„Četrdesetpetica“ je jedna odlična linija gradskog prevoza. Ona saobraća od centra sveta (ima li potrebe da kažem da je to Zemun?) pa do Kine. Dobro, ajd' sad - preterujem - nije baš do Kine, ali jeste do onih blokova na Novom Beogradu gde živi nekoliko miliona Kineza u krugu njihovog Tržnog centra.
Elem, jednog dana se ja ukrcam u „četrdeset peticu“ sa namerom da... Ma, nema veze sa kojom namerom, uživajući u onoj mantri „poštovani putnici očitajte vašu kartu...“ kad da vidiš jedan Kinez ustade sa sedišta i nervozno izgovori sledeću rečenicu: „Su tao mu min ti ćao din!“ Opaaaaaa! Pomislih ja u sebi... Na kineskom to znači „Ma, očitaću ja tebi!“ Priđem ja učtivo njemu i kažem mu: „Slušaj Kinez, nije lepo da to kažeš ovoj gospođi što nas lepo opominje, ajde joj se sada lepo izvini...“ Kad će Kinez meni: "Knga tu bau, mi taći ćau!“ Znači tako! Hm... Nisam ja od onih koji zameću kavgu, a ne bih ni da kvarim divne odnose između Srbije i Kine, pa sam samo zato prećutala rečenicu: „E nećete se vi mali žuti ljudi napiti vode sa Morave, pa da Toma ima sve dva puta gluplju facu od one koju ima i da Vučko ima tri puta deblje usne od onih koje ima – ako budete tako vređali nas fine gospođe iz Zemuna!“. Sreća što sam to prećutala, jer moglo je za malo da dođe do međunarodnog incidenta između mene i tog Brusa Lia, gde bih ga ja, naravno, pobedila jer Čak Noris me je obučavao... ma, neću sad da se hvalim... Možda kasnije u nekoj drugoj dogodovštini hoću, malo 'nako... A do tada je malim žutim ljudima dovoljno da piju vodu sa Save. Za Dunavsku vodu bi morali da pitaju neke fine momke iz bezopasnog i nevinog udruženja Munze Konza. ;)
Komentari