunda ima svoje znachenje, svaki otkucaj koji ima svoju notu I moj uzdah u prolaznosti vremena zbog neizbezhne neverice koja sheta pored mene. Pokushavam da je oteram, ali bezuspeshno…Ko sam ja?Kada me obasipa hladan znoj u vreloj noci?Kada slusham ritam svog srca koje kuca samo, brzo jer se razocharalo u lazhnu toplinu koju sam osetila I oslepela. Kao suv vetar od kog ne mozhesh da uzdahnesh. Misao zhelja, san ili zhivot? Nesanica u nadi da ce sve prolaziti sporije ili san u nadi da ce sutra brzhe doci? Zhivot u nadi da cesh ga podeliti sa nekim, koraci, ponekad toliko brzi da se sapletesh…Da to sam ja… Bezhi, pa rezhi I onda cheka da joj se vrati istom merom…Kad sam bila budala pa sam oprostila…
    2331 Objavio/la D Boyanna
  • Brojim poraze koji mi se nechujno prishunjavaju, dolaze, chujem kazaljku na satu koja nekom chudnom moci uspeva da mi kazhe da vreme leti…Svaka sekunda ima svoje znachenje, svaki otkucaj koji ima svoju notu I moj uzdah u prolaznosti vremena zbog neizbezhne neverice koja sheta pored mene. Pokushavam da je oteram, ali bezuspeshno…Ko sam ja?Kada me obasipa hladan znoj u vreloj noci?Kada slusham ritam svog srca koje kuca samo, brzo jer se razocharalo u lazhnu toplinu koju sam osetila I oslepela. Kao suv vetar od kog ne mozhesh da uzdahnesh. Misao zhelja, san ili zhivot? Nesanica u nadi da ce sve prolaziti sporije ili san u nadi da ce sutra brzhe doci? Zhivot u nadi da cesh ga podeliti sa nekim, koraci, ponekad toliko brzi da se sapletesh…Da to sam ja… Bezhi, pa rezhi I onda cheka da joj se vrati istom merom…Kad sam bila budala pa sam oprostila…
    Jul 20, 2013 2331
  • 01 Feb 2014
    Moj blog gost PeckoPivo blog     Sa jedne strane, iskreno verujem u vrednost nezavisnog pravosuđa kao jednog od glavnih stubova društva. Sa druge strane, svakih par meseci čitam u novinama koga je sve Apelacioni sud oslobodio ili mu smanjio kaznu, a gledam i kako su napredni radikali amnestirali gomilu zatvorenika (glasača i alata za komunikaciju sa neistomišljenicima na lokalnim izborima po Srbiji) čim su se dokopali predsedničke fotelje. Čujem takođe od prijatelja da je poslednja reforma sudstva napravila ršum i da je usporila sudstvo maksimalno. I nisam pametan. Ne znam da li pravosudni sistem treba ostaviti da radi na miru i izbori se za svoju nezavisnost i efikasnost u radu, ili treba da vršimo pritisak da se to desi? Da li uopšte može da postigne nezavisnost u radu ako mi budemo vršili pritisak? Kad razmišljam generalno, odgovor je lak – treba verovati u institucije i njihovu nezavisnost. Međutim, kad pročitam primer kakav je ovaj u nastavku, onda više nisam tako siguran. Tačnije – popizdim, i to iz bar 2 razloga: 1. Ovakvim odlukama se životinje vraćaju na ulice. On će da dobije 12-13, odslužiće 3-4 i onda će opet neki populistički predsednik da potpiše neku amnestiju i eto njega napolju za 5-6 godina. I šta onda može da se desi? Evo recimo ovo. 2. Način razmišljanja – njenom bratu je rečeno da bude u sudnici sve vreme, kako bi pokazao da mu je stalo. Ako nisi tu, nije ti stalo i onda ubica dobije manju kaznu. Ovo, da pojasnim onima koji ne razumeju, nema pravnu osnovu, već je odlika vrednosti i kulture, a pravosuđe je jedno od mesta na kojima se nacionalna kultura najbolje vidi. Sad pročitajte i Borisov tekst u nastavku, a onda potpišite i peticiju. Link