Ih, kako ja umem lepo da maštam! Mislim nije da se time hvalim, ali što je istina - istina je... Ne spadam u one osobe koje kada sednu u autobus odmah se zabave sa mobilnim telefonom. Meni je, brate, to dosadno... a dosadno mi je i da gledam kroz prozor... I sad kako pošten i pristojan čovek poput mene da prekrati put koji pređe "osamnaestica" od iha-haj koje stanice do one na kojoj bi ja trebalo da siđem? Mislim mogla bih ja da zveram okolo, ali nema ničeg zanimljivog u putnicima koji sedeći ili stojeći bulje u telefone. Pa, da stvarno...
E, zato ja maštam da mi brže prođe vreme, a uz to se i ludo zabavim... A o čemu maštam? Pa, evo... Kao ide autobus pun putnika i kao neki likovi sa fantomkama uleću na nekoj stanici i vežu majstora, a putnicima zapovede: "Da niko nije mrdnuo!" U slučaju da neko pravi probleme odmah ćemo u autobus pustiti gas poznat u teoriji ratovanja i pljačkanja kao 'smrljivac' i svi ćete se onesvestiti!!!" Onda kao neka riba, isto sa fantomkom na glavi, histerično vrisne: "Ajde ubacuj u ovu vreću novčanike, nakit, satove, telefone, BusPlus kartice, čekovne kartice, zdravstvene knjižice, penzionerske kartice iz Kluba penzionera, poklone za Novu godinu i sve ostale vrednosti!!!". I kao svi putnici poslušno, ali prestravljeno vade novčanike i ubacuju u vreću, a majstoru su kao stavili krpu u usta, međutim on onako, kako da vam kažem, pokušava kao da vrišti... Ali! Pazi sad! Sad, ja, kao otvaram tašnu, iz nje vadim specijalno oružje koje sam izmislila juče dok sam maštala u "osamnaestici" i tim oružjem sapletem nekako tu petoricu maskiranih i tu ribu i sve ih kao poslažem na pod od autobusa i vežem ih sajlom koja mi je bila u tašni i oslobodim sve putnike, odvežem majstora i putnicima vratim njihove stvari... i sutra u svim novinama kao naslov: HRABRA SUGRAĐANKA POHVATALA LOPOVE NA LINIJI BROJ 18! Onda me kao zovu u Jutarnji program, pa u Žikinu šarenicu, pa u Slagalicu, pa u Pinkove zvezde i zvezdice, pa kao snima se film o meni i tako... A, šta kažete?
Komentari