je na kraju teksta. Ne znam da li išta možemo da uradimo peticijom, ali hajde da učinimo sve što je u našoj moći da sprečimo sudstvo da, iz nehata ili zato što je korumpirano, smanji moguću kaznu ovoj moralnoj nakazi od čoveka. Hvala unapred. —— Ubiću je. Spaliću je. Može mi se. Srbija je. Boris Bajić Pozvoniću. Otvoriće. Znamo se od ranije. Ući ću. Pozdraviću. Otpozdraviće. Sješću. Pričekaću. Sok? Prihvatiću. Kako si – pitaću. I ona će. Red je. Društvene konvencije. Otkud ti? Došao. Jesi nešto trebao? Da, zapravo. Novac – treba mi. Nemam, znaš da dala bi’. Imaš nešto! Daj mi pare, oteću! Nemaš pravo – moje su! Šamar. Dva. Kučka bezobrazna. I dalje ne popušta. Daj mi, bolje za tebe! Čovječe, pusti me! Na podu je. Ispod mene. Daj čovječe, smiri se! Kasno je. Plače, moli. Gadim se. Pusti me! Pusti me, Vaskrsije! Kasno, kučko, kasno je. Davim je. Ne trepće. Gledam je. Lepa je. Zabole me. Neka je. Guši se. Umreće! Neka će. Kriva je! Što mi pare ne dade? Mlada je! Žensko je! Pobogu Vaskrsije! Dvaes’četri godine! Dete je nečije! I za to me zabole! Daha nema – umire. Ako pustim – živeće. Ne dam! Ne može! Umrla je. Nema je. Sad po pare – pa napolje. Trista evra? Dobro je! Šta s njom? Spalim je! Spalim je i ne zna se. Telo se ugljeniše. Teško se prepoznaje. Gasim vatru, komšije da ne vide. Silazim niz stubište. A šta i ako me u’vate? Smiri se Vaskrsije. Ovde sve se može, sve se sme. Srbija je, rođače! Vaskrsije Vrekić, nakaza prirode 16. februar 2013. godine, Novi sad Dana 16. februara 2013. godine Vaskrsije Vrekić je na najbrutalniji mogući način ubio dvadesetčetvorogodišnju Mariju Cimbal. Nakon što ju je zadavio, zapalio je njeno tijelo u nadi da će ukloniti dokaze. Išetao je iz njenog stana i mirno zaključao vrata, kao da se ništa nije desilo, sa plenom od 300€. Više javno tužilaštvo u Novom Sadu se, nakon jednogodišnjeg razvlačenja pomjerilo sa mrtve tačke samo da bi optužnicu koja je dotičnog teretila za: teško ubistvo na svirep ili podmukao način; teško ubistvo i pri tom izazivanje opšte opasnosnosti po druge i teško ubistvo iz koristoljublja, preinačila u optužnicu za teško ubistvo iz koristoljublja. U ovom slučaju Više javno tužilaštvo u Novom Sadu potpuno ignoriše činjenicu da je Marijino tijelo optuženi spalio i, siguran da je uklonio sve dokaze, potpuno normalno nastavio svoj život, bez pokušaja bilo kakvog bjekstva iz Novog Sada ili iz zemlje. U ovom slučaju Više javno tužilaštvo u Novom sadu ignoriše činjenicu da je požar koji je optuženi izazvao mogao da ugrozi druge stanovnike zgrade, među kojima ima i djece. Sjetite se da se prvenstveno mislilo da se radi o nesrećnom slučaju, a da je sve izgorilo ubica nikad ne bi bio pronađen. Ukoliko bude dokazano da se, ipak, nije radilo o ubistvu iz koristoljublja nego da je “samo” u pitanju teško ubistvo, uz veliki raspon između minimalnih 15 i maksimalnih 40 godina, postoji mogućnost da ga osude na 15, a uz dobro vladanje napolju je za 10. Je li to pravda? Apelujem na Više javno tužilaštvo u Novom Sadu ovim putem da ovo ubistvo okarakteriše onako kako činjenice, dokazi i priznanje optuženog nalažu. Apelujem na Više javno tužilaštvo u Novom Sadu da zvijer trajno ukloni sa ulica ovog, nekad mirnog, grada, koji se u posljednjih nekoliko godina, pod stražnom Višeg javnog tužilaštva pretvorilo u poprište svakodnevnih pucnjava, premlaćivanja, silovanja, pljački i ubistava. Vaskrsije Vrekić je golim rukama zadavio Mariju Cimbal, a potom njeno tijelo zapalio, u nadi da će ukloniti dokaze. Nije bježao. Mislio je da je siguran. Družili su se. Pustila ga je u stan. To je svirepo. To je podmuklo. Požar je mogao da ugrozi druge. Ubio je zbog 300€. Ljudi, radite svoj posao! Klikom na: PETICIJA možete da potpišete peticiju za preinačavanje optužnice protiv Vaskrsija Vrekića po svim tačkama za koje je ranije bio optužen. Ne zbog nekakve kalkulacije u godinama i lične satisfakcije bilo koga, jer je nema, Marija je mrtva, nego zato što je on to baš tako napravio i što za to treba i da ga se tereti. Učinite to. (Link ka tekstu na Borisovom blogu) Hvala što ćete potpisati peticiju i podeliti ovaj tekst sa prijateljima.
    1466 Objavio/la Bibaaa
  • By Bibaaa
    Moj blog gost PeckoPivo blog     Sa jedne strane, iskreno verujem u vrednost nezavisnog pravosuđa kao jednog od glavnih stubova društva. Sa druge strane, svakih par meseci čitam u novinama koga je sve Apelacioni sud oslobodio ili mu smanjio kaznu, a gledam i kako su napredni radikali amnestirali gomilu zatvorenika (glasača i alata za komunikaciju sa neistomišljenicima na lokalnim izborima po Srbiji) čim su se dokopali predsedničke fotelje. Čujem takođe od prijatelja da je poslednja reforma sudstva napravila ršum i da je usporila sudstvo maksimalno. I nisam pametan. Ne znam da li pravosudni sistem treba ostaviti da radi na miru i izbori se za svoju nezavisnost i efikasnost u radu, ili treba da vršimo pritisak da se to desi? Da li uopšte može da postigne nezavisnost u radu ako mi budemo vršili pritisak? Kad razmišljam generalno, odgovor je lak – treba verovati u institucije i njihovu nezavisnost. Međutim, kad pročitam primer kakav je ovaj u nastavku, onda više nisam tako siguran. Tačnije – popizdim, i to iz bar 2 razloga: 1. Ovakvim odlukama se životinje vraćaju na ulice. On će da dobije 12-13, odslužiće 3-4 i onda će opet neki populistički predsednik da potpiše neku amnestiju i eto njega napolju za 5-6 godina. I šta onda može da se desi? Evo recimo ovo. 2. Način razmišljanja – njenom bratu je rečeno da bude u sudnici sve vreme, kako bi pokazao da mu je stalo. Ako nisi tu, nije ti stalo i onda ubica dobije manju kaznu. Ovo, da pojasnim onima koji ne razumeju, nema pravnu osnovu, već je odlika vrednosti i kulture, a pravosuđe je jedno od mesta na kojima se nacionalna kultura najbolje vidi. Sad pročitajte i Borisov tekst u nastavku, a onda potpišite i peticiju. Link je na kraju teksta. Ne znam da li išta možemo da uradimo peticijom, ali hajde da učinimo sve što je u našoj moći da sprečimo sudstvo da, iz nehata ili zato što je korumpirano, smanji moguću kaznu ovoj moralnoj nakazi od čoveka. Hvala unapred. —— Ubiću je. Spaliću je. Može mi se. Srbija je. Boris Bajić Pozvoniću. Otvoriće. Znamo se od ranije. Ući ću. Pozdraviću. Otpozdraviće. Sješću. Pričekaću. Sok? Prihvatiću. Kako si – pitaću. I ona će. Red je. Društvene konvencije. Otkud ti? Došao. Jesi nešto trebao? Da, zapravo. Novac – treba mi. Nemam, znaš da dala bi’. Imaš nešto! Daj mi pare, oteću! Nemaš pravo – moje su! Šamar. Dva. Kučka bezobrazna. I dalje ne popušta. Daj mi, bolje za tebe! Čovječe, pusti me! Na podu je. Ispod mene. Daj čovječe, smiri se! Kasno je. Plače, moli. Gadim se. Pusti me! Pusti me, Vaskrsije! Kasno, kučko, kasno je. Davim je. Ne trepće. Gledam je. Lepa je. Zabole me. Neka je. Guši se. Umreće! Neka će. Kriva je! Što mi pare ne dade? Mlada je! Žensko je! Pobogu Vaskrsije! Dvaes’četri godine! Dete je nečije! I za to me zabole! Daha nema – umire. Ako pustim – živeće. Ne dam! Ne može! Umrla je. Nema je. Sad po pare – pa napolje. Trista evra? Dobro je! Šta s njom? Spalim je! Spalim je i ne zna se. Telo se ugljeniše. Teško se prepoznaje. Gasim vatru, komšije da ne vide. Silazim niz stubište. A šta i ako me u’vate? Smiri se Vaskrsije. Ovde sve se može, sve se sme. Srbija je, rođače! Vaskrsije Vrekić, nakaza prirode 16. februar 2013. godine, Novi sad Dana 16. februara 2013. godine Vaskrsije Vrekić je na najbrutalniji mogući način ubio dvadesetčetvorogodišnju Mariju Cimbal. Nakon što ju je zadavio, zapalio je njeno tijelo u nadi da će ukloniti dokaze. Išetao je iz njenog stana i mirno zaključao vrata, kao da se ništa nije desilo, sa plenom od 300€. Više javno tužilaštvo u Novom Sadu se, nakon jednogodišnjeg razvlačenja pomjerilo sa mrtve tačke samo da bi optužnicu koja je dotičnog teretila za: teško ubistvo na svirep ili podmukao način; teško ubistvo i pri tom izazivanje opšte opasnosnosti po druge i teško ubistvo iz koristoljublja, preinačila u optužnicu za teško ubistvo iz koristoljublja. U ovom slučaju Više javno tužilaštvo u Novom Sadu potpuno ignoriše činjenicu da je Marijino tijelo optuženi spalio i, siguran da je uklonio sve dokaze, potpuno normalno nastavio svoj život, bez pokušaja bilo kakvog bjekstva iz Novog Sada ili iz zemlje. U ovom slučaju Više javno tužilaštvo u Novom sadu ignoriše činjenicu da je požar koji je optuženi izazvao mogao da ugrozi druge stanovnike zgrade, među kojima ima i djece. Sjetite se da se prvenstveno mislilo da se radi o nesrećnom slučaju, a da je sve izgorilo ubica nikad ne bi bio pronađen. Ukoliko bude dokazano da se, ipak, nije radilo o ubistvu iz koristoljublja nego da je “samo” u pitanju teško ubistvo, uz veliki raspon između minimalnih 15 i maksimalnih 40 godina, postoji mogućnost da ga osude na 15, a uz dobro vladanje napolju je za 10. Je li to pravda? Apelujem na Više javno tužilaštvo u Novom Sadu ovim putem da ovo ubistvo okarakteriše onako kako činjenice, dokazi i priznanje optuženog nalažu. Apelujem na Više javno tužilaštvo u Novom Sadu da zvijer trajno ukloni sa ulica ovog, nekad mirnog, grada, koji se u posljednjih nekoliko godina, pod stražnom Višeg javnog tužilaštva pretvorilo u poprište svakodnevnih pucnjava, premlaćivanja, silovanja, pljački i ubistava. Vaskrsije Vrekić je golim rukama zadavio Mariju Cimbal, a potom njeno tijelo zapalio, u nadi da će ukloniti dokaze. Nije bježao. Mislio je da je siguran. Družili su se. Pustila ga je u stan. To je svirepo. To je podmuklo. Požar je mogao da ugrozi druge. Ubio je zbog 300€. Ljudi, radite svoj posao! Klikom na: PETICIJA možete da potpišete peticiju za preinačavanje optužnice protiv Vaskrsija Vrekića po svim tačkama za koje je ranije bio optužen. Ne zbog nekakve kalkulacije u godinama i lične satisfakcije bilo koga, jer je nema, Marija je mrtva, nego zato što je on to baš tako napravio i što za to treba i da ga se tereti. Učinite to. (Link ka tekstu na Borisovom blogu) Hvala što ćete potpisati peticiju i podeliti ovaj tekst sa prijateljima.
    Feb 01, 2014 1466
  • 14 May 2016
    Prevod jedne od boljih rečenica koje često ponavljam bi bio "Moja ličnost je suštinski dobra ali moj stav zavisi od tebe."Kao, imaš šansu ali i ja imam granice!Zvuči tako zrelo, pametno, zajebano ...Poslednji put kada sam hteo da budem takav kul tip izvalio sam par rečenica koje su imale neverovatan efekt. Čak do meseca se čulo da si otišla.Rekla si mi da ne znam da pokažem osećanja, da nije glupo verovati da pegaz jeste Meduzin i Posejdonov sin.Možda je trebalo da znam bolje, možda nisam trebao da zauzmem stav, možda sam trebao da imam više vremena za glupost.Možda sam trebao da primim svim srcem ono što sam voleo i budem bezgraničan ali jbg, sad mogu samo onako kako mogu.Nije ovo neko pisanije o kajanju, ne!Radoznao sam. Sta bi se dogodilo da sam učestvovao u toj priči onako kako si to očekivala od mene ?!Da li bi našla put preko sedam gora i sedam mora, letela na leđima pegaza i pobedila sve zmajeve, vetrenjače i zle veštice?Šta bi videla kada zažmuriš?
    2076 Objavio/la Pokojni Toza
  • Prevod jedne od boljih rečenica koje često ponavljam bi bio "Moja ličnost je suštinski dobra ali moj stav zavisi od tebe."Kao, imaš šansu ali i ja imam granice!Zvuči tako zrelo, pametno, zajebano ...Poslednji put kada sam hteo da budem takav kul tip izvalio sam par rečenica koje su imale neverovatan efekt. Čak do meseca se čulo da si otišla.Rekla si mi da ne znam da pokažem osećanja, da nije glupo verovati da pegaz jeste Meduzin i Posejdonov sin.Možda je trebalo da znam bolje, možda nisam trebao da zauzmem stav, možda sam trebao da imam više vremena za glupost.Možda sam trebao da primim svim srcem ono što sam voleo i budem bezgraničan ali jbg, sad mogu samo onako kako mogu.Nije ovo neko pisanije o kajanju, ne!Radoznao sam. Sta bi se dogodilo da sam učestvovao u toj priči onako kako si to očekivala od mene ?!Da li bi našla put preko sedam gora i sedam mora, letela na leđima pegaza i pobedila sve zmajeve, vetrenjače i zle veštice?Šta bi videla kada zažmuriš?
    May 14, 2016 2076
  • 20 Jul 2013
    Hej, narkomanuti ne mozhesh plakati,ne mozhesh se smejati.Ti nemash prijatelja,niti prijatelj mozhesh biti.Ti nemash pesmu,ni pesma nema tebe.Hej, narkomanu,ti nemash buducnost,a sadashnjost ti polako nestaje…
    2062 Objavio/la D Boyanna
  • Hej, narkomanuti ne mozhesh plakati,ne mozhesh se smejati.Ti nemash prijatelja,niti prijatelj mozhesh biti.Ti nemash pesmu,ni pesma nema tebe.Hej, narkomanu,ti nemash buducnost,a sadashnjost ti polako nestaje…
    Jul 20, 2013 2